Prof. dr.sc. S. Kutleša: Vatikan je postao revnijim promicateljem interesa farmaceutskih kompanija od onih koji stoje iza njih, a HBK je postala glasnogovornicom Stožera

0
10907

20211211_025629

Piše: prof. dr.sc. Stipe Kutleša

Katolička Crkva –  stožerni čimbenik novog svjetskog poredka

Moralno potonuće katolika

Kroz povijest je dosta puta provjereno načelo podjele (Divide et impera – Podijli pa vladaj) kao jedan od najučinkovitijih načina vladanja. Ono danas doživljava vrhunac svoje primjene na razini čitavog čovječanstva. Nije teško odgonetnuti kome je cilj da se sve podijeli, razbaca, razprši (diaballein – razbacati; otuda diabolos, đavao – klevetnik, optužitelj, vrag, sotona i sl.). Današnje bolesne i sulude podjele odvijaju se najvećim dijelom na razdjelnici cijepljeni – necijepljeni.

VIDEO:

https://youtu.be/-BXa7gyTJdo

 

U mnogim slučajevima se radi o prijeziru, čak i o mržnji jednih prema drugima. Neke su osobe iz javnog i političkog života u Hrvatskoj izjavile da bi necijepljenima zabranile kretanje, liječenje, ulazak u javne prostore pa čak i kupovinu osnovnih namirnica u trgovinama. Ne treba dvojiti da su u to uvjerene. I da bi to isti čas provodile u djelo samo kad bi imali moć. Jedni su uvjereni da je igla-cjepivo spasitelj, drugi nemaju svoga pravog uvjerenja, ali su povlašteni i kupljeni položajima i novcem, treći su prisiljeni i ucijenjeni cijepiti se jer će izgubiti posao i existenciju. Oni koji nemaju pravoga i jasnoga stajališta uglavnom su nezainteresirani i odgovornost prebacuju na druge, a sebe opravdavaju i uvjeravaju da žele živjeti „normalno“, putovati, izlaziti  javna mjesta bez ograničenja kao „slobodni“ građani.

To znači da se veliki broj ljudi cijepi ne radi zdravlja nego da bi kupili „slobodu“. Neki se ni pod koju cijenu ne žele cijepiti, pogotovo ne dati cijepiti svoju maloljetnu djecu. Zato već sada podnose diskriminaciju. Što ih tek čeka u budućnosti težko je i zamisliti.

Cijepljenje je zasad (vjerojatno ne zadugo) jedan od kriterija za covid potvrde, a one su najjasniji znak diskriminacije, prisile, totalitarnoga mentaliteta i vjerojatno dosad neviđenog budućeg terora nad ljudima, a to se sve događa tobože uime prava i slobode te navodne brige za vlastito zdravlje i zdravlje drugoga. Čak je i Ustavni sud RH, jedna posve politički ovisna i korumpirana institucija, odlučio da covid potvrde nisu protuustavne. Cijepljenje, navodno, nije obvezno, ali u praksi postoji silna ucjena, prisila, pritisak da se ljudi moraju cijepiti. I vatikanska Kongregacija za nauk vjere i izjava Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) načelno se zalažu za slobodu cijepljenja, ali nekadašnji političar, a još uvijek fizičar i katolik kaže da „Cijepljenje jest moralna obveza“ (Kana, prosinac 2021). On iznosi jedno novo otkriće, naime da korona virus nestaje cijepljenjem. Malo čudna tvrdnja kada se zna da nijedan virus, pa ni virus gripe nije nestao cijepljenjem. Dosad su se neki svake godine cijepili protiv gripe, a on nije izkorijenjen cijepljenjem. Tako su fizičareve „znanstvene“ tvrdnje postale papskije od pape. On još uvijek nema dokaza da se cijepljenjem može iskorijeniti kovid virus.

Tzv. pandemijske mjere nemaju nikakvog zdravorazumskog, znanstvenog, medicinsko-zdravstvenog, moralnog niti gospodarskog ni bilo kojeg drugoga opravdanja. No one se ipak nameću i provode. Oni koji su te mjere smislili i koji ih podržavaju, izbjegavaju ih primijeniti na sebi, a druge nagovaraju ili prisiljavaju na njih. Oni sustavno krše mjere, a drugima ograničavaju kretanje i normalan život. Za jedne vrijede jedna pravila, a za druge druga. Na djelu je kršenje ravnopravnosti građana, tj. čista segregacija i diskriminacija. Krše se temeljna ljudska prava, deklaracije, rezolucije, ustavi država i zakoni. Za fizičara ni to nije dovoljno. Zato zamjera Vladi RH što cijepljene „nije zaštitila od terora gluposti protivnika cijepljenja.“ (Kana, prosinac 2021). Jer glupost je, za njega, slobodno i drugačije misliti te postavljati pitanja. Pogotovo javno iznositi svoje stavove. Koje li silne „znanstvene“ tolerantnosti. Oni koji se usude drugačije misliti proglašavaju se šarlatanima i teoretičari zavjere i ne treba im dati prigodi da izreknu što misle, pogotovo ako nisu za cijepljenje. Umjesto toga fizičar predlaže da ih se uvjeri „da se ipak trebaju cijepiti i vjerovati liječnicima, virusnim imunolozima i epidemiolozima koji su se školovali godinama.“ (Kana, prosinac 2021) Jedino što je ostalo nejasno jest pitanje jesu li se i drugi znanstvenici, čak i nobelovci (epidemiolozi, virolozi, liječnici i dr.), koji su protivnici cijepljenja, također školovali godinama.

VIDEO:

https://rumble.com/vov8nz-strana-svjedoenja-o-zloinu-nad-cijepljenima-u-sad-u.html

Da ne postoji nikakvo znanstveno i medicinsko, a ni moralno opravdanje za nametnute mjere dokazuju najnoviji znanstveni radovi iz svijeta u kojima se tvrdi da cijepljeni i necijepljeni barem podjednako prenose zarazu, a sve više radova temeljenih na statističkim podatcima potvrđuje da su cijepljeni još opasniji za prenošenje zaraza od necijepljenih. Bilo bi poželjno da se i fizičar (pogotovo ako je eksperimentalni) informira o statističkim podatcima. On ipak priznaje da se SAMO jedna petina cijepljenih zaražava (u vjerodostojnost podatka ne ulazim, ali mi je sumnjiv; noviji podatci govore da se zaražava preko 60% cijepljenih). Kako objasniti njegov zahtjev za cijepljenjem kao moralnom obvezom ako „Samo petina cijepljenih ipak se uspije zaraziti“, što znači 20%. Očekivalo bi se da se nakon uzimanja dobrih, uspješnih, djelotvornih cjepiva ne zarazi gotovo nitko (jer je upravo to svrha cjepiva i cijepljenja). A što reći na mlade športaše, a i druge mlade, koji sve više, nakon što su cijepljeni, padaju kao pokošeni od miokarditisa i drugih problema. Izgleda da te činjenice ne zanimaju ni fizičare, ni teologe, ni biskupe.

Ako se u obzir uzmu te činjenice postavlja se pitanje zašto se sustavno provodi diskriminacija jednih u odnosu na druge. Moglo bi se zaključiti da su cijepljeni zapravo povlašteni da bez ikakvih posljedica šire zarazu. Necijepljeni, koji su u pravilu zdravi, okrivljuju se za zarazu. Logika nameće pitanje kako necijepljeni mogu širiti zarazu u državama gdje je cijepljeno gotovo 100% pučanstva. Upravo je u tim državama najveći broj zaraženih i to oko nekoliko puta veći broj nego godinu dana ranije kada covid-cjepiva još nisu ni postojala (možda su i postojala ali nisu javno bila u upotrebi). Tko to onda prenosi zarazu? Očito cijepljeni. Kako oni mogu prenositi zarazu, a cijepljeni su baš zato da je ne prenose tj. ne bi je mogli prenositi jer cjepiva, navodno, tome služe tj. da spriječe bolest i njezino prenošenje na druge. Ali u stvarnosti to nije tako kao što pokazuju mnogi primjeri. U mnogim „naprednim“ covid-zemljama cijepljeno je gotovo 100% pučanstva, a broj zaraženih je najveći do sada upravo kod cijepljenih osoba. U Novom Zelandu 83% hospitaliziranih su cijepljene osobe. Vrlo je slično i u drugim procijepljenim zemljama gdje brojevi zaraza cijepljenih osoba iz dana u dan sve više rastu. Nedvojbeno je da više umiru cijepljeni nego necijepljeni. Ako je to tako onda su uzroci smrti moraju  pripisati najviše cjepivima. Bolest nitko ne poriče, ali je ona sama po sebi prilično neopasna. Bez obzira na te činjenice moralni teolozi, biskup i bivši političar i fizičar podvaljuju svojim čitateljima kada izriču neistinitu i ničim dokazanu tvrdnju „da u zadnje vrijeme od covida-19 umiru najprije oni koji nisu cijepljeni“ (usp. Kana, rujan 2021, Kana, prosinac 2021).

Najkraće rečeno, znanost kaže o učinkovitosti cjepiva da su ona u vrlo kratkom vremenu doživjela veliki pad učinkovitosti (usp. Glas Koncila, 21. 11. 2021, str.14). Kod svih cjepiva učinkovitost pada, nakon pola godine, na nevjerojatnih 10-40% ovisno o vrsti cjepiva. Unatoč tome Pfizer je svjesno obmanjivao javnost da navodno ne postoje informacije o učinkovitosti cjepiva, a FDA je tvrdila da su cjepiva sigurna i učinkovita. Oni su početkom 2021. znali da Pfizer cjepiva izazivaju spontane pobačaje, tj. da ubijaju nerođenu djecu, da su tri puta štetnija za žene nego za muškarce te da izazivaju smrt. Kada statistički podatci diljem svijeta pokazuju da su cjepiva neučinkovita (a to dobro znaju proizvođači, naručitelji i najveći broj djelitelja cjepiva) onda se to pokušava  opravdati da je razlog tomu navodno novi sojevi virusa (delta, omikron i svi budući sojevi). Čak i oni s minimalnim znanjem znaju da prirodni virusi mutiranjem slabe. Novi sojevi virusa služe samo kao uspješna dresura pučanstva. Znanstveno je utvrđeno da nije istina da je delta virus krivac za neučinkovitost cjepiva (Lancet, 2021, 398, 1407, Glas Koncila, 21. 11. 2021). Na pomolu je soj omikron koji je, navodno, stigao i u Hrvatsku. I on će zasigurno odigrati svoju ulogu prije pojave nekog novog soja.

Ništa od navedenoga ne priječi moralne teologe da izjave da cijepljenje više koristi nego šteti. Bez obzira na znanstvene kontroverze oko cjepiva i visoki kler u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj (uz iznimno rijedke izuzetke) tvrdi da su cjepiva i testiranje ne samo korisni nego prihvaćajući ih „time vršimo zapovijed ljubavi“ (Kana, prosinac 2021). Bez obzira na činjenicu da su cjepiva okaljana nevinim životima nerođene djece. „Stručnjaci“ iz Katoličke Crkve se opravdavaju da je to bilo davno, prije nekoliko desetljeća, a ne radi se o nedavno abortiranoj djeci. Kao da nerođena djeca prije nekoliko desetljeća nisu bila ljudska bića, a ova sadašnja jesu? Time Katolička Crkva sudjeluje u promicanju pobačaja. Danas pobačena nerođena djeca biti će zlorabljena u cjepivima za npr. 10, 20, 30 godina. To bi značilo da će se cjepiva tada moći koristiti kao moralno „čista“ jer će se danas ubijena djece tada smatrati dalekim prošlim, moralno prihvatljivim događajem. Za kardinala cjepiva „čini se da su etički prihvatljiva“ (Kana, prosinac 2021, str. 10). Je li „čini se“ dovoljno da se HBK opredijeli za ili protiv? Jesu li cjepiva etički prihvatljiva ili nisu? A HBK se opredijelila iako ne zna („čini se“), tj. donosi odluke o onome o čemu ne zna. Ali važno je da papa kao vrhunski „medicinski stručnjak“ to zna. Zato kardinal apelira da se papu sluša i onda kada ne govori ex cathedra. Za nepovjerovati. Je li kardinalu i biskupu Uziniću važnija izjava Kongregacije za nauk vjere koja kaže „da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno“ (usp. Naša ognjišta, prosinac 2021) ili osobno mišljenje pape koje nikoga ne obvezuje osim ako govori o dogmatskim stvarima. Kakvo moralno potonuće katolika! Katolici, prema tome, nisu dužni slušati papu u svemu jer je iznad pape savjest svakog pojedinca. Ali moralni teolog apelira, u slučaju cijepljenja, „da je u trenutcima nesigurnosti potrebno čuti i slijediti autoritete poput pape Franje“. Da li ga slijediti npr. i u slučaju navijanja u nogometu ili u slučaju  kulinarstva?

Sve alternativne spoznaje o covid fenomenu sustavno se od početka tzv. pandemije cenzuriraju, krivotvore, zabranjuju. Cenzuru državnih i režimskih medija nadmašili su mediji Katoličke Crkve. Glavni poticaj je došao iz Vatikana. Papa je postao miljenik globalističke oligarhije i novog svjetskog poredka, a i ona njegov. Visoki kler u Hrvatskoj u posljednjih 20 mjeseci po pitanju tzv. pandemije šutio je kao zaliven. Poslušnički i pokorno je služio Stožeru i partiji te cenzurirao nepoćudne i neposlušne i duhovno zanemarivao veliki dio svoga stada. U tome su prednjačili neki biskupi i nadbiskupi, teolozi, svećenici, katoličke udruge i strukovne organizacije te dio vjernika. Dio nižeg klera suprotnog mišljenja od „službenog“ se također cenzurira. Crkvene se institucije ograđuju od mišljenja svojih zaposlenika i kada ih nitko za to ne pita. Najnoviji slučaj je ograđivanje dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) u Zagrebu prof. dr. sc. Josipa Šimunovića od svoje zaposlenice prof. dr. sc. Ružice Razum. Na portalu Narod.hr od 14. prosinca 2021. godine, objavljen je tekst pod naslovom „Dekan KBF-a: U potpunosti se ograđujemo od stavova koje je iznijela Ružica Razum“. U priopćenju se kaže da „se Fakultet u potpunosti ograđuje“ od osobnih stavova redovite profesorice na KBF-u dr. sc. Ružice Razum koje je ona iznijela u člancima objavljenim na portalu Narod.hr pod naslovima: ‘Na djelu je pandemijski totalitarizam, a Crkva šuti’ i ‘Izložiti djecu eksperimentalnom cjepivu  – znajući da nisu ugrožena od Covida 19 – može se nazvati zločinom’“ U priopćenju KBF-a se također navodi: “Prof. dr. sc. Ružica Razum, objavljivanjem svojih tekstova u medijima vezanih uz pandemiju COVID-19, više je puta stavljala u pitanje važeće protuepidemijske mjere te jasan nauk i stav Katoličke Crkve o moralnoj prihvatljivosti i korisnosti cijepljenja.“ Teško se načuditi intelektualnoj i moralnoj razini izjave.

Dio akademske zajednice iznenađen je i ogorčen ovakvom izjavom u kojoj se sugerira da akademski građani, tj. profesori fakulteta i znanstvenici ne bi smjeli slobodno misliti i dovoditi u pitanje neke stavove i odluke bez obzira tko ih je izrekao i donio. Zar je moguće da je „grijeh“ profesorice da se usudila misliti i pisati o besmislenim i neučinkovitim mjerama o kojima se toliko govori? Smije se, dapače mora, raspravljati i o stavu Katoličke Crkve o korisnosti cijepljenja. Jesu li nametnute mjere dogma koja se ne smije propitivati? Ako vrijedi dekanova tvrdnja: „Osobno se može misliti i pisati što se želi“ zašto se uopće ograđivati i to „u potpunosti“ od bilo čijih osobnih stavova pa makar to bili i zaposlenici fakulteta. Zašto uopće javnosti „priopćavati“ da postoje ljudi koji osobno misle drugačije, pogotovo ako vas nitko o tome ne pita. Zar misliti drugačije nije normalna i poželjna pojava u normalnom društvu i normalnoj akademskoj i znanstvenoj zajednici? Za dekana KBF-a očigledno nije. Ovaj istup dekana KBF pokazuje kako se u akademskoj zajednici ne bi smjelo raditi nego bi trebalo poštovati različitost mišljenja i dijalog na koji se Crkva, a i KBF kao crkvena ustanova, tako rado poziva. Umjesto da se znanstveno iztraži, u duhu otvorenost i znanstvene rasprave, što je istina o cjepivima, eksperimentima s ljudima, učinkovitosti cjepiva i mjera i sl., obrazovne institucije Katoličke Crkve u Hrvatskoj ograđuju se od slobodnog mišljenja.

Ali to, nažalost, nije jedini slučaj što nimalo ne opravdava totalitarni karakter KBF-a. Ovih dana zabranjeno je predavanje koje je prof. dr. Damir Bakić trebao 23. 12. ove godine održati pod naslovom „Izazovi epidemijskog modelaranja za pandemiju SARS-CoV-2“ na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER). No ovdje je stvar drugačija nego na KBF-u. Ovdje je na organizatore predavanja i na FER kao sveučilišnu ustanovu (koja samo ustupa prostor) izvršen neviđen pritisak. Čak i govor o matematičkom modelu nije podoban za sveučilište kao ustanovu gdje su sloboda mišljenja, razprave, dijaloga nekoć krasili autonomnost sveučilišta. FER nikada nije koristio cenzuru kao oblik uvjetovanja korištenja njegova prostora. To samo pokazuje koliko se globalistička bagra boji istine. Sve to, i mnogo toga drugoga, svjedoči koliko je obrazovni te znanstveni i sveučilišni sustav ponižen i degradiran, a u krajnjoj liniji, i svaki misleći čovjek. U slučaju KBF-a to je sramotno zanemarivanje kršćanskih i općeljudskih načela. Kršenje slobode misli, savjesti, uskraćivanje dijaloga i znanstvenog istraživanja siguran je put u totalitarizam, a bojimo se da ovakvi postupci vrha Katoličke Crkve vode upravo tome. Podobnim katoličkim teolozima i biskupima otvoren je put do svih glavnih državnih i crkvenih medija. Onima drugima sustavno je zabranjen. Ali još i gore od toga.

Crkveni pastiri u Hrvatskoj bili su svjedoci panike, straha i, u krajnjoj liniji, dezinformacija i laži, koje je sijao Stožer, mediji i vlast. Nisu se oglasili ni jednom riječju da bi svome stadu dali nadu i ohrabrenje. Još manje su prosvjedovali protiv stranih i domaćih proizvođača toga straha. Nisu se založili ni za razpravu oko toliko kontroverznih stvari. Lakše im je bilo jednostrano opredijeliti se za terorizatore naroda ostavljajući tako na cjedilu veliki dio svojega stada koje je, najblaže rečeno, razočarano mlakošću, konformizmom i kukavičlukom mnogih (na sreću ne svih) svojih pastira. Oni su ipak, nakon dvadesetak mjeseci šutnje, konačno progovorili, najprije dajući podporu onima koji se pozivaju na slobodu savjesti da se ne žele cijepiti, a onda pod vjerojatnim utjecajem svojih „stručnjaka“ iz morala, apologeta covid agende, te materijalnih povlastica koje im se nude ili čak ucjena, promijenili odluku. Da su njihove deklarativne odluke od 12. studenog bile privid i neka vrsta prijevare pokazalo se dana 6. prosinca, kada su, zajedno sa kardinalom Bozanićem, došli do epohalnog „odkrića“, tj. da se korona virus tiče i Crkve (Glas Koncila, 28. 11. 2021). Kardinal je također dodao da se ne može zatvarati oči pred onima koji u svojoj savjesti ne žele primiti cjepivo. Vrh Crkve također je isticao da je i protiv covid potvrda. Sve je to vrijedilo do sastanka s predsjednikom vlade RH kada se dogodila velika promjena. Kako HBK, koja poriče samu sebe, može služiti svojim vjernicima? Dogodilo se klanjanje gospodarima ovoga svijeta. Stado je prepušteno vukovima. Sada biskupi „iz svoje brige za čovjeka“ pozivaju ne samo vjernike nego i sve građane (dakle i nevjernike) da se cijepe poštujući navodno sugestije medicinske struke. Kardinal se toliko svojski zalaže da se sluša „struka“. Pritom se ne obazire na svima poznatu činjenicu da u medicinskoj struci ima suprotnih mišljenja i prijedloga od onih koje daje „medicinska struka“ koju biskupi jedino čuju i slušaju. Uz to izričito pristaju na „obvezu testiranja za one koji nisu cijepljeni ili preboljeli, uključujući svrhovitost covid potvrde kao sredstva koje smanjuje rizik obolijevanja i prenošenja virusa.“ Samo je pitanje trenutka kada će se Kaptol odreći i obveze testiranja jer se Vatikan, kako piše portal Narod.hr 27. prosinca ove godine, toga već odrekao. Njegovi zaposlenici neće moći doći na radno mjesto ni s negativnim testom na korona virus, a neki od njih morat će nakon 31. siječnja 2022. primiti dopunsku dozu cjepiva. Uz to što je Vatikan još jednom podsjetio da su „cjepiva moralno dopuštena“ licemjerno je izjavio „da izbor primanja ili ne primanja cjepiva mora biti dobrovoljan.“ Time je nadmašen i WHO i druge globalističke institucije i vrh Katoličke Crkve postao je stožerni nositelji provedbe zlog „novog svjetskog poredka“.

Sve se ovo događa uz pozivanje nekih moralnih teologa, moralizatora i apologeta na znanost, moral, razum, logiku i sl. Čak se više na to pozivaju nego sami znanstvenici iako je vrlo upitno koliko znaju o znanosti. Ali oni „znaju“ o učinkovitosti cjepiva. Bez ikakva detaljnog znanstvenog propitivanja ono je za njih učinkovito sredstvo „za spašavanje zaraze i teških oblika zaraze“. Teolog, dakle nestručnjak u medicini, tvrdi da su epidemiološke mjere „danas i medicinski dobro osmišljen način sprečavanja širenja smrtonosne zaraze. One omogućavaju zaštitu ljudskog zdravlja i života.“ Također se epidemiološke mjere protiv covida proglašavaju „najvećim javnozdravstvenim iskoracima u povijesti čovječanstva“. Ali se istodobno prigovara drugima koji govore drugačije od „službeno“ prihvaćenog mišljenja da oni nisu stručnjaci. Isti teolog poučava druge pitanjima: „U ovom se kontekstu nameću pitanja što nemedicinski stručnjaci znaju o medicini? Što neepidemiološki stručnjaci znaju o epidemiologiji? Što neinfektološki stručnjaci znaju o infektologiji?“ Nadamo se da ova pitanja vrijede i za moralne teologe koji nisu ni epidemilozi, ni virolozi, ni infektolozi, ni liječnici. „Zato je važno da dopustimo da nas informiraju stručnjaci, a ako sami želimo stručno govoriti o tim stvarima, to trebamo naučiti iz pravih izvora.“ Tko to utvrđuje koji su „pravi“ izvori i pravi stručnjaci?  Možda ti isti teolozi koji se zgražaju kako nedostaje povjerenja u struku. Oni koji sumnjaju su ljudi „koji obmanjuju, lažu, grade se gordima, oholima. … koji misle da znaju, a uopće ne znaju, … koji unose razdore i podjele, … koji zloupotrebljavaju moć suvremenih medija, pogotovo društvenih mreža, da bi iz skrivljenoga neznanja i neodgovornosti širili lažne informacije i zbunjivali ljude.“ Takvi „zaluđuju javnost, prozivaju kompetentne stručnjake, obaraju očevidnosti ljudskoga razuma, a ponajviše obeskrjepljuju zahtjeve moralnoga zakona i kršćanske ljubavi. Takvo se ozračje može smatrati sotonskim djelom u ljudima koji ishlapljuju razum i vjeru u mozganjima svojim.“ Da li to sotonsko ozračje stvaraju znanstvenici, nobelovci i svi koji se ne slažu sa službenim narativom o covidu? Tako su teolozi vjernike podijelili na sotoniste i one druge. 

Biskup Uzinić pripisuje dijelu vjernika laika novi klerikalizam, jedan „od najgorih oblika klerikalizma“  (Kana, prosinac 2021). Drugi moralni i socijalni teolog kaže: „Vjernici kao vjernici (svećenici, redovnici i redovnice, angažirani vjernici laici…) … pokušavaju ‘svojim’ znanstvenim argumentima braniti svoju unaprijed stvorenu poziciju, što s pravom nailazi na otpor kod znanstvenika kao takvih, napose liječnika i medicinskog osoblja, ali i većine pučanstva“ (Kana, prosinac 2021). Koji je to prijezir prema vjernicima koji misle drugačije (imaju ‘svoje’ argumente). I prema znanosti. Kakvi su to „svoji“ znanstveni argumenti? Nije moguće da među vjernicima nema „znanstvenika kao takvih“, zar nema liječnika, medicinskih sestara i sl. koji smiju drugačije misliti i po savjesti se ponašati?

Katoličke moraliste ne zanima ni to što su cjepiva eksperimentalna, a provođenje eksperimenata na ljudima je zabranjeno i da se time krše međunarodne konvencije i Nürnberški kodeks. Čuđenje teologa ne prestaje kada se pitaju zašto ljudi izbjegavaju primiti cjepivo. Čak ni onda kada ne znaju što se u cjepivima nalazi. To za Katoličku Crkvu nije razlog za zabrinutost. Nepoznavanje sastojaka opravdava se činjenicom da nam nisu „jasni sastojci ni brojnih lijekova, a još manje nam je poznata metodologija njihove proizvodnje.“ (Kana, rujan 2021). Ali se zaboravlja da se u slučaju lijekova pacijente u pravilu ne prisiljava da uzmu ovaj ili onaj lijek. Kod cijepljenja se vrši prisila bez obzira što se sotonskim zavodničkim „argumentima“ papagajski ponavlja da cijepljenje nije obvezatno. Nije, ali oni koji se ne cijepe kažnjavaju se novčanim kaznama, zabranjuje im se posao, kupovati i prodavati. O opasnim nus pojavama da se i ne govori. One su često teži oblici bolesti i smrt. Odbijanje cjepiva moralni teolog kvalificira kao znak da „smo mi postali toliko usredotočeni na same sebe da nismo više sposobni misliti altruistički…. Možda je upravo problem odbijanja cjepiva onaj fenomen koji razotkriva kakvi smo ljudi postali.“ Necijepljeni su, dakle, egoisti koji su „postali nesposobni shvatiti smisao podnošenja i najmanje žrtve zbog dobra nekoga drugoga“ (Kana,  rujan 2021). Budući „cijepljenjem se ispituje kršćanska savjest“ (Glas Koncila, 21. 11. 2021),  cijepljenje je umjesto Boga postalo kriterij za savjest. Ne samo da su cjepivo „odobrili stručnjaci“ nego je ono i dar „Božje ljubavi“,  „čudo“ s neba, „prst Božji“, „mana s neba“ i sl. (Kana, rujan 2021, prosinac 2021; Glas Koncila, 21. i 28. studenog 2021 i dr.). S posebnom žustrinom „dokazuju“ da je i floskula: „Misli na druge, cijepi se“ izraz i znak „Božje ljubavi“. Pitanje je koliko je primjereno, znanstveno i kršćanski prozivati ljude da se suoče „s cijepljenjem kao činom ljubavi“ i stavljati ih „pred najteži ispit kršćanske savjesti“ (Večernji list, 29. 11. 2021). Da bi se cjepivo (mRNA cjepiva) proizvelo trebao je netko umrijeti, točnije nevino biti ubijen, a to su nerođena djeca. Pristajanje na takva okaljana cjepiva prije je znak prezira pa čak i mržnje prema drugima, osobito prema djeci. Umjesto „Misli na druge, cijepi se“ stvarnosti više odgovara (s obzirom na to da cjepiva nisu pouzdana), „Ne misli na sebe, cijepi se“ ili čak još bolje: „Misli na druge, ne cijepi se“. Vrlo veliki broj ljudi cijepio se ne iz zdravstvenih razloga nego radi drugih povlastica ili zbog ucjena. Pritom oni ni na koji način nisu mislili na druge nego isključivo na same sebe. I oni koji su se cijepili iz uvjerenja da cjepivo pomaže nisu se cijepili radi drugih nego radi sebe, ne radi zdravlja drugih nego prvenstveno radi svoga zdravlja. Oni koji su htjeli sačuvati radno mjesto ili su htjeli „slobodno“ putovati i sl. nisu to učinili radi nekoga drugoga nego opet radi sebe. Cijepljenje je, dakle, obavljeno radi egoističnih ciljeva, a ne radi altruizma. Tako se „altruizam“ cijepljenih preobrće u njihov egoizam i egocentričnost. Treba imati poštenja pa to priznati, a ne se razbacivati sladunjavim floskulama o ljubavi prema drugima. Zar se ljubav prema drugim ne može pokazati na stotine načina?

Ono što je dodatno skandalozno jest tvrdnja da oni koji se opiru cijepljenju „dovode u pitanje pandemiju te sumnjiče javne sustave i znanost.“ Do kojega smo to stanja duha došli kada je nepoželjno sumnjati u znanost? A što ako u „covid-znanost“ sumnjaju mnogi znanstvenici, dio liječničke struke, točnije mnoštvo pojedinaca iz nje? Zar tada nije opravdano imati „nepovjerenje u liječnike“ i dovoditi u pitanje „cijeli zdravstveni sustav i znanost“? Što reći kada jedna od glavnih figura Stožera RH (Alemka Markotić) kaže da za proizvesti i ispitati cjepivo treba barem tri godine, a onda kaže da su cjepiva 100% sigurna, a nedavno da su cjepiva eksperimentalna i da se eksperimenti provode i na našoj djeci (europskoj i američkoj), onda se smijemo upitati kako se zna da su cjepiva pouzdana, a još su u fazi ispitivanja. Markotić hladnokrvno, u mengeleovskom stilu, kao normalnu stvar zagovara cijepljenje djece, točnije eksperimentiranje na njima. I to baš na njima koji su gotovo 100% odporni na mnoge zaraze pa i bolest covid. Gdje je tu medicinska logika i medicinska savjest? Koji je pravi cilj cijepljenja djece i spada li i to u „znak Božje ljubavi“?

Ne samo da to nije znak ljubavi prema djeci nego je to iskonska mržnja prema njima, jednostavno to je zločin.

Medicina kao vještina, sama po sebi plemenita, izrodila se u trgovačko društvo pokvarenjaka koji su medicinskim znanostima stavili omču oko vrata i pokorili je toliko da to više nije nikakva znanost. Kod nas u Hrvatskoj postoje primjeri da su liječnici koji misle drugačije diskriminirani do te mjere da im je oduzeta liječnička licenca, a time i radno mjesto. I to u trenutku kada u Hrvatskoj kronično postoji nedostatak liječnika, medicinskog osoblja. To se zove medicinska znanost? To se zove briga za zdravstveni sustav? To se zove briga za pacijente?

Zahtjev teologa da se ne smije sumnjati u znanost vodi do scijentističke pseudoreligije koju su, izgleda, prisvojili neki teolozi. Svoje misaone akrobacije oni izvode vjerojatno iz dobrih namjera, ali ono što je kod njih krivo jest pogrešna logika zaključivanja. Poznato je iz elementarne logike da se istinit zaključak (konkluzija) može dobiti valjanim zaključivanjem i onda ako je jedna (ili čak obje) premisa neistinita. Navedimo neutralan primjer iz astronomije. Premisa 1: Svi planeti su tijela blizu Zemlje. Premisa 2: Sva tijela blizu Zemlje su tijela koja stalno svijetle. Konkluzija: Svi planeti su tijela koja stalno svijetle. Zaključak je valjan, obje premise su istinite i konkluzija je istinita. Istu konkluziju možemo izvesti i iz sljedećih premisa. Premisa 1: Svi planeti su zvijezde. Premisa 2: Sve zvijezde su tijela koja stalno svijetle. Konkluzija: Svi planeti su tijela koja stalno svijetle. U ovom slučaju zaključak je također valjan i istinit, ali je jedna premisa neistinita (premisa 1).

Primijenimo ovaj oblik zaključka na cijepljenje. Najvjerojatnije će se svi složit da je istinita tvrdnja „Svi koji misle na druge znak su Božje ljubavi“. Ona se može dobiti valjanim zaključivanjem iz različitih premisa od kojih su neke i neistinite ili još nije poznato jesu li istinite ili neistinite. Npr. Premisa 1: Svi koji misle na druge, cijepe se (sugestija Stožera: Misli na druge, cijepi se). Premisa 2: Svi koji se cijepe, znak su Božje ljubavi (izjava pape Franje i njegovih apologeta). Konkluzija: Svi koji misle na druge znak su Božje ljubavi. Prva premisa nije istinita jer sigurno postoje oni ljudi koji misle na druge ali se ne žele cijepiti. Ni druga premisa nije istinita bez obzira što potječe od pape jer postoje neki koji su se cijepili iz egoizma (takvih je najveći broj), a egoizam nije znak Božje ljubavi. Zašto bi papina izjava obvezivala nekog pravoslavca ili protestanta ili ateista koji mogu biti na duhovnoj, moralnoj i intelektualnoj razini iznad pape. Istu konkluziju kao u prvom slučaju možemo izvesti, također valjanim zaključivanjem, iz sljedećih premisa: Premisa 1: Svi koji misle na druge ne cijepe se. Premisa 2: Svi koji se ne cijepe znak su Božje ljubavi. Konkluzija: Svi koji misle na druge znak su Božje ljubavi. U ovom slučaju premise su posve suprotne od prijašnjeg slučaja, a konkluzija je ista. Oko konkluzije se nitko neće sporiti, ali oko premisa sigurno hoće. U čemu je veća logička vrijednost premisa u prvom slučaju nego u drugom? Ni u čemu. Još jedan primjer: Premisa 1: Sve ono što liječi su sva mRNA cjepiva. Premisa 2: Sva mRNA cjepiva su dobra i korisna. Konkluzija: Sve ono što liječi je dobro i korisno. S konkluzijom ćemo se lako složiti, ali ne i s premisama jer postoje i drugi načini liječenja osim mRNA cjepiva (prema tome premisa 1 sigurno nije istinita). Premisa 2 je u najmanju ruku vrlo sumnjiva i još nedokazana. Naprotiv, više znanstvenih indicija ima da je neistinita nego da je istinita. Kako onda pastiri Crkve znaju da su cjepiva korisna kada je medicina, kao svjetovna djelatnost, izvan njezina djelokruga? A ni medicina to još ne zna. Premisa 2 je istinita samo za one koji ne uvažavaju znanost, tj. za one koji još ne znaju ali tvrde kao da znaju. To prije spada u ideologiju i pseudoreligiju nego u znanost.

Da bi zaključivanje bilo znanstveno mora biti ne samo valjano nego i premise moraju biti istinite. Inače zaključak ne spada u znanstvenu tvrdnju. Taj je kriterij već davno postavio starogrčki filozof Aristotel (4. st. pr. Kr.), a teolozi su se u svom obrazovanju morali s tim susresti. Slijedi da su apologetski moralni teolozi napravili elementarnu logičku pogrešku i to zamotali u visoki stupanj „znanstvenosti“ i, što je još gore, moralnosti. Na kakvu se to znanosti i struku pozivaju katolički apologeti covida kada ne uzimaju u obzir mnoštvo činjenica koje izlaze na vidjelo. A oni govore o nekakvim „znanstveno provjerivim činjenicama“. Zahtjev nekih da se o cjepivima ne bi smjelo javno govoriti nekoliko sljedećih desetljeća, da se eksperimentira na djeci, da mladi ljudi masovno umiru nakon cijepljenja i sl. za apologete covida ne predstavlja nikakvu sumnju ni moralno pitanje. Gdje je tu nestao logos? Odricanje od logosa (razuma, razboritosti, logike, znanosti…) odricanje je od samog Logosa – Isusa Krista. Tako su zaključci Franjinih apologeta ne samo logički šepavi nego su i moralno deficitarni. Tu ne vrijede „proročki“ glasovi ni biskupa, ni svećenika, ni stožeraša da se treba prikloniti tzv. struci, pogotovo ako se radi o podkupljenim i korumpiranim znanstvenicima i lažnim prorocima. Sva ova pitanja i mjere nemaju nikakve povezanosti sa strukom nego s nečim daleko gorim. Vjerojatno ni s proročkim glasom Crkve. Ali neki su  teolozi uvjereni: „U tom smislu smatram da se u proročki glas Crkve u ovoj pandemiji mogu ubrojiti riječi pape Franje da je cijepljenje čin ljubavi, zatim bilješka Kongregacije za nauk vjere od 20. prosinca prošle godine da su raspoloživa cjepiva protiv koronavirusa moralno prihvatljiva … Što je drugo nego proročki glas pozvati na cijepljenje radi zaštite života i zdravlja svih ljudi.“ Ako se zna da uz proroke postoje i lažni proroci, lažni duhovi i đavolski nauci (usp. 1Tim 4,1), onda valja biti oprezan i svjestan da je moguće da „Proroci prorokuju laž“ (Jr 5,31; Jr 14,14; Ez 13,9), „poglavari svećenici … uče za plaću, proroci … gataju za novac.“ (Mih 3,11), „ lažni mesije i lažni proroci  … činit će znake i čudesa da zavedu, ako je moguće, i izabrane“ (Mt 24,24; Mk 13,22).

Žalosno je da je Vatikan postao revnijim promicateljem interesa farmaceutskih kompanija od samih onih koji stoje iza njih, ali i HBK je postala glasnogovornicom Stožera iako je predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljić izjavljivao da Crkva neće „biti ničijom podružnicom“ (vidi Naša ognjišta, prosinac 2021.). 

Ipak je HBK poklekla, ugledavši se na Vatikan, pred velikim vođom i porekla je samu sebe i postala glavna podružnica vladajuće partije i novoga svjetskog poredka. Svećenicima je zabranjeno govoriti o covidu. Izuzetno rijetki pojedinci iz svećeničkog staleža ipak hrabro o tome govore ne bojeći se nikakvih sankcija. Većina svećenika šuti i kalkulira. Katolički mediji sustavno izbjegavaju pozvati ljude koji drugačije misle o covid problemu. Kao i u glavnostrujaške medije pozivaju se samo „podobni“. Podobnost iz nekadašnjeg sustava vraća se u još većoj mjeri. Gdje je na djelu kardinalovo pozivanje na dijalog?

Biskupi, dio svećenstva i veliki dio vjernika upali su u materijalizam i svjetovnost. Povlastice i lagodnost s jedne strane i ucjene s druge, priječe ih da budu odlučni i istinoljubivi.

Jedno je sigurno da Crkvu neće nadvladati ni vrata paklena (usp. Mt 16,18)

 

Nema hrabrosti nego kukavičluk. Otvrdnulo se srce naroda, ušima teško čuju, ne vide očima, srcem ne razumiju (usp. Dj 28,26-27). Pozivanjem na „struku“ vrh Katoličke Crkve čini istočni grijeh (Odgovoran je drugi, a ne ja). Zar je nedopustivo da se pitanjem covida bave i nemedicinari pogotovo stoga što je to gotovo prestao biti medicinski fenomen, a postao je filozofski, teološki, moralni, društveni, politički, gospodarski, psihološki i svaki drugi problem. I Crkva treba i mora govoriti o tom problemu. To je njezina odgovornost. Vrh Katoličke Crkve u svijetu i u Hrvatskoj kumovao, i to znatno, podjeli unutar stada: podijeljeni su i svećenici i vjernici. Glava Crkve nije visoki kler nego sam Krist.

I pastiri i vjernici mogu biti pravi, ali i lažni proroci.

 HOP