2500 Židova borilo se za NDH-u

0
22472

ŽIDOVI SU BILI GENERALI U HRVATSKOJ VOJSCI, DOKTOR ANTE PAVELIĆ I NJEGOVI NMINISTRI SU BILI OŽENJENI ŽIDOVKAMA

Predmet mojih istraživanja nisu bili u prvom redu Židovi, ali kao o kulturno – političkoj činjenice zanimali su me usputno s vjerskog, starozavjetnog stajališta i sa stajališta života i doprinosa u Hrvatskoj. Izvrstan izvor za cjelovitu informaciju o tome pitanju su knjige Ljubice Štefan (1921.-2002.). To su npr. knjige Stepinac i Židovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., i Istinom i činjenicama za Hrvatsku, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 1999. Mislim da je Ljubica Štefan relevantan autor preko kojeg se možemo informirati o svemu. Iz njezinih pisanja raspolažemo dokazima o totalnom istrebljenju Židova u Srbiji kao i činjenici da je židovska zajednica u središnjoj Europi, izvan Švicarske u kojoj su Židovi mogli živjeti, bila upravo ona u Zagrebu. Iz povijesti saznajemo da su brojni židovi doprinijeli pravaškoj ideologiji (Frank), a u NDH imali su, očito, izvanrednih zasluga za stvaranje te države te su od 132 generala NDH čak 28 bili židovi, kako saznajemo iz pisanih izvora (npr. kod Vjenceslava Topalovića), a jedan hrvatski general koji je pregledao dokumente NDH rekao mi je da su se vojsci NDH do kraja rata borilo 2.500 židova. Dido Kvaternik, čija je majka bila Židovka, osnovao je Crnu Legiju zajedno sa svojim ocem Eugenom, što pak saznajemo iz njegovih memoara. Dakle, dobiva se dojam da su Židovi u NDH zbog svega skupa imali neki poseban tretman: radi savezništva s Nijemcima vidi se da su vlasti NDH pravile određene ustupke politici Njemačke, ali i da su štitili svoje ljude. Za potpun pregled svih tih odnosa bilo bi potrebno napisati novu sintetičku studiju, oslobođenu svih političkih predrasuda kojih još, na žalost, ima. NDH je bila država u ratu, i imala je saveznike koju su je pritiskali na neželjen način. Dakle, zaštita ili otimačina privatnog vlasništva u Europi je uvijek bila bazirana na vjerskim ili ideološkim pretpostavkama. U smislu privatnog vlasništva, ja znam da je moja pokojna baka u Zagrebu imala mljekaru, to znači da je privatno vlasništvo bilo svetinja. Kada su došli partizani oduzeli su joj mljekaru i imala je sreću da je ostala živa i radila na svome vlasništvu kao obična radnica. Privatno vlasništvo je izvire iz ideje kršćanskog prava na vlastitu imovinu. Današnja Hrvatska, koja je marionetska država bankarskih lihvara i tuđih gospodara, kako se vidi iz svakodnevnih vijesti, nalazi se pod pritiskom stranih politika koja nastoji produbiti nečovječne uvjete života i tako smanjiti prihode, te privatno vlasništvo pretvoriti u vlasništvo šake manipulanata. Mali obrti propadaju, a veliki tajkuni postaju sve veći i bogate se, pa cvjeta i lihvarstvo (lihvarski krediti). U NDH vođe su očito vodile politiku narodne zadruge i malog obrtnika koji živi i radi zajedno s kapitalistom (o čemu ideju nalazimo već u Budakovu “Ognjištu”, koje je zadruga). No, jasno je da je NDH oduzimala imovinu svim onima koje je smatrala državnim neprijateljima ili je vodstvo bilo nagovoreno da tako postupa. Iz privatnih izvora saznao sam da su na nagovor Nijemaca vlasti rekvirirale i židovsku imovinu, ali su složile kartoteku, koja i danas negdje postoji, gdje je pisalo kome što pripada, a s namjerom da svu tu imovinu Židovima vrate, jednom kada rat prođe.

1. Hinko ALABANDA rođen je 6. studenoga 1882. u Zadru. Završio je Kadetsku školu austrougarske vojske u Srijemskoj Kamenici. Kao časnik služio je najprije u Zagrebu, a u Kraljevini Jugoslaviji u Omišu, Sarajevu, Slavonskome Brodu i Ljubljani, gdje je završio tehnički fakultet. Nakon proglašenja NDH djelovao je kao pješački satnik u domobranstvu, od rujna 1942. do siječnja 1943. bio je zapovjednik 9. novačke bojne, a poslije toga zapovjednik I. domobranskoga zbora u Sisku. Iste je godine imenovan zapovjednikom Domobranske vojne akademije u Zagrebu do 1944. kada je umirovljen. Nezadovoljan umirovljenjem, javlja se u Ustašku vojnicu 29. siječnja 1944., kada dobiva čin pukovnika, a pred sam kraj rata dobio je generalski čin. U svibnju odlazi u izbjeglištvo u Austriju, gdje je zarobljen od američke vojske. Okružni sud u Zagrebu osudio ga je g. 1946. na smrt, no nakon puštanja na slobodu odlazi u München gdje je živio do smrti, 1959. godine.

2. Ladislav ALEMAN rođen je u Vinkovcima 7. travnja 1881., sudjelovao je u Prvome svjetskom ratu kao časnik austrougarske vojske. U vlasti NDH do rujna 1942. bio je župan Velike župe Sana i Luka sa sjedištem u Banjoj Luci. Nakon toga postao je pročelnik Odjela i glavar Ureda u ministarstvu oružanih snaga NDH, a od veljače 1945. pomoćnik je zapovjednika grada Zagreba. Nepoznato mu je mjesto i nadnevak smrti.

3. Edgar ANGELI rođen je 11. svibnja 1892. u Karlovcu, završio je pomorsku akademiju austrougarske vojske, službovao i u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U doba NDH do travnja 1943. zapovjednik je Hrvatske ratne mornarice te godinu dana kasnije umirovljen. Nakon sloma NDH uhićen je i suđen 1945. te, navodno, ubrzo umro u zatvoru. U knjizi ‘Srednja Bosna… ‘ uvršten je među generale, a u knjizi ‘Tko je tko u NDH’ naveden je kao doadmiral, što je, čini se, bliže istini. Za njega neki autori tvrde kako nema podataka da je bio Židov.

4. Emanuel BALLEY rođen je u Glini 30. kolovoza 1875., službovao je u austrougarskoj vojsci, a umirovljen je za Kraljevine Jugoslavije. Nakon uspostave NDH javio se u djelatnu vojnu službu i postao najprije zapovjednik Savskog divizijskog područja sa sjedištem u Zagrebu, a kasnije 1. pješačke divizije, te II. zbornog područja sa sjedištem u Slavonskome Brodu. Umirovljen je listopada 1942., nakon završetka rata osuđen je na višegodišnju robiju, no nakon dvije godine pušten je iz zatvora u Staroj Gradiški. Umro je u Zagrebu 1969. a i njegovi se podatci o vojnome činu razlikuju u spomenutim vrelima jer je prema prvome general, a drugome pukovnik.

5. Oton ĆUŠ rođen je u Garešnici 11. veljače 1902., vojno je školovanje započeo u austrougarskoj Kadetskoj školi u Srijemskoj Kamenici, a završio na Vojnoj akademiji u Beogradu. Službovao je u više mjesta u Kraljevini Jugoslaviji, a nakon uspostave NDH imenovan je načelnikom Stožera divizijske oblasti u Sarajevu. Nakon reorganizacije bio je načelnik III. zbornog područja u Travniku, odakle je premješten u Glavni Stan Poglavnika u Zagreb, pa u zapovjedništvo Ustaške vojnice. Emigrirao je u Slovačku pa u Austriju, gdje su ga Englezi 1947. uhitili u Klagenfurtu i izručili jugoslavenskim vlastima koje su ga osudile na smrt i pogubile 1949.

6. Julije FRITZ rođen je 4. kolovoza 1900. u Tenji, bio je najprije oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, a potom se u NDH istaknuo kao zapovjednik 3. gorske pukovnije. Bio je i zapovjednik 4. gorske pukovnije, 3. lovačkog zdruga i 10. hrvatske divizije. No pojedini autori tvrde da je bio zapovjednik 1. mješovite divizije HOS-a u II. ustaškom zboru. Jugoslavenski Vrhovni sud u Beogradu osudio ga je na smrt te je pogubljen 1945. Neki znanstvenici smatraju da nije bio Židov nego folksdojčer.

7. Josip GRAMBERGER, o njemu je samo dostupan podatak da je umro g. 1958. u jugoslavenskom zatvoru na Golom otoku, a u knjizi «Tko je tko u NDH» uopće se ne spominje. Prema nekim vrelima bio je potpukovnik, najprije zapovjednik II. motorizirane bojne sa sjedištem u Bosanskome Brodu, a potom zapovjednik u III. zbora.
8. Ferdinand HALLA rođen je u Osijeku 26. siječnja 1881., službovao je austrougarskoj vojsci, a po uspostavi NDH imenovan je za državnog vođu rada te tajnika u Ministarstvu domobranstva. Povlačio se prema Austriji, no daljnja mu je sudbina nepoznata, prema nekim izvorima počinio je samoubojstvo 1945. Prema knjizi ‘Tko je tko u NDH’ imao je čin pukovnika.
9. Dragutin HELBICH rođen je 31. kolovoza 1902. u Vinkovcima, završio je vojnu akademiju i generalštabne pripreme u vojsci Kraljevine Jugoslavije, a uspostavom NDH postavljen je za voditelja stožera II. domobranskog zbora. G. 1943. imenovan nje pročelnikom Operativnog odjela u Ministarstvu oružanih snaga NDH. Daljnja mu je sudbina nepoznata, neki ga izvori ubrajaju među generale NDH, a neki tvrde da je stigao samo do glavnostožernog pukovnika.
10. Đuro ISSER rođen je u Staroj Gradiški 2. svibnja 1887., nakon završene topničke kadetske škole i glavnostožerne pripreme austrougarske vojske u Beču, službovao je i u austrougarskoj vojsci i Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj je imao čin brigadnog generala. Od listopada 1941. zapovjednik je II. domobranskog zbora do siječnja 1944. kada je umirovljen na vlastiti zahtjev. Uhićen je u ožujku 1949. osuđen na zatvorsku kaznu i pušten 1951., a preminuo je 1963. u Slavonskome Brodu.
11. Oskar KIRCHBAUM je rođen u Varaždinu 26. kolovoza 1895., nakon što je bio djelatni časnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije, aktivirao se i u NDH preuzevši dužnost zapovjednika II. odsjeka u Nadzorništvu tehničkih trupa Hrvatskoga domobranstva. U svibnju 1943. imenovan je na dužnost u dobrovoljačkoj SS-diviziji ‘Croatia’. Nakon dvomjesečne obuke u Njemačkoj upućen je u kolovozu iste godine u Francusku, gdje je u Villefranche-de-Rouerqueu kao zapovjednik 13. pionirskoga bataljuna 13. SS-divizije ubijen u pobuni protiv njemačkih zapovjednika. Pojedini autori i njega svrstavaju u folksdojčere.
12. Rudolf KRAUS-TUDIĆ; o njemu nema mnogo objavljenih podataka osim da je umirovljen 15. 9. 1942. i umro prirodom smrću 1944. u Zagrebu. Uopće ga nema u knjizi ‘Tko je tko u NDH’.
13. Rikard KUBIN; osnovni životopisni podatci nepoznati, osim da je bio kapetan bojnoga broda, promaknut u čin generala 29. veljače 1944. i umirovljen već 4. listopada iste godine.
14. Josip METZGER rođen je 17. kolovoza 1883. u Franzfeldu, današnjem Kačarevu, mjestu u južnome Banatu u Vojvodini. Završio je Kadetsku školu austrougarske vojske u Trstu, više puta osuđivan u Kraljevini SHS zbog čega emigrira u Mađarsku, u Nagykanizsu, gdje se priključio ustaškome pokretu i bio zapovjednik glasovitog logora za vojnu obuku Jankapuszta. Nakon proglašenja NDH imenovan je zapovjednikom Graničnih odreda Mostar, Livno, Glamoč, osiguranja crte Sunja – Bosanski Novi, Bihać – Banja Luka, potom Kordunskoga i 3. stajaćeg zdruga u Karlovcu, i sektora Sinj, te IV. hrvatskoga zbora. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je u ljeto 1945. na smrt.
15. Milan MIESLER; ni o njemu nema objavljenih podataka o mjestu i nadnevku rođenja te školovanja, jedino se spominje kao prvi zapovjednik Hrvatskog oružništva, redarstvenog organa NDH, svojevrsna ruralna policija. Kao general bojnik umirovljen je već krajem 1941.
16. Milan PRAUNSPERGER rođen je 5. studenoga u Samoboru, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, završio školu za pričuvne časnike austrougarske vojske u Beču. Bio je djelatni časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine SHS do umirovljenja 1921. Od osnutka Hrvatskoga domobranstva pročelnik je Pravosudnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, ravnatelj Ratnog arhiva i Muzeja NDH. Osuđen je g. 1945. na 10 godina zatvora s prisilnim radom od kojih je izdržao 6 godina u Staroj Gradiški. Umro je u Zagrebu 21. studenoga 1960.
17. Julio RESCH, široj javnosti nisu dostupni njegovi osnovni životopisni podatci, osim da je dobio čin pješačkog generala 2. kolovoza 1944. i da je poginuo, prema nekim tvrdnjama, u borbi nepoznatoga nadnevka i na nepoznatome mjestu.
18. Dragutin RUMLER rođen je 26. listopada 1883. u Petrinji, završio je Kadetsku školu u Mariboru, službovao je i u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. Odmah nakon osnutka NDH stupio je u njezine oružane snage i postao najprije zapovjednik Vrbaskoga divizijskog područja, a kasnije povjerenik NDH u Zapovjedništvu II. armate. Umro je prirodnom smrću u Zagrebu 16. svibnja 1944.
19. Julio SACH rođen je 14. ožujka 1898. u Slavonskome Brodu, završio je Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci i kao mornarički časnik Kraljevine Jugoslavije usavršavao se u Velikoj Britaniji. U NDH bio je zapovjednik škola i postrojba Narodne zaštite, a potom i pročelnik za Narodnu zaštitu Ministarstva oružanih snaga. Poginuo je kao zapovjednik II. narodnoga zaštitnog područja u zračnome napadu 21. travnja 1944. u Slavonskome Brodu.
20. Julio SIMONOVIĆ, malo je podataka objavljeno o njemu, jedino da je imenovan pješačkim generalom 15. travnja 1941. a umirovljen 1. veljače 1943. ‘Tko je tko u HND’ o njemu nema ni riječi.
21. Nikola STEINFEL rođen je u Zlarinu 27. studenoga 1898., završio je Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci te po nekim autorima nije bio general nego admiral, što je vjerojatnije. Neki smatraju da je izručen od Engleza i pogubljen u Zagrebu 7. lipnja 1945.
22. Ivan ŠARNBEK rođen je 28. ožujka 1896. u Vinkovcima, završio je Kadetsku školu u Kamenici te je bio časnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. U NDH bio je zapovjednik bojne Hrvatske legije pa 5. pješačke pukovnije te 6. pješačke divizije i 2. posadnoga zdruga. Umirovljen je u prosincu 1944., a preminuo je u Zagrebu 19. siječnja 1970.
23. Ivo ŠNUR rođen je u Zagrebu 21. prosinca 1900., kadetsku je školu pohađao u Pečuhu u Mađarskoj, Karlovcu i Srijemskoj Kamenici. Najprije je bio vojni djelatnik Kraljevine Jugoslavije a u NDH kao potpukovnik zapovjednik bojne i zamjenik zapovjednika 4. gorske pukovnije 4. gorskoga zdruga. Onda je promaknut u pukovnika i imenovan zapovjednikom 8. gorske pukovnije. Od posljedica teškoga ranjavanja umro je 8. veljače 1944. u Glavnoj domobranskoj bolnici u Zagrebu i posmrtno promaknut u čin generala.
24. Josip ŠOLC rođen u Zagrebu 30. siječnja 1898. završio je vojne škole u Bečkom Novom Mjestu i Srijemskoj Kamenici nakon čega je službovao u više mjesta u Kraljevini Jugoslaviji. U oružanim snagama NDH kao general bio je zapovjednik 2. pukovnije, Domobransko-ustaške pukovnije ‘Dr. Ante Pavelić’, 1. gorskoga zdruga, Zagrebačkoga posadnog zdruga i pri kraju 1. hrvatske udarne divizije. Zarobljen je u svibnju 1945. i 19. rujna iste godine u Beogradu osuđen na smrt, te 24. rujna pogubljen.
25. Kvintijan TARTAGLIA, oružnički general od 10. travnja 1941., umirovljen je 30. lipnja 1941. ‘Tko je tko u NDH’ ne spominje ga.
26. Rudolf WANNER rođen je 9. kolovoza 1884. u Zadru, bio je djelatni časnik vojske Kraljevine Jugoslavije, a nakon uspostave NDH pročelnik je u Općem odjelu Ministarstva hrvatskoga domobranstva. Potom je zamjenik te zapovjednik II. domobranskoga zbornog područja pa pročelnik Izvještajnog Odjela Ministarstva oružanih snaga NDH. Umirovljen je u 1. studenoga 1944.
27. Mirko ZGAGA rođen je u Šibeniku 23. rujna 1890., bio je časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine Jugoslavije. U oružanim snagama NDH bio je zapovjednik 15. pješačke pukovnije I. gorskoga zdruga a kasnije predsjednik Vrhovnog suda Oružanih snaga NDH. Poginuo je u obrani Gospića 24. listopada 1943. od topovske granate.
28. Božidar ZORN rođen je u talijanskome mjestu Cormonsu, kod Gorice blizu slovenske granice, 9. listopada 1900. Završio je Vojnu akademiju austrougarske vojske u Bečkom Novom Mjestu i Višu školu Vojne akademije u Beogradu. Nakon proglašenja NDH pomoćnik je pa zapovjednik domobranskoga II. gorskog zdruga, zatim Skupine oružanih snaga Hum- Dubrava, pa 9. gorske divizije i 2. hrvatske divizije. Prema jednoj inačici izručen je od Engleza i ubijen kod Škofje Loke 23. svibnja 1945.
Desetorica Srba generala NDH

U generalskome zboru oružanih snaga NDH Srba je, prema nekim tvrdnjama, bilo 10, što je 7,63 posto od ukupnoga broja:
1. Milan DESOVIĆ rođen je 24. travnja 1895. u Pljevlju u Crnoj Gori, bio je djelatni časnik vojske Kraljevine Jugoslavije, a nakon suprotstave NDH javlja se u Hrvatsko domobranstvo. Zapovjednik je 3. bojne 396. pukovnije na istočnome bojištu, zatim Petrinjskoga zdruga, te izaslanik pri poslanstvima NDH u Berlinu i Bratislavi. Svibnja 1945. zarobili su ga Amerikanci i predali jugoslavenskim vlastima koje su ga osudile na 15 (neki autori tvrde na 20) godina zatvora. Zbog lošeg zdravlja pušten je g. 1960. i iste je godine umro u Zagrebu.
2. Đuro DRAGIČEVIĆ rodio se u Kalesiji kraj Žepča u BiH 7. studenoga 1890., završio je Tehničku vojnu akademiju u Mödlingu u Austriji, nakon službovanja u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije, u NDH bio je zapovjednik topništva Zapovjedništva kopnene vojske Ministarstva oružanih snaga (MINORS-a). Od srpnja 1944. pročelnik je Ureda za vojne dobave u Berlinu, gdje je po ulasku ruskih snaga u travnju 1945. Dvije je godine bio po logorima u Njemačkoj, a potom sedam godina u Sovjetskome Savezu. Pušten je g 1954. i otada je živio u Austriji gdje je i umro, a nadnevak smrti nepoznat je.
3. Fedor DRAGOJLOV rođen je 21. kolovoza 1881. u vojničkoj obitelji u Pančevu, u Beču je završio Tehničku vojnu akademiju, a zatim i Ratnu školu. Bio je u službi Glavnoga stožera austrougarske vojske do umirovljenja po stvaranju SHS. U travnju 1941. s obitelji se seli u Zagreb, a kolovoza iste godine postavljen je za pročelnika Operativnog odjela u Glavnome stožeru domobranstva. U jesen 1943. imenovan je načelnikom Glavnog stožernog ureda Oružanih snaga NDH i bio zadužen za vojni preustroj i osuvremenjivanje. Nakon povlačenja u Austriju pokušao je izvršiti samoubojstvo pa je liječen u bolnici u Wolfsbergu. Emigrira potom u Italiju pa u Argentinu gdje i umire 8. prosinca 1961. u Buenos Airesu.
4. Đuro GRUIĆ, neki ga autori pišu kao «Grujić», rođen je u Srijemskoj Mitrovici 6. prosinca 1887. završio je kadetsku školu u Kamenici, priznata mu je i Terezijanska akademija (Bečko Novo Mjesto) iako ju nije završio zbog početka Prvoga svjetskog rata. Časnički je djelatnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. U Hrvatsko je domobranstvo primljen 1942. u kojemu je bio imenovan za pročelnika Ustrojbenog odjela. Do sloma NDH pročelnik je stožera kod vrhovnog zapovjednika oružanih snaga – Glavnog stana poglavnika. Skupa s generalom Dragojlovim radio je na osuvremenjivanju i preustroju hrvatskih oružanih snaga. Povlači se iz Zagreba 6. svibnja 1945. iako je bio zagovornik nastavka borbi, zarobljen je u Austriji, izručen jugoslavenskim vlastima i pogubljen 24. rujna 1945. u Beogradu.
5. Jovan ISKRIĆ rođen je 3. ožujka 1884. u Banatskome Karlovcu, naselju u južnome Banatu u Vojvodini, nekadašnjeg njemačkog naziva – Karlsdorf i mađarskog – Károlyfalva. Bio je kao i mnogi drugi časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine Jugoslavije te u NDH voditelj I. odsjeka, izvjestitelj i pročelnik u Osobnom odjelu Ministarstva oružanih snaga. Umro je kao umirovljenik u Zagrebu 14. lipnja 1961.
6. Mihajlo LUKIĆ rodio se u Virju 24. rujna 1886., završio je Višu školu za kadete u Karlovcu i Vojnu akademiju u Beču. Nakon službovanja u austrougarskoj vojsci u Kraljevini Jugoslavije predavao je na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon proglašenja NDH prijavio se u Hrvatsko domobranstvo, u kojemu postaje najprije zapovjednik osječkoga divizijskog područja pa nadzornik za pješaštvo u Zapovjedništvu kopnene vojske, zapovjednik Ličkoga zdruga sa sjedištem u Gospiću, časnik za vezu Hrvatskoga domobranstva kod zapovjedništva talijanske II. armate te zapovjednik III. domobranskog zbora u Sarajevu odakle je umirovljen. Nakon rata osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a preminuo je 18. srpnja 1961. u Zagrebu.
7. Lavoslav MILIĆ rođen je u Karlovcu 19. lipnja 1890. Završio je Terezijansku akademiju u Bečkom Novom Mjestu i bio aktivni časnik u austrougarskoj vojsci. U vojsci Kraljevine Jugoslavije dobio je generalski čin. Nakon proglašenja NDH zatražio je prijam u hrvatsku vojsku i odmah je imenovan članom Glavnog stožera Ministarstva domobranstva. Obnašao je dužnost pročelnika Gospodarskoga i upravnoga odjela, te nakon reorganizacije domobranstva glavara Upravnog ureda u Ministarstva oružanih snaga sve do kraja rata. Englezi ga sa skupinom hrvatskih ministara i generala zarobljavaju i izručuju jugoslavenskim vlastima. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je 6. lipnja 1945. na 20 godina robije. Kaznu je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici odakle je zbog bolesti, prema jednoj inačici, nakon pet godina pušten, a prema drugoj 1964. Umro je u Zagrebu 18. kolovoza 1964.
8. Dušan PALČIĆ rođen je 29. siječnja 1881. u Zagrebu, bio je djelatni časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine SHS. Aktivirao se nakon proglašenja NDH i bio dodijeljen na službu u Glavni stožer domobranstva. Obnašao je i dužnost državnog tajnika te državnim vođom rada. Umro je kao umirovljenik u Zagrebu 27. veljače 1963.
9. Zvonimir STIMAKOVIĆ, završio je Kadetsku školu u Srijemskoj Kamenici, glavnostožerni tečaj u austrougarskoj vojsci i Višu školu Vojne akademije u Beogradu. Nakon službovanja u austrougarskoj vojsci i u časničkome kadru Kraljevine Jugoslavije, prijavio se u djelatnu službu u hrvatskoj vojsci NDH. Imenovan je zapovjednikom 4. novačke pukovnije, pročelnikom Glavnostožernog odjela 2. zbornog područja, zapovjednikom Podhvatnog zapovjedništva Sisak, nadzornikom konjaništva i zapovjednikom 2. hrvatske legije u austrijskome Stockerauu. Od siječnja 1944. bio je zapovjednik 4. lovačkog zdruga sa sjedištem u Bosanskome Novom. Nakon sloma NDH u rujnu 1945. osuđen je na 20 godina zatvora, koje je izdržao u Staroj Gradiški. Nije se smatrao krivim ni po jednoj točki optužnice, uporno je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se za učinjeno. Umro je 1974. godine u Zagrebu u 83. godini 18. listopada 1974.
10. Milan UZELAC rođen je 21. kolovoza 1867. u seljačkoj obitelji podrijetlom iz Vrhovina u Lici. O mjestu njegova rođenja autori su prilično neprecizni, te se po jednima (‘Tko je tko u NDH’) rodio u Komornu, koje je na jugozapadu Slovačke, a po drugima u mađarskome Komoranu (mađarski: Komárom) u tadašnjoj Austrougarskoj, što je vjerojatnije. Završio je Vojnotehničku akademiju u Beču, službovao je u Puli i Zadru, g. 1912. imenovan je zapovjednika austrougarskog zrakoplovstva. Nakon prvog svjetskog rata u jugoslavenskoj je vojsci zapovjednik Zrakoplovnog odjela Ministarstva vojske i mornarice, odakle je 1923. umirovljen. Nakon uspostave NDH Poglavnik ga je promaknuo u čin generala zrakoplovstva u miru. U komunističkome je zatvoru bio oko dvije godine, pa je, navodno, pušten sa dugogodišnje robije na izravnu intervenciju iz samoga državnog vrha. Umro je 7. siječnja 1954. u Zagrebu.

Trojica muslimana generala NDH
Hrvata islamske vjeroispovijesti među generalima NDH (tada se kao etnička pripadnost još nisu koristili nazivi: Musliman ili Bošnjak) bila su trojica:

1. Junuz AJANOVIĆ (prema nekim autorima ‘Jusuf’) rođen je 5. listopada 1890. u Žepču, BiH, završio je Školu za pričuvne časnike u Budimpešti, nakon službovanja u austrougarskoj i jugoslavenskoj vojsci priključio se Hrvatskome domobranstvu, u kojemu je najprije bio zapovjednik samovoznih bojni, zatim u SS-u kod njemačkog redarstva u Hrvatskoj, potom zapovjednik 3. gorskog zdruga i na kraju zapovjednik 12. imotske divizije HOS-a. Nakon sloma NDH zarobljen je od Engleza i izručen jugoslavenskoj vojsci te, po nekim tvrdnjama, pogubljen kod Škofje Loke u Sloveniji 23. svibnja 1945. a po drugim povijesnim vrelima osuđen na smrt 15. srpnja 1945. i istoga mjeseca pogubljen u Zagrebu.

2. Salko ALIKADIĆ (prema nekima ‘Husein’) rodio se u Kladnju u BiH 8. ožujka 1896., završio je školu za pričuvne časnike u Budimpešti, a Oružanim snagama NDH pristupio je u činu potpukovnika. Organizator je ustaških postrojba u Bugojnu, Vakufu, Kupresu i Prozoru, te zapovjednik 14. pohodnog bataljuna. Poginuo je kao zapovjednik 3. bojne 2. pješačke pukovnije kod Doboja 16. studenoga 1941. (pojedini autori navode rujan), te posmrtno promaknut u čin generala.

3. Muhamed HROMIĆ rođen je u Sarajevu 6. listopada 1893., bio je časnik u austrougarskoj vojsci i kapetan bojnoga broda u Kraljevini Jugoslaviji. U NDH postavljen je za zapovjednika Mornarskoga zbora, zatim za nadstojnika u Izvještajnom odjelu, te pomoćnik glavara Upravnog ureda Ministarstva oružanih snaga NDH. Od studenoga 1944. časnik je za vezu Hrvatske vlade kod Zapovjedništva 13. SS (Handžar) divizije. Britanske ga vojne vlasti zarobljavaju u Austriji nakon povlačenja, izručen je jugoslavenskim vlastima koje ga osuđuju na smrt 19. rujna 1945. te je pogubljen u Beogradu 24. rujna iste godine….

Hop