Etnik Srb prema ”Webster Dictionary” se pojavljuje po prvi put u povijesti tek 1799. godine.

0
2550
Srbi kao narod su izmišljotina, a na tu izmišljotinu su najprije nasjeli hrvatski Ilirci koji su preko vukovice izjednačili hrvatski jezik sa nepostojećim srbijanskim zbog nepoznavanja lingvistike, uvodeći u njega srbijanske ijekavizirane riječi na temelju Vukove ekspertize.
Cilj je bio na temelju ijekavice i jekavice pretvoriti Hrvate u Srbijance. Prije Bugara u današnjoj Srbiji do Morave se govorila kajkavska ekavica koja se pojavljuje i u Raškoj, mada rijetko.
Potom se pojavljuju Trumbić, Supilo i Meštrović koji su u svojem slavenskom zanosu Hrvatsku izručili Srbiji i nakon čega su se razočarali, a to nam otkriva koliko je zla hrvatska ”avangarda” nanijela hrvatskom narodu kroz povijest.
Najviše zla hrvatskom narodu je ipak nanijela komunistička ”avangarda” pobivši gotovo 600 tisuća Hrvata nakon ‘antifašističkog” rata, a među njima i čitavu hrvatsku inteligenciju, izagnavši iz Hrvatske gotovo 800 tisuća Hrvata dok su se u Hrvatsku useljavali Srbijanci i Srbi iz BiH.
Danas takvu nepravdu Hrvatima nameće Plenković i njegova vlada. No, izgleda da većina Hrvata toga nije svjesna, posebice zatupljeni hadezeovci, orjunaši i komunisti.
Etnik Srb prema ”Webster Dictionary” se pojavljuje po prvi put u povijesti 1799. godine.
Kako je onda Raška mogla biti srbska kneževina? Svetosavlje je temelj zaluđenih Srbijanaca. Pravoslavlje je temelj etnika Srbijanac ili Srbin i ništa drugo.
To je narod bez svoje kulturne baštine i zato nastoji oteti tuđu. Svi pravoslavci u kraljevini Jugoslaviji su postali Srbi, a to je uzrok svih nevolja i ratova na Balkanu nakon poraza Osmanlija. Nakon toga Srbijanci su se ponašali kao fašisti nastojeći osvojiti tuđe teritorije i oteti tuđu kulturnu baštinu.
Raškog kneza Stefana Prvojenčanog ili Stefana Uroša I je okrunio Papa 1217. godine za kneza, ali ne i za kralja. Naziv Uroš, dakle, Huroš označuje Hrvate.
Haravača je imala dvije kaste. Harvači su bili vladari, svećenici i učitelji, a Vlahi ili Čavari bili ratari, stočari trgovci i obrtnici. Vlah označuje isto što Čavare ili Čavarahe. Vlahi su još bili poznati kao Avali jer je u nazivu Avari slovo L zamijenilo izvorno slovo R.
Stefan Prvovjenčani je kasnije po nagovoru brata Rastka ili monaha Save prihvatio pravoslavlje, ali većina puka je bila katolička. Prije toga je nosio titulu Velikog župana Raške od 1196. godine do svojeg ustoličenja za kneza Raške.
Isto tako je laž da je knez Dušan Silni ili Stefan Uroš IV ikada okrunjen za srbskog cara ili kralja kako tvrde Srbijanci. Uistinu, on je zatražio od pravoslavnog Patrijarha u Carigradu da ga okruni za cara, a  Patrijarh ga je izopćio iz Zajednice pravoslavnih crkava jer je Carigrad bio pod opsadom Osmanlija. Potom je preko svojih emisara u Rimu zatražio da ga Papa okruni za kralja, ali je međuvremenu umro.
Štoviše, sve do 924. godine Hrvatska je graničila sa Bugaskom na rijeci Moravi. Srbijanci tada nisu mogli postojati. Te godine je granica između Bugarske i Hrvatske pomaknuta na rijeku Drinu po dogovoru Rima i Bugara pa su tim hrvatskim prostorom zavladali Bugari,  zajedno sa Raškom. Liturgija pećke Episkopije je bila napisana staroslavenskim crkvenim jezikom bugarske redakcije.
Zbog sukoba sa Osmanlijama i zbog njihove opsade Carigrada, Bugari nisu bili u stanju kontrolirati despota Dušana Silnog, a to mu je omogućilo da pokori  Hum, Duklu, Gruču ili Gruju, sve do Drača i Makedoniju, sve do rijeke Marice. To je uzrok njegovog izopćenja iz Zajednice pravoslavnih crkava. Nedugo nakon toga tim prostorima su zavladali Osmanlije.
Svi Nemanje su po porijeklu bili Hrvati, a Raška je bila hrvatska Velika župa Cervene Hrvatske, kao Dukla i Gruča, a ranije je ova Cervena Hrvatska bila dio carevine Hrvatske koja se još zvala Krajina i prostirala se od Labina u Istri do Drača u Albaniji.
Imenica KRAJ je nastala nakon nametanja kršćanstva jer je ispušten sufiks INA u nazivu Kraj-ina. Kako je glas J kod čakavskih ikavaca postalo LJ, od riječi KRAJ nastaje titula KRALJ. Stariji hrvatski iseljenici u Americi su zvali Hrvatsku Stari Kraj. Slično je od naziva Carevena nastao naziv carevina, a od riječi cara nastala je titula car. Ovdje je slovo C zamijenilo izvorni slovo H. Tako imamo kod Engleza titulu SIR, ali kod Nijemaca HERR. Kod Perzijanaca i Grka KIR, a kod Hrvata CAR umjesto HAR preko latinskog pisma.
Mnogi hrvatski povjesničari pišu o Crvenim Hrvatima i Crvenoj Hrvatskoj, ali nikad nisu otkrili  što  je značila riječ  cervena. Najviše ih je prihvatilo islamsko tumačenje za boje koje su označavale strane svijeta. Međutim, to je pogrešno, a posljedica toga je da ni danas ne razumijemo hrvatsku antičku i srednjevjekovnu  povijest i nestanak haravačke civilizacije.
Bez onomastike i poznavanja starijih pisama ne može se razumjeti povijest Europe i Levanta. Toponim su obično grčki ili latinski, a nastali su od haravačkih naziva. Primjerice, Grci su VIŠ zvali ISSA jer nisu imalo slovo za glas V. Viš-ševa je postalo Biševo u doba Bizanta. Sunce se zvalo Ševa, dakle, Šiva,  a to je nastalo od naziva ČAVA ili ČEVA. Sa Šivom je povezan i toponim Šibenik.
Mi uopće ne znamo da je toponim Crna Gora nastao od naziva  Cervena Haravača jer bizantsko pismo nije imalo slova za glasove V i Č, a naziv je napisan suglasnički bez glasova V i Č sa starom hrvatskom gramatikom. To je značilo carevina HARAVAČA. Izvorna carevina ili krajina se također zvala cervena. U nazivu Haravača slovo H je zamijenilo slovo G. Gora se često pojavljuje kao Gorica. Pitanje je dakle, što je značila riječ cervena? Haravača je postala Hrvata, a kasnije Hrvatska jer troslov TSK je zamijenio slovo Č.
Ova tri slova su također pojedinačno zamjenjivali glas Č, pa se etnik Haravača na suglasničkom pismu pojavljuje kao ARAČ, što se još odrazilo kao ARAC, ARAK, ARAS, ARAŠ ili ARAT. Ispuštanjem početnog slova A , što je bila odlika latinskog jezika, ovi etnici postaju RAČ, RAC, RAK, RAS, RAŠ ili RAT. U ovom etnicima slovo A se često  zamjenjivano današnjim samoglasnicima E, U, I ili O pa smo dobivali nove etnike kao RET, ROT, RUS ili RUT. Sve ovo nam pokazuje da je Haravača bila civilizacija proširena diljem Europe i Levanta.
Naziv Cervena je naziv za HARVAČE JANE jer  poluslog A zmajenio vokal E sa starom hrvatskom gramatikom u kojoj su sve riječi završavale poluslogom A u genitivu koji je bio glavni padež. U nazivu Cervena je ispušteno glas Č jer ga tadašnje latinsko pismo nije imalo. Nametanjem kršćanstva gubi se sufiks EN i CERVENA postaje etnik Cerve. CERVE je inačica etnika HARVAČ. Odatle etnici SERVI i SERBI.
Ako znamo da su se romanska i latinska pisma često mijenjala, onda najprije moramo naučiti te promjene jer preko tih pisama se mijenjao hrvatski jezik. U ovom slučaju je jako važno spoznati kako se mijenjalo latinsko slovo C koje je stalo za glas K u latinskom pismu. To slovo je u hrvatskom jeziku stao za novi glas C, a često se koristio za hrvatske glasove koje latinsko pismo nije imalo kao H i Č. Preko tih pisama se mijenjao i naziv Harvač, koji se izvorno pisao Haravača. Naziv Haravača se sastoji od suglasnika i poluslogova A. Ovo nam nedvojbeno pokazuje da je haravača bila jezik koji danas nazivamo sanskrit ili sanskrt. U izvornoj haravači sve riječi su se sastojale od dva suglasnika i dva polusloga.
Kako sam više puta objašnjavao nastanak etnika Srb, danas ću se pozabaviti etnikom Rašan ili Rašin koje nikako ne možemo povezati sa etnikom SRB. Taj etnik je nastao od naziva HARAVAČA JANA i suglasnički je napisan kao ARAŠAN ili ARAŠIN. Ispuštanjem početnog slova A, naziv postaje RAŠAN i RAŠIN. Ispuštanjem sufiksa AN i IN nakon nametanja kršćanstva, naziv Rašan postaje RAŠ.
Koji su onda antroponimi i toponimi povezani sa nazivom ARAŠAN, RAŠAN i RAŠA?
Izvorni naziv je HARVAČAN. Od njega nastaju prezimena ARAČAN, ARACAN, ARASAN, ARAŠAN, ARATAN, ARAKAN ili ARAŽAN. Ispuštanjem početnog vokala A dobivamo prezimena RAČAN, RACAN, RASAN, RAŠAN, RATAN, RAKAN ili RAŽAN, a ispuštanjem sufiksa AN dobivamo prezimena ARAČ, ARAC, ARAS, ARAŠ, ARAT, ARAK ili ARAŽ. Ispuštanjem početnog slova A dobivamo prezimena RAČ, RAC, RAS, RAŠ, RAT, RAK, ili RAŽ. Od ovih prezimena nastaju nova prezimena RAČAC, RACAC, RASAC, RAŠAC, RATAC, RAKAC ili RAŽAC. Kasnije su ova prezimena slavenizirana pa nastaju prezimena RAČIĆ, RACIĆ, RASIĆ, RAŠIĆ, RATIĆ, RAKIĆ ili RAŽIĆ. Uvođenjem novih vokala umjesto A, prezime Ražić postaje RUŽIĆ, ROŽIĆ ili REŽIĆ. Slično se događalo sa drugim prezimenima.
Postoji razlika između prezimena u carevini Hrvatskoj ili Krajini i prezimena u mlađoj ili južnoj Crvenoj Hrvatskoj. Prezimena u Krajini su obično završavala na IČ kao u Sloveniji, a slavenizacijom to je postalo IĆ. U mlađoj Crvenoj Hrvatskoj prezimena su završavala na VIĆ umjesto VIČ jer je tada latinsko pismo imalo slovo za glas V.
Tada je u Istočnoj Hercegovini, Raškoj i Crnoj Gori te Dubrovniku nametnut staroslavenski crkveni jezik hrvatske redakcije  To nije bila ijekavica nego čista jekavica koje je utemeljena na franačkom dvoslovu IE koje je postao JE. Inače, svi ovi Hrvati su bili čakavski ikavci. Ijekavicom su govorili Torlaci.  Tada je čakavcima nametnuta ruska zamjenica ŠTO koja je zamijenila čakavsku zamjenicu ČA.
Izvorni toponim za RAŠA je RAČA. Odatle i toponim REČA, danas Reka, Rika ili Rijeka. Naziv Rečina je sačuvan još iz janačkog doba. Imamo i toponime RAŠA, ORAŠJE, RUDINE, OROSLAVJE, RISAN i neka drugo.
Na koncu ću se osvrnuti na prezimena JANAC, JANEŠ, JANOŠ ili JANŠA. Ispuštanjem početnog slova J, nastaju prezimena ANAC, ANEŠ, ANOŠ ili ANŠA. Tako smo dobili slavenizirana prezimena JANIĆ, ANIĆ, ANIČIĆ, JANOVIĆ, ANAŠIĆ ili ANOŠIĆ. Janac je postalo JANKO  pa imamo prezime JANKIĆ i JANKOVIĆ. Ispuštanjem početnog slova J, nastaje prezime ANKOVIĆ i ANKIĆ. Sva ova prezimena se odnose na hrvatsku prijašnju religiju.
Ako je ova teza pogrešna, neka me opovrgnu vukovci. Hrvatima je malo smiješno ako kažem da su Hrvati bili nositelji civilizacije prije Starih Egipćana, Semita, Starih Grka i Romana ali mi to ne prepoznajemo jer o hrvatskom jeziku se brinu vukovci, a o hrvatskoj povijesti Jugoslaveni i Orjunaši.

Srećko Radović

HOP