Srpska uzdanica V. Rudanica triput u Beogradu cijepljena priznala kako je bila promidžbom farmakomafijaškog lobija zaslijepljena

0
3035

Srpska uzdanica Vedrana Rudanica triput u Beogradu cijepljena priznala kako je bila promidžbom farmakomafijaškog lobija zaslijepljena…

Mangupi na to vele: Onaj tko prizna duplo mu se pogreška gleda!

Može to i slikovitije… zakašnjela pamet magarcu pod rep…

Vedrana Rudan u intervjuu za beogradski “Blic” iznosi njezinu blic hit ispovijest o razočaranosti u čudotvornost iscijeljenja duše i srca cjepivima. Koliko lani, bila je oduševljena i stupce iste srbijanske tiskovine znala je puniti izljevom uzavrelih strasti prema njoj onda čarobnom cjepivu. Sjećamo se još njenih krika i urlika oduševljenja i pokliča “Sreća! Sreća! Sreća!” Tako je lani urlala na očigled začuđenih i zaprepaštenih prolaznika namjernika središnjom beogradskom ulicom Knez Mihailovom u samome srcu Beograda, netom nakon što je pohitala iz Rijeke ravno u glavni grad Srbije cijepiti se kineskim Sinopharmom, Utisnula si je tad žig sramote na više načina i bez njezinog osebujnog političkog začina. I kad ne bi bilo toga začina vegete, našao bi njezin gazda Vučić umjesto vjerne mu uzdanice Rudanice nekog drugog tko bi na njegov mig iskakao u srpskim medijima svakog jutra na TV ekranima kao kruh uz premaz paštete uz prvi i rani zajutrak. Ali, nije mala stvar kad se srpska uzdanica Rudanica tako javno i bjelodano razočara u učinkovitost trostrukoga fiksanja u venu kineskim Sinopharm cjepivom, pa još svoju neutaživu tugu, golemu bol i duboku patnju podijeli sa čitateljstvom njoj voljenoga i omiiljejnoga srpskoga “Blica”. Trebalo joj je rame za plakanje novinarke “Blica” Tatjane Nježić, da Rudanica, prema rodnoj joj hrvatskoj grudi uvijek bešćutno goropadna, po tko zna koji put u duhovnoj joj matici Srbiji po potrebi Vučićeva kutka nespornoga trenutka bude tako tankoćutna, pa makar i u glumačkom pokušaju. Na upit novinarke Tatjane Nježić “Zašto vas, kako ste rekli, posebno intrigira tema o diskriminaciji cjepiva?”; Vučićeva uzdanica Rudanica daje odgovor u nekoliko unakrsnih i smisleno i logički nepovezanih misli i rečenica šarene odgovore, skačući s teme na temu kao onaj skakavac Flip u dječjoj crtanoj seriji “Pčelica Maja”… Onda je zasigurno Vedranin miljenik Vučić onaj trut Pavo… Ali, uzbudljivo je čitati nesuvisle misli Vučićeve uzdanice Rudanice, samo pod uvjetom da je izlaganje kratko. Ona i piše i govori otrovno ako je čovjek sluša malo dulje od nekoliko minuta. Onda vrijedi uputstvo za slušanje govora Vučićeve uzdanice Rudanice kao i prigodom čitanja nus pojava uporabe lijekova iz ljekarne: “Prije uporabe dobro promućkati sadržinu, a svaka prekomjerna i predozirana uporaba lijeka može biti štetna.” Tako je i Vedranu Rudan moguće čitati ili slušati samo kratko u ograničenom količinama radi opasnosti od predoziranja slušanja najčešće otrovno opasnih rečenica po zdravlje čitatelja, slušatelja ili gledatelja. Evo što napokon o cjepivu i još uzred ponečemu ostalom veli srpska uzdanica i riječka spisateljica Vedrana Rudanica.

 

“Poznata sam kao žena koja je vjerovala u cjepivo. Triput sam se cijepila Sinopharmom, srećom ne idem u Australiju, jer bi i meni zatvorili vrata. Zbog toga ne mogu niti do Trsta. Koliko god veliki broj svjetskih medija naglašava kako je Đoković bahat i kako je trebao poštivati pravila, mislim da on moćnicima smeta iz sasvim drugih razloga. Đoković pruža otpor i postavlja upite. Danas se više nego ikad cijeni poslušnost. Svi građani svijeta imaju demokratsko pravo i dužnost da ne misle svojom glavom. Zato Đokoviću treba skinuti glavu. Vjerujem u njega. Ne bi se našao u ovoj situaciji da je bahat glupan. Glupani smo mi koji bespogovorno slušamo. Ja sam slijepo vjerovala u cjepivo, epidemiolozima, teorijama o sojevima. Danas sam sigurna da je samo u igri ogroman novac, koji ide u džepove nekolicine razbojnika iz farmaceutske industrije. Kako da si objasnimo mi obični i cijepljeni ljudi da smo učinili sve “po zakonu”, a bolesnih sve više, bolnice se raspadaju, mrtvace nemaju kamo odložiti, a posao grobara je u Hrvatskoj trenutno najtraženiji. Kome vjerovati? Epidemiolozima? Vrijeme je pokazalo da pojma nemaju. Političarima? Ti profesionalni lažljivci se više i ne trude sakriti da bi za lovu i moć prodali rođenu majku. Zašto još uvijek nismo dobili odgovor na upit svih upita, odakle korona? Ameri se kunu da je pobjegla iz kineskog laboratorija. Šišmiš je pao u zaborav, druge životinje nema na vidiku, omikron hara. Grčki alfabet ima 24 slova. Neka nam Bog pomogne. Jutros sam na radiju čula kako se najuspješnije boriti protiv novog soja. Treba se cijepiti, za sada najmanje tri puta, prati ruke, nositi masku, držati distancu i biti doma. Blago Bezosu i njima sličnima. Žive na svojim otocima sa svojim plastičnim komadima, daleko od zaražene gomile koja plaća milijarde za uskoro svakodnevno cijepljenje i umire od korone, jer bez obzira na preporuke mora svakoga dana odlaziti na robiju.”

 

U cijelom ovom isprekidanom filmu kaotičnih i nesređenih misli i proturječnih promišljanja Vedrane Rudan, samo uvodne rečenice otkrivaju razloge njezinoga ogorčenja. Nju je na zapitanost o svrhovitosti cjepiva ponukala spoznaja da ne može s triput primljenim kineskim cjepivom na beogradskom Sajmu skoknuti ni u shopping do obližnjeg Trsta, a kamoli do petoga Kontinenta, gdje bi u Australiji bodrila Novaka Đokovića na teniskom turniru. Da EU i SAD nisu odavno poručili kako ne priznaju kineska i ruska cjepiva kao potvrdu uz famoznu covid propusnicu za ulazak u zapadne zemlje, ne bi sad ni bilo tužne ispovijesti Vedrane Rudan, nego bi na sav glas i dalje bila promotorom cjepiva. Ovako, ona u stilu TV reklame jeftinih reality show programa na dalekovidnicama u Srbiji u prepoznatljivom fazonu vojvođanskog paora Mikija Đuričića, neslavnog junaka još neslavnijeg “Velikog brata” na srbijanskim TV postajama za ubijanje viška slobodnog vremena dokonog svijeta počinje pričati posve drugu priču od one što je vrtila dvije godine kao pokvarenu gramofonsku plohu. Uzgred, toga paora Đuričića iz srijemskog sela Kupinovo, može se slušati tek pomalo jer je naporan i dosadan, jednako kao i umotvorine na razne teme Vedrane Rudan. Riječka spisateljica šumadijskoga politčkog štiha nije daleko odmakla od dosjetke narečenoga paora iz Kupinova Mikija Đuričića, pobjednika prvoga izdanja “Velikog brata” u srbijanskoj inačici svjetske reality show produkcije i desturkcije ljudskog uma i razuma. On tamo pokušava biti duhovit kad veli publici:”Što se bore misli moje?” E, tako isto kao i paor Miki Đuričić razmišlja i Vučićeva uzdanica Rudanica Vedrana iz Rijeke. Njoj je najteže izboriti se u životu sa vlasttim lutajućim mislima u maniri staroga svjetskog hita pop glazbe “I wonder in the night!” (“Lutam kroz noć”).

 

Dragan Ilić

 

iz Beograda za HOP

 

HOP