Ako se neprestano ponašamo kao da logika i inteligencija nisu vođene ljubavlju, umrijet ćemo prije vremena u vremenu u kojem se vodimo kao “živi”

0
2456

 

IMG-20240414-WA0000

PIŠE: Renata Janc

Jednom je ateist upitao vjernika:
“A što ako nakon smrti otkriješ da ne postoji raj o kojemu propovijedaš?”
Vjernik mu odgovori:
“A što ako na kraju zemaljskog puta otkriješ iza groba, da vječni pakao koji vi ateisti poričete, postoji?”
“Nadam se da se to nikada neće dogoditi.”, rekao je ateist.
“Nadaš se?, opet ga upita vjernik.
Upravo to je razlika između tvojih i mojih uvjerenja.
Ti živiš od neizvjesnih nada, a ja živim s vjerom u to da ako postoji kreacija, znači da postoji i Stvoritelj.”

Svaki se čovjek rađa s dva usađena osnovna straha: strahom od bola i strahom od visine.
Sve ostale strahove stičemo tijekom života.
Kako spoznajemo životne dobrobiti, ljepote i raskoš života, u većini ljudi počinje se buditi i strah od smrti.
Duboko i iskreno vjerujem u Boga, smrti se nikada nisam bojala. Mislim da je smrt samo portal kojim se ulazi u nešto nepoznato ali lijepo i novo.
Mislim da je smrt tijela ključ kojim se otključavaju vrata novog života, put prema sreći, miru i harmoniji koje ljudski racio nije u stanju pojasniti.

IMG-20240414-WA0001

Moje osobno bogatstvo je kad vidim da su zdravi ljudi koje volim, osobno bogatstvo mi je u stranicama knjiga koje me uče uvijek iznova i iznova mudrosti života i prihvaćanja; bogatstvo mi je i jutro koje izranja iz magle, bogatstvo mi je Sunce koje se rađa sa svakim novim jutrom u kojemu dišem, svaka travka kroz koju vjetar šapuće stihove što ih manje ili više uspješno prenesem na papir, svaki prijateljski stisak ruke ili zagrljaj, svaka zvijezda koja zasja u zjenici oka osoba do kojih mi je stalo.

 

Ako su i logika i inteligencija vođene ljubavlju, zašto onda perfekcija misli uzrokuje konfuziju mašte, i zašto se onda savršenstvo nekog odnosa pretvori samo u lošu naviku?

Ako su i logika i inteligencija vođene ljubavlju, zašto ljudima vremenom devalvira osobnost i umjesto duhovne nadogradnje, nad životima im kredibilitet ima samo laž?

Jesmo li doista toliko emocionalno krnji da praznine srca možemo ispuniti jedino gazeći po tuđim porazima?

Ako se neprestano ponašamo kao da logika i inteligencija nisu vođene ljubavlju, umrijet ćemo prije vremena u vremenu u kojem se vodimo kao “živi”.

I nećemo biti sretni.

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal