Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni

0
2149
Bogata povijesna riznica Bugojna, u narodu popularnog hrvatskog malog Rima u Bosni
Bugojno je nastalo u srednjem vijeku. Teritorij grada Bugojna bio je smješten u starohrvatskoj državi u Uskopaljskoj župi i bio je pogranični grad hrvatsko – ugarske kraljevske države s Dukljanskom državom 1102. godine. Godine 1300. bugojanski kraj je bio na raskrižju hrvatskih Donjih kraja na Vrbasu i Bosne pod vlašću hrvatskoga bana Pavla Šubića. Nakon Zadarskog mira 1358. bugojanski kraj pripao je Bosanskoj biskupiji i Kaločkoj biskupiji u Hrvatskom kraljevstvu i dijelu Hrvatsko – Ugarske države. Godine 1375.bugojanski kraj pripadao je kustodiji bosanskoj unutar Bosanske vikarije. Nadalje, kronološkim nizom, godine 1412. bugojanski kraj je granično područje posjeda hrvatskoga plemića u Bosni Hrvoja Vukčića Hrvatinića i posjeda pod izravnom vlašću bosanskoga bana i kralja.
Još u vremenima srednjovjekovne istočnohrvatske države u Bosni u predjelu oko Bugojna su djelovali franjevci. Franjevački samostan u Veseloj Straži ili samo kratko lokaciji Vesela kod Bugojna, postojao je još u 15. stoljeću. Kod lokacije Seone nalazi se 18 otkrivenih stećaka. Oni su pronađeni na lokalitetu Crkvina crkve iz 13. stoljeća i dimenzija 35 metara dužine i 20 metara širine, zidova od sedre, debelih i do dva metra. Njih je našao muslimanski mjesni poduzetnik iz Bugojna Husein Smajić, posve nenadano, kopajući poveliko umjetno jezero.  O nađenim tragovima crkve postoje zapisi, a najstariji je iz 1406. godine. Tamo piše da je u toj crkvi održan kapitul bosanske franjevačke vikarije “od sve Bosne”, koju je pohodio bosanski kralj Hrvat Stjepan Ostoja. Malo dalje od ostatak crkve je Kik, jedno vrlo strmo uzvišenje, na kojem se nekad nalazio grad Vesela Straža. Kik je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, ali ne obuhvaća područje Crkvine. Kod konzervativnih ostataka srednjovjekovne crkve, od proljeća prošle godine predviđena je gradnja nove crkve. Kik je svojedobno bio i značajnim trgovačkim središtem.
Kroz Jajce pored Bugojna uz Vrbas prema Fojnici i dalje, vodio je bosansko – makedonski put. Uzvodno Vrbasom nalazili su se rudnici srebra, bakra i željeza. Osmanska vlast je na područje Bugojna došla oko pada Bosne pod Turke 1463. godine. No, Bugojno je i prije turske invazije stvorilo urbanu tradiciju, zbog čega je u vremenima austro – ugarske vlasti od 1878. pa nadalje steklo osobine drukčije od gradova koje je krasila višestoljetna povijest orijentalo islamskog i orijentalno balkanskog grada. Između sela Gračanice i Kordića sagrađen je grad Susid. Crkva datira iz razdoblja od 5. do 7. stoljeća i građena je u benediktanskom stilu, po čemu je druga takva pronađena na tlu Bosne i Hercegovine. Po tumačenju druge skupine arheologa, spomenuta crkva je mlađega datuma i potječe iz 13. stoljeća, a stradala je prije osmanskih osvajanja i to u periodu između 1414. i 1437. godine. Utvrda Vesela Straža potrajala je dulje. Iako su je Osmanlije zauzele nakon pada Bosne, hrvatsko – ugarske snage vratile su je u protunapadu. Prema odredbama sporazuma potpisanoga 1503. Vesela Straža pripala je Turcima, no ubrzo nakon toga nestaje joj trag u povijesnim spisima. U novije doba, godine 2004. poravnavanjem platoa gdje je bila ta utvrda, oštećen je ostatak kule Vesele Straže.
Osmanska vlast ostavila je od znamenitosti Sultan Ahmedovu džamiju, Rustempašića kulu i Sulejmanpašića kulu. Godine 1844. osnovana je župa Bugojno. Godine 1858. župa Skoplje je podijeljena na na dva dijela. U sjevernom dijelu osnovana je župa Malo Selo ( Bugojno ), a u južnom dijelu župa Skoplje Gornje. Od tada vodi svoje matične knjige. Od osamostaljenja Bugojna 1844. župnik je neko vrijeme stanovao u iznajmljenoj kući u Malom Selu, da bi uskoro podigao skroman župni stan i kapelicu. Godine 1854. izgrađena je prikladnija kuća, koja je 1922. nadomještena novom. Kapelanija Bugojno je 1858. proglašena župom, a od 1868. godine franjevci su tamo pokrenuli pučku školu. Nakon austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine sagrađene katolička Crkva svetog Ante Padovanskog, crkva svetoga Ilije Proroka i crkva Prečistog Srca Marijina. Župna crkva je bazilikalnog tipa i najveća je u Bosni uz tolišku. Gradnja sadašnje župne crkve započela je 1879. godine, što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je uz tolišku crkvu najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen.
Dragan Ilić
HOP