Istina o totalitarnim i nedemokratskim režimima u Drugom svjetskom ratu

0
1119

Istina o totalitarnim i nedemokratskim režimima u Drugom svjetskom ratu
mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

 

Hrvatski sabor se u četvrtak 14. studenog 2018. godine izjasnio sa 105 glasova ujedinjene “antifašističke koalicije” HDZ-SDP-SDSS-HNS-NS-reformisti-HSLS-HSS-GLAS-IDS-ostalih zastupnika nacionalnih manjina i Bandićevih “žetončića” protiv amandmana zastupnika Zlatka Hasanbegovića o ukidanju obilježavanja 22. lipnja, tzv. Dana antifašističke borbe kao državnog blagdana te protiv uvođenja sovjetskoga tzv. Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja kao spomen dana. Jednakim brojem glasova ista koalicija spriječila je referendumsko izjašnjavanje za promjenu izbornih pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor građanskih inicijativa ” Narod odlučuje” i “Ne Istambulskoj konvenciji” prihvativši Kuščevićev = Plenkovićev “festival demokracije”odnosno obrazloženje smijenjenog bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića o nedovoljnom broju potpisa za održavanje referenduma. Po hitnoj proceduri izglasali su Zakon o blagdanima i spomen danima i time nepotrebno produbili postojeće podjele u hrvatskom društvu. Premda su građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” 2014. godine s 380.649 potpisa i “Narod odlučuje” s preko četiristo tisuća potpisa birača tražile promjenu izbornih pravila Hrvatski sabor nije bitno promijenio izborne jedinice određene Zakonom 29. listopada 1999 godine, a broj zastupnika je ostao 151.
Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima. Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP), među inim, ističe:
Uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.; uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.; uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata…; budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom naslijeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezina naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinih naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje…

Na temelju gore konstatiranog, Europski parlament poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režimi te se zalaže za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima. Hrvatski mediji su većinom prešutjeli rezoluciju, a SDP i Možemo bi vratili Trg maršala Tita.
“ Diktatori Pavelić i Tito i njihovi režimi bili su negacija slobode” povodom Dana siječanja na žrtve totalitarnih režima 23. kolovoza izjavio je HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier. Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti, na početku Drugog svjetskog rata, od 23. kolovoza1939. do 21. lipnja 1941. godine, nacisti i komunisti su imali pakt o nenapadanju, napisao je Stier. Puno prije komunista u Istri su se suprotstavljali fašistima hrvatski kršćanski antifašisti, a među njima bili su: Antun Milovan kojega su komunisti ubili 1945, otac biskupa Ivana i bliski suradnik mons. Bože Milanovića. Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma. Njihova žrtva svjedoči o istinskoj ljubavi prema slobodi, o kršćanskom i demokratskom suprotstavljanju svakom totalitarnom režimu i ideologiji. Totalitarizam se ne može opravdati pukim otporom drugom totalitarizmu, bez iskrenog zalaganja za slobodu i demokraciju. Zato će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog “antifašizma”. Iako međusobno suprotstavljeni, ti su diktatori i njihovi režimi bili negacija slobode.

Zastupnik Davor Ivo Stier je jedna ruka koja glasanjem petkom u „kokošinjcu“ održava na vlasti pravomoćno osuđenu stranku za udruženi zločinački pothvat otimanja novca iz državnih tvrtki. Jeli to „Nova hrvatska paradigma“?
Savezništvo Tita, Staljina i Hitlera trajalo je 637 dana, a 72 dana savezništvo Tita, Pavelića, Staljina i Hitlera. Koliko je poljskih židova i poljaka stradalo za 709 dana savezništva Tita, Staljina i Hitlera u nacističkim logorima u Poljskoj i koliko je stradalo u staljinističkim čistkama u Poljskoj i okupiranim baltičkim državama pitam članove “antifašističke” koalicije? U tom su razdoblju stradali poljski časnici u Katinskoj šumi. U tom razdoblju Hitlerova Njemačka je okupirala Francusku, Belgiju, Dansku i skoro cijelu Europu. Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu. Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Josipom Brozom Titom nije reagirala. Napadom Hitlerove Njemačke 22. lipnja 1941. odmetnuli su se provjereni staljinisti u šumu Brezovica da pomognu obrani “Zemlji velike laži” kako je Staljinov Sovjetski savez opisao vođa Proštinske bune dr. Ante Ciliga u knjizi “U zemlji velike laži”. U stanovima stradalih židova u Drugom svjetskom ratu ne stanuju i ne koriste njihovu imovinu “ustaške guje” nego provjereni staljinisti i njihovi potomci gospodo “antifašisti”!? Čistkama u HDZ-u stranačka oligarhija je pokazala da dosljedno nastavlja vladati paradigmom vladanja svojih djedova i očeva provjerenih staljinista i suradnika represivnog aparata Titove Jugoslavije: poput metuzalema Budimira Lončara i Josipa Manolića, lupeža i haškog krivokletnika te dobro plaćenog pjevača ustaških pjesama u Australiji Stipe Mesića, omladinca Sove i ostalih “antifašista” novopečenih liberalnih demokrata. Bivšoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović je bio posebni savjetnik i učitelj sa Zrinjevca Mate Granić koji je mrtvima na Mirogoju tumačio kako se cjelina dijeli na tri polovine – C = ” pola meni pola tebi pola Bagi”. Danas Hrvatskom vladaju učenici Mate Granića oponašajući metode svojih djedova, očeva, baka i majki: Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Davor Božinović i Sovini kumovi, a kandidaturu Matinog učenika za predsjednika Republike “normalnog” i s “karakterom” Zorana Milanovića podržali su poznati “borci protiv korupcije” Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Krešimir Beljak, Davor Bernardić i ostali “antifašisti” iz Saveza za borbu protiv korupcije. O načinu borbe protiv korupcije Miletića i vrhuške IDS-a govore medijski nastupi njihovog bivšeg člana i bivšeg zastupnika Damira Kajina, a o Anki Mrak Taritaš “obnova Gunje” i ostali “antikorupcijski” poduhvati. Naša bivša predsjednica Republike je kao estradna zvijezda pjevala pokojnom gradonačelniku Milanu Bandiću i poklonila mu rođendansku tortu u znak zahvalnosti potpori njenoj kandidaturi, a magistar Andrej Plenković stabilno = diktatorski je vladao Hrvatskom uz pomoć njegovih žetončića.
Katinska šuma
Nacistička je Njemačka 13. travnja 1943. godine svijetu objavila da je u Katinskoj šumi pronašla leševe ubijenih poljskih časnika i intelektualaca koji su pali kao žrtve Staljinovog režima. Nijemci su leševe pronašli na teritoriju Rusije koji su u to vrijeme držali pod svojom okupacijom. Katinska šuma nalazi se u blizini ruskog grada Smolenska i bila je lokacija na kojoj je Staljin dao pobiti Poljake kad je SSSR u paktu s Hitlerom podijelio Poljsku. Staljinova tajna policija likvidirala je oko 22.000 ljudi. Pobijena je gotovo polovina od ukupnog broja časnika Poljske vojske, među njima 14 generala, 24 pukovnika, 7 kapelana, jedan poljski princ, 20 sveučilišnih profesora, 300 liječnika, šest tisuća policajaca i određeni broj svećenika.

 

Hitlerova je propaganda odmah iskoristila otkrivenu masovnu grobnicu da dodatno ocrni SSSR u očima svijeta. Nacisti su pozvali strane novinare iz neutralnih zemalja i službenike Međunarodnog crvenog križa da se uvjere u istinu. Među njima je bio hrvatski patolog prof. dr. Ljudevit Jurak. Staljin je zbog toga odmah prekinuo sve veze s Crvenim križem. Prof. dr.Ljudevit Jurak je također sudjelovao istraživanju zločina nad ukrajinskim seljacima u Vinici za koji je nedvojbeno zaključio da su zločin počinili Sovjeti 1938. godine. Komunističke vlasti su ga uhitile 1945. godine. Ponuđena mu je sloboda ako povuče potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Nakon što je odbio povući potpis Vojni sud Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945.”zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.
Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude. Presudu je potpisao zloglasni Vladimir Ranogajec. Rehabilitiran je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15 rujna 1991.godine.
SSSR i Rusija sve do 1990. godine poricali su odgovornost za Katinski masakr, no te je godine službeno Jeljcinova Rusija priznala krivnju Staljinove tajne policije za zločin. Godine 2010. poljski predsjednik bio je na letu u Rusiju u povodu obilježavanja godišnjice masakra, kad se njegov avion srušio nadomak piste u Smolensku. Poginulo je svih 96 putnika u avionu, što je Katin učinilo dvostrukom tragedijom za poljski narod.
U trećem tomu Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda tiskanom 1967. godine prešućeni su zločini u Katinskoj šumi i smaknuće prof. dr. Ljudevita Juraka. To su utvrđene činjenice gospodo članovi “antifašističke” koalicije. Titova Jugoslavija je bila država iza željezne zavjese, a Berlinski zid u Hrvatskoj još traje u glavama “antifašista”. Po zloglasnom komunističkom egzekutoru Vladimiru Ranogajcu imamo ulicu u naselju Jarun.

Hrvati se zaista s pravom mogu ponositi prvim antifašističkim ustankom u Europi! No, to zasigurno nije komunistički ustanak 22. lipnja 1941. kada su dotadašnji saveznici nacisti i komunisti krenuli u međusobni ideološki obračun, već buna istarskih Hrvata protiv talijanskog fašizma još 1921. godine. Dan antifašističke borbe trebalo je promijeniti na 5. travnja i slaviti ga kod spomenika Proštinskoj buni. Hrvatski narod je u 20. stoljeću pretrpio strahovite progone i ubijanja od svih monstruoznih režima “stoljeća balkanskih i svjetskih ratova“: fašizma, nacizma i komunizma. Ovaj posljednji je odnio i najveće žrtve i bio poražen u Domovinskom ratu, a ovaj prvi je dobio svoj prvi udarac u Europi u tadašnjoj Italiji baš od – ponosnih i slobodoljubivih istarskih Hrvata.
Od 1945. do 1990. godine trajala je “antifašistička” diktatura režima provjerenih staljinista maršala Josipa Broza Tita, a od 3. siječnja 2000. godine do današnjeg dana traje diktatura potomaka provjerenih staljinista i bivših nelustriranih suradnika represivnog aparata komunističke Jugoslavije ( udbaša i kosovaca ).
Preporučam takozvanim antifašistima Franje Habulina da pročitaju “U zemlji velike laži” prvog antifašiste u Europi dr. Ante Cilige i “Sam kroz Europu od 1939. do 1945. godine” u kojoj opisuje svoje uzničke dane u Jasenovačkom koncentracijskom logoru i da posjeti fojbu Golubinčinu kod Raklja u koju su partizani 9. svibnja 1945. godine pobacali u jamu ratne zarobljenike koji su se predali na Muzilu u Puli pod zapovjedništvom kontraadmirala Georga Waue. Prikrivaju fojbe, a osuđuju poklič ” Za dom spremni”. Zločini su zločini gospodo “antifašisti”, a svim žrtvama treba davati počast. Documenta Vesne Teršelić, Zoran Pusić, Furio Radin i ostali zločinci prema istini šute o tom zločinu, a dostavio sam im materijale o sudbini tih vojnika.
Prikrivanje ratnih zločina i zločina nad ratnim zarobljenicima je kazneno djelo gospodo “antifašisti”. Kaznena dijela ratni zločini i zločini nad ratnim zarobljenicima ne zastarijevaju. Zašto nitko nije odgovarao za prikrivanje komunističkih ratnih zločina i poratnih zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima?
‘To je politizacija Dana sjećanja. Penava je pokazao iznimno nepoštovanje prema državi’
Plenković je prozvao Penavu da je pokazao “iznimno nepoštovanje prema državi” jer je poslao pismo potpredsjedniku Vlade i ministru branitelja Tomi Medvedu.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je 4. studenog u Bjelovaru da je dobra jučerašnja odluka Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj da se napravi drugi plakat koji će poslati važnu poruku da je Vukovar mjesto posebnog pijeteta, poručivši da je sve ostalo politizacija. Vijeće je prihvatilo na sjednici u petak programe obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koje su pripremili Grad Vukovar i Općina Škabrnja dok nije suglasno s korištenjem predstavljenog plakata kao službenog promotivnog materijala.
Premijer je rekao novinarima da će novi plakat koji će pripremiti Vlada, odnosno Vijeće biti vidljiv, a upitan očekuje li da će ga gradonačelnik Vukovara Ivan Penava prihvatiti, rekao je da to u konačnici nije bitno i da je to njihova stvar.
“Što će biti s ovim što su oni napravili samostalno, bez konzultacije s bilo kime, na određeni način isključili sve ostale suprotno višegodišnjoj praksi organizacije Dana sjećanja to nije naša stvar, to je njihova stvar”, rekao je premijer na proslavi sv. Huberta, zaštitnika lovaca i lovstva.
Plenković je prozvao Penavu da je pokazao “iznimno nepoštovanje prema državi” jer je poslao pismo potpredsjedniku Vlade i ministru branitelja Tomi Medvedu i nije došao na sastanak Vijeća.
Kakva je to poruka, da li su ovi drugi ljudi koji su jučer tamo bili nedostojni njegovog društva, što on time kani poslati poruku i to ministru koji je bio i zapovjednik Tigrova, koji je bio hrvatski branitelj, koji je ranjen, čiji je brat poginuo u domovinskom ratu, upitao je premijer.

Ocijenio je da su to vrlo neprimjerene poruke koje ne može drugačije nazvati nego jednom politizacijom i samoga Dana sjećanja, ali i u konačnici Vukovara kao simbola.
Brinu me izjave nekih »antifašista« da su sve žrtve fojbi to zaslužile. Iako su fašisti zapalili moje i majčino rodno selo, ubili dva ujaka istog dana, bratića i brata, smatram da nitko nije zaslužio takvu smrt, pa ni ratni zločinci. Brojni ratni zarobljenici nakon Drugog svjetskog rata završili su u jamama i masovnim grobištima samo zato što su bili na poraženoj strani, a stradali su i mnogi nedužni civili, istarski narodnjaci poput oca Porečko-puljskog biskupa u miru Ivana Milovana i partizana Guida Delbianca iz Krnice kojeg su partizani bacili u jamu Golubinka kod sela Trlji. Gospodin je Ravnić tadašnji predsjednik SABA Istarske županije na proslavi 90. obljetnice Proštinske bune izjavio da se politički manipulira kostima komunističkih žrtava. Slažem se s gospodinom Ravnićem da se radi pomirbe naših naroda prestane politički manipulirati žrtvama i da policija, arheolozi, speleolozi, državno odvjetništvo, sudovi, forenzičari i povjesničari neovisno istraže sumnjiva mjesta masovnih stradanja tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zalažem se da se istraže barem neki četnički, ustaški I komunistički zločini: Jasenovac, Jadovno, Macelj i drugi. U Macelju, Hudoj jami, Jazovki, Golubinčini i drugim komunističkim stratištima pronađene su kosti žrtava, a u Jasenovcu i Šaranovoj jami kod Jadovna nisu, a kojekakvi “antifašisti” šire laži o stotinama tisuća žrtava bez ikakvog dokaza. Za Jasenovac se broj žrtava procjenjuje od nekoliko tisuća pa do sedamsto tisuća. Logor Jasenovac je postojao 1.337 dana. Prosječni broj žrtava prema onima koji tvrde da je u Jasenovcu stradalo sedamsto tisuća žrtava iznosi 523 dnevno odnosno svakih 2,7 minuta jedna žrtva. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora niti krematorija. Prema pisanju dr. Ante Ciliga u Jasenovcu su zatvorenici proizvodili ciglu, radili u kožari, mogli su pisati pisma i dobivali su pakete od rodbine i nije bilo masovnih ubojstava, a njemu su omogućili da piše knjige. Ako je istinit službeni broj žrtava od 83.145 prosječno dnevno su ubijane ili umrle 62 žrtve. Trebalo bi istražiti da se utvrdi prava istina o Jasenovačkom logoru. Je li Savom plutalo na stotine ili tisuće leševa dnevno? Tijekom Drugog svjetskog rata Savom su plovile lađe. Istraživanju Jasenovca se protive “kriminalci u znanosti” ili u politici kako ih naziva Vladimir Mrkoci u knjizi ” Kratka povijest komunizma” objavljenoj 2017. godine. Kod nas ne postoji politička volja da se komunistički i četnički zločini istraže i da se svim žrtvama odaje počast. To su mentalni boljševici dokazali otkazivanjem pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu i pokušajem da se spriječi izručenje Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu donošenjem „ lex Perković“ u Hrvatskom saboru nekoliko dana prije ulaska Republike Hrvatske u EU. O komunističkim zločinima do danas se kod nas nije smjelo glasno govoriti. Krajnje je vrijeme da se nakon 78 godina suočimo s istinom i krivnjom i da sve strane prestanu licitirati i politizirati s brojem žrtava te da se obilježe sva grobišta žrtava fašizma, nacizma i komunizma širom naše domovine. To nisu pojedinačni zločini iz osvete, kako ih neki žele prikazati. Masovni zločini, kao što su Jasenovac, Jadovno, Jazovka, Tezno, Ovčara, Srebrenica, Golubinčina i mnogi zločini u kojima su stradale stotine ili tisuće žrtava, »udruženi su zločinački pothvati« s pojedinačnom »zapovjednom odgovornošću«. Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobišta žrtava komunističkih zločina od 9. svibnja 1945. do 1990. godine pružao je mogućnost temeljitog istraživanja tih tragičnih događaja naše prošlosti. Pozivam naše građane da svjedoče o njima. Međutim vlasti u Republici Hrvatskoj ne provode taj Zakon, a nametanjem ćirilice u Vukovaru pravdali su da moraju provoditi zakone Republike Hrvatske. To je selektivan pristup provođenja zakona ,a ne pravda za žrtve zločina nakon Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Zločin je prikrivati zločin! Prikrivanje zločina je kazneno djelo prema Kaznenom zakonu, a takvi zločini ne zastarijevaju.

Razdoblje od 10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945. godine treba istražiti i osuditi sve totalitarne i nedemokratske režime gospodine Plenkoviću? Moj brat Željko rođen 1933. godine stradao je od fašističke minobacačke granate kao odmazda na partizansko miniranje ceste između Prodola i Marčane 1944. godine, a nalazi se kao žrtva u Jasenovac Research Institute iz Njujorka . Ana Zenzerović je zbog te diverzije odvedena u koncentracijski logor u Njemačkoj u kojemu je umrla, a pročitao sam je kao žrtvu Jasenovca gospodine Plenkoviću.
Za Dom(ovinu) spremni – Pro patria parati
Za Dom(ovinu) spreman – Pro patria paratus
Pro patria (parati/paratus) je široko raširena latinska izreka.
Mnogi narodi i organizacije, političke stranke, umjetnici, … koriste latinsku izreku u izvornom ili prevedenom obliku.
Ako je Za Dom(ovinu) spremni prijevod latinske izreke iz Ciceronova djela De officiis (Cicero, De officiis [O dužnostima], c84, 1. knjiga: O moralnom dobru): „…Inventi autem multi sunt, qui non modo pecuniam, sed etiam vitam profundere PRO PATRIA PARATI essent, idem gloriae iacturam ne minimam quidem facere vellent, ne re publica quidem postulante…“, Ciceron je to napisao 44 godine prije Nove ere.

U prijevodu

S druge strane, mnogi koji su bili ZA DOMOVINU (DOM) SPREMNI dati ne samo svoj novac, nego i svoje živote, sad se ne bi složili ni oko najmanje žrtve osobne slave čak iako to traže interesi njihove zemlje….
https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/pro-patria-parati-marko-tulije-ciceron-ustasa/
Zašto je u Hrvatskoj ta izreka sporna?
Korijeni (izreke i osporavanja) leže u civilizacijskom određivanju onog tko se koristi izrekom.
Zapadna civilizacija (zapadna kultura) temelji se na tradicijama.
„Tako je na odlikovanju Lewisa Warringtona ostalo zapisano „Pro patria paratus aut vincere aut mori“ što u prijevodu znači „Za dom(ovinu) spremni ili pobijediti ili umrijeti“. Bilo je to 1814. – punih 127 godina prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske.

ZA DOM(OVINU) SPREMNI ILI POBIJEDITI ILI UMRIJETI“ PISALO JE NA AMERIČKOM ODLIKOVANJU IZ 1814. GODINE

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal