Sigmund Neumann: “Povijest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama”

0
3231
Anegdotski zapisi o Srbima kroz povijest
Ivan Janković, pravnik i sociolog, jedan od osnivača Fonda za humanitarno pravo u knjizi “Kata Nesiba i komentari” (Tvornica knjiga).
“Mnogi Turci, naročito ugledniji i imućniji, držali su kao ljubavnike srpske mladiće, tzv. adžuvane i đojlene, koji su služili za novac. Sam čestiti vezir držao ih je na silu, a o njima se starao poseban službenik, koji je bio u istom visokom rangu kao recimo kafedži-baša ili “đojlenima” “daire djeci” ili “đojle-egbi”, obično je iznosila deset i više tisuća groša”, navodi Janković u knjizi.
Godine 1871. srpski književnik Milan Milićević napisa: “Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun.”
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao: “Mi kada falsificiramo ne radimo po malo, mi krečimo sve”.
Godine 1172. piše Helmond von Bosau iz Lubecka nakon svojega putovanja Balkanom:”… zovu se Servi, vražji sinovi, bez jarma Božjega, obslužitelji svih prljavština, koji na svojim mjestima na zvjerski način žive, divljiji od životinja”.
Original spomenutoga citata na latinskom jeziku glasi:
Scriptorum tomus XXI, Hannoverae MDCCCLXVIII
“… Servi dicuntur, filii Belial, sine iugo Die, illecebris camis & gule dediti & secundum nomen immundicis omnibus servientes & iuxta locorum qualitatem belliualiter vivendo, bestiis etiam agrestiores.”
Grčki znanstvenik George A. Megas, posevetio je više godina u proučavanju etike i morala srpskog naroda i zaključio je: “Srpski borac ne pozna teren junaštva. Njemu se dopadaju brutalnost, divljanje, akcije: iskopati oči (!?) i osakatiti neprijatelja jesu kada nije naoružan i radi bilo kakvih motiva.”
Pisac Friedriendich Kraus ispitivajući karakter  i nacionalne običaje Srba konstatira: “Taj narod nosi u sebi neko ljudožderstvo, jer srpski četnik je spreman opljačkati političkog neprijatelja ili bilo koga drugoga i prije nego ga ubije i izvadi mu oči, odreže mu nos i jezik, a kada to ne učini, jede ga živa kao da je janje.”
Ruski pisac i povijesničar Solovjev: “… da su od cara Dušana do današnjih dana kažnjavali svoje pripadnike režućiim jezik, nos i uši, a često su ih i žive spaljivali.”
Sigmund Neumann: “Povijest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj laž, prijevara, izdaja i osveta, ubojstvo i zločin, bijaše priznato kao normalno pravilo, rasla je srpska generacija i četništvo, istomišljenjaci generala Mihajlovića, pa se tome bez muke može razjasniti politički banditizam koji karakterizira srpske upravljače, političke i vojničke vođe.”
Dr. sc. Kaya Atassoy, istaknuti turski znanstvenik u Europi: “Turci su od bizantskih Srba naučili brutalne ratne metode. Nabijanje na ražanj i pečenje na vatri protivničkih ljudi nisu radili Turci, nego Srbi u svojoj zločinačkoj naravi i u turskoj vojsci.”
Philip J. Cohen, američki povjesničar:
“Nažalost u Jugoslaviji, u kojoj su vladali Srbi, prisutni su i rat i komunizam. Moramo biti svjesni da je židovska zajednica omiljena meta propagandista. Beograd osobito zlorabi židovsku osjetiljivost na Holokaust u pokušaju da pridobije simpatije Židovana stranu Srba, koji sebe prikazuju kao žrtve dok skrivaju svoju ulogu zločinaca i antisemita. S obzirom na naprijed navedene dokaze, čovjek mora propitivati pravu prirodu i značenje novostečene ljubavi Srba prema židovskome narodu.”
Dobrica Ćosić zvani Gedža, “otac srpske nacije”, pisac “Deoba” u izdanju Otokara Keršovanija u Rijeci 1977. godine; str. 168; izdvojeni citat:
“Šteta je što se u Srbima kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima do nevjerojatnih razmjera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici na rang listi vrlina, poslije hrabrosti odmah dolazi laž.”
Kapetan F., naš stručnjak za njihovu povijest priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umio tako uspješno i sretno koristiti sredstva obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umjeli Srbi. Oni su pravi umjetnici laži. To je jedan složen sustav, vrlo komplicirana tehnika za naše američke i britanske pojmove neshvatljiva. Kad se bude pisala povijest Drugog svjetskog rata u Europi, moralna osnova i psihička tehnika u borbi s neprijateljimakoje ima srpski gerilski pokret, to jest četnički odred, mora dobiti specijalno poglavlje. Velike armije moraju znati za ovo srpsko iskustvo.”
George Clemenceau, francuski premijer za vrijeme WW1 na konferenciji u Versaillesu: “Srbi su se dovukli na repovima naših konja. Oni su strvinari savezničkih pobjeda.”
Srpski pjesnik i liječnik Jovan Jovanović – Zmaj hvali Hrvate, a kudi Srbe:
“Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin, zar on da se dade
Putu na kom nema ni Boga ni nade”?
HOP