EUROPSKA KOMISIJA PRIJETI KAZNAMA HRVATSKOJ JER NE PRIMJENJUJU EUROPSKO PRAVO I PRESPORI SU U KAZNENIM POSTUPCIMA

0
7591

EUROPSKA KOMISIJA PRIJETI KAZNAMA HRVATSKOJ JER NE PRIMJENJUJU EUROPSKO PRAVO I PRESPORI SU U KAZNENIM POSTUPCIMA

Čitajući komentare na portalima koje građani ostavljaju ispod tekstova o pravosuđu stječe se dojam da je pravosuđe u Hrvatskoj jedna velika kriminalna baruština, bez ikakvog reda i sigurnosti, dok se veoma često dogodi i da suci spašavaju „velike ribe“ na uštrb i na štetu „malog građanina“. Takva nesigurna situacija dovela je do toga da su građani u strahu od postupaka pred sudom jer čak i kad poznaju zakone i Ustav RH, pa i europske propise ne znaju što ih može očekivati u presudi.

Suprotno tome, ideal je sudskog postupka visoki stupanj predvidljivosti. Tu predvidljjivost pruža jedino ujednačena sudska praksa.  Međutim, trenutno stanje u hrvatskom pravosuđu je takvo da se često dogodi da na jednom sudu, pa čak i od istoga suca,  postoje različite odluke o istoj pravnoj stvari. Sve naravno ovisi o tome tko su stranke u postupku. Sve navedeno daje dojam da je hrvatsko pravosuđe rezervirano samo za pojedince, dok svi ostali gube svaku nadu da bi mogli ishoditi poštenu i zadovoljavajuću sudsku odluku.

Prije nekoliko dana je i sam Vrhovni sud RH, koji bi morao biti primjer u primjeni ujednačene sudske prakse, postupio ne samo protivno vlastitoj sudskoj praksi već i protivno pravomoćnoj sudskoj odluci višeg suda i protivno sudskoj praksi suda protiv čije odluke je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije.

Takvo postupanje Vrhovnog suda ukazuje na to da u Hrvatskoj za pojedine građane nema izlaza iz  koruptivnog mafijaškog  obruča u kojem se našao bez svoje krivnje.

Konkretno, u predmetu o kojem je najviši sud u Republici Hrvatskoj odlučivao radilo se o ovrsi na stanu na kojem je cjelokupni iznos iz javnobilježničkog akta plaćen. No stečajni upravitelj svoje kandže ne želi odmaknuti od vrijedne nekretnine koja se nalazi na atraktivnoj lokaciji, i iako je cjelokupni dug po kreditu podmiren,  brojnim manipulacijama sudski savjetnik kršio je zakone na zadarskom sudu sve kako bi ovrhovoditelju i stečajnom upravitelju ugodio.  Upravo taj primjer ukazuje da je nezakonito i koruptivno postupanje na sudovima dozvoljeno i događa se uz blagoslov Vrhovnog suda. Naime, Vrhovni sud je odlučivao o prijedlogu za dopuštenje revizije u kojem je prethodno Županijski sud u Velikoj Gorici naložio brisanje zabilježbe ovrhe i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije zabilježbe. Unatoč odluci višeg suda sudska savjetnica je potpuno samovoljno donijela po želji ovrhovoditelja novi Zaključak kojim je naložila ZK odjelu ponovnu zabilježbu ovrhe iako protiv vlasnika nekretnine nema ni ovršne isprave niti ovršna isprava glasi na njega. Prema stanju zemljišne knjige u trenutku primitka Zaključka, gledajući pravno, nemoguće je zabilježiti ovrhu, ali hrvatskim sucima je sve moguće ako postoje apetiti za neku nekretninu. Za vrijeme dok je prijedlog za dopuštenje revizije bio na odlučivanju pred Vrhovnim sudom zemljišno knjižni odjel brisao je zabilježbu ovrhe i ovrha se tehnički i pravno ne može provesti. O tome je u više svojih odluka odlučivao ne samo Općinski sud u Zadru već i Županijski sudovi. Isto tako postoji niz sudskih odluka kojima se potvrđuje da se zabilježba ovrhe ne može zabilježiti na nekretnini na kojoj je kao vlasnik upisana osoba na koju ne glasi ovršna isprava.  Vrhovni sud je suprotno saznanju da se ovrha ne može voditi, tim više što je dug u cijelosti plaćen, i što je zabilježba ovrhe brisana prema odluci drugog suda, prijedlog za dopuštenje revizije odbacio i odbio, i  opisao isti  kao tek puko lamentiranje a pozivanje na dosadašnju sudsku praksu nižih i viših sudova o istoj pravnoj stvari – nazvao je prepisivanjem i ponavljanjem.  Time je zapravo Vrhovni sud sam sebe ocrnio u očima građana i ukazao na tužbu istinu –  Hrvatska je država bez pravne sigurnosti i opasna zemlja. U njoj možete u jednoj jedinoj sekundi, odlukom nekog suca nad kojim nema nikakvog nadzora ni sankcije ostati bez cjelokupne imovine, i nikome se na sve to ne možete požaliti.

Europska komisija je uočila da stvari u hrvatskom pravosuđu baš i ne funkcioniraju.

Prilog tome su vjerovatno i dopisi kojima su se obratili građani i udruge tražeći Europski Parlament Odbor za pravosuđe da primi delegaciju iz Hrvatske koja bi jasno, transparentno i činjenično dokazivo ukazala na sve nelogičnosti u hrvatskom pravosuđu koje upućuju i na sumnju u korupciju. Što bi drugo bilo ako suci ne sude po zakonu i Ustavu, sude suprotno drugim i pa i vlastitim odlukama i suprotno odlukama istoga suda, pa čak i suprotno odlukama Ustavnog suda HR i Vrhovnog suda? Takvo ponašanje pojedinih sudaca isključivo ukazuje na moguće koruptivne radnje i potrebu za kaznenim sankcijama koje su od Ministarstva pravosuđa i DORH-a još uvijek izostale.  Dapače, tetoše suce usprkos svim njihovim propustima i nezakonitom radu i ne dozvoljavaju da se o tome uopće govori.

Stajalište Europske Komisije je suprotno stajalištu pravosudnog tijela u Hrvatskoj. Građani i poslovni subjekti koji idu na sud zbog identičnih činjeničnih okolnosti moraju dobiti istu presudu, a sudovi jedne države moraju rješavati identična pravna pitanja na isti način, bez obzira na to gdje se nalazili. Takvo stajalište nikako ne zadire u pravo suca na individualni i samostalni rad, već ga obvezuje da jednako primjenjuje pravnu normu u svim slučajevima, a ne samo u onim predmetima u kojima mu je stranka iz nekog razloga draga.  Suci tvrde da je osiguranje dosljedne primjene zakona u praksi iznimno zahtjevan posao. Suprotno tome sami građani postali su pravi pravni eksperti i slijedom upute Europskog suda, dostavljaju u svoje predmete sudsku praksu kojima ukazuju na prijašnje odluke istih sudova ili najviših sudova u zemlji. No uzalud. Čak i protivno nalozima Europske Komisije, hrvatsko pravosuđe ustrajno je u svojim stavovima  da ujednačenu sudsku praksu ne primjenjuje.

Bez ujednačene sudske prakse nema pravne sigurnosti upozorava EK

Djelotvorni pravosudni sustavi od ključne su važnosti za provedbu prava EU-a te očuvanje vladavine prava i vrijednosti na kojima se EU temelji. Osiguravaju da pojedinci i poduzeća mogu uživati sva svoja prava, jačaju uzajamno povjerenje te pridonose stvaranju poticajnog okruženja za građane, poduzeća i ulaganja na jedinstvenom tržištu.  EK upozorava pravo Zajednice treba u potpunosti i ujednačeno primjenjivati u svim državama članicama od trenutka kad stupe na snagu i tako dugo dok su na snazi.

 Priznavanje bilo kakvih pravnih učinaka nacionalnim zakonodavnim aktima koji nisu u skladu s odredbama prava Zajednice znači negirati učinkovitost bezuvjetno i neopozivo preuzetih obveza država članica na osnovi Ugovora te dovodi u pitanje i same temelje Zajednice. 

Prema članku 177. Ugovora svaki nacionalni sud ima pravo (i trebao bi) obratiti se Europskom sudu uvijek kada ocijeni da je prethodna odluka o tumačenju ili valjanosti prava Zajednice nužna za donošenje odluke u postupku u kojem sudi. Suprotno tome, velik broj sudaca većinu prijedloga ovršenika ili stranka uopće niti ne pročita, niti o njima ne odlučuje, već isključivo rade prema svojem vlastitom „svjetonazoru“ ili „nahođenju“ iako su dužni suditi po Zakonu i Ustavu RH  uz obvezu da  iz svojih odluka izostave sve pravne norme nacionalnog prava koje su u suprotnosti sa europskim pravom.  To se još uvijek događa rijetko ili nikad, iako je Hrvatska već nekoliko puta dobila opomene Europske Komisije.  Svega toga naravno ne bi bilo kada bi sudovi primjenjivali ujednačenu sudsku praksu.  Građani bi mogli očekivati pošteno i pravedno suđenje i znali bi kakvu odluku mogu očekivati i prije pokretanja sudskog postupka. Primjenom ujednačene sudske prakse suci bi mogli brzo i transparentno donositi odluke, nakon završetka dokaznog postupka primjenjujući aktualnu sudsku praksu, posebice praksu usklađenu sa europskim pravom.  Sve navedeno je naročito bitno u ovršnim i zemljišno knjižnim postupcima koji su strogo formalni postupci i koji se temelje isključivo na zakonskim normama i nikako drugačije. Tu bi sudska praska svakako morala biti ujednačena i jedinstvena. Morala bi, ali nije.

 

Na sudovima u Hrvatskoj  formirani su već odavno Odjeli za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske Unije i Europskog suda za ljudska prava, međutim,  često se događa da čak i predsjednica toga odjela donese odluku koja je u potpunoj suprotnosti sa europskom praksom i pravom, pa i u suprotnosti sa praksom istoga suda.

Svi sudovi trebaju primjenjivati ista pravna stajališta

Europa inzistira na tome da pravosuđe mora pružati povjerenje ne samo prema građanima, već i uzajamno prema državama članicama. Europska Komisija je puno novca izdvojila u tu namjenu. Posljednji program  koji je  formiran kako bi sudska praksa bila ujednačena osigurao je preko 380 milijuna eura kako bi nacionalni sudovi   taj program pretočili u praksu. No uzalud. To ne čudi, jer u Hrvatskoj novac iz Europske unije gubi se kao da ga cijede kroz sito, ostanu tek neke mrvice za realizaciju projekta koji najčešće nikad ne saživi u praksi. Dokaz tome su i audio snimanja sudskih rasprava za koje je već dva puta potrošen novac, ali u praksi ga nema.

Program pravosuđe Europske Unije potiče pravosudnu suradnju u građanskim i kaznenim stvarima, pomaže u osposobljavanju sudaca i drugih pravnih stručnjaka te pojedincima i poduzećima diljem Europe olakšava učinkovit pristup pravosuđu. Programom se podupiru i mjere EU-a za borbu protiv droga. Program Pravosuđe uspostavljen je kako bi se osigurala potpuna i dosljedna primjena prava Unije. Ukupni proračun dodijeljen programu za razdoblje 2014. – 2020. iznosio je 378 milijuna eura, a nedavno je donesen novi proračun iz kojega su financirane države članice kako bi pravosuđe postalo poštenije i sigurnije. Novca ima, ali pravde na žalost nema.

Na sudovima u Hrvatskoj  formirani su već odavno Odjeli za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske Unije i Europskog suda za ljudska prava, međutim,  često se događa da čak i predsjednica toga odjela donese odluku koja je u potpunoj suprotnosti sa europskom praksom i pravom, pa i u suprotnosti sa praksom istoga suda.

Svi sudovi trebaju primjenjivati ista pravna stajališta

Europa inzistira na tome da pravosuđe mora pružati povjerenje ne samo prema građanima, već i uzajamno prema državama članicama. Europska Komisija je puno novca izdvojila u tu namjenu. Posljednji program  koji je  formiran kako bi sudska praksa bila ujednačena osigurao je preko 380 milijuna eura kako bi nacionalni sudovi   taj program pretočili u praksu. No uzalud. To ne čudi, jer u Hrvatskoj novac iz Europske unije gubi se kao da ga cijede kroz sito, ostanu tek neke mrvice za realizaciju projekta koji najčešće nikad ne saživi u praksi. Dokaz tome su i audio snimanja sudskih rasprava za koje je već dva puta potrošen novac, ali u praksi ga nema.

Program pravosuđe Europske Unije potiče pravosudnu suradnju u građanskim i kaznenim stvarima, pomaže u osposobljavanju sudaca i drugih pravnih stručnjaka te pojedincima i poduzećima diljem Europe olakšava učinkovit pristup pravosuđu. Programom se podupiru i mjere EU-a za borbu protiv droga. Program Pravosuđe uspostavljen je kako bi se osigurala potpuna i dosljedna primjena prava Unije. Ukupni proračun dodijeljen programu za razdoblje 2014. – 2020. iznosio je 378 milijuna eura, a nedavno je donesen novi proračun iz kojega su financirane države članice kako bi pravosuđe postalo poštenije i sigurnije. Novca ima, ali pravde na žalost nema.

Program za zapadni Balkan i VSTV BiH uz potporu Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.  Bosna i Hercegovina obiluje Bazom sudske prakse koja je dostupna na internetu i svatko može pročitati stajališta Europskih sudova i sudsku praksu.

Biljana Braithwaite, direktorica Programa za zapadni Balkan AIRE centra smatra kako je ujednačavanje sudske prakse neophodan temelj svakog pravnog sustava jer dosljedna sudska praksa osigurava pravnu sigurnost za sve građane.  „Različito postupanje u pojedinačnim predmetima koji su zasnovani na istom ili sličnom činjeničnom stanju dovodi do pravne nesigurnosti i može ukazati na propust sustava, na njegovu zlouporabu i nejednakost u primjeni prava“ –  rekla je  Braithwaite.

Ujednačena sudska praksa osigurava jednakost građana pred zakonom, pravnu sigurnost, višu razinu zaštite ljudskih prava, čime se ostvaruje princip vladavine prava čemu teži svaka demokratska država. U srpnju 2023. godine Europska komisija ponovno je izrekla opomenu Hrvatskoj upozoravajući na nedopustivo dugu istragu u kaznenim postupcima i još duže trajanje sudskih postupaka.  Svima je jasno da bi primjena ujednačene sudske prakse uvela određenu sigurnost i pravednije pravosuđe, no hoće li hrvatsko pravosuđe otporno na opomene i packe, konačno mijenjati strategiju ili samo trošiti novac Europske unije na panele i tribine bez da sve navedeno saživi u praksi vidjet ćemo još ove godine, jer Europskoj komisiji se žuri, i prijeti se i novčanim kaznama onim državama članicama koji sude suprotno europskom pravu.

Darko Petričić/7dnevno, Nada Landeka Hazud

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal