U demokraciji etničke manjine nemaju pravo na zastupništvo u parlamentu, ali mogu njegovati svoj jezik i kulturu

0
2515

Ministar Lovre Kuščević je dobar i plemenit čovjek, ali prihvaća funkcije koja otkrivaju vrhunac njegove nesposobnosti. Po struci je odvjetnik i nema obrazovanje za ministra okoliša i graditeljstva ili ministra državne uprave u demokraciji, a odvjetnici u Hrvatskoj nisu baš obrazovani ljudi. Naime, gospon Kuščević prihvaća funkcije za koje nema ni znanja ni afiniteta. Najprvo je prihvatio funkciju ministra okoliša i graditeljstva mada ništa nije znao o okolišu i graditeljstvu, a nakon toga je postao ministar državne uprave za koju nije osposobljen ni ideološki ni stručno. On ima komunističku svijest i svojim zakonima vraća Hrvatsku u još veću političku kaljužu iz koje ćemo se teško izvući.
On misli da će hrvatske političke i upravne probleme riješiti digitalna tehnologija. Neće jer i za nju je potrebno stručno obrazovanje i nekomunističko ponašanje službenika. To je obmana jer takva solucija se nudi na svim izborima. To se narodu obećavalo nakon rođenja hrvatske države, ali samo zahvaljujući komunističkoj svijesti hrvatskih političara stanje je slično stanju u bivšoj državi.

Nema sumnje da se sve to može riješiti, ali za to je potrebno dosta novca te stručni, radišni i pristojni službenici umjesto današnjih koji klijentima nude komunističko nasilje i samovolju, a često i ignoranciju. Jednako u državnoj upravi kao i državnim poduzećima. Birokraciju treba smanjiti i ostatak osposobiti za efektno poslovanje koje bi zadovoljilo potrebe korisnika državnih usluga.
Kao ministar okoliša i graditeljstva, koji dolazi sa hrvatskog priobalja, ministar Kuščević je morao shvatiti kako neurbanizirana gradnja uništava okoliš, ambijent i prirodu. Ništa nije učinio da zaustavi devastaciju cijele hrvatske obale samo zato jer ne razumije prometovanje, prostorno planiranje, urbanizaciju i okoliš.

Zbog prijašnjih ministrica prije njega, koje su bili arhitektice, uništena je cijela hrvatska obala i otoci u kratkom vremenu, što se i danas nastavlja jer ne znamo kako urbanizirati nova naselja. Danas je na toj funkciji gospon Štromar, ekonomist po struci. Što od njega možemo očekivati? Na toj funkciji ministra Kuščevića su zločesti, korumpirani i nestručni prostorni planeri mogli prevesti žednog preko vode jer ne poznaje struku. Za ovakvo stanje je najprvo kriva agrarna reforma koja je u priobalju i otocima usitnila veće parcele, posebice ostavinskim raspravama nakon toga. To je razlog da danas imamo divan autoput, ali prometovanje po mnogim naseljima ljeti je gotovo nemoguće.
Što je onda solucija? Treba nam zakon o komasaciji ili planiranje građevinskih zona koje bi bile urbanizirane prije ikakve gradnje. Istovremeno bi trebalo donijeti zakon, ako su parcele male, da nitko ne može zaustaviti  urbanizaciju određene građevinske zone. Svatko bi dobio gradilišta sa katastarskim brojem i pristojnim ulicama, a zbog pristojnih ulica i nogostupa vlasnicima bi ostala manja površina zemljišta, ali i mogućnost ozeljenja prostora. Jedino tako se može spasiti hrvatska obala i otoci. Međutim, cijena gradilišta bi bila najmanje udvostručena, a to bi zaustavilo uništavanje prostora gradnjom svakojakih objekata, bez ikakvog reda, i sačuvalo ljepotu i sklad hrvatske obale. Sa današnjim hrvatskim zakonima o prostornom planiranju i gradnji, hrvatsku obalu  devastiraju nestručni, zločesti, korumpirani, nasilni i osvetoljubivi načelnici.

Da bi sve ovo ostvarili nužno je mijenjati politički sustav jer jedino tako se možemo osloboditi komunističke svijesti i njezinog nasilja. Da su Amerikanci kojim slučajem prihvatili europsku parlamentarnu demokraciju, Amerika nikad ne bi postala najrazvijenija država svijeta sa toliko velikim stupnjom slobode jer bi je nadzirali Britanci isto kao što danas hrvatsku slobodu i prosperitet nadziru  bivši komunisti i jugoslaveni.
Naši komunisti su pobrkali pojmove etničke i nacionalne manjine jer komunisti ta dva pojma ne razlikuju, pa su svim nacionalnim manjinama dali zastupništvo u Saboru, a time i vlast u Hrvatskoj. Pogledajmo koliko je moć zastupnika nacionalnih manjina Pupovca i Radina. Međutim, u demokraciji etničke manjine nemaju pravo na zastupništvo u parlamentu, ali mogu njegovati svoj jezik i kulturu o svojem trošku umjesto na grbači države. Zar takvi odnosi nisu u svim zapadnim demokracijama? Nacionalne manjinje su ostatak velikosrbijanske, jugoslavenske i komunističke svijesti kojoj i danas podilaze bivši komunisti i njihovi potomci, posebice djeca bivših vojnih oficira, kosovaca i udbaša.
Ovim želim kazati da Hrvatskoj treba novi politički sustav, što znači promjenu Ustava, jer ovaj Ustav je nastao kad je Hrvatska bila dio Jugoslavije. Dakle, Hrvatskoj treba moderna parlamentarna demokracija a la Amerika sa predsjednikom kao čelnikom izvršne vlasti jer, kako stvari stoje, u  ovom dvojnoj izvršnoj vlasti frcaju iskre između predsjednice koja voli Hrvatsku i premijera koji je ruši. Nažalost, mi smo 15 godina imali dva predsjednika i gotovo sve premijere koji su rušili krvlju stečenu državu. Ovo nam pokazuje koliko su hrvatski birači demokratski nezreli te duhovno i mentalno osakaćeni. U hrvatskom Saboru bi također morali imati dva doma, ali komunistička svijest ne razumije zašto. Zastupnike treba birati imenom i prezimenom umjesto na stranačkim listama uz blagoslov samovolje čelnika političkih stranaka. Koliko god je potrebno demokratsko znanje potebno je i demokratsko iskustvo, a to je ono što fali bivšim komunistima i jugoslavenima. Izvršna vlast u predsjedničkom sustavu ne ovisi o strankama pa u izvršnu vlast mogu ući najbolji stručnjaci u državi sa nekim iskustvom.
Upravo zbog komunističke svijesti, političke i ine reforme u Hrvatskoj su nemoguće, a reforme u državnoj upravi zasigurno ne može sprovesti ministar državne uprave Lovre Kuščević jer nema nikakvog iskustva u toj struci. On vjeruje da će državnu upravu reformirati digitalnom tehnologijom, a to je apsurd nad apsurdima. Da bi se dogodilo promjena, treba najprvo mijenati komunističke zakone o državnoj upravi jer sklad državne uprave se ostvaruje samo preko seminara za menađere. Za službenike u državnoj upravi osim menađera ne treba fakultet nego srednja škola jer državni službenici se stvaraju preko seminara i praksom, a najmanje diplomama. Ovim promjenama bi se uštedila velika količna državnog novca koja bi povećala tržišnu konkurenciju poduzeća i standard hrvatskih državljana u Hrvatskoj.
Izbori su žila kucavica svake demokracije. No, moraju se smanjiti troškovi izbora, a to se postiže volonterizmom. Isto tako jednakim trajanjem mandata svih izabranih i imenovanih političara, postiže se politički sklad. Dakle, svi mandati bi trebali trajati jednako – 4 godine. Za oba doma Sabora izbori moraju održavati izbori za polovicu zastupnika svake dvije godine iako mandat predsjednika države traje 4 godine. To bi svaku izvršnu vlast, dakle, predsjednika države tjeralo na bolji rad jer ako izgubi većinu u Saboru nakon dvije godine, postaje ranjiv i mora se prilagoditi novom stanju u Saboru. Kod nas u primitivnom parlamentarizmu smo svi ranjivi jer gubeći većinu gubi i vlast pa se  raspisuju novi izbori. Dakle, sabornici i župani bi se birali izravno, a ne preko strančke liste. Županijski zastupnici bi sjedili  u saborskom gornjem domu i sudjelovali bi u izglašavanju ili neizglašavanju zakona. Županijski dom bi mogli nazvati i Banski dvor, a zastupnike tog doma bi mogli nazvati banima.
Dajući mandat od 5 godina  gradonačelnicima i načelnicima, ministar Kuščević stvorio je nesklad u upravljanju gradovima i općinama, a nije uštedio nikakvi državni novac. Zaustavio je razvoj privatnog poduzetništva jer općine i manji gradovi mogu osnivati svoja poduzeća. Tu se promiče nerad i neodgovornost uposlenih u tim poduzećima i pljačkaju se građani. To treba zabraniti zakonom i promicati privatno poduzetništvo. U RH samo nekoliko većih gradova mora imati neka gradska poduzeća jer njihovo djelovanje treba međusobno uskladiti.
Vlast u općinama i manjim gradovima trebaju obnašati honorarci, a njih bi trebali voditi stručni administratori umjesto načelnika. Oni bi sa svojim timovima vodili poslovanje općina i manjih gradova, a građani bi o prihodima, rashodima i promjeni zakona, koje bi donosili honoraci, bili informirani navrijeme. U tom slučaju ne bi se pljačakali građani kao što se pljačkaju danas, a najeklatatniji primjer takve pljačke je općina Vir.
U općini Vir postoji 8 općinski poduzeća i mnogo udruga, a općina zapošljava zajedno sa poduzećima više od 300 ljudi. Ako svaki uposlenik  donosi najmanje 4 glasa i ako mnogi imaju lažno boravište u općini Vir da bi bili oslobođeni poreza na vikendice i drugih davanja ili da bi mogli voditi ilegalne standove koji su higijenski opasni po zdravlje građana jer nemaju tekuću vodu, tko onda može pobjediti takvog načelnika na izborima iako nije napravio nikakvu infrastrukturu osim što je nasipanjem uništio gotovo cijelu prirodnu obalu. Koliko izbornih glasova dobiva preko udruga kojima općina daje veliki novac poreznih obveznika. Nameti u općini Vir su veći nego li u Zagrebu, a ništa nije izgrađeno sa tim novcem. Gdje je nestao toliki novac pitaju se misleći građani općine Vir, a trebao bi se upitati i ministar državne uprave Kuščević? Sa ovakim zakonima općine su samoupravne jedinice, dakle, države u državi.
Najbolji primjer nearzumjevanja privatnog poduzetništva je  sortiranje i odvoz smeća. Sortirano smeće je biznis i sa njime bi najbolje i najeftinije rukovali privatni poduzetnici. Oni bi osigurali kontenjere za sortirani otpad za svaku kuću ili stambenu zgradu i odvozili ga besplatno jer sortirani otpad je skupa sirovina. Dakle, tim privatnim poduzetnicima treba dati koncesiju, što bi oslobodilo građane od nasilja načelnika. Hrvatskoj treba razvoj privatnog poduzetništva, a to se najbolje može postići zabranom općinama i manjim gradovima da osnivaju svoja poduzeća. Tek tada ćemo možda moći govoriti o razvoju demokracije i zaštiti građana od nasilja svih političara.
Probudi se ministre Kuščeviću i traži savjete od onih koji su živjeli i sudjelovali u demokraciji jer komunistčka svijest će nam sigurno uništiti državu. Komunisti nisu slušali Hrvata iz Francuske – Juru Gidru – koji se suprostavljao sintagmi ”samouprava” jer sve općine su dio jedinstvene državne uprave.
Srećko  Radović

HOP