“Draga braćo i sestre, osjetio sam veliku bol i osjećam vam se toliko bliskim”, poručio je Papa s tjedne audijencije pred tisućama vjernika na Trgu svetog Petra u Vatikanu.
Stotine vatrogasaca borilo se od ponedjeljka navečer do utorka ujutro s vatrom koja je uništila krov i urušila osam stoljeća star toranj katedrale Notre-Dame. Požar je trajao osam sati prije no što je stavljen pod kontrolu te su spašeni zvonici i vanjski zidovi.”- ovo kao da je napisao neki slobodni zidar, a ne Papa.
Možda i on pati od argentinskog sindroma kao i Drago Pilsel…
U moru članaka o samom požaru i reakcijama na požar katedrale u Parizu, nedostaje (odnosno slabije se čuje) glas pape Franje, pa sam malo proguglala tražeći ga. Čovjek bi očekivao duboke misli od poglavara rimokatoličke crkve, vjernik bi očekivao poruku nad kojom se treba zamisliti, prijelomne, vjerom prožete i snažne izjave – ali ne! Papa Franjo govori o “mobilizaciji”, o katedrali Notre Dame nazivajući ju “lijepom kutijicom za nakit u srcu grada”, arhitektonskom i (tek na drugom mjestu) duhovnom nasljeđu Pariza, Francuske i čovječanstva…
I naravno, daje podršku Macronu…
Kakav je to papa?!
