IVAN KRMPOTIĆ: “KAKO JE UDBA STVORILA HRVATSKU”

0
1234

IVAN KRMPOTIĆ”KAKO JE UDBA STVORILA HRVATSKU”,

Pročitala sam knjigu Ivana Krmpotića u jednom dahu. Neke sam činjenice naslućivala, neke sam znala, pa je sadržaj knjige zapravo upotpunio cjelinu. Rekla bih, autor je prešao Rubikon i ukazao nam na svu težinu života u sadašnjoj Hrvatskoj, a koja je posljedično nastajala od 80-tih godina.

Svatko tko pročita knjigu s pravom će se upitati: „Za koga i za što su se branitelji borili i izborili?“ „Kome su stvorili slobodnu i samostalnu Hrvatsku!“ Je li Hrvatska uopće slobodna zemlja?! Jesmo li mi Hrvati uopće slobodni ljudi ili se nalazimo u raljama strukture koja se nakon rata razmnožila, zauzela sva vitalna tijela i sada predstavljaju žilu kucavicu Države?

Sadržaj knjige je vrlo cjelovit, činjenično dokazan, potkrijepljen povijesnim činjenicama i događajima, autentičnim i izvornim dokumentima i povijesnim fotografijama, ali uz to i jednostavan i razumljiv čitatelju. Događaji jednostavno teku, nadopunjuju su, objašnjavaju tijek i situaciju, život u Hrvatskoj od Hrvatskog proljeća 1971. godine pa do današanjeg dana, ali nas isto tako događaji opisani u knjizi i zaprepašćuju. Progoni i manipulacije, podmetanja, krađe, ostavke, instalirani sudski procesi i danas su sastavni dio života, baš kao i 1971. godine.

Autor nam u stvari slaže puzzle, cjelovitu sliku, sve od razloga za raspad Jugoslavije, početka stvaranja hrvatske države, i djelić po djelić, obrazlažući istovremeno stručno i „policijski točno“ sve tegobe s kojima se susretalo, od početka stvaranja vojske, države, Vlade, kao i problem krađe, pretvorbe i privatizacije, otimačine poduzeća pod krinkom privatizacije….. Sudeći prema sadržaju knjige, i prema činjenicama i dokazima opisanim u knjizi, a koje činjenice vjerodostojno prenose stanje posljednjih 30 godina, od vremena raspada Jugoslavije pa do osamostaljenja i danas, čitatelj se jednostavno mora zapitati: Čija je ovo Hrvatska?

Sadržaj knjige je bolno grub, opisuje progon onih koji nisu istomišljenici onih osoba koja imaju saznanja koja prijete razotkrivanju osmišljene i perfidne pljačke cijele države i nacije, prikazuje progon i uništenje života svih osoba koje su na bilo koji način dovoljno čvrste i hrabre suprotstaviti se dobro osmišljenom sustavu u kojem su instalirani oni: UDBA, KOS, OZNA, SDB, SDS, RSUP. Autor je vrlo jasno, činjenično i beskompromisno u svojoj knjizi odlučio razotkriti nam lažnu sliku koja se narodu predstavlja kroz pojedine medije, priopćenjima službenih tijela, uvjerenja u pravnu državu, u državu jednakih prava za sva.

Čitajući knjigu, koju ne možete ispustiti iz ruke prije nego li ju pročitate do kraja, uvijek, sa svakim novim retkom i odlomkom očekujući neki novi šokantan i intrigantan detalj koji razotkriva i dokazuje bolnu činjenicu da Mafija ima Hrvatsku, shvaćate da je do pravde u Hrvatskoj vrlo teško doći, i da je potpuno iluzorno očekivati ju, obzirom da pravdu dijele ONI, pa ako ste na njihovoj listi nepodobnika, nemojte se pravdi niti nadati.

Ivan Krmpotić, autor knjige, koji je (hvala Bogu) odlučio javnosti iznijeti sve ono što smo naslućivali, ali se mnogi nisu javno usudili reći, a kamo li napisati, prikazao nam je i kako je Hrvatska zemlja očaja za hrvatske branitelje koji većinom žive vrlo skromno, a mnogi su se i ubili nezadovoljni saznanjima kuda ide Hrvatska. Ukazuje nam i na to da je Hrvatska zemlja rizika za sve one koji su u njoj ostali a ne pripadaju organiziranoj kasti sastavljenoj od osoba koji ujedinjeni imaju institucije u svojim rukama, ali je, unatoč svim svojim resursima i bogatstvima, kojima bi mnoge države Europe i svijeta pozavidjele, i zemlja beznađa za mlade koji ju napuštaju.

Iz sadržaja knjige sasvim se jasno, da iščitati, i to sve potkrijepljeno čvrstim činjenicama i dokazima, da je upravo takav scenarij bio očekivan i planiran. Hrvatsku i Hrvate uništavalo se sedamdesetih i osamdesetih godina, tjeralo ih se da se odluče na egzodus i napuštanje Domovine, tjera ih se danas, na gotovo jednak, ako ne čak i na još gori način nego li je to bilo sedamdesetih godina, a šokantna činjenica, gola činjenica koja se više ni na koji način ne može prikrivati, je da to čine iste strukture i isti ljudi. Možda ne baš isti, već u drugom koljenu, ali nasljedno to čine iste osobe, njihovi sljednici, oni koji zapravo imaju Hrvatsku sa svim njezinim bogatstvima, infrastukturom i institucijama.

Na svojem vlastitom primjeru, autor knjige zorno je predočio kako izgleda progon svih onih koji se ne uklapaju u sustav. „Progone zbog imena, vjere, zbog toga što dolazi iz mjesta Ante Pavelića…..“ uvijek se pronađe razlog progona. Tko progoni? Institucije, nekad UDBA, KOS, OZNA, SDS, danas DORH, ODO, MUP, tajne službe…..
I danas imaju kompletne podatke o nepoželjnim ljudima, o svima onima koji se ne uklapaju u sliku i sadržaj kakvi su si sami stvorili i ne dozvoljavaju da tu sliku i sadržaj netko sruši.

Autor knjige zorno tumači na koji način su mučili sve neistomišljenike, i sve one koji su se usudili imati svoj stav, zadržati svoj ja, i sve oni koji nisu bili spremni „plivati nizvozdno“, sa njima, sve koji se nisu uklopili u sustav, spremni na lopovluk, otimanje, krađu, sve koji nisu korumpirani, i koji nisu bili spremni pljačkati svoju zemlju i zemlju svojih djedova i svoje djece. I sam je više puta ostajao bez posla, tučen, mučen, zatvaran, a nakon mučnih i višegodišnjih sudskih postupaka, nakon što bi i uspijevao dobiti postupak na sudu, opet nepoželjan. Život kakav je prošao autor knjige, i kakav prolaze njegove kćerke, koje su više puta dobivale otkaz na radnom mjestu, s kojima njihovi suradnici nisu smjeli razgovarati jer bi i sami dobili otkaz, koji su bili „zaposleni a prognani u isto vrijeme“ dokazuje da se ništa nije promijenilo. Jednaki progon Hrvata vrši se danas, kakav se vršio i prije trideset, dvadeset godina.

Nada Landeka (dio recenzije)

Netko bi pomislio da je situacija bezazlena, i da nam nema pomoći, međutim, korumpirani službenici, suci, policajci, političari tako su dobro povezani da su kao domine. To što su povezani, dobra je stvar za pravednike. Domine, kad jedna padne, sve druge idu za njom………

HOP