I Šešelj u “Ćirilici” kod Marića nesvjesno otkrio da čita HOP i poručio Srbima da su prije Svetoga Save svi Srbi bili katolici
Prije dva dana skupila se intelektualna buranija u punoj i najjačoj postavi u Marićevoj “Ćirilici”: Šešelj, Zoran – Baki Anđelković ( SPS ), muftija Muamer Zukorlić i povjesničar Aleksandar Raković. To je bio pravi cirkus “Adria” kad je Raković pokušao biti veći šešeljevac u Šešeljevoj omiljenoj disciplini povijesne bujne mašte. Nije svjestan Raković da je nemoguće pobijediti Šešelja na njegovom terenu, jer mu je to najjača disciplina, nešto kao nekad Bojanu Križaju skijaški slalom. Samo, Šešelj je više stvoren za disciplinu veleslaloma, kad u širokim lukovima na trulim skijama majstorske SPC i SANU radionice zaobilazi istinu, ali uvijek onako trom i nezgrapan padne prije ulaska u posljednju kapiju. Bit će lakše svima kad se njemu 11. travnja u Haagu ponovno otvori jedna masivna i glomazna zatvorska kapija. Otegotno za njega, olakotno za ostatak čovječanstva. Ne mogu na koncu konca svi biti vukovi siti, pa još i olinjali četnički vuk u ovčijoj koži Šešelj na broju? Reče doktor povijesti Raković i ostade živ da su etnički srpski gradovi bili izvan granica bivše Jugoslavije i Trst, Temišvar, Sent Andreja kod Budimpešte… Ne znam kako je zaboravio i zašto je preskočio recimo i Skadar, jer morao bi biti srpski, ako ništa drugo, a ono barem može ući u konkurenciju fontane srpskih glazbenih želja po srpskome epu Zidanje Skadra na Bojani, što da ne ? Ili kako se ne sjeti ubrojati u srpske gradove i Solun, jer kad Srbi kažu da su sami probili Solunsku frontu, te samo zato Solun mora biti srpski, onda samo sila nebeska smije negirati pravo na slatke snove nebeskoga naroda. Tu se Šešelj nakon besjede Rakovića dojmio u jednom času u usporedbi sa povjesničarom guslarske povijesti još i kao mirovni izaslanik Ujedinjenih naroda. Pazite, kad Šešelj Rakovića, Anđelkovića i Zukorlića stane ničim izazvan u napadu iznenadne i do sada ničim objašnjene iskrenosti, barem u trajanju od nekoliko minuta, zasijeniti i opčiniti izjavom kako scenaristi serije “Nemanjići” lažu Srbe da su oduvijek bili pravoslavci. Ote se iznenada staroj posrbici šešeljugi, srpskoj dvorskoj pepeljugi istina, pa Srbima bubnu iznebuha: “Mi smo Srbi pravoslavci tek od Svetoga Save. Do tada smo bili svi mi Srbi bili katolici, a Stefan Nemanja osnivač dinanstije Nemanjića kršten je u Ribnici kraj Podgorice kao katolik.” Kad ono, u studiju gromoglasna tišina. Šešelj im hoće kazati na (ne) izravan način kako je u njemu HOP portal dobio još jednog vjernog čitatelja, koji se hoće povijesno obrazovati, makar pod stare dane, nešto nalik Paji i Jaretu u seriji Gordana Mihića iz 1973. “Kamiondžije” kad polažu večernju školu. Samo, naš HOP portal je za Srbe Šešeljeva formata u rangu privatnoga i besplatnoga Sveučilišta. Oni uče sporo i polako, ali nije ni bilo za očekivati brži i jači tempo. To je vijekovima utonulo u doboki, medvjeđi san, ali pričekajmo malo, ide ljepše vrijeme, pa i po narodnoj predaji nakon polovine veljače i najuspavaniji medvjedi izalze iz špilje udahnuti malo zraka. Eh, lako je medama, kad imaju prirodnu hibernaciju tijekom zimskoga sna. Ali, srpska hibernacija prespavane povijesti snom mede iz špilje obara sve svjetske rekorde i najpospanijih meda i traje, ne desetljećima, nego čini se i stoljećima. I za to treba imati talenta i biti prirodni fenomen. Ne može to svatko. I Srbi su u tome apsolutni prvaci svijeta, ali nitko u svijetu nije ljubomoran na tu vrstu postavljenoga neslavnog riplijevskog rekorda. Reklo bi se kako je Gordanu Mihiću, hercegovačkom čovjeku koji nosi hrvatsko ime i prezime, ali je politički Srbin, ne baš na razni Šešelja, ali ni kosmički daleko od njega, bolje ide pisanje komedija nalik “Kamiondžijama.” Jer, ako hoće ispravno potpisati žanr “Nemanjića”, gdje teška srca i uzgred spominju kako su Nemanjići “slučajno” bili izvorni katolici, red je bio da sam tekstopisac serije i Nemanjiće svrsta u isti filmski žanr s “Kamiondžijama.” Za sada, dojam je kako je Šešelj za početak svladao samo početnu lekciju o prvotnoj rimokatoličkoj vjeroispovijesti u Srba, o čemu smo lani i preklani opširno i dokumentirano pisali. Ali, tek kad ga idući puta Marić pozove u “Ćirilicu”, pa se Šešelj Srbima pohvali da je naučio još jednu lekciju s HOP portala da su Hrvati stariji i kroz svuekupnu povijest dugo i mnogobrojniji narod od Srba, te da su izvorno Srbi bili grana hrvatstva, čisto sumnjam da će mu i sam njegov najboji i najdosljedniji učenik Aleksandar Vučić napisati opravdanje za bježanje sa trećeg sata televizijskoga polaganja povijesti kod ispitivača Marića, nakon Šešeljeva životnoga i popravnog ispita iz predmeta nacionalne povijesti i njegovog novog početka učenja povijesti Srba, a i njegove vlastite hrvatske genetike. Što će biti ako se emitiranje “Ćirilice” primjerice dogodi 11. travnja, kad ga je Haag u najavi pozvao na novo i dugo druženje? Tamo će imati puno vremena na raspolaganju u utvrđivanju povijesnoga gradiva. Eto, već slutim kako će Milomir Marić zvati Vojislava Šešelja baš 11. travnja u specijalno izdanje “Ćirilice” i predminijevam kako će Vučić voditelju Mariću u ime liječničkoga SNS konzilija poslati liječničko opravdanje za Šešelja s potpisom redatelja Emira Kusturice: “Otac na službenom haškom putu.”
HOP
