Samo je jedan od 31 pozitivnog rezultata testa istinski pozitivan

0
5976

 Paradoks “lažno pozitivanih” testova i rizici testiranja asimptomatskih slučajeva

mr.sc Arna Šebalj -znanstvene teme
mr.sc Arna Šebalj -znanstvene teme

Premda se PCR test smatra „zlatnim standardom“ sve više stručnjaka misli da se ovaj test ne bi ni smio koristiti za proglašavanje i ustanovljavanje oboljelih od tzv. COVID-19. To smatra i njegov izumitelj nobelovac Kary Mullis.

Na moguće lažno pozitivne i lažno negativne rezultate PCR-testa ukazivao je još 2020.  akademik Krešimir Pavelić u svojem intervju objavljenom u Al Jazeera Balcans. Zbog toga je bio napadan od dijela struke i središnjih medija. Danas je u literaturi opće priznato da ovaj test nije perfektan, osobito nije dovoljna dijagnostička metoda. Na to ali i na općenito testiranje na COVID-10 ukazuje i časopis British Medical Journal  (BMJ)

https://www.bmj.com/content/373/bmj.n1411/rr

Masovno testiranje ljudi koji koriste RT-PCR testove već je neko vrijeme pod oštrim kritikama. Između ostalog i zato što stvara takozvanu “test pandemiju”. Pretražuju se samo fragmenti RNA koji također mogu potjecati iz neaktivnih fragmenata virusa. Asimptomatske osobe ne bi se trebale testirati PCR-om, a CDC je nedavno priznao da širenje bolesti COVID-a još nije dokazano za asimptomatske slučajeve. Na početku treba reći da je RT-PCR vrlo specifičan. Drugim riječima, ako netko doista nema infekciju, velika je vjerojatnost da će dotična osoba biti negativna. Test je također iznimno osjetljiv. Unatoč visokoj specifičnosti, postoji šansa da netko tko nema infekciju bude pozitivan (lažno pozitivna reakcija). Glavni razlozi lažno pozitivnih rezultata su laboratorijska pogreška i tzv. off-target reakcija, što znači da test križno reagira s nečim što nije SARS-CoV-2. Među laboratorijskim pogreškama najčešće su činovnička pogreška, ispitivanje krivog uzorka, unakrsna kontaminacija, problemi s kemikalijama, enzimima, bojama. Lažno pozitivan može biti i netko tko se oporavio od bolesti, tako da u uzorku ostaju fragmenti nukleinske kiseline koji ne mogu uzrokovati bolest. U literaturi postoje različiti podaci o tome koliko često RT-PCR može biti lažno pozitivan, ali i lažno negativan. Najveći kamen spoticanja je veliki broj ciklusa primijenjenih u testiranju kako bi reakcija ostala pozitivna.

Časopis BMJ baca novo svjetlo na testiranja tzv. COVID-19. Sve je šire poznato da su tzv. antigenski testovi kao i PCR-testovi daleko manje točni nego što se prije mislilo. Nedavna upozorenja, poput onog koje je izdala FDA o specifičnom antigenskom testu, samo su dio daleko šireg problema koji se odnosi na testove za detekciju COVID-19

https://www.bmj.com/content/373/bmj.n1411/rr

Široko rasprostranjeni probir tijekom prethodnih epidemija i pandemija općenito se nije preporučao zbog mogućnosti visokog broja lažno pozitivnih rezultata. U smjernicama Centra za kontrolu bolesti (CDC) iz 2004.

https://www.cdc.gov/sars/guidance/f-lab/downloads/f-lab-full.pdf

o pandemiji SARS-a, na primjer, stoji: „Kako bi se smanjila mogućnost lažno pozitivnog rezultata, testiranje bi trebalo biti ograničeno na pacijente s visokim indeksom sumnje zbog bolesti SARS-CoV.” Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i CDC ipak su preporučili testiranje asimptomatskih osoba u ranoj fazi pandemije  tzv. COVID-19. CDC je revidirao ove smjernice u kolovozu 2020. kako bi preporučio da se  asimptomatske osobe ne testiraju. čak i nakon mogućeg izlaganja. Kasnije je priopćeno da nema dokaza da asimptomatske osobe prenose bolest!

Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) izdala je snažnim tezama sročeno pismo pružateljima zdravstvenih usluga u studenom 2020. upozoravajući na mogućnost lažno pozitivnih rezultata testiranja na antigen, opisujući probleme povezane s probirom populacije s niskom pozadinskom prevalencijom  tzv. COVID-19,  FDA 2020.

https://www.fda.gov/medical-devices/letters-health-care-providers/potent…

U pismu se praktičari podsjećaju da: “Kako se prevalencija bolesti smanjuje, postotak lažno pozitivnih rezultata testova raste.”

Najnovije smjernice CDC-a,  žujak 2021.

https://wwwn.cdc.gov/nndss/conditions/coronavirus-disease-2019-covid-19/…

ipak preporučuju široki probir, koji nužno uključuje testiranje uglavnom asimptomatskih osoba, unatoč nadaleko poznatim problemima u vezi s takvim pravilima. Smjernice CDC-a navode: “Brzi, serijski pregledi na mjestu pružanja pomoći mogu identificirati asimptomatske slučajeve i pomoći u prekidu prijenosa SARS-CoV-2. To je posebno važno kada su razine rizika ili prijenosa u zajednici znatne ili visoke.”

Međutim, situacija je puno gora od ove jer ni PCR ni testovi na antigen u praksi nisu blizu 99% razine specifičnosti iz različitih razloga (Braunstein i sur. Journal of Occupational & Environmental Medicine. 2021;63(3),2021.). Lee 2020 (International Journal of Geriatrics and Rehabilitation 2(1):69- 96, July 17, 2020.) izvršio je laboratorijsku analizu točnosti CDC PCR testa, koji se naširoko koristio u prvim mjesecima pandemije, i otkrio da ima 70% specifičnosti (tj. 30% lažno pozitivnih) i 80% osjetljivosti (20% lažno negativnih) . To je zbog pogrešnih dizajna ugrađenih u test od početka, kao što su od tada otkrili različiti izvještaji iz Washington Posta, NPR-a i ProPublice.

Ova razina netočnosti odgovara vlastitom internom izvješću CDC-a koje je pronašlo 33% lažnih rezultata kada je njegov PCR test objavljen krajem veljače 2020., kako je izvijestio Nacionalni javni radio (Temple-Raston 2020. CDC Report: Officials Knew Coronavirus Test Was Flawed But Released It Anyway. NPR. NPR; 2020.

https://www.npr.org/2020/11/06/929078678/cdc-report-officials-knew-coron…

Ali ovdje nas – i javnost – zdrav razum i intuicija dovode u nevolje. Ako ove brojke unesemo u BMJ kalkulator, dobit ćemo katastrofalnih 30 od 31 lažno pozitivnog rezultata.

Drugim riječima, samo je jedan od 31 pozitivnog rezultata testa istinski pozitivan. I, opet, nemamo lažno negativnih rezultata, tako da testovima u ovom scenariju ne nedostaju istinski pozitivni. Ovaj problem se odnosi na više od pukog pogrešnog identificiranja pozitivnih slučajeva tzv. COVID-19; također je relevantan za podatke o hospitalizacijama i stopama smrtnosti. Nakon što je testiranje postalo široko dostupno, postala je standardna praksa testirati sve pacijente primljene u bolnice u SAD-u, bez obzira na simptome. Iako je ovo možda bio nužno oprezan korak kako bi se smanjile epidemije u bolnicama, značajno je povećao broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva koji se pripisuju tzv. COVID-19. Pozitivan rezultat testa bio je primarna osnova za definiranje hospitalizacija i smrti od tzv. COVID-19 budući da nikakvi simptomi nisu bili potrebni za određivanje hospitalizacije ili smrti od COVID-19 kao takve.

Drugim riječima, CDC-a i WHO-a poduzele su korak bez presedana pri definiranju “potvrđenog slučaja” kao jednostavno pozitivnog rezultata laboratorijskog testa.

Paralelno s tim ustanovljena je brza hospitalizacija od tzv. COVID-19 i smrt od tzv. COVID-19 s obzirom na veliku većinu lažno pozitivnih rezultata. Nameće se stoga zaključak da je potrebno od početka preispitati lanac podataka nadzora pandemije.

 HOP