Vučić brani krivotvorenja fakultetske diplome doktorata ministra policije Stefanovića jer nema više od završene Zemunske gimnazije

0
1318
 Vučić javno brani kazneno djelo krivotvorenja fakultetske diplome  doktorata ministra policije Stefanovića jer je i sam nema više od završene Zemunske gimnazije
 fahri-musliu-i-vuc48dic487

Nastavlja se beskrajna politička trakavica u Srbiji. Tjedan za nama u znaku je javnog objelodanjivanja krivotvorene fakultetske diplome i lažnog doktorata ministra policije Nebojše Stefanovića. Taj prokušani i dobermanski odani Vučićev kadar bio je studentom “boemom” na dva državna faksa, Pravnom i Medicinskom. Tamo je skupio dva indexa s uredno popunjenim slikama na studentskim iskaznicama, a cijeli index ostao je prazan i nepopunjen, kao primjerice nečija neiskorištena i uvelike zastarjela putovnica, ili nečiji nepopunjeni dječji album junaka crtića Paje Patka i Mickey Mousa ili album popunjenih značaka ili filatelije itd. Ne budi lijen, kad su ga već profesori na dva državna faksa tako “mrzili”, odluči Vučićev omiljeni ministar Nebojša Stefanović upisati se na privatni Fakultet Megatrend, gdje lažiranu fakultetsku diplomu ima i sam rektor Mića Jovanović. Kao što narod veli, bez treće nema sreće. I zbilja, treći upisani faks, onaj gdje je Nebojša Stefanović mogao pasti samo sa stolice, ako mu teže od toga nije bilo otvoriti i zatvoriti ulazna vrata toga fakulteta, završio je kao iz topa. Kakav je to samo pothvat završiti faks na kojem je izvanredna profesorica za katedrom budućih srbijanskih akademaca i estradna folk diva Nataša Bekvalac.

vuč

Šteta da se nisu sjetili poslati posebne  pozive predavačima i Svetlani Ceci Ražnatović i Džeju Ramadanovskom, pa bi ugođaj bio potpun.Ne lezi vraže, dosjetiše se neki Srbi i to među političkim oporbenjacima što su redovito, marljivo, vrijedno, pošteno i časno studirali, umjesto da kartu za akademski jet – set ne kupe po Stefanovićevu receptu lijeva ruka, a desni džep, da tu stvari ne štimaju, te da Vučićeva pulena Stefanovića treba privesti zakonu i oduzeti mu krivotvorenu diplomu i lažni doktorat. Oporbeni savez za Srbiju predvođen Draganom Đilasom podnio je prošloga tjedna i kaznenu prijavu protiv ministra policije Nebojše Stefanovića zbog krivotvorenja fakultetske diplome i pride i lažnoga doktorata. Malo mu je bilo lažirati da je ikad i prošao pored zgrade fakulteta i pohađao i osnovne akademske studije, nego su mu apetiti porasli, te je poželio postati i doktorom znanosti, barem na papiru. Njegovoj sujeti to je dostatno, a obrazu svakog poštenog čoveka to djeluje sramotno. Stefanović nije časio časa sazvati tiskovnu konferenciju, gdje se nije potrudio ni lagati kako treba. Kad je već umio ukrasti diplomu, čudo je kako ga nitko od njegovih nije upozorio da mora uvjerljivije lagati, jer ima barem 90% – 99% Beograđana koji jako dobro znaju da se nikad, sem u Stefanovićevoj mašti nastava i polaganje ispita studenata Megatrend fakulteta nije izvodila u kompleksu poslovnog i konferencijskog Sava centra u Beogradu. Bilo je tamo i pregršt skupe odjeće i obuće, usluga raznih obrtnika i poduzetnika, a u improviziranom tržnom centru i banka i pošta. Tako je mogao narečeni Vučićev ministar Stefanović i u mjenjačnici novca u Sava centru promijeniti, prodati ili kupiti srpski dinar i za euro i za dolar, a nekad i za marku ili funtu. Mogao je sve, samo nije mogao na odjelu exchange valute kupiti pamet, ali je mogao i htio u bescijenje prodati moral.

vuchic-i-seselj

Stefanoviću je više od svega potreban jedan pravi i dobar turistički vodič kroz njegov rodni Beograd. Upoznaj Nebojša malo bolje rodni grad, pa ćeš ga više voljeti, a manje rasplakivati ljude neumjesnim vicevima. Reče i ostade živ Vučićev ministra policije da je nastavu na privatnom Megatrend fakultetu slušao i polagao ispite u Sava centru, vjerojatno u maloj ili velikoj kino sali Sava centra ili kongresnoj dvorani toga poslovnoga i namjenskog kompleksa objekata u Novom Beogradu? Svi upućeni Beograđani znaju da je Megatrend fakultet devedesetih, još dok je Stefanović bio zadovoljan i sretan srednjoškolskom diplomom bez pomisli da upiše faks, bio u Makedonskoj ulici u općini Stari grad u samome srcu Beograda. Nakon 2000. preselili su upravnu zgradu, rektorat i dekanat u ulicu Goce Delčeva u Novom Beogradu. Tamo je dijelom izvođena i nastava za studente toga faksa, baš u vrijeme fantomskih Stefanovićevih studija. Drugi dio studija s nastavom i polaganjem ispita bio je u bivšem poslovnom prostoru saluna namještaja Slovenijales u bloku 28. Tamo je desetljećima poslovođa saluna namještaja bio moj pokojni susjed Milan Svorcan. Od 2001/02. u ispražnjeni prostor bivšeg Slovenija lesa, onda i drugoga i preimenovanoga prostora veletrgovine tehničke robe, bijele tehnike i audio i video naprava, televizora i računala, taj veliki i pompozni prostori je uzeo u zakup Megatrend. SPS-ov vječni ministar prosvjete Žarko Obradović tamo je bio glavni lik u upravi Megatrenda pri odjelu u bloku 28.  Nevjerojatno je kako srbijanskog ministra policije Stefanovića nitko od njegovih isto vičnih laganju nje podučio barem lokacije privatnog fakulteta od devedesetih pa do danas? Ili je toliko samouvjeren kao i cijela postava sektaške SNS da su nedodirljvi da mu je to svejedno.

Kad je mogao Tomislav Nikolić zvani Toma Diploma dobiti na dar diplomu privatnog fakulteta za menadžment u Novom Sadu, iako ne zna ni naziv fakulteta koji je u snovima završio, što bi onda od njega bio gori Nebojša Stefanović? Ili još cijela plejada njima sličnih srbijanskih genijalaca srbijanska nazadne stranke Aleksandra Vučića poput plagijatora i pukih prepisivača tuđih doktorata  u liku SNS gradonačelnika Beograda Siniše Malog ili njihovog koalicijskog partnera iz sjene SNS-a i obožavatelja ratnog zločinca Veselina Šljivančanina Aleksandra Šapića, pa do onih što su bjelodano krivotvorili i diplome osnovnih akademskih studija, a to su guvernerka Narodne banke Srbije i ekonomski nepismena SNS vječna “Kosovka djevojka” Jorgovanka Tabaković iz Prištine, zatim mafijaški nogometni boss niškog Radničkog, Bugarin rođenjem, a Srbin političkim ubijeđenjem Ivica Tončev. I pored Tončeva iz stranke srpske  Se- pse ili poznatije kao SPS njegovoga prijatelja Ivice Dačića – Praščića, tu su na vrhu toga ledenog brijega bivši predsjednik šumadijskog pašaluka Tomislav Nikolić i spomenuti aktualni ministar policije Nebojša Stefanović. Poželio je Tomica gedžanska četnička prikolica biti i masterom ekonomskih znanosti, a miješa pojam kamata s pojmom četničke kame obješene iza njegovih ulaznih vrata, kao što i neostvareni srbijanski folk pjevač Ivica Dačić na dočeku Macronu u Beogradu hoće zapjevati Marseljezu, dok mu musavom i štrokavom slinavcu niz usta klizi nepojedena majoneza.

I što je zajedničko Vučićevu biću sa svim gore pobrojanim nepismenim srbijanskim buzdovanima i balvanima kad u svom oskudnom i opskurnom tekstu pisanom na njegovoj intelektualnoj razini pučkoškolca nižih razreda osnovne škole “Branko Radičević” u Novom Beogradu kao drveni odvjetnik uzima u zaštitu krivotvoritelja fakultetske i doktorske diplome Nebojšu Stefanovića? Gaudes gaudem similes. Vučić se sličnom sebi Stefanoviću jako veseli. On u njemu vidi sebe sama pišući i stilski više karikaturalno i sadržinski rišući bedasti paškvil u državnom stogodišnjem glasilu svih srpskih komunističkih i fašističkih vlasti pod nazivom “Politika” iz Beograda. Tamo je Vučić u tekstu pravoga atentata na čovjekov zdrav razum napisao kolumnu za maloumne pod naslovom “Elita i plebs.” Hoteći se dodvoriti plebsu, pljunuo je na elitu, pod čime misle na sve one što mu u Srbiji politički oponiraju. Svoje je idolopoklonike hvalio vrijeđanjem i epitetima krezube i nepismene stoke. Ali, eto, to je kao u malom nogometu. Mora igrati tekmu s igračima koji nemaju pojma, jer su oni drugi kapetani momčadi uzeli pod svoje one probrane i prokušane što znaju s loptom. To je onda ono daj što daš i igraj s onim što imaš i s kim imaš i godi mu kad s tribina drukaju za njega i oni što ne poznaju niti pravila igre. Bitno je samo da ih može prebrojati sa ostalim stadom ovaca u svome čobanskom toru. Poruku su skužili i SNS glasači i još gluplji od samoga glupana Vučića, koji se samo izrekao rekavši javno ono što oduvijek misli u potaji. I kao i narcis mu i stranački sapatnik i suputnik srednjoškolski ministar policije Nebojša Stefanović, tako i Aleksandar Vučić nije hitao priupitati nekog od njegovih iz SNS okružja da ne napiše i tresne seriju gluposti u kolumni za maloumne u listu “Politika za djecu”, a da to ne postane nova svjetska mjera i jedinica za mjeru ljudske gluposti.

Samo je zbilja krajnje neupućenim upitno što Vučić tako zdušno brani Stefanovića. Oni koji se kao Vučićeva generacija studenata sjećaju kako je samoprozvani “najbolji student Pravnog fakulteta u povijesti Sveučilišta”, kako on to skormno u maniri Casiusa Cleja iz najskormnijih dana legendarnog boksača voli samom sebi laskati, neće se nimalo začuditi. Još je 1993. godine u jednom političkoj raspravi u Skupštini Srbije tadašnji mladi i 26 – godišnji političar “Nove demokracije” Žarko Jokanović imao na temu kriminalnog i mafijaškog “studiranja”, točnije, teških kaznenih djela kupovine ocjena i diploma žestok duel sa Šešeljevim ostrašćenim radikalom Aleksandrom Vučićem. Na koncu je Vučić ostao bez replike Jokanoviću., iako je bio začetnikom prijepora spočitavajući Jokanoviću kako beskonačno dugo studira psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dok on reda desetke u indexu na Pravnom fakultetu. Jokanović mu je kratko uzvratio kako i malo dijete nižih razreda osnovne škole može redati najviše ocjene u đačkoj knjižici, kao Vučić u njegovom studentskom indexu ako djetetu ili roditeljima učitelj prije toga kaže tri pitanja koja će ga sutra ili prekosutra pitati za ocjenu. U tom se trenutku Vučić osjetio posramljenim kao kad je dobio jedinicu iz likovnoga u osnovnoj školi. Trebao je nacrtati čovjeka, a on je nacrtao konja, pa je u pokušaju duhovitosti učiteljici kazao da je htio napraviti autoportret.

I tako je po svjedočenju današnjega stalnog i u Beogradu uvaženog kolumnista subotnjeg izdanja “Blica” i  autora žestoke anitvučićevske rubrike “Pokorni građanin Srba” Žarko Jokanović, nekad i mladi desetogodišnji glumac naturščik iz onoga partizanskog i propagandnog filma “Užička republika” postao vlasnikom najveće političke tajne u Srbiji. Sad je posve jasno zašto Vučić ne smije zabraniti vikend rubriku i višegodišnje antivučićevske komentare Žarka Jokanovića u “Blicu!” Jokanović očito zna o polaganju sva 32 ispita na Pravnom fakultetu u Beogradu, izgleda lažnog akademskog građanina Aleksandra Vučića puno više od ostalih običnih smrtnika. Pravnici bi na to kazali “probatio diabolica” ili u prijevodu vraški teško dokazivanje kako je Vučić moguće za sva 32 “položena”, bolje reći lažno upisana i lažno proknjižena ispita uvijek dobivao unaprijed po tri naručena pitanja od svih predmetnih profesora i ispitivača na Pravnom faksu u Beogradu, oduvijek poznatom po takvim i sličnim aferama i nezapamćenim skandalima. Ako bi netko sad i pokrenuo u Beogradu s mrtve točke reviziju i preispitivanje Vučićeve sumnjive, ili ako je vjerovati Jokanoviću potpuno lažne diplome Pravnog faksa, svaki mogući svjedok optužnice bio bio odmah izložen ucjenama, prijetnjama i zastrašivanjem. To je faktičkom gimnazijalcu s četvrtim stupnjem stručne spreme Vučiću u branjenju neobranjivog i njegove izmišljene i kupljene diplome posljednja linija obrane. No, ako jednoga dana padne s vlasti, to se klupko neviđenog skandala mora odmotati, a serdnjoškolac Vučić sudski odgovarati, jer onda bi bio bez poluga političke moći, prijetnji i ucjena krunskih svedoka Jokanovićeve optužbe izrečene još 1993. godine.  Činjenica da Vučić očigledno letvrt stoljeća posjeduje lažnu fakultetsku diplomu zorno govori kako se u Srbiji za tih 25 godina ništa nije promijenilo ni u domeni legaliziranja razbojničke pljačke kupnjom lažnih diploma. On je samo jedan u moru sličnih primjera te vrste u Srbiji. U Kragujevcu su na tamošnjem Pravnom faksu svi dokazano korumpirani profesori oslobođeni drugostupanjskom odlukom suda zatvorskih kazni za iste radnje lažiranja ispita za novac studenata, upisa lažnih ocjena i izdavanja lažnih diploma. Bio je to znak svima ostalim u visokom školstvu Srbije da su sve kriminalne radnej dopuštene, poželjne i od strane države u konačnici još obilato i nagrađene. Srbija je i u tom pogledu europski Eldorado akademskog kriminala, nagrađenog samo u zabitoj i pustoj balkanskoj državici između Drine, Morave i Timoka  .

I u autorskom tekstu “Elita i plebs” u beogradskoj “Politici za djecu” Aleksandar Vučić otvoreno i bez imalo zazora pljuje, psuje i gazi po svim istinskim nositeljima fakultetskih diploma u Srbiji, manjini od najviše 10- 15% građana te  vremenski i prostorno izgubljene i zalutale zemlje i naroda u njoj. Naravno, da je vlastitu diplomu zaradio i izborio na pošten i častan način ne bi tako bjesomučno i bestijalno jezikom uličara vrijeđao, potcijenjivao i ponižavao fakultetski obrazovane građane Srbije. Ali, svjestan je istine da u biti ima samo zvanje svršenog srednjoškolca i ta bolna spoznaja i obrazovna i intelektualna inferiornost u njemu potiče još veći i još veći jal, sujetu, zluradosti, pakost, prijezir i mržnju prema boljim, pametnijim i obrazovanijim od njega samoga, a takvih je premnogo. Ne libi se radi političkog marketinga veličati sirotinju raju i ulizivati im se stilom jednog o svojih uzora ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

Taj je volio reći u sličnim prigodama kako više cijeni ljude iz zemljoradničke zadruge i mišljenje radnika i težaka, a najmanje podle i pokvarene inteleigencije, listom “stranih plaćenika i izdajnika.” Ništa čudno, budući je i Milošević skupa sa kolegom mu iz studentskih dana Kostom Čavoškim za vrijeme studija na istom Pravnom faksu u Beogradu u ime ideja socijalizma kretenizma i komunizma idiotizma na političku robiju poslao kao član saveza komunjara kolegu studenta antikomunjaru, koji se drznuo pobijediti njega i Kostu Čavoškom na sveučilišnom natjecanju studenata naratora. Tome su zlosretnom studentu oduzete i sve nagrade, priznanja, poništeni mu svi položeni ispiti i zabranjen dalji upis na studije bilo koga fakulteta Sveučilišta u Beogradu. Tako je govorio kao živi svjedok kriminanih studentskih  radnji Slobodana Miloševića i Koste Čavoškog, dva lažna svjedoka komunističke optužbe protiv kolege im i nedužnog studenta antikomunjare njihov zajednički kolega i prijatelj iz studentskih dana Vasilije Marković – Piper. Kasnije je Marković završio, uz Pravni faks, onda još i Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu i postao upravnikom kazališta.

Nije me uopće iznenadilo i začudilo iskreno Markovićevo kazivanje o Miloševiću i Čavoškom, ljubitelju lika i djela Karadžića i Mladića. Stranputicu iz mladosti nastavili su i u srednjovječju, a Čavoški i do duboke starosti. U cijeloj stvari samo je nedokučivo jedno.  Kako srbijanski umišljeni, nadobudni i prepotentni narcis Aleksandar Vučić ne shvaća da je u očima normalnih ljudi jednaka budala i glupan i kod onih što znaju da je on u biti samo svršeni gimnazijalac Zemunske gimnazije sa četvrtim stupnjem stručne spreme, kao i kod onih što još uvijek vjeruju u znanstvenu fantastiku da je Vučić mogao polagati ispite u isto vrijeme dok je huliganisao po tribinama nogometnih stadiona i košarkaških dvorana, lajao i arlaukao na mjesečinu na mitinzima notornog ratnog zločinca i masovnog ubojice Vojislava Šešelja, rintao najteže fizičke poslove pola godine u Engleskoj i kao kruna svega radio kao srednjoškolski novinar početnik u ratnoj redakciji srpske televizije na Palama od 1992. do 1995, nišaneći sve ciljeve žive sile s Pala i rešetajući po vojnicima i civilima i na Jevrejskom groblju kod Sarajeva. Kako je suprotno zakonima fizike tijelo jednog čovjeka Aleksandra Vučića moglo biti istodobno na više mjesta u vrijeme njegovoga mitingovanja, huliganisanja, novinarenja i ratovanja i to na širokim meridijanima od Srbije do Bosne i od Engleske do Sjedinjenih Američkih Država?  Lak logički upit bez teško zahjevnog odgovora. Ovdje ne mora ni Žarko Jokanović kao krunski svjedok lažnih studija vječnog srednjoškolca Zemunske gimnazije Aleksandra Vučića potvrditi još jednom ono što je o gimnazijalcu i lažnom pravniku s krivotvorenom diplomom Vučiću kazao još 1993. za skupštinskom govornicom u Beogradu. John Mayor bio je srednjoškolac i uspješni premijer Velike Britanije, a Aleksandar Kvašnjevski bio je, također, gimnazijalac po naobrazbi, ali uspješni premijer Poljske. U Srbiji zemlji lažnih i krivotvorenih diploma, jučer je stolovao Tomislav Nikolić, danas Aleksandar Vučić, očalinko s naočalama bez dioptera. Hoće ostaviti dojam pametnijeg nego što iskompleksirani lik uistinu jest, pa pomodarski nosi naočale kao modni detalj ili pokušaj intelektualnog bljeska i lažnog odsjaja. Nebojša Stefanović, za razliku od Vučića, barem nosi naočale s diopterom, jer mu trebaju. Stefanović barem tu ne izigrava glumca u pokušaju, jer je svjestan da slabije vidi i naočale su mu potrebne. No, zajedničke frustracije svih srpskih političkih falcifikatora fakultetskih diploma su za najveće povećalo simpozija najvećih svjetskih psihologa. Kad bi se Vučić, Stefanović ili njihov prethodnik Nikolić sjetili da su politički čimbenici puno važniji i vrijedniji od njih bili gimnazijalci Englez John Mayor i Poljak Aleksandar Kvašnjevski, možda bi im skala liječenja pomiješanih kompleksa niže i više vrijednosti ne bi tako  ludo varirala iz dana u dan.

Dragan Ilić

HOP