Bandić ukinuo trg Titu i umirio ‘antife’ postavljanjem spomenika holokaustu

0
2159

Grad Zagreb i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) objavili su rezultate za javni, opći, u jednom stupnju, anonimni, za realizaciju, I.stupnja složenosti projektni Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonsko-oblikovnog rješenja –Uređenje javne površine i oblikovanje spomen obilježja žrtvama holokausta u Branimirovoj ulici u Zagrebu – Spomenik za šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu.

Hrpa naslaganog nečega, plotovi, šiblje, nefunkcionirajući leteći tanjuri, grbavi stupovi – to je današnje kiparstvo?! Ne bih rekla.
Drugovi su se pogubili u budalaštinama, pa sad i nas rade budalama postavljajući te budalaštine na javnim površinama i financirajući ih obilno našim novcem.
Pobjednik ovog natječaja (valjda u pranju novca, jer ovo s umjetnošću i kiparstvom blage veze nema) je kipar Dalibor Stošić, čije se ime svojedobno pojavljivalo u svezi milijun i 98 tisuća kuna koje je dobio od prodaje svojih takozvanih skulptura (njih čak 4!) sakupljaču međeda i ostalih umjetnina Nadanu Vidoševiću. Sada bivša supruga Stošića koja se zove Jasminka Pokleški Stošić, tada je od Nadana bila imenovana za procjenu umjetnina u vlasništvu HGK, nakon što je dobila lovu za Stošićeve skulpture, a novac je isplaćen s računa HGK za njegove 4 skulpture.
Da skratim priču; Stošić je profesor kiparstva na ALU, a njegova bivša žena Jasminka Poklečki Stošić je sadašnja ravnateljica Umjetničkog paviljona u Zagrebu, gdje je prošle godine uspješno unakazila izložbu Giacomettijevih skulptura video uratcima umjetničkog amatera (a inače ratnog fotografa). Nitko od veleuvaženih akademika, pripadnika akademske zajednice ili institucionaliziranih umjetnika nije imao ništa protiv. Osim mene na HOP-u, naravno.
Svi oni se i dalje penju društvenim ljestvicama i postali su elita – dok su Vidoševića strpali u Remetinec.
O drugim implikacijama i političkom značenju ovakvog natječaja, a o kojem bi se također trebalo razgovarati jer je trenutak više nego pomno odabran – ovdje neću nadulje pisati, jer ovdje prvenstveno pišem o zlouporabi umjetnosti (koja to nije) u svrhu pranja love i prikrivanja kriminala.
Odavno govorim da u kulturnoj politici vlada najveći nered i kriminal, a na osnovu samo ovih činjenica koje sam iznijela je stvar više nego očita. Podaci i brojke koje sam navela su još 2013. godine bili objavljeni u Jutarnjem. I dalje, 4 godine nakon toga – nikom ništa!-komentirala je akademska slikarica Ingrid Runtić.

HOP