Bojan Jovanović godinama svojim pisanjem, svojim predavanjima, svojom istinom da dokaže, osudi i pokaže zlo koje je skriveno u najvišim crkvenim redovima Crkve Srbije http://wwww.mdinternational.org
“Ovo je zapravo g. Bursać ,,školski tekst”, koji bi se trebao podučavati u tečaju teologije.” https://www.cdm.me/kolumne/bursac-pedofilija-crkvi-srbije
Jer, nažalost, stvarnost pravoslavne crkve u Srbiji je ovakva – pedofilija i ucjena pokorenih.
U nastavku pružam link na novine/dnevni list “Blic”, u blizini srbijanske vlade u Beogradu, u kojem se u članku govori o sedam gay biskupa u Skupštini Srpske pravoslavne crkve. Kada govorimo o gay srbijanskim biskupima, prva je misao, i tako bi se trebalo tumačiti sedam “pedofilskih biskupa”.
Kao svećenik prethodno spomenute crkve, naslijedio sam pobožnost od svojih roditelja, moja pokojna majka je bila pravi “pustinjak”, dok je moj otac pravoslavni svećenik. Kasnije, kao svećenik Srpske pravoslavne crkve, nastavljam to činiti i pokušavam biti uzoran u vjeri i misionarskom radu. Ali počinjem nailaziti na neke nelogičnosti!? Bili su u suprotnosti onome što su me naučili otac i majka, kao i predavanjima koja sam slušala u teološkoj školi. Pedofilija! Postalo mi je sve jasnije da ne možete “napredovati svoju karijeru” u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ako ne napravite određenu “žrtvu”. Moji školski prijatelji, shvatio sam tada, koji su u sjemeništu bili bliže određenim profesorima/redovnicima, kasnije, kada su ti redovnici postali biskupi, dobili su odlične pozicije službe od njih. Međutim, predstavljeni su mi i druge moguće prijedloge: određene kolege su svoje djece/sinove poslali te biskupe/pedofile kako bi dobili bolji službeni položaj. Moja tada dva maloljetna sina, odlučila sam braniti po cijenu svoje svećeničke službe, koju sam iznimno volio od djetinjstva.
Čak sam počeo proučavati ovaj fenomen u pravoslavnoj crkvi, pa sam stekao prijatelje u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Naime, Ruska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva funkcioniraju kao dva krila iste crkvene organizacije – kao jedno tijelo. Tada su mi određene osobe istaknuli ime rjekvene osobe u svećenstvu Ruske crkve: ruski pravoslavni đakon i profesor — Andrej Kurayev. https://www.rferl.org/a/russia-pravoslavni-church-kurayev-gay-lobby/25225311.html
Borio se u toj crkvi protiv gay/pedofilskog predvorja: Ispostavilo se da u Ruskoj pravoslavnoj crkvi ima mnogo više pedofilskih biskupa nego u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (što je razumljivo jer je također mnogo veća od ovoga – Ruska crkva je najveća pravoslavna crkva na svijetu).
Nažalost, zbog dugogodišnjeg ukazanja na te anomalije u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, profesor i đakon Andrej Kurayev je izbačen iz nje i izbačen iz Rusije.
Dakle, umjesto da prihvati dobronamjerne kritike i uzima je u obzir, pravoslavna crkva isključuje i nameće anathemu kritičarima. Zaključak je da se ne želi poboljšati u tom pitanju, što znači da će nastaviti s pedofilijom unutar svoje vjerske organizacije.
Studirajući dalje gdje je sve počelo, naišao sam na rusku sektu iz 17. stoljeća pod nazivom – Khlysty, koja je prakticirala seksualni kult u svojim ritualima: “Radzinsky tvrdi da će se u ovom trenutku baviti “grupnim sinning” – frenzijom seksualnom orgijom, za koju su vjerovali da će ih propročistiti od lusta. Slično tome, C. L. Sulzberger, u svojoj knjizi “The Fall of Eagles”, piše da je Khlystyjeva “prva ideja bila da se spasenje može postići samo ukupnom pokajanjem i da je to postalo daleko dostižnije za jednog koji je doista prevario. ‘Grijeh kako bi mogli dobiti oprost’ bio je praktična strana Khlystyja”. Https://en.wikipedia.org/wiki/khlysts
I možda bismo trebali tražiti uzrok ovog fenomena u pravoslavnim crkvama (prvenstveno srpskim i ruskim) u današnje vrijeme. Jer prema njihovom uvjerenju, to nije grijeh, kao što je Krist učio u Evanđelju, nego ih takav ritual vodi “do pročišćenja”. I oni stvarno vjeruju u to, ne možete ih ni kazniti (mislim na pravnu državu Srbije) niti im je to pripisuje kao određeni “grijeh” jer smatraju to ispravnim.
Predsjednik Republike Srbije dodjeljuje nagradu i primio je od biskupa optuženog za pedofiliju.
https://youtu.be/Ec-9lAWowJs?si=9WMVWSqL4KMxVsqx
Zato nisam želio ostati u ovoj zajednici na trenutak, niti držati svoju djecu blizu pedofilskih biskupa Srpske pravoslavne crkve, napustio sam ovu “vjersku” organizaciju.
Od tada živim mirnije i s čistom savjesti.
S vremena na vrijeme sam tužan vijestima kao što je ubojstvo u samostanu Srpske pravoslavne crkve teologa Milića Blažanovića, o čemu piše g. Dragan Bursać.
U samostanu Srpske pravoslavne crkve u kojem je ubijeno dijete koje je seksualno zlostavljano i gdje mu se dijelovi tijela počivaju.
Da bi stvari bile još gore, ispostavilo se da g. Bojan Jovanović također vodi lavljevu borbu protiv ovog nečasnog predvorja, sekte.
Dok ova sekta, pravoslavna, vjeruje da vodi Srpsku pravoslavnu crkvu na pravom putu i da je trenutačno nezamjenjiva, čak i ako se sam Krist pojavio na zemlji, neće ih moći ukloniti sa svojih visokih “duhovnih” položaja!
Slaviša LEKIĆ
(Autor je bio trideset godina svećenik Srpske pravoslavne crkve koji je javno podnio ostavku zbog gore navedenih činjenica)
HOP -portal na telegramu
