Nemar Ministarstva kulture i medija za Kosinj

0
1132

UVOD

Ministarstvo kulture i medija RH u postupku je izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. godine. Na sjednici održanoj 27. siječnja 2022. godine Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine u kojoj Odluci između ostalog stoji: “Nacionalni plan obuhvatit će potporu umjetničkom stvaralaštvu, poduzetništvu i participaciji u kulturi, razvoj izvedbene i vizualne umjetnosti, književnosti te izvaninstitucionalne (nezavisne) kulture, razvoj audiovizualnih djelatnosti i medija, razvoj arhivske, muzejske i knjižnične djelatnosti, zaštitu, očuvanje i digitalizaciju kulturne baštine te jačanje prisutnosti hrvatske umjetnosti i kulture u Europi i svijetu, sukladno Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine („Narodne novine”, broj 13/21.).”1

Isto tako Ministarstvo kulture i medija vodi hvale vrijedan Registar kulturnih dobara RH.2 Radi se o on-line bazi podataka sa svim kulturnim dobrima u RH koja se klasificiraju u tri kategorije: zaštićena kulturna dobra, kulturna dobra od nacionalnog značenja i preventivno zaštićena kulturna dobra. Sve zajedno sjajno opisano i usklađeno s europskim direktivama u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara3 i podzakonskim aktima proizašlim iz tog zakona.


Registar kulturnih dobara RH po pojmu pretraživanja “Kosinj”

Kada unesemo u pretraživač registra pojam “Kosinj” izbacit će nam 10 rezultata, od kojih dva ne potpadaju pod Kosinj. U informatičkom smislu tu bi se moglo prigovoriti programerima baze podataka, no to je manje važno. Ostaje nam osam evidentiranih kulturnih dobara u Kosinjskoj dolini, svih osam u kategoriji “zaštićeno kulturno dobro.” Kako rekosmo, tih kategorija ima više – pa je čak i to u ovom trenutku manje važno – jer vrijedi istaknuti ovo: Ministarstvo kulture i medija ima registrirano osam lokacija kao kulturna dobra u Kosinju.

RBr. Naziv kulturnog dobra Adresa Pravni status
1 Most Gornji Kosinj Zaštićeno kulturno dobro
2 Crkva sv. Antuna Padovanskog sa župnim dvorom Gornji Kosinj, GORNJI KOSINJ 34 /1 Zaštićeno kulturno dobro
3 Crkva sv. Vida Bakovac Kosinjski, BAKOVAC KOSINJSKI 75 /2 Zaštićeno kulturno dobro
4 Crkva sv. Ivana Krstitelja Donji Kosinj, DONJI KOSINJ 178 /1 Zaštićeno kulturno dobro
5 Crkva sv. Petra Donji Kosinj Zaštićeno kulturno dobro
6 Kapela sv. Ane Gornji Kosinj, GORNJI KOSINJ 177 Zaštićeno kulturno dobro
7 Crkva svetog Arhangela Mihajla Lipovo Polje Zaštićeno kulturno dobro
8 Crkva Svetog Oca Nikolaja Donji Kosinj, DONJI KOSINJ Zaštićeno kulturno dobro
Na mobilnom uređaju tablicu morate pomicati lijevo-desno za potpuni pregled. Evidentirana kulturna dobra Kosinja pri Ministarstvu kulture, izvor: Registar kulturnih dobara RH

Kako vidimo iz tablice tu se radi o Kosinjskom mostu – koji je još 2009. godine postao zaštićena građevinska posebnost na razini EU,4 te sedam kosinjskih crkvi – pet katoličkih i dvije pravoslavene.

PITANJA ZA MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA

I tu kreću otvorena pitanja za Ministarstvo kulture i medija, pa krenimo redom. Prvo pitanje glasi: kako je moguće da Ministarstvo ima registrirano samo osam kulturnih dobara u Kosinju, ako znamo da Kosinj krije čak 36 arheoloških lokaliteta?5 Pa to je oko 22% cjelokupne kosinjske kulturno-povijesne baštine. Sasvim je jasno kako ne zaslužuje svaka gradina biti zaštićeno kulturno dobro, no što je sa lokalitetima od značaja za RH? Navedimo samo najvažnije:

Ban Dvor – Mlakvena Greda i stolica prvih hrvatskih banova
Grad Kosinj – Kosinjska tiskara
Ilirska naseobina s grobom Ilirske kneginje na Panosu i oko pošte u Gornjem Kosinju
Pisani kamen
Basarica – lokalitet stare Markove crkve, a prije toga rimski municipij
Prijespa – velika crkvina na istoimenom brdašcu na kraju sela Lipovo Polje
Jela Car – najstarija jela u Europi, procjena 1000 godina. Prema Zakonu i ona spada pod zaštitu.

Dakle minimalno još sedam lokaliteta zaslužuje ući u kategoriju zaštite na bilo koji način. Tako barem piše u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zastanimo trenutak ovdje i pokušajmo proanalizirati ono što jest zaštićeno i evidentirano. Svaki od pojedinih osam lokaliteta iz registra mogu se otvoriti klikom na njegov naziv, čime dobivamo dodatne podatke o pojedinom lokalitetu. Tu dolazimo do drugog pitanja, analizirajući šest od osam lokaliteta. Pogledajmo nižu tablicu.

Rbr. Naziv kulturnog dobra Datacija Opis Komentar Mance
1 Most 1935. g.n.e. – 1936. g.n.e. Građen je 1935 – 1936. godine. Nije točno. Gradnja mosta započela je 1928. godine, a dovršen je 1936. godine.
2 Crkva sv. Antuna Padovanskog 1692. g.n.e. – Crkvu je podigao Pop Marko Mesić 1692. godine poslije progona Turaka iz Like. Nije točno. Crkvu možemo ubicirati u 1320. godinu, obnovljena je između 1695. i 1699. godine kada se zvala sv. Jeronima. Osnovana je 1692. godine.
3 Crkva sv. Vida 14. st.n.e. – U zidovima nalazimo više kamenih spolija uzidanih 1769. godine, koje potječu s ruševina crkve iz starog grada Ribnika. Neke od spolija sadrže glagoljske natpise, a one iz lunete i grb Frankopana. Pretpostavlja se da je sagrađena na povijesno značajnom lokalitetu koji je bio u vezi s nekadašnjom glagoljskom kosinjskom tiskarom. Sv. Vid bi mogla biti crkva u Srakovini koja se spominje u Kosinjskom rukopisnom misalu iz 1374. godine, što jest 14. stoljeće. No kako se to istraživanje objavljuje prvi puta u knjizi Kosinjska tiskara, jasno je da im je datacija lapsus. Sv. Vid kao lokalitet nema apsolutno nikakve veze s Kosinjskom tiskarom. Glagoljske ploče u sv. Vidu da, no one su donesene s crkvine Anža Frankapana u gradu Kosinju. Dakle 1000-ti puta nije grad Ribnik, već je grad Kosinj. Ribnik je novovjekovni zaselak u Kosinjskom Bakovcu.
4 Crkva sv. Ivana Krstitelja 17. st.n.e. – Podignuta je 1650. godine. Nije točno. Prvi puta je podignuta kao drvena crkva između 1695. i 1699. godine, kada se zvala crkva sv. Antuna Padovanskog. 1710. dobiva naziv sv. Krunice, da bi 1720-tih bila nazvana sv. Ivana Krstitelja.
5 Crkva sv. Petra 13. st.n.e. – 17. st.n.e. U opisu nema riječi o Pavlinskom samostanu koji je ključan kao povijesni lokalitet cijelog tog prostora. Bilo bi sjajno imati podatak za 13. stoljeće, no to naprosto povijesno nije točno. Prvi spomen Pavlinskog samostana – abatia – na ovom lokalitetu datira u jednu Frankapansku listinu iz 1462. godine. Kako vidimo prostor oko crkve nije zaštićen, iako su se u donjem dijelu još početkom 20. stoljeća nazirale zidine koje su Donji Kosinjani zvali: Samostanske zidine.
6 Kapela sv. Ane 1905. g.n.e. – Kapela sv. Ane je smještena pod brdom Jelar u južnom dijelu naselja Gornji Kosinj. Godine 1733. ona je filijalna kapela župne crkve sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju, a 1905. godine potpuno se pregrađuje, te dobiva obilježja historicizma. Nije točno. Sv. Ana smještena je prvenstveno u zaselku Šušanj. Ovako napisano lako se može zamijeniti sa zaselkom “Pod Jelar”. U dataciji navode 1905. godinu, dok u opisu navode 1733. godinu. Oboje netočno, jer imamo novije istraživanje oko arheoloških nalaza kod kapele sv. Ane. U jednom grobu pronađen je ukopani svećenik s kositrenim kaležom koji arheolozi datiraju u 12. – 13. stoljeće.
Na mobilnom uređaju tablicu morate pomicati lijevo-desno za potpuni pregled. Tablica detaljnije analize zaštićenih kosinjskih kulturnih dobara i komentarom Ivan Mance.

Najkraće, iz ove tablice možemo vidjeti kako je sve što Ministarstvo ima u registru za Kosinj ili netočno ili nepotpuno evidentirano. Evidencija Ministarstva naprosto pršti netočnim podacima. Istini za volju dio mojih komentara definiran je tek kroz istraživanje u knjizi “Kosinjska tiskara” – pa eto to je svježe vani i može se shvatiti kako za to još uvijek nisu mogli znati. No podaci oko gradnje Kosinjskog mosta i Pavlinskog samostana poznati su desetljećima, a novije istraživanje oko kapele sv. Ane je vani već preko dvije godine.6 Naprosto nema opravdanja za ovakav pristup. Ispada kako su nešto natipkali u bazu – tako da nešto piše – pa tko će to čitati i analizirati? Eto netko hoće.


Ana Azinović Bebek: Kositreni kalež iz groba kraj kapele sv. Ane u Gornjem Kosinju, Starohrvatska prosvjeta, Vol. III, No. 48, 2021., str. 267. i 270.

Vezano uz kapelu sv. Ane razmislimo o sljedećem: pronađen je grob svećenika koji se preko kaleža datira u 12.-13. stoljeće. Govorimo dakle o 1101. – 1299. godini. Ako je ukopan svećenik uz kapelu, možemo pretpostaviti da je u to vrijeme također postojala srednjovjekovna crkvina na tom lokalitetu. Prvi spomen Kosinja – odnosno župe Bočać u kojoj je izgrađen grad Kosinj i po kome je cijeli kraj kasnije dobio ime Kosinj – datira u darovnicu kralja Petra Krešimira IV. i 1074. godinu. Grob ovog svećenika može datirati nekoliko desetljeća nakon toga. Što nam to govori? Svi povijesni podaci kojima danas raspolažemo i koji su nanovo obrađeni, definirani i prvi puta cjelovito prikazani u knjizi “Kosinjska tiskara” – samo su dio onoga što Kosinj zaista krije. Zamislite što bi se pronašlo u pravom i sustavnom arheološkom istraživanju u i oko crkve sv. Antuna Padovanskog kao glavne župne crkve od pamtivijeka na ovamo – ako se ovakve stvari i podaci pronalaze kod filijale ili sporedne, pomoćne župne kapelice? Što bi se pronašlo na Ban Dvoru, na Basarici, kod Pavlinskog samostana, u gradu Kosinju – Kosinjskoj tiskari, itd.? Opet bismo i vrlo vjerojatno što se hrvatske povijesti tiče završili – kako to često govorim – na razdoblju doseljenja Hrvata na ove prostore. Zašto? Pa ako Konstantin Porfirogenet spominje petero braće i dvije sestre – kao sedam plemena doseljavanja Hrvata – a jedan od te braće je Kosences – što se odavno tumači kao izvor imena Kosinj, a ono minimalno arheologije što je napravljeno u Kosinju otkriva fascinantne podatke, sasvim je jasno da se radi o bogatom kulturno-povijesnom prostoru koji su Hrvati samo preuzeli svojim dolaskom. Sam prostor Kosinjske doline strateški je uvučen u Velebit, a nadziran preko gradina kilometrima uokolo, tu je savršena mikroklima za planinski prostor u kojoj su čak uspijevali i autohtoni vinogradi, tu je mnoštvo izvora vode i svega ostalog što je moglo omogućiti život ljudi tisućljećima prije Hrvata. Ugrubo, “od stoljeća sedmog tu žive Hrvati”, a prije njih su Kosinjsku dolinu preuzeli Rimljani od Japoda i tako redom do špilje Golubinjače i razdoblja neolitika7 – odnosno razdoblja mlađeg kamenog doba, cca. 10.000 – 4.000 godina prije Krista. Kada to tako gledamo, više je nego jasna važnost žurne zaštite poznatih arheoloških nalazišta i lokaliteta te potom njihovo sustavno arheološko istraživanje. Dio te arheologije – koju desetljećima bezuspješno zazivamo i molimo od Zvonimira Kulundžića na ovamo – ide neistraženo i neklasificirano pod vodu projektom HES Kosinj. Što čine najodgovorniji po tom pitanju, pročitajmo u nastavku.

ODGOVOR MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA

Gornja pitanja uputio sam e-poštom 19. listopada 2023. na šest osoba iz kabineta ministrice i jednu osobu koja je navedena kao kontakt Konzervatorskog odjela u Gospiću – koji je pak Odjel lokalno zadužen za Kosinj. Dakle legitimno pitanje upućeno je prema sedam najodgovornijih osoba (osim ministrice od koje naravno nema kontakta na web-u Ministarstva) za ova pitanja. Vrlo pristojna pitanja, vrlo detaljno objašnjena s referiranjem na najnovije istraživanje u knjizi “Kosinjska tiskara”. Treba li reći kako nikakav odgovor nisam dobio, pa sam ponovio upit 25. listopada 2023. sa standardnom molbom: “Poštovani, u očekivanju Vašeg odgovora, srdačno, Ivan Mance.” Treba li reći kako niti nakon toga ne dolazi ništa? Potom ide treća molba 2. studenog 2023. kojom se u pravilu uspješno može doskočiti institucijama koje vas ignoriraju, citiram: “Poštovani, moj prvi upit išao je 19. listopada 2023, a ponovljeni upit 25. listopada 2023. Niti na jedan niste NIŠTA odgovorili. Ljubazno Vas molim da mi, u skladu sa čl. 17. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućite uvid i odgovor na tražene informacije u zakonskom roku od 15 dana – koji btw. sutra ističe (čl. 20. Zakona). U slučaju nedobivanja traženih informacija u sljedećih 5 radnih dana prosljedit ću prigovor na Vaše kršenje Zakona Državnom inspektoratu i Pučkom pravobranitelju. S poštovanjem, dr. sc. Ivan Mance.

Nakon ovoga isti dan dolazi odgovor od ovlaštene osobe iz Gospića, citiram važne dijelove odgovora – podebljano je po meni najvažnije:
Poštovani kolega Mance, temeljem Vašeg upita vezano uz problematiku kulturnih dobara na području naselja Kosinj i prostora Kosinjske doline nadležni Konzervatorski odjel u Gospiću donosi sljedeće. Vezano uz problematiku datacija navedenih u obrazloženjima rješenja o zaštiti za sljedeća kulturna dobra, kako slijedi:
1. Predmetne datacije nisu donesene kao apsolutna i nepromjenjiva kategorija činjenica, već kao činjenično stanje dostupno izrađivačima u trenutku izrade prijedloga rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra. Izmjenu podataka sadržanih u obrazloženju rješenja, te relevantnih činjenica vezanih uz kulturna dobra, a na osnovu recentnih podataka ishođenih temeljem arheoloških, povijesnih te ostalih istraživanja, moguće je učiniti u procesu donošenja revizije rješenja o svojstvu kulturnog dobra. Revizija rješenja o svojstvu kulturnog dobra izvodi se na način da nadležni konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija izradi prijedlog revizije rješenja o zaštiti. Prijedloge za reviziju rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnih dobara razmatraju članovi Povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnih dobara imenovani od strane Ministarstva kulture i medija.
2. Vezano uz problematiku lokaliteta Mlakvena Greda, Pisani kamen, Grad Kosinj, Bočaj, Basarica, Prijespa i dr. konstatiramo kako su predmetni lokaliteti evidentirani i valorizirani od strane nadležnog Konzervatorskog odjela u Gospiću, te su isti uvršteni u plan rada ovog Odjela vezano uz izradu prijedloga za utvrđivanje svojstva kulturnih dobara. Također je važno napomenuti da se prethodno navedeni lokaliteti ne nalaze direktno unutar međa buduće akumulacije HES Kosinj, stoga isti neće biti potopljeni u procesu njene izgradnje.

Prisjetimo se teksta o stvarnoj slici projekta HES Kosinj8 pa je sasvim jasno kako su Ban Dvor i kula Bočaj u potpunosti unutar granica projekta, dok je grad Kosinj/Kosinjska tiskara doslovno 500m od izvođenja radova. Kula Bočaj ovdje je ciljano postavljena kao “kukavičje jaje” čisto da bismo vidjeli znaju li ti ljudi uopće nešto o temi. Pogledajmo fotografiju.


Kula Bočaj – Gradina 658.5 i granice lokacijske dozvole HES Kosinj

Ovo su granice lokacijske dozvole preuzete sa službenih stranica Portala prostornog uređenja i gradnje, ovo su u biti stvarne granice projekta – sve skupa detaljno opisano u gore spomenutom radu “Stvarna slika projekta HES Kosinj”. Prema tome i očigledno kula ili gradina Bočaj – na slici Gradina 658.5 – sasvim je jasno kompletno unutar projekta HES Kosinj. Ako lokalni predstavnik Ministarstva kulture ovo ne razumije ili ne zna ili ga – što je najizglednije – to uopće ne zanima – kako će to isto razumjeti ili gurati u Vladi najodgovornija osoba – gđa. ministrica dr.sc. Nina Obuljen – Koržinek?

Uglavnom Ministarstvo pokreće izmjene netočnih podataka na temelju recentnih istraživanja te postupak vrednovanja neuvrštenih lokaliteta koji su im u planu rada. Savršeno, zar ne? Novo istraživanje imamo u knjizi Kosinjska tiskara, plan rada u Ministarstvu već postoji, ja sam spreman volonterski pomoći ako je potrebno – pa krenimo. Važno je, jer je projekt HES Kosinj u zamahu pa bismo morali prije toga zaštititi nezaštićeno te potom sve zajedno valorizirati, istražiti, konzervirati ili izmjestiti prije kraja samog projekta. Tako kaže Zakon. S veseljem isti dan molim nadopunu odgovora, nudim svoju pomoć kolegama iz Ministarstva volonterski, citiram skraćeno: “Na koji se način i u kojim rokovima pokreće revizija rješenja oko dopune podataka na postojećim kulturnim dobrima? Mogu li kako pomoći – bez bilo kakve naknade naravno? Na koji način se pokreće i u kojim rokovima postupak zaštite trenutno neklasificiranih i nezaštićenih pozicija, jer govorimo o lokalitetima koji su na razini europske kulturno-povijesne vrijednosti, a ne hrvatske, ličke ili kosinjske. Dakle molio bih info o točnoj proceduri i rokovima uz isto tako moju pomoć gdje god je potrebno – volonterski.”

Opet igramo igru ignoriranja, pa mojeg upozoravanja na zakonske obveze u smislu prava na pristup informacijama i njihovog konačnog odgovora 10. studenog 2023. kojeg vam prenosim u cijelosti: “Način pokretanja i cijeli upravni postupak vezano uz donošenje prijedloga za reviziju rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra pojašnjen Vam je u odgovoru nadležnog Konzervatorskog odjela na Vaš prethodni upit. Rokove pokretanja postupka revizije rješenja nismo u mogućnosti definirati, te su uvjetovani obimom već pokrenutih postupaka ovog Odjela vezano uz prijedloge rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnih dobara, te ostalih upravnih i neupravnih postupaka vezanih uz funkcioniranje i djelokrug poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara na području nadležnosti Konzervatorskog odjela u Gospiću, kao i dinamikom održavanja sjednica Povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra.

ZAKLJUČAK

U ovom osvrtu mogli ste primijetiti kako nisam jednom riječju spomenuo važnost Kosinjske tiskare – kao hrvatskog jedinstvenog, neprocjenjivog i jednog od najvažnijih kulturno-povijesnih blaga. Zašto? Upravo zato da bih ukazao i na druge lokalitete, jer Kosinj kako ovdje vidimo nudi još puno, puno toga što je važno za hrvatsku, ali i svjetsku povijest i kulturu. Kako na to gleda Ministarstvo kulture i medija? Nažalost nikako. Ne samo da je Ministarstvo zaštitilo 8 od 36 kosinjskih lokaliteta, ne samo da im je povijesno netočno i ovo što su zaštitili, ne samo da pojma nemaju gdje se pojedini lokalitet nalazi odnosno je li ili nije ugrožen projektom HES Kosinj, ne samo da nisu po Zakonu sustavno i sveobuhvatno istražili i konzervirali niti ovo malo što su zaštitili i što je ugroženo projektom HES Kosinj – ne samo to – nego i ono najvažnije: njih apsolutno tema ne zanima, jer upravo oni koji su najzaduženiji, najpozvaniji i u zakonskoj obvezi štititi i čuvati kulturna dobra – nemaju za to vremena. I opet moje pitanje: Jeste li vi svi skupa, a tu mislim na sve aktere vezane uz HES Kosinj – uz dužno poštovanje – normalni?

Cjelokupan stav Ministarstva kulture i medija ja čitam ovako: Postupke za ispravke netočnog u dijelu zaštićenog kao i uvrštavanje novih lokaliteta pod zaštitu pokrećemo mi iz Ministarstva kad i kako mi to želimo, bez obzira na žurnost, važnost i opravdanu ugrozu kulturnog dobra. A baš smo u velikom poslu i obvezama s drugim aktivnostima i postupcima kako lokalno u Gospiću tako i na razini cijelog Ministarstva, pa nam je svakako u strategiji i planu za 2065. godinu raditi i na kosinjskim kulturnim dobrima – taman prije projekta “HES Donji Kosinj”. Svedimo sve na onu narodnu: “Vrana, vrani oči ne kopa.” Čitate li vi odgovore Ministarstva drugačije?

U Zagrebu, 12. studenog 2023., dr.sc. Ivan Mance

LITERATURA

  1. Više na: https://min-kulture.gov.hr/vijesti-8/izrada-prijedloga-nacionalnog-plana-razvoja-kulture-i-medija-za-razdoblje-od-2022-do-2027-godine/21879, pristupljeno: 12.11.2023
  2. Registru možete pristupiti na ovim stranicama: https://registar.kulturnadobra.hr/#/, pristupljeno: 12.11.2023.
  3. Više na: https://www.zakon.hr/z/340/Zakon-o-za%C5%A1titi-i-o%C4%8Duvanju-kulturnih-dobara, pristupljeno: 12.11.2023.
  4. Više na: https://kosinj.com/istrazivanja/kosinjski-most/, pristupljeno: 12.11.2023.
  5. U analizi iz 2001. definirano je 30 lokaliteta, dok je u knjizi “Kosinjska tiskara” definirano njih 36. Više na: https://kosinj.com/istrazivanja/kosinjski-arheoloski-lokaliteti-i-zakonske-obveze-hep-a/, pristupljeno: 12.11.2023
  6. Vrlo važno istraživanje, koje možete preuzeti i pročitati na ovoj poveznici: https://hrcak.srce.hr/file/412281, pristupljeno: 12.11.2023
  7. Više na: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22599, pristupljeno: 12.11.2023.
  8. Više o tome na: https://kosinj.com/istrazivanja/stvarna-slika-projekta-hes-kosinj/, pristupljeno: 12.11.2023.