Još nisam čuo niti jedan europski, niti svjetski narod, da se hvali kako je mali. Tu i tamo netko to spomene, ako je to očigledna činjenica – ne može se za Andoru reći da je velika država, misleći na površinu.

Izgleda da samo mi Hrvati imamo kompleks „maloga“, pa to s nekakvim glupavim ponosom volimo često isticat  – mala zemlja za veliki odmor, mi smo mali, ne možemo mi tu ništa, kad smo tako mali.

Eto, i nakon pobjede nad Brazilom, naši novinari ne mogu odoljet a da ne napišu – mala zemlja za velike snove.

Kad ste čuli Slovence da kokodaču da su mali, Albanca, Makedonca, Danca, Belgijanca…, sve države manje površinom od Hrvatske.

Inače, od petdeset europskih država, Hrvatska je na 26. mjestu po površini. Dakle, Hrvatska je površinom srednje velika europska država. Tko ne vjeruje, neka otvori atlas. Ako bismo gledali njene povijesne granice i prostore koji su administrativno i nasilno oteti 1945. – 46., (Bosna i Hercegovina, Boka, Srijem), onda se Hrvatska znatno pomiče na toj ljestvici.

Druga je stvar malobrojnost, ali onda bi trebalo reći – mi smo malobrojni, ali ne, mi volimo vikat da smo mali. Možete li izčitat čiji se rukopis krije iza ove, naizgled, nebitne primjetbe?

Kako se u kolektivnu svijest sustavnim ponavljanjem ucjepljuje kompleks nemoći i bezznačajnosti u odnosu na druge. Kako agenture za ispiranje mozga sustavno i uporno psiholingvističkim zahvatom odmah u naše prostodušne mozgove ubacuju ovu podvalu, sve kako bi stišali i zatomili ponos jednog pradavnog i velikog naroda.