Na svom je Facebooku Pero krivotvoritelj komentirao korona krizu: “smatrate li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje?”
Na njega su se odmah digle umirovljeničke udruge.
Sindikat umirovljenika Hrvatske oštro je osudio istupe saborskog zastupnika Ivana Pernara protiv starijih osoba. Pernar je, naime, na društvenim mrežama podijeli kako Nacionalni stožer civilne zaštite manipulira građanima s brojem osoba koje su preminule od od bolesti COVID-19.
Što je sa antifašistima? Oni se nisu digli protiv Pere?
Manolić šuti. Misli li u svome statusu Pernar na Manolića?
Ivan Pernar prijatelj svih hrvatskih neprijatelja s dalekog balkanskog istoka priželjkuje ekonomsku propast hrvatskog turizma a Srbi likuju nakon umobolnih izjava njihovog rektalnog alpinista?
U trenucima kad je prije neki tjedan Hrvatskoj bilo najteže i kad je snažan potres uzdrmao jako i hrvatsku prijestolnicu Zagreb, sve uz neizostavnu bjelosvjetsku pošast corona virus, javila se i dežurna budala i prosrpski klaun u Hrvatskoj Ivan Pernar. Umjesto bilo kakvog suosjećanja s hrvatskom državom i hrvatskim narodom s kojim živi, gdje je rođen i odrastao i školovao se, Pernar je još jednom skandaloznom izjavom djelom dokazao zašto je jedna od najkorisnijih srboslavenskih budala iz njegove beogradske centrale, ali u ulozi korisne prosrbijanske budale na tlu Hrvatske. Njegovu izjavu izrečenu prije jednog tjedna u Zagrebu, s oduševljenjem prenose svi velikosrpski mediji u Srbiji. Čovjek s jačom poplatom na obrazu od one što je postolar stavi na cipelu ili čizmu, izjavio je doslovno ovako: “Nakon epidemije korone Hrvatskoj slijedi ekonomski kolaps i bankrotstvo. Tvrtke će masovno biti gašene, ljudi ostati bez posla, građani neće moći vratiti kredite. Nakon epidemije korone u Hrvatskoj će uslijediti epidemija samoubojstava ljudi koji su ostali bez novca. Korona je mala beba za ono što slijedi. Hrvatska ne može računati na prihod od turizma i to će je gurnuti preko ivice. Hrvatska će imati minus od sedam milijardi eura prihoda od turizma. Ulaskom u EU Hrvatska je zapečatila svoju ekonomsku sudbinu i sad će vidjeti zašto je globalizacija katastrofa za svaku državu.”
Što zna o pojmovima primjerice mikro ekonomije ili o makro ekonomije, procesa globalizma ili industrije turizma, taj car pandemije praznoslovlja i epidemije logoreje riječi Ivan Pernar? Je li u svemu tome vičniji, uspješniji i bolji od pustolova tipa Sancha Panse ili Pancha Ville? On se možda kuži u tragimomični ekonomski best seller roman dičnoga srpskog ekonomista Mlađana Dinkića pod naslovom “Ekonomija destrukcije.” No, izvanbračni sin jugosrpskoga i srboslavenskog ekonomista s Korduna Ljubomira Madžara, narečeni Mlađan Dinkić, polubrat srboslavenskog quasi glazbenika i propalog i antitalentiranog, a jugosrpski u SFRJ programiranoga i protežiranoga pijanista u pokušaju Aleksandra Madžara, radni naslov knjige “Ekonomija destrukcije” posvetio je devedesetih po naputku srbijanskih političkih i medijskih dasa za zabavu širokih narodnih masa. To su oni što se kao i Ivan Pernar ili recimo Nikolić Tomica, Šešeljeva četnička prikolica, razumiju onoliko u ekonomske pojmove i činjenice, koliko i pojam kamate postovjećuju s njima pričinjenom istoznačicom za oštru četničku kamu, a takvima je i francuska himna “Marseljeza” vjerojatno jedna vrsta Tomy majoneza.
Tko o čemu, a srpski potrčko Ivan Pernar o temama koje su za njega kao medicinskog brata po zvanju i u život zalutaloga liluputanca po znanju, bliske stvari kao i španjolska sela… a možda su Pernaru bliža srpska posijela… Shvaćamo Pernarovu tihu patnju i neutaživi bol što njegova srbijanska bratija poput Vučića, Dačića, Vulina, Šešelja i prije svih njegovog glavnog srpskog burazera Boška Obradovića neće ni ovog ljeta kiseliti prljave i smrdljive noge u plavom hrvatskom Jadranu. Ali, preživio je i bez tih Pernarovih prijatelja i za sva vremena u Hrvatskoj neželjenih gostiju s Dalekog balkanskog istoka hrvatski turizam i teže viruse od ovoga osobno Pernarovog. A, njegova se bolest zove srbofilija…
Ivanova, pardon, Jovanova bolest najmilija… Nije uvijek bitno što netko za nešto veli, nego je uvijek puno bitnije tko je i što je taj što o nečemu zbori, a u ovom slučaju i kojoj se ciljnoj grupi u Pernaru omiljenoj Srbiji obraća.
Pernarove bolesne umotvorine s one strane razuma u Srbiji je prvi prenio portal Pravda.rs. Tu internetsko nakaradno glasilo, naziva posuđenog izravno iz Moskve po ugledu na tamošnju Lenjinovu i Staljinovu komunističku “Pravdu”, u Beogradu uređuje i vodi Igor Marinković, politički jako blizak fašističkoj organozaciji “Obraz”, koju je kao neslužbeni podmladak stranke DSS ( Demokratske stranke Srbije ) još prije gotovo dva desetljeća organizacijski i logistički utemeljio Vojislav Koštunica, plačnopičkasti salunski srpski nacionalist, neka čudna inačica Milokrada Pupovca u Zagrebu, a kadrovski je ojačao podmladak terenskih i navijačko huliganskih fašista iz redova tada zajedničke Šešeljeve, Nikolićeve i Vučićeve SRS. Njihovu je strukturu kasnije preuzeo sadašnji Vučićev SNS i oni se po potrebi političkog trenutka samo za neupućene i široke narodne mase javno i prepucavaju i svađaju, a iza kulisa u potaji se zajedno vesele i ismijavaju budale veće od sebe samih, što tvrdo vjeruju da su tobože ljuti suparnici.
Tako Vučićev pulen Igor Marinković skupa s Pernarovim frendom Boškom Obradovićem ima zadatak zavaravati domaću i inozemnu javnost da su navodno “veliki” politički protivnici s Vučićem i tako u nedogled kupovati vrijeme, što je ekvivalent kupnji novca, lakovjernim i lakomislenim paćenicima.
Kad je Vučić zajedno s Nikolićem još i prije nego je sa Šešeljem dogovorio 2008. radi obmane domaće i svjetske javnosti umjetni “raspad” SRS-a na dva krila SRS i SNS i prosvjedovao u lipnju 2008. na beogradskim ulicama protiv akcije uhićenja ratnog zločinca Radovana Karadžića, onda je Mladen Obradović, vođa “Obraza” bio u stalnom kontaktu s tadašnjim radikalom Vučićem, jednim od lidera prosvjeda u korist prava obrane ratnog zločinca Karadžića u ljeto te 2008. godine. Beogradska policija je tada u lipnju i srpnju 2008. uhvatila prestretnute telefonske razgovore i dogovore Mladena Obradovića, vođe “Obraza” i Aleksandra Vučića, tada prvog pobočnika Tomislava Nikolića u SRS-u. Prosvjede su među glavnim suradnicima Mladena Obradovića, vođe “Obraza” poduprili i sadašnji glavni Vučićev čovjek iz sjene za medije u Srbiji Vladimir Đukanović, tada član “Obraza”, kasnije i član i dužnosnik SRS-a, a sad SNS-a, kao i Igor Marinković, tada član “Obraza”, a u to vrijeme i novinar “Nacionala” bliskog SRS-u i njihovim terenskim izvođačima radova iz Zemunskog klana, a sada u ulozi urednika portala Pravda.rs koji samo lažno i prividno napada Vučića, a suštini nema nikakvih razlika među njima. Urednik beogradske Pravde Igor Marinković bio je još 2003. uhićivan tijekom policijske akcije “Sablja” u Beogradu zbog arsenala pronađenog hladnog oružja, djelomično i vatrenog oružja u svojoj kući, kao jedan od, uistinu sporednih, ali, ipak, osumnjičenih za davanje medijske i političke logistike prije ubojstva tadašnjeg premijera Srbije Zorana Đinđića.
On je ubijen najviše radi toga što je Legiju i kompanjone želio isporučiti Haagu i što su oni to, ipak, doznali, a Đinđić se ponadao da oni nikad neće doznati na vrijeme da ih želi predati Haagu. I zato je bilo pitanje trenutka hoće li on prije njih izručiti sudu za ratne zločine ili će oni njega preduhitriti i fizički ga likvidirati. Dogodila se ova druga varijanta, ali i Pirova pobjeda Legije i njegove ekipe, jer sad trunu u zatvoru, a njihovi radikalski naredbodavci ubojstva Đinđića nisu ih uspjeli osloboditi robije. Na koncu svega jasno je kako je Ivan Pernar svjesno, voljno i umišljajno u kolu sa svim neprijateljima hrvatskog naroda izvan granica Hrvatske, uključujući i onog famoznog Milačića iz Podgorice, zvanog “Rumenko”, koji je preklani sa skupinom velikosrpskih zaluđenika iz Crne Gore želio pješačiti do okolice Knina i tamo u najavnoj špici njegovog srboslavenskog igrokaza izazivački srbovati, a u odjavnoj špici podvijenog repa i oborenog nosa pobjeći doma što ga noge brže nose. I on se voli družiti po prostorima bivše Srboslavije od Triglava do Gevgelije zajedno s likovima kao što su Ivan Pernar i Ivan Vilibor Sinčić.
Ponekad kolektivni šef i pravi gazda svih tih velikosrpskih budala Aleksandar Vučić zna u “Ćirilici” kod Milomira Marića nevješto odglumiti da “nikad nije ni čuo, niti vidio u životu Ivana Pernara,” ali tko ne zna te prijetvorne i vjerolomne Bizantince skupo bi ih platio, a narod to nikad i ni za što ne bi pozlatio. Takve najbolje opisuje ona stara uzrečica: “Znam te puško kad si pištolj bila!”
Dragan Ilić iz Beograda
HOP
