EKSKLUZIVNO: Prof. dr. sc. V. Vrček : ‘Iako je COVID-19 bezopasan, baš poput ostalih igrača iz obitelji koronavirusa, pristali smo uništiti gospodarstvo, ugušiti društveni život’

0
22742

Prof. dr. sc. Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, član je Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku, Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, Vijeća za GMO Vlade RH, te je stalni kolumnist tjednika „Glas Koncila“.

inbound8753553977431524196

Profesore Vrček, u svom tekstu koji ste objavili 2. travnja 2020. u TELESKOPU stali ste u obranu dr Lidije Gajski, te napisali jednu (danas je svima jasno) povijesnu rečenicu:
„Ukoliko se zaista provede disciplinski postupak, bit će to potvrda da s epidemijom i pratećom „vojnom vježbom“ nešto nije u redu.“
Riječ je tada bila o možebitnoj prijetnji tužbom dr Gajski od strane Hrvatske liječničke komore (HLK)? Isto je u to vrijeme pisalo i „ministarstvo istine“ – Faktograf.
Molim Vas jel ta tužba ikad podignuta protiv dr. Lidije Gajski ili je sve ostalo na onoj Vašoj rečenici, već prethodno citiranoj?

Koliko znam, službena prijava još nije podignuta. Moguće je da se čeka prikladnije vrijeme. Iako tužbe zasada nema, to ne znači da je rat protiv epidemije koronavirusa pravedan, niti da je racionalan. Povremeno podsjeća na vojnu vježbu, nešto poput „ništa nas ne smije iznenaditi“, kojom upravljaju činovnici Svjetske zdravstvene organizacije, lokalni stožeri svih zemalja i predatori iz farmaceutske industrije.
Pomalo začuđuje da upravitelji koronakrizom i njihovi sljedbenici brinu o izjavama onih koje su sami isključili iz igre. Ne razumijem kako stajalište jedne liječnice može biti utuživo. To je opasan presedan koji se može pretvoriti u recept za nadolazeće krize – uvesti zabranu mišljenja kada to odgovara političkom ili medicinskom establišmentu.
Hrvatska se liječnička komora svojom prijetnjom jednoj liječnici predstavila javnosti kao institucija u kojoj nema prostora za rasprave, kritiku, za drukčiju percepciju stvarnosti. To su slikovito potvrdili nedavnim apelom upućenim hrvatskoj javnosti u kojem prepotentno i eksplicitno tvrde – „znamo o čemu govorimo“. U tom apelu nema promišljanja, pitanja ili nejasnoća oko bolesti Covid-19. Taj apel je kuharica za rješavanje problema kojeg ni sami autori ne razumiju.

U vremenima smo strašnih prijetnji , pritisaka, obmana, zabrana, blokada, od onih u zdravstvu do nezapamćene medijske blokade, a znanost je postala prijetnja istini, te se sve znanstveno utvrđene činjenice proglašavaju nevjerodostojnima, kako i sami rekoste: znanost se „gura pod tepih“, a po najnovijim stavovima o p(L)andemiji (kako je i ja zovem) nema akademskih rasprava u sučeljavanja stavova. Jeste li još uvijek pri Vašoj već izrečenoj tvrdnji u kojoj ste istaknuli „ako akademske rasprave ugrožavaju zdravlje ljudi, onda je društvo bolesnije od same bolesti“?

Da, to je očigledno. Društvo je ukočeno, poput narkomana smo ovisni o dnevnim izvještajima stožera, pobožno očekujemo nove i nove upute o razmacima, maskama i dozvoljenoj gustoći naseljenosti, apstiniramo od rukovanja, i u crkvi i na ulici, smijemo u kafiće, a ne smijemo u dućane, bez brnjica, dezorijentirani smo kakofonijom struke koja se bez ikakvih recenzija razbacuje izjavama i tobožnjim razumijevanjem virusa.

inbound6680317313826835259

Kome je u takvom psihotičnom stanju stalo do otvorenih znanstvenih rasprava? Pa nije važna istina, važno je preživjeti. Iako je prijetnja neznatna, ljudi su progutali priču o herojskoj borbi političara i medicinara protiv nevidljivog neprijatelja. Iako je SARS-CoV-2 bezopasan, baš poput ostalih igrača iz obitelji koronavirusa, pristali smo uništiti gospodarstvo, ugušiti društveni život, zatvoriti kazališta, škole, teretane i crkve. Da, iako je koronavirus bezopasan za najveći dio populacije, čitavo se društvo razboljelo. A znanost je samo dio društva.

U jednom svom naslovu teksta još krajem travnja 2020. postavili ste i pitanje: „Prijeti li nam tiranija eksperata?“ Danas, tri mjeseca od tada jasno je većini kako se upravo to događa. Kako danas gledate na to svoje pitanje ali i tumačenje istog i imate li na sve skupa, a nakon brojnih novih znanstvenih činjenica koje se i dalje skrivaju, nešto novo za dodati te sve to i podkrijepiti novim saznanjima?

Tiranija eksperata je drugo ime za društvo utemeljeno na znanju. Zamislite život u kojem se slobodno vrijeme, serviranje obiteljskoga stola, odgoj djece, starenje, spolnost, politička ili religijska uvjerenja temelje i određuju znanstvenim dokazima ili referencama iz znanstvene literature. Ružan život. A sad zamislite isti život koji se mora ravnati prema uvidima koji ni samoj znanosti nisu jasni. Psihodeličan život. Znanstvena neodređenost i ograničenost znanja prirodne su pojave u znanosti, a posljedica su znanstvene kontroverze, akademske rasprave, pa i znanstveni sukobi. To je zdravo za znanost. Ali nije zdravo za društvo da svakodnevni život bude derivat znanstvenih istraživanja. Znanost nema recepte, niti je to njezina uloga. Psihodeličan život, koji sam opisao, živimo upravo sada. Znanost proglašava koronavirus nepoznanicom, ali nam dijeli savjete i upute za život. Samo za primjer: kakva je to maska koja štiti drugoga, a ne štiti nositelja maske? Je li to polupropusna membrana? U jednom smjeru koronavirus leti, u drugome se smjeru zapetlja u finom tkanju. Znanstvena preporuka o maskama zapravo je dijagnoza disocijativnog poremećaja induciranog tiranijom eksperata. Opsesijom da život mora biti reguliran, da mora biti u skladu s rezultatima znanstvenih eksperimenata.

Imate vrlo osebujan način izražavanja koristeći termine koje zaista nitko u javnom prostoru ne koristi ali zato ostaju zapamćeni svima koji prate Vaš rad. Kao npr.: „divlji brak politike i struke“, „ političko-ekspertne sprege“, „prosvjetiteljski stožer“, „narod pretvoren u OSTANIDOMA kohortu“, „znanstveni proletarijat“, „tiranija eksperata“, „diktatura jednoumnlja“ ….., a i citirate Hans Magnus Enzensbergera i njegovu čuvenu rečenicu:
„Ako su nekad za iskorjenjivanje svih jada bili nadležni šamani i čudotvorci, danas su to molekulski biolozi i genetičari; a o besmrtnosti više ne govore svećenici nego istraživači.“
Što mislite, jesu li ovi Vaši za ove prilike opće kontrole i cenzure i previše direktni istupi s vrlo direktnim nazivima postigli ikakav učinak ili se sve to njih pri i uz vlast uopće ne „dotikavlje“? Dokle svi oni ovo kane odrađivati?

Pa, dozvolite da se igram pojmovima i slikama. To je ponekad jedino što vam preostaje. Ne znam, nadam se da efektni termini mogu djelovati kapilarno, ponekad bolno, ponekad motivirajuće. Nemam instrument za mjerenje njihova učinka na institucije vlasti, ali ključno svojstvo svakog intelektualca jest odgovornost. Netko mora reći – car je gol. Tako je Enzensberger prepoznao pretvorbu znanosti u novu pseudoreligiju, u novu ideologiju, pa je koristio dojmljive izražaje. I bio je u pravu. Najavio je upravo ono što se danas događa: o pandemiji koronavirusa teologija uglavnom šuti, a svaki aparatčik iz laboratorija prepotentno vrišti.

inbound2902159937612700645
Pitate dokle sve ovo? Kada bi u Hrvatskoj svaki dan bilo zaraženo pet stotina ljudi, što u glavama neupućenih stvara paniku, bilo bi potrebno više od 10 godina da se prokuži pola nacije. Sjajna perspektiva za korisnike pandemije. Međutim, taj vremenski scenarij bit će skraćen naprasnim izumom cjepiva. Prema nekim najavama, već ove jeseni možemo očekivati prve ubode spasonosnog cjepiva. Ako se na tržištu zdravlja ove godine zaista pojavi novo cjepivo, bit će to opasna promjena paradigme. Sve donedavno nas je farmaceutska industrija uvjeravala i urlikala da je razvoj novih lijekova i cjepiva dugotrajan i skup proces. Milijarde je dolara i tucet godina potrebno za pojavu novog farmaceutskog proizvoda, lijeka ili cjepiva na policama apoteka. Moguće je da će ti standardi biti žrtvovani baš ove godine. U ime zdravlja civilizacije. To će biti presedan i recept za nadolazeće vrijeme. Bit će srušen mit o potrebi mukotrpnog i vremenski zahtjevnog ulaganja, bit će preskočena pokoja klinička faza ispitivanja, bit će zanemarene ISO norme i standardi dobre laboratorijske prakse, bit će napuštena paradigma o sigurnoj terapiji. Potjera za cjepivom ili lijekom protiv Covida-19 prilika je za farmaceutsku industriju da, dovraga, prekine stroge regulacije, visoke troškove i da, što je najvažnije, bitno skrati vrijeme za razvoj novog, inovativnog proizvoda. Ako to uspije, vratit ćemo se u vrijeme talidomida i DDT-a.

Svo vrijeme ove p(L)andemije izloženi smo neviđenom informacijskom jednoumlju o tzv koroni. Tu je i znano nam sad u kojoj ulozi i od koga plaćeni Faktograf, koji bi i Teslu cenzurirao (kako zna reći prof. dr.sc. Davor Pavuna) a njegove radove proglasio neistinitim i lažnim. Bliži se jesen a već imamo prijetnje kako drugi val (ili sad već treći, kako kaže Alemka Markotić, koja ga očito spremna i vesela čeka) može biti „još pogubniji“!
Što sve Vi na ovaj odlično proveden eksperiment (a još nije gotov jer još treba ostvariti krajnji cilj) danas kažete?

Dok traju valovi, traje i njihova slava. Nošeni valom koronavirusa, izronila su njihova nepoznata imena, osvojili su prva mjesta u vijestima, osjetili su napast ili afrodizijak moći. S nestankom pandemije, mnogi će se, kako kaže grupa „Pavel“, vratiti u toplo blato prosjeka. U znanosti je taština prava pandemija, pa je svaka prilika da vas nose na štitu melem za dušu znanstvenika. Pijani od pljeska javnosti i političara, članovi stožera i znanstveni sateliti više ne upravljaju pandemijom. Zapravo, nikada ni nisu, već su odabrani kao suradljivi stručnjaci koji provode zahtjeve aktualne politike. Ipak, taj je eksperiment u Hrvatskoj relativno uspješan. Stroga karantena je kratko trajala, nikakvih nestašica nije bilo, čak ni toaletnog papira, maske su kasno i popustljivo uvedene, broj provedenih testiranja je gotovo najniži u zapadnome svijetu, dugih cijevi na ulicama nema, turistička je sezona spašena. Mora se priznati da se Hrvatska snašla u strateškim igrama Svjetske zdravstvene organizacije, globalnog medicinskog establišmenta i farmaceutskih lobija. Treba biti svjestan da nije Hrvatska izmislila pandemiju, a aktualna je vlast samo potrošila nekolicinu nadobudnih stručnjaka, kako bi šverc uspio. No, sada nas čeka drugo poluvrijeme pandemije – cijepljenje nacije!
Bojim se da je pandemija običan proizvod industrije straha. Preplašeno čovječanstvo prisiljeno je na soteriološko iščekivanje spasa, ali ne u formi križa, već igle. Pandemija je sjajna ambalaža za proizvod koji još ne postoji.

inbound8373005365770346111

Citirali ste u jednom svom tekstu Amerikanku, astronautkinju, Jessicu Meir, koja je poletjela sa Zemlje u rujnu 2019., a po povratku u 2020. je izjavila: „Posve je nadrealno to što se događa dolje, na Zemlji.“
A događa se zaista svašta. Otkrili smo neke nove vidike, okrenuli se obitelji, druženju po dvorištima i terasama, nema više međuljudskih odnosa, sad je u trendu razmak od 1,5 do 2 m (ovisi o prigodi), sve se povezalo virtualno, komunikacija se svela na tu kutiju zvanu mobitel, maskirali su se mnogi, što je prije toga bila opasnost, osobito u bankarskim i poštanskim uredima. Mise su nestale, prešle i one u virtualu, krenule su online naruđbe. No ima mnogo onih koji su propitkivali, istraživali i danas ih je sve više, svjesnih kako je ovo planirani eksperiment, a virus? Ah, Bože dragi, pa uvijek ih je bilo i bit će. No medijska propaganda i nerazumna postupanja paratijela u državi – Stožera – doves će ljude do ludila, a mnogi to već i jesu jer se i potrošnja antidepresiva uvećala a o samoubojstvima se šuti. Zabranjeno ih je spominjati. Jučer je izašlo jedno „iz boce“ iz kraja svibnja ove godine, neviđena tragedija. Gdje je psihološka pomoć? Što kažu stručnjaci, psihijatri, o tome? Smiju li uopće bilo što reći? Što Vi danas o svemu tome mislite?

Pitanje je jesu li pojava i širenje koronavirusa dizajnirani događaji ili se jednostavno virus pojavio, a zatim navalili psi rata. Psi rata su profiteri, ideološki, medijski, financijski, znanstveni i politički paraziti koji su nanjušili krv i okoristili se pretvorbom viroze u kugu naših dana. Dok će prvu tezu ortodoksni čuvari poretka proglasiti teorijom zavjere, druga je teza politički sasvim korektna. Sve dok viroza ima dimenziju pandemije, okupljat će se epidemiolozi, javnozdravstveni birokrati, molekulski biolozi, dežurni tumači i predizborni političari koji svoj interes nalaze u upravljanju krizom. U oba slučaja, teze dizajna ili teze profitera, društvo je osuđeno na masovnu hospitalizaciju. Bili smo svjedoci, možda po prvi puta u povijesti medicine, da su se zdravi ljudi, bez simptoma, prisiljavali na boravak u bolnicama. Sve do danas službeno se izjednačava pojam zaraženog i oboljelog. Šetači bez simptoma proglašeni su doslovno teroristima, oni koji ne nose masku doslovno glupima, a svako druženje doslovno korona-partyjem. Da, moguće je da uskoro sve manje ljudi završi na klinici „Fran Mihaljević“, a sve više u Vrapču.

inbound34180082298716991

Vi kažete u jednom svom tekstu odlično: „….novost je bio scenarij neviđenih mjera izolacija, zabrana rada i kretanja, inhibicija kulturnog, društvenog, vjerskog, obrazovnog i sportskog života. Nakon što popusti panika, baš kao nakon potresa, otkrit će se velike štete. I ponovo će oživjeti kontroverza – jesu li poduzete mjere preventive bile proporcionalne stupnju životnog rizika? U Hrvatskoj je, tek za primjer, više ljudi izgubilo posao, nego što ih je zaraženo virusom. U Belgiji, zemlji stroge karantene, umrlo je mnogo više ljudi nego u Švedskoj, zemlji otvorenih restorana i pivnica. Sada je već poznato da se nulti europski pacijent pojavio još u studenome prošle godine, možda i ranije… Treba se nadati da je ovogodišnja pojava koronavirusa lekcija iz koje je društvo naučilo kako spriječiti političko-ekspertne sprege i kako izbjeći gušenje života nadolaskom sljedeće obične viroze.“
Razmišljate li danas, s ovim odmakom vremena od par mjeseci, drugačije? Što se još oko svega otkrilo i otkriva?

Pa nije to moje razmišljanje, to je samo iščitavanje brojaka. I danas vrijedi usporedba Belgije i Švedske. Dvostruko više umrlih u zemlji stroge karantene. U Hrvatskoj je broj umrlih veći na cestama, nego respiratorima. I nitko nije predložio da se prometnice zatvore na par mjeseci kako bismo spasili, gotovo sigurno, stotinu života. Uključujući djecu i mlade. Da, nove brojke otkrivaju neka iznenađenja. Tako je japanski maskenbal, kojeg mnogi hvale kao primjeran model preventive, propao. Već mjesec dana broj zaraženih eksponencijalno raste. Pa i njemački model, kojeg vole liječnici zbog bogatog ulaganja u zdravstveni sustav, nije uspio. Smrtnost s obzirom na broj stanovnika, više od sto mrtvih na milijun stanovnika, veća je od svjetskog prosjeka! Jedina nepoznanica ostaje Kina u kojoj se ništa ne događa već pola godine. Zamislite, najmnogoljudnija zemlja na svijetu je potpuno očišćena od virusa. Uključujući njihove tržnice sa šišmišima.

inbound532605281781650908

Internetska nesloboda zamijenila je nekad tu donedavno sjajnu slobodu pronaći sve što nas zanima. Korona je učinila čudo. Internet je ograničen samo na ono što se smije objavljivati, a prava i sloboda na drugačije mišljenje postaje „prijetnja“ društvu u cjelini.
Što mislite do kuda će vlast i orwellovski kontrolori istine ići? Nešto su ublažili svoje djelovanje, tj. cenzuru, no tu su i otkriju li drugačije mišljenje odmah vas proglase teoretičarem zavjere, a vaše mišljenje opasnim, lažnim te neprimjerenim jer nije u interesu zajednice!
Zar je baš tako?

Ljudi naivno misle da je internet prostor slobode misli i riječi. S pandemijom su koronavirusa internet i sloboda započeli otvoreni rat. Cenzura nije nikakva teorija zavjere – to je običan alat kojim se oblikuje javno mišljenje. Pogledajte što se neki dan dogodilo predsjedniku Sjedinjenih Država. Uklonjen je njegov internetski prilog o koronavirusu i imunitetu djece. Kakva je to potreba i patologija mozga koja drugim ljudima zabranjuje prigovor, ideju, pa i pogrešku? Internet polako prelazi u ruke vlasnika istine, gurui činjenica pretvorili su internet u dogmatsku čistionicu. To je nova „cancel“ kultura čija je žrtva čak i predsjednik jedne moćne države. Zamislite onda kakav je položaj običnog čovjeka pred znanstvenim puritancima ili političkim sektama.

Negdje u svibnju napisali ste jednu zanimlju tvrdnju potkrijepljenu odlukom Njemačkog etičkog vijeća koje je donijelo „preporuke o solidarnosti i odgovornosti tijekom krize uzrokovane širenjem koronavirusa. Posljednje, četvrto poglavlje posvećeno je negativnim posljedicama uvedenih mjera ekstenzivnih izolacija, zabrana rada i ograničavanja kretanja.“
Citiram Vas:
„Nametanje preventivnih mjera temelji se na pretpostavci (ne na dokazima) da su one učinkovite i brane se s pozicije da su jedino moguće rješenje. O njima postoji suglasje važnih institucija, s posebnim naglaskom na Svjetsku zdravstvenu organizaciju, no u znanosti konsenzus je ipak – kompromis, a ne konačna istina. Javnozdravstvene su mjere vrijedan pokušaj, ali i umišljaj da se baš svime u prirodi može upravljati.“
Danas je početak kolovoza, mi sličnih preporuka nemamo, a o negativnim posljedicama ne govori nitko iz struke. Što mislite zašto se kod nas šuti a posljedice su već tu?

Zaista ne znam odakle potreba za šutnjom. Potres, izbori, ljeto, 22 milijarde eura? Ne znam. Anonimni komentari na mnogim portalima, dok još nisu izbrisani, jasno otkrivaju da se veliki dio javnosti izruguje sa službenim pričama o pandemiji, strah je kod mnogih srećom nestao. Iz jednostavnog iskustva – nitko od naših poznanika nikako da se zarazi. Iako se virus širi brzinom svjetlosti. A ako se i zarazi, možda neće nikada saznati. Ako i oboli, lupocetom će skinuti temperaturu. Najvažnije iskustvo ljudi je da su shvatili da umiru samo pacijenti s vrlo lošim zdravstvenim kartonom, s takozvanim komorbiditetima, a oni koji su umrli od koronavirusa živjeli su u prosjeku dulje od običnih smrtnika. Usprkos pokušajima medija da zastraše ljude teškim oblicima Covida-19 kod mladih ili poznatih osoba, ljudi su ukinuli distancu, rezervirali svadbene dvorane, uplatili apartmane na moru.
Ponavljam, zbog popustljivih mjera u Hrvatskoj, posebno u odnosu na druge zemlje, laici i intelektualci kao da toleriraju našu političku igru s nevidljivim tigrom. Sve je to cirkus, pa ljudi pristaju na dresirane životinje. Čim nametanje mjera i discipline postane naporno, poput onih u Njemačkoj, pobuna javnosti poprima nove oblike – ulične proteste. A bit će ih sve više. Ne bi me čudilo da se vrate žuti prsluci u Francuskoj ili bijela pobuna u Sjedinjenim Državama, „white riot“ kako kažu Clashovci.

 

Pandemiju ste još u proljeće nazvali „znanstvenom avanturom“, a povod istome bila su različita stajališta SVEUČILIŠTA IMPERIAL COLLEGE i OXFORDA. Jeste li i danas istog mišljenja i zašto? Kako i kada očekujete da će se ova „znanstvena avantura“ , tj mega eksperiment prekinuti?

Primjer znanstvenoga sukoba dviju uglednih institucija samo je slika poremećenoga društva koje se ravna prema nasumično odabranome matematičkom modelu. Svejedno radi li se o modelu spljoštene epidemijske krivulje ili modelu imunizacije krda, oba su modela ograničena dosega i nejasnoga uvida. Oba su modela kontroverzna, jer jedan isključuje drugoga. Odabran je oksfordski model, prema kojemu treba žrtvovati sadašnji život da bismo spasili budući. To je scijentističko silovanje zdravoga razuma.
Da, naša bitka s pandemijom je i dalje znanstvena avantura, ali ona sada poprima oblike ekstremnog turizma. Kolateralne štete postale su vidljive. Ne mislim da gospodarske i društvene posljedice, na njih smo mazohistički pristali. Mislim na zdravstvenu cijenu zaštite zdravstvenog sustava. Zbog opsesije spašavanja kreveta u bolnicama, oštećeni su i ugroženi svi bolesnici, svi osim onih koji imaju sreću da su zaraženi koronavirusom. Događa se upravo ono što se poduzetim mjerama htjelo izbjeći – kolaps javnoga zdravstva. Zbog iracionalnoga straha, mnoge su klinike širom svijeta demonstrativno pretvorene u Covid-19-utvrde, a izvan su bedema ostali ljudi koji boluju od raka, srčani bolesnici, astmatičari, dijabetičari i mnogi drugi tradicionalni pacijenti. To nije upozorenje, to se mjeri. U Njemačkoj je otkazano 50 tisuća onkoloških operacija, polovica pacijenata otkazala je dogovorene termine, uključujući ljude s teškim kardiovaskularnim poremećajima i one s težim oblicima tumora, podaci iz Svjetske organizacije za moždani udar potvrđuju masovan prekid odlazaka u ordinacije onih pacijenata koji su imali moždani udar ili prolazne ishemijske atake. Radi se o 50-70 postotnom padu u 100 država svijeta! Alarmantni podaci dolaze i iz Sjedinjenih Država gdje liječnici upozoravaju da preventivnih skrininga gotovo više nema. Broj Papa testova, mamografija, kolonoskopija, ali i biopsija smanjen je i za 94 posto u mnogim saveznim državama. Nedolazak pacijenata u bolnice nije samo dojam liječnika, već o tome postoje objavljeni i znanstveni radovi. Najnoviji je primjer studija objavljena u časopisu „Lancet“ u kojoj britanski autori upozoravaju da je broj prijema bolesnika s akutnim koronarnim sindromom smanjen za pet tisuća tijekom pandemije.
Gdje je Waldo, gdje su nestali pacijenti? Mnogi umiru kod kuće, mnogima se pogoršalo stanje. No, njih ne brojimo, jer revolucija jede svoju djecu.
Razgovor vodila: mr. sc. Arna Šebalj

HOP