HPC: Tko su tih „750.000 srpskih mučenika stradalih u Jasenovcu”?

0
3289

О srbijanskim vojnicima i „jasenovačkim novomučenicima”

Zadnjih dana svi hrvatski mediji javljaju o pokušaju neovlaštenog ulaska srbijanske vojske na teritorij Republike Hrvatske. Oglasio se i hrvatski državni vrh – po prvi puta nakon Tuđmana – suverenistički.

I opet svi govore o posljedicama, a nitko o uzrocima. Nedavno su svi srbijanski mediji pozvali sve Srbijance na okup u Jasenovac na komemoraciju za „jasenovačke novomučenike” čiji je blagdan po kalendaru SPC 13. rujna. Nitko od onih koji brane slobodni dolazak srbijanskih vojnika u Hrvatsku ne daje objašnjenije zašto su oni krenuli tjedan dana ranije.

Najgore od svega je to što u Hrvatskoj nitko niti ne spominje tko su ti „jasenovački novomučenici”.

Ikona mučenika, koji nikad nisu postojali

SPC, čiji Sinod odmah nakon pada Jugoslavije 1941. daje prisegu Hitleru, pridružuje se Apelu srpskom narodu, u kojem 500 najuglednijih Srba pozivaju na poštivanje njemačkih zakona, uključujući i rasne te na ovaj način sudjeluju u progonu Židova. Ti zakoni u Srbiji nisu nešto novo jer su samo nadopunili postojeći sustav – prvi rasni zakoni su na snazi u Jugoslaviji od 1940. godine!

Kad je 1942., nakon ubijanja svih 15 000 srbijanskih Židova, Srbija proglašena „judenfrei”, cijeli je srpski narod Nedićeve Srbije slavio to postignuće.

Nakon što je Jugoslavija okupirana od vojske III. Ukrajinskog fronta SSSR-a, Sv. Sinod SPC preko noći mijenja dres, radi preokret i postaje antifašistički. Proglašavaju svetcem svećenika Vukašina, koji je navodno stradao u Jasenovcu, bez obzira na činjenicu da takva osoba nikad nije postojala. Čak i episkop Nikolaj Velimirović, koji 1935. slavi Hitlera kao narodnog vođu nadahnutog nacionalizmom Sv. Save te dobiva od njega odlikovanje, sad izmišlja 750.000 srpskih mučenika stradalih u Jasenovcu (od Ustaša) svrstanih 1960. u kalendar SPC. Na taj način Velimirović je postao najugledniji srbijanski antifašist. Ipak i njemu ne odgovara novo „bratstvo i jedinstvo“ te se po završetku II. svjetskog rata nakon Njemačke i Austrije, ipak ne vraća u Jugoslaviju nego 1946. emigrira u SAD. Godine 2003. taj ugledni nacist i antisemit proglašen je svetcem SPC-a.

Pitanje za državni vrh Hrvatske i HAZU :

Tko su tih „750.000 srpskih mučenika stradalih u Jasenovcu” kad znamo da se sad na službenom popisu žrtava u JUSP Jasenovac nalazi otprilike 80 000 ljudi. U slučaju da je taj popis istinit (a nije), SPC svejedno moli o skoro 10 puta više ljudi, koji nikad nisu postojali. Ispada da se broj žrtava može po potrebi povećavati, desetostruko u odnosu na službeni popis, a možda i stostruko.

Hrvatski državni vrh nikako ne dozvoljava znanstvena istraživanja o stvarnom broju ljudi, koji su stradali u Jasenovcu u razdoblju 1941.-1951. ali rado prihvaća srbijanske izmišljotine o „750.000 srbijanskih mučenika stradalih u Jasenovcu”. Za njih SPC moli i na svim komemoracijama u Jasenovcu kad su prisutni i predstavnici državnog vrha Hrvatske, kojima to ne smeta, a možda im i odgovara.

Prije dvije godine Srbija je organizirala izložbu o Jasenovcu u UN. Tim povodom je ministar vanjskih poslova Srbije Dačić (kao i uvijek) dao neku neprimjerenu izjavu. Slijedila je prosvjedna nota hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova na njegovu izjavu. Da Dačić nije izjavio ono što je izjavio ne bi bilo niti te prosvjedne note, jer zapravo hrvatskom Ministarstvu vanjskih i europskih poslova sasvim je u redu da Srbija organizira izložba o Jasenovcu u prostoru UN kao da je RH srbijanska kolonija.

Hoće li  RH organizirati izložbu u prostoru UN o kompleksu srbijanskih logora (beogradski logori i ostali, ukupno preko 200 000 stvarnih žrtava) ili komemoraciju o 15 000 srbijanskih Židova ubijenih od Srba nakon huškanja SPC?

Nedavno je za srbijanski Telegraf drugi čovjek u hijerarhiji SPC Mitropolit Amfilohije izjavio: „Nakon raspada dve države – Sovjetskog saveza i Jugoslavija – crkva je ostala jedini mehanizam za održavanje našeg jedinstva.”

Koje je to „njihovo jedinstvo” i sudjeluju li Hrvatske vlasti u održavanju tog „njihovog jedinstva”?

HRVATSKI ARHIEPISKOP  ALEKSANDAR