Što znači naziv Krajina?

0
1061

Što znači naziv Krajina i što nam govore imena i prezimena su pitanja koje Hrvati nikad nisu postavili.

Pitam srbinske političare i sljedbenike SPC, koja se prvi put pojavljuje 1922. godine prevarom, zašto lažu svojem narodu nametanjem identiteta kojeg nikad nisu imali. Prije toga datuma SPC nije postojala jer nisu postojali ni Srbini ni Srbi, gotovo do konca 19. stoljeća, a prva kraljevina Srbija pojavljuje se tek 1878. godine. Etnik Srb se prvi put pojavljuje 1799. godine. Kako onda Tesla može biti Srbin ako je rođen 1856. godine na teritoriju Hrvatske ili kako Raška može biti Srbija? Zašto nema srbinske redakcije u staroslavenskom jeziku?

Neka o ovome dobro promisli katolička crkva i komunistički ili jugoslavenski intelektualci. Sve srbinske izmišljotine su laž SPC. Prije SPC  su postojale samo bugarska, hrvatska i crnogorska pravoslavna crkva, a postojali su i hrvatski unijati ili grkokatolici koji su imali bizantske običaje. Što se tiče staroslavenskog jezika na Balkanu postojale su samo dvije staroslavenske redakcije: bugarska i hrvatska.

Hrvate su uvijek izdavali hrvatski političari i katolička crkva jer nadbiskup u Beogradu je uvijek bio Slovenac, a izmišljeni Slovenci su u suradnji sa Srbinima, Hrvatskoj oteli Belu Krajinu i Primorje, dok su Srbini oteli dio Bele Krajine, koju danas čini Vojvodina sa Bel Gradom (Beogradom), u suradnji sa Mađarima. Danas Srbini nastoje oteti identitet Hrvatima u BiH u suradnji sa muslimanima ili novokomponiranim Bošnjacima koji su oteli etnik Bošnjak koji je pod Osmanlijama označavao Hrvate katolike. Muslimani čak žele posvojiti i hrvatske vladare koji su bili katolici, a to su već učinili Srbini.

Treba se razlikovati nazive Srbin i Srb. Srbi, dakle, Hrvati su bili unijati, Hrvati koji su priznavali Papu, a zadržali su bizantsku liturgiju, što jasno pokazuje da nisu bili pravoslavci. Oni nisu mogli biti Srbi jer u to vrijeme Srbi nisu postojali, a to nam otkrivaju prezimena sa sufiksima AC, EC i IČ. Naziv Serb je u Bizantu označavao Hrvače jer bizantsko pismo nije imalo slovo za glas V i zamijenilo ga je slovo B. Kršćanski Latini su Hrvate zvali Servi, a oba naziva su nastala od romanskog naziva za Hrvate – Carvani ili Cerveni. Odatle i naziv za planine Karavanke. Odatle i etnici Vani ili Vanati, odnosno, Veni ili Veneti ispuštanjem riječi CAR ili CER zbog nametanja kršćanstva. Vani su još bili poznati kao Banati, a Veneti kao Beneti

Etnik Srbin ima sufiks IN koji stoji za riječ JANA i pokazuje nam od čega je nastao naziv SRBIN, dakle, od bizantskog naziva za Hrvače ili Hrvate – jane ili vane. Odatle hrvatska ženska imena Jana, Ana i Ena ili Vana, Una i Ina. Ova imena još susrećemo kao Janica, Anica, Enica, ili Vanica, Unica i Inica. Promjenom slova C u K, koje je stalo ta glas Č, nastaju ženska imena Janka, Anka i Enka ili Venka, Unka i Inka. Muška imena mijenjaju slovo A u O, pa imamo muška imena Janko, Anko i Enko ili Venko, Unko i  Inko  Ovo nam potvrđuju i hrvatska prezimena Jankovič, Ankovič, Venkovič, Vinkovič ili Unkovič.

Naziv Krajina je nastao od latinskog naziva Craina koji je nastao od naziva Hravačaa, bez slova Č, što se kod Hrvata odrazilo kao Krajina. Krajina i Krajinovič su česta hrvatska prezimena kao Hrvat, Horvat, Hrvatin, Hrvatović ili Hrvačič. Čija je onda bila vojna Krajina – hrvatska ili srbinska? Označuje li Krajina Hrvatsku ili Srbiju?

Ne slažem se sa zadarsko profesoricom Vesnom Cestarić da su hrvatska prezimena nastala tek u 14. stoljeću,  ali se slažem da su srbinska prezimena nastala koncem 19. i početkom 20 stoljeća jer ta prezimena imaju za sufiks EVIĆ kao Milivojević jer to su posrbljeni Vlasi, a takva su pravoslavna imena, primjerice, Milivoje kojem je dodan sufiks VIĆ. Hrvati su imali svoja imena i prezimena dosta ranije, prije nove ere na Levantu kada su došli pod vlast Semita počeli  u bježati prema Europi. Njihova imena su imala sufikse AN i AC koji se danas pojavljuje u različitim inačicama.

To su prezimena Ivan, Jovan, Radan, Radman, Vukman, Radovan, Rudan, Vidan  i tako redom. U ovim prezimenima sufiks su AN ili MAN i VAN. Nekim od ovih prezimena je dodavan sufiks AC. Neka prezimena su imala sufikse AC i EC, što je slavenizacijom pretvara u IĆ umjesto IČ. Očito, ovi sufiksi su izgubili slovo V pod Bizantom. Slovo C je stalo za glas Č. Međutim, nametanjem kršćanstva u Krajini ili Dioklecijanovoj Dalmaciji, slovo I zamjenjuju dvoslovi IE i EI., što se pretvara u JE, EJ. Slično se IA i AI pretvara u JA i AJ. Tako je svaki suglasnik ispred vokal dobivao slovo J, ali taj proces nikada  nije završen. To treba završiti i odbaciti ijekavicu ili vukovicu iz hrvatskog jezika.

U hrvatskim imenima i prezimena, te toponimima se skriva hrvatska povijest. Od antičkih hrvatskih prezimena nastala su crnogorska prezimena. Tako je prezime Savič postalo Savičević, tako je prezime Radovan postalo Radovanović, tako je prezime Radan postalo Radanović, tako je prezime Radman postalo Radmanović, a tako  su prezimena Ivan i Jovan postala Ivanović i Jovanović. Slično je prezime Sušac postalo Suša ispuštanjem slova C. Latinsko slovo C za glas K, se često u hrvatskom odrazilo kao K. Naziv Crna Gora je suglasnički napisan naziv Cervena Haruca ili Harica. Očito, ispušpten je glas Č, a tadašnje pismo nije imalo niu slovo za glas V.

U davnoj prošlosti Hrvati su bili misionari, a njihov izvorna religija je bila haravača, a odatle i etnik HARVAČ ili HARVAT. Izvorni haravački jezik danas se naziva sanskrit. Riječ haravača je nastala od ruječi hara koja je označavala sunce, a riječ vača je označavala planet zemlju. To je bila dvojna religija kojaje imala dvije društvene kaste. Spajanje ove dvije riječi nastaje jedna riječ koja nam pokazuje gdje se spajaju energije sunca i  zemlje, a  to je riječi Haravača nastaje današnja riječ Krist.

Srećko Radović

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal