‘Progresivnost’ u kojem promicanje incesta i pedofilije nosi ‘napredak’

0
11273

Progresivno promicanje incesta i pedofilije
Toni Šušnjar

 

Rušenje ograda vodi samo do rušenja novih ograda, što na kraju vodi do razaranja društva.

 

Nakon uspjeha u legaliziranju istospolnih brakova, zapadna ljevica je počela gurati legaliziranje drugih oblika bolesne ljubavi, poput višeženstva i incesta.

Incest je već legaliziran u mnogim europskim državama, a neke skupine žele legalizirati i seks sa kućnim ljubimcima te seks sa djecom. Kada su započeli pokušaji legalizacije istospolnih brakova, malo je tko vjerovao da će se to uistinu dogoditi. No, na Zapadu, istospolni brakovi su danas legalizirani.
Njemačka je još 2009. izdala publikaciju kojom roditelje potiču da seksualno masiraju djecu staru jedne do tri godine. Publikacija kaže kako “očevi ne daju dovoljno pažnje klitorisu i vagini svojih kćeri”, te da je takvim doticanjem jedino moguće da djeca razviju ponos u svoj spol. Na Zapadu se, ne samo u Njemačkoj, promiče državno sponzorirana pedofilija, logična posljedica progresivne materijalne ideologije koja sve moralne i društvene norme i istine vidi kao represivne i ograničavajuće. Pamflet također savjetuje da se djeci dozvoli neograničena masturbacija, te je obvezna literatura u devet njemačkih pokrajina. U Njemačkoj je i inače tinejdžerska pornografija sasvim legalna. Još gore, kućno obrazovanje je zabranjeno, prisiljavajući roditelje da djecu šalju u državne škole na ispiranje mozga.
Neki progresivci također promiču incest. U članku na poveznici, naziva “Je li incest pogrešan”, autor “pobija” argumente protiv incesta – iako priznaje da incest vodi do veće vjerojatnosti deformirane djece. Promicanje incesta skriva pod velom obrane osobe koja je zbog incesta bila prozvana od strane javnosti. Još je 2008. godine London Times objavio članak koji brani incest. Ljevičari tvrde da incestuozni odnosi nisu prisilni, te da bi zbog toga trebali biti dozvoljeni, kao što su danas na Zapadu dozvoljeni istospolni brakovi.
No promicanje pedofilije i incesta nije, u ljevici, ništa novo. U svojoj žurbi da sruše sve ograde i sva ograničenja, progresivci su još 1968. nastojali normalizirati pedofiliju. Organizacija “Crvena Sloboda” (Rote Freihet) je između 1969. i 1970. učenike organizirala u igre koje su uključivale svlačenje, čitanje pornografskih časopisa, te “vježbe seksa” i “sat jebanja”. Iza “Crvene Slobode” je stajao Psihološki Institut Slobodnog Sveučilišta Berlina.
Upravo su progresivci započeli spuštanje dobne granice i erotizaciju djece. Ljevičarski časopis Konkret je otvoreno pozivao na seks sa djecom; vjerojatno nije slučajno da je urednik istoga bio optužen za silovanje vlastitih kćeri. I inače, unatoč neprestanom napadanju Crkve zbog pedofilije, sama ljevica ima vlastitu povijest silovanja; pokret iz 1968. je rušio granice između djece i odraslih. Ljevičarski revolucionari iz 1967. su seksualna ograničenja vidjeli kao način kojim buržoazija održava svoju moć; logično je dakle bilo da se ograničenja treba osloboditi, i da oslobađanje treba početi što ranije.
Kulturalni časopis Kursbuch je 1969. objavio izvještaj o eksperimentu “odgajanja djece u komuni”. Tri žene i četiri muškarca su se zajedno sa dvoje male djece uselili u stan na Giesebrechtstrasseu. Eksperiment je nastojao srušiti sva “buržoaska ograničenja”, od osobnih bankovnih računa do osjećaja srama. Djeca su odgajana skupno, što je u praksi dovelo do toga da im nitko nije poklanjao dovoljno pažnje. Suživot je uključivao i seksualnu interakciju djece i odraslih. Kursbuch 17 je objavio velike fotografije četverogodišnjeg Nessima i trogodišnje Grische, oboje golih. Danas se Nessim straši te prošlosti i, kao i Grischa, o njoj odbija razgovarati.
Eksperimente sa Giesebrechtstrassea su preuzeli mnogi ljevičarski roditelji i privatni vrtići. Berlinski vrtić Kinderladen je u jednom navratu razmatrao uvođenje seksa, no od toga se odustalo. Za revolucionare iz 1968. pedofilija – stimulacija dječjih seksualnih organa od strane odrasle osobe – je bila samo još jedno oruđe obrazovanja. Navodno prosvijećeni roditelji su djeci pokušali nametnuti neograničeni odnos sa seksom. No budući djeca nisu po prirodi seksualno aktivna, na to ih se moralo prisiliti. Roditelji su se pred djecom svlačili, i dugo raspravljali je li dobra zamisao imati seks sa vlastitom djecom. Djecu se prisiljavalo da se pred odraslima svuku dogola. Ipak, na žalost sociologinje Monike Seifreit, nije bilo otvorenog seksa između djece i odraslih.
Sociolog Alexander Schuller je eksperimente u Kinderladenu jasno nazvao “nasiljem nad djecom”, ništa drugačijim od slučajeva svećenika optuženih za pedofiliju. I Zeleni, poput Cohn-Bendita, su promicali pedofiliju. Pedofilne skupine se uvijek pojave nakon uspjeha homoseksualnih pokreta, i sa njima su intimno povezane. Koriste iste argumente, tvrdeći da kao “manjina” imaju određena prava. U Ludenscheidu 1985. Zeleni su pozvali na dozvolu “nenasilne seksualnosti” između djece i odraslih. Ljevičarski Tageszeitung je dao javni medijski prostor pedofilima.

Ljevičarski vođa Gunter Amendt je zbog svog protivljenja normalizaciji pedofilije prozvan “reakcionarom”, kao i Alice Schwarzer koja je pedofiliju ispravno definirala kao nasilje. Tek 1994. je Tageszeitung prestao davati prostor pedofilima. No danas ljevičari odbijaju priznati da se ta epizoda uopće dogodila.
U Sjedinjenim Državama je brak između maloljetnika legalan u određenim slučajevima, i 18 država nema minimalne dobi za brak. Djevojčice u dobi od deset godina se nalaze među 200.000 djece koja su stupila u brak sa odraslim osobama u razdoblju 2000. – 2015. Većinom se radi o djevojčicama vjenčanima sa odraslim muškarcima, a čak 86% slučajeva maloljetnih brakova su u stvari brak između punoljetne i maloljetne osobe, a ne brak među maloljetnicima – radi se, u osnovi, o legaliziranoj pedofiliji. U Tenneeseeju su 2001. godine tri desetogodišnje djevojčice vjenčane sa muškarcima u dobi od 24., 25. i 31. godine.

U Alabami se 74-godišnjak oženio 14-godišnjom djevojčicom. Osim navedene tri desetogodišnjakinje, tijekom 2001. je u brak “uvedeno” dvoje jedanaestogodišnje, desetero dvanaestogodišnje, 51 trinaestogodišnje, te 985 četrnaestogodišnje djece. U Floridi 40-godišnji čovjek može stupiti u brak sa petogodišnjom djevojčicom.
Važna utvrda progresivizma i jedna od skupina koje najsnažnije promiču pedofiliju i slična ponašanja jest Hollywood. Direktor Nick Cassavetes u filmu “Žuto” uključuje scenu incesta. Cassavetes scenu objašnjava izjavom da “ljudi trebali biti slobodni voliti koga žele”. Određeni znanstvenici pedofiliju također promiču kao normalnu i prihvatljivu. Tako je na konferenciji na Sveučilištu Cambridge profesor Phillip Tromovich izjavio kako je pedofilija normalna, dok je sudac u Australiji izjavio kako seksualni kontakt između blizanaca ili odraslih sa djecom više ne bi trebao biti smatran “neprirodnim” ili “tabuom”.

Pri promicanju pedofilije progresivci se koriste kartom žrtve, kao što se koriste i pri promicanju svih ostalih uništavajućih zamisli. Todd Nickerson je izjavio kako je “on pedofil, a ne čudovište”, te da je pedofilija samo “alternativno seksualno ponašanje”. No pedofilija nije samo fizičko, već i psihičko nasilje; pedofili biraju djecu koja su izolirana, fizički i emocionalno ranjiva. Oni toj djeci tada nude pažnju, potporu, sve što ljudi vezuju uz ljubav – što i jest razlog zašto su pedofili toliko aktivni, ili barem uočljivi, u vrtićima, školama i Crkvi. No to iskustvo dijete psihički uništi, onemogući mu psihološki razvoj i zdravo sazrijevanje.

Pedofilija i incest nisu jedino što progresivci nastoje progurati. Određene progresivne skupine također nastoje progurati zoofiliju, nekrofiliju, poligamiju, incest i dr.

Nagrađeni film je glorificirao seksualni odnos sa dobrim dupinom. Argumentacija je uvijek ista: ako su homoseksualni odnosi legalizirani, zašto incest i zoofilija ne bi bili? Nema u tome štete, ili barem tako zagovornici tvrde. Pri tome se ljude uspoređuje sa životinjama – životinje prakticiraju homoseksualizam, incest, pedofiliju, višeljublje te seks sa drugim vrstama, što ukazuje na ono što progresivci žele na kraju uvesti – potpunu seksualnu anarhiju. Omladina Švedske Liberalne Narodne Partije tvrdi da bi incest i nekrofiliju trebalo legalizirati, a sličan prijedlog je 2014. iznijelo Njemačko Etičko Vijeće. LNP također želi legalizirati crtanu dječju pornografiju i poligamiju.
Sve to je posljedica uništenja institucije obitelji. Crta je prijeđena kad je u određenim zapadnim državama prihvaćeno stajalište da brak nije isključivo zajednica muškarca i žene. Nakon toga je legalizacija svih drugih oblika bolesnog zajedništva postala zamisliva. Uništenje instutucije braka i obitelji od strane LGBTQI zajednice je samo prvi, ali zato ključni korak u ponor, jer se legalizacijom homseksualnog odnosa otvaraju vrata legalizaciji svih drugih abnormalnih spolnih odnosa.
Posljedica može biti jedino propast društva. Progresivizam, pogotovo seksualni, vraća čovjeka u džunglu gdje nema normi i sve je dopušteno – osim postavljanja normi. Seksualni poriv je među najjačima i najneobuzdanijim porivima, i uklanjanje seksualnih normi vodi ka uništenju društvenog poretka, društva, i čovjeka kao čovjeka. Kulturalna razina društva je proporcionalna broju ograničenja koje ono postavlja “slobodnom seksu”, i niti jedno društvo nije postalo civilizirano ukoliko prije toga nije postalo apsolutno monogamno i heteroseksualno. Suprotno, propasti društva je često prethodilo prihvaćanje pedofilije i općenito različitih oblika seksualnog oslobođenja. Ljevica, dakle, uništava civilizaciju. Nije slučaj da su sve tri velike religije organizirane oko ideala monogamije i seksualnog sputavanja. Seksualno “oslobođenje” možda i jest napredak, no ono je napredak u propast.
No ljevica bi lako mogla uspjeti i u ovoj seksualnoj revoluciji. Njihov glavni talent jest marginalizacija opozicije – svi koji se protive progresivnoj bolesti bivaju proglašeni “predrasudnima” i “netolerantnima”.

Konzervativci sa svoje strane pružaju simboličan otpor prije nego što pokleknu – za obraniti se od progresivizma i uništenja društva, nije dovoljno biti konzervativac. Rat – bilo fizički ili kulturalni – se ne može dobiti samo obranom. Potrebno je, barem povremeno, “vratiti sat unazad”, povratiti običaje koje su različite “revolucije” uništile – biti ne samo konzervativac, već tradicionalist.