Beograd priprema još jedan ” balkanski rat”, piše Janusz Bugajski

0
5071

Beograd priprema još jedan balkanski rat”, piše Janusz Bugajski, američki analitičar i viši suradnik Jamestown Foundationa u Washingtonu. On nije jedini u izražavanju takve zabrinutosti.

Europski parlament ubrzo je donio političku rezoluciju kojom se upozorava da Europsko vijeće i Europska komisija trebaju poduzeti mjere protiv Srbije “ako se pokaže da je umiješana u najnoviji teroristički napad na teritoriju Kosova”. Uslijedio je posjet posebnih izaslanika Njemačke, Francuske, Italije, Europske unije i SAD-a Beogradu i Prištini. Nešto kasnije, u UN-u je izglasana još jedna kompromisna rezolucija o ovom slučaju.

Unatoč dugim sastancima u EP-u i UN-u, sastancima na visokoj razini i razrađenim diplomatskim govorima nakon njih, vojna propaganda na terenu sve se više zaoštrava. I ne samo u medijima.

Proteklih godinu dana dogodilo se niz incidenata od blokada prometnica, bojkota izbora, napada na općinske zgrade, napada na NATO snage, provokativnih grafita ratnih zločinaca, do posljednjeg terorističkog napada na teritoriju Kosova. Sam napad i dan žalosti koji je Srbija proglasila za poginule teroriste pobudili su opravdane sumnje da je Srbija umiješana u njega. SAD i neke europske zemlje zahtijevale su od Srbije da  preda Kosovu sudionike napada, među kojima je i Vučiću blizak vođa kosovskih Srba Milan Radojčić.

Washington i Bruxelles, koji su dugo šutjeli ili optuživali “obje strane”, praktički servirajući srpsku tezu o “Kurtijevoj represiji” nad srpskom manjinom na Kosovu, nakon terorističkog napada odjednom su se okrenuli i sletjeli na Beograd i Priština s novim planom za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije. Sada su srpske teze o “Kurtijevom teroru” nad Srbima na Kosovu i formiranju tzv. Zajednica srpskih opština prestale. Kosovske vlasti brane tezu da srpska manjina ima više prava od bilo koje druge manjine na Balkanu i da su Srbi na Kosovu zapravo više ugroženi politikom Beograda nego politikom Prištine.

Odgovornost za to privremeno je prebačena na Prištinu, od koje se očekivalo da će formirati asocijaciju srpskih općina, čime će zapravo i samo Kosovo biti podijeljeno. Istovremeno, izaslanici EU i SAD-a pritisnuli su Prištinu i zgodno se oglušili na srpske izjave da “nikada neće priznati Kosovo”. Ako neće priznati Kosovo, s kim će onda Srbija pregovarati i s kim će potpisati sporazum o udruživanju srpskih općina i normalizaciji odnosa? To pitanje sada postavljaju europski i američki izaslanici i traže da Kosovo ponovno raspiše izbore u srpskim općinama kako bi se popunila prazna mjesta.

Beograd je iznjedrio nove čelnike Milana Radojčića i Zvonka Veselinovića, preko kojih je Beograd povukao srpske zastupnike iz kosovskog parlamenta, policije i pravosuđa. Neki kosovski Srbi shvaćaju da su taoci srpske politike prema Kosovu, ali to ne mijenja njihovu situaciju.

Tijekom protekle godine dogodile su se brojne provokacije koje su korištene za blokiranje pregovora između Beograda i Prištine.

Hoće li kosovski Srbi izaći na te izbore i hoće li se vratiti u kosovske institucije najviše ovisi o samom Vučiću.

Republika Srpska je s vremena na vrijeme signalizirala da je spremna odvojiti se od Bosne i Hercegovine i pripojiti Srbiji. Koliko god želio, Vučić neće moći priznati Republiku Srpsku jer se boji europskih i američkih reakcija. Stoga će se do zadnjeg zalagati za kontrolu Dodikovog etnonacionalizma, produžavajući što dulje osamostaljenje i priključenje Republike Srpske Srbiji.

Istodobno, srbijansko društvo nastavlja se intenzivno radikalizirati i militarizirati. Pregovori za članstvo u Europskoj uniji odavno su napušteni. Umjesto toga, srpski političari sve više spekuliraju o “novim strateškim partnerima” iz zemalja  BRICS-a i dive se Putinu, Xi Jinpingu i Orbánu. Na unutrašnjem planu, Srbija se vraća velikosrpskoj nacionalističkoj ideologiji s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Iako je Jugoslavija nakon Drugog svjetskog rata bila na strani pobjednika protiv fašizma i uživala sve blagodati toga, Srbija danas pokušava prekrojiti povijest i rehabilitirati stranke i pojedince.

pojedinci su se osamostalili, i to ne zahvaljujući vlastitom nacionalnom sazrijevanju i političkoj emancipaciji, nego stjecajem okolnosti – zahvaljujući slomu velikosrpskog projekta zvanog Jugoslavija. Starojugoslavenski sentimenti usađeni odgojem, obrazovanjem, propagandom i službama sigurnosti ponovno bjesne u glavama ljudi. Na toj osnovi srpski se nacionalizam mogao konsolidirati, zgrnuti oružje i ponovno se uzdići.

Starojugoslavenski sentimenti usađeni odgojem, obrazovanjem, propagandom i službama sigurnosti ponovno bjesne u glavama ljudi. Na toj osnovi srpski se nacionalizam mogao konsolidirati, zgrnuti oružje i ponovno se uzdići.

Ishod bitke za srbizaciju Crne Gore odredit će buduće postupke Srbije prema Sjevernoj Makedoniji. Aktualni zastoj u pregovaračkom procesu za članstvo Sjeverne Makedonije u EU, problemi s Bugarskom i progon Bugara u Sjevernoj Makedoniji praktički je dirigiran od strane Beograda. Cilj je Makedoniju što više izolirati od europskih procesa i zadržati je kao zonu srpskog utjecaja.

Nažalost, SAD je opterećen daleko većim sigurnosnim rizicima u Ukrajini, Rusiji i na Bliskom istoku, te više nema utjecaj kakav je imao na Zapadnom Balkanu prije samo dva desetljeća. Moramo uzeti u obzir i slabosti novih američkih izaslanika koje je administracija Joea Bidena poslala na Balkan. Većina njih ima ograničeno znanje o nedavnoj povijesti ili podliježe dezinformacijama i aluzijama.

Jedno je sigurno. Situacija u Europi i svijetu radikalno se razlikuje od vremena kada su svi bili ujedinjeni u borbi protiv Miloševića. Njegovi nasljednici to jako dobro znaju i ponovno pokušavaju oživiti čak i velikosrpski projekt.

 

Ovo bi trebao biti dovoljno ozbiljan signal da susjedne zemlje Srbije budu na oprezu.

ID.

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal