I DRUGI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA 12. SIJEČNJA JE NEREGULARAN ZBOG BIRAČA S FIKTIVNIM PREBIVALIŠTEM U HRVATSKOJ mr. sc Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
U nedjelju 12. siječnja 2025.g. održan je drugi krug 8. izbora za predsjednika Republike Hrvatske. Na 6.755 biračkih mjesta bilo je upisano 3.533.441 birača, i oni tvore biračko tijelo. Biračkim mjestima pristupilo je 1.561.233 birača ili 44,18 posto i to je stopa odaziva birača, od čega je prema glasačkim listićima glasovalo 1,561.223 ili 44,17 posto. Važećih glasačkih listića bilo je 1.503.611 ili 96,33 posto, i samo se oni akceptiraju kod računanja većine u omjeru glasova koje su dobili kandidati. Nevažećih pak listića bilo je 57.209 ili 3,67 posto, oni se ne računaju u ukupan broj nevažećih listića i figurativno kazano oni su „propali“. Kandidat SDP-a i partnerskih stranaka Zoran Milanović dobio je 1.122.859 glasova ili 74,67 posto važećih glasačkih listića, a kandidat HDZ-a i partnerskih stranaka Dragan Primorac dobio je 380.752 glasova ili 25,33 posto važećih listića. Zoran Milanović dobio je 742.191 ili 49,36 posto glasova više od protukandidata Dragana Primorca. U tiskanim i elektroničkim medijima glavna tema bili su rezultati predsjedničkih izbora, koji su ocijenjeni kao „nadmoćna i uvjerljiva“ pobjeda „šmrkavca“ Zorana Milanovića koji je „pomeo“ protukandidata Dragana Primorca. Što se temelji na pokazateljima da je Zoran Milanović dobio tri četvrtine (3/4), a Dragan Primorac samo jednu četvrtinu (1/4) ukupnog broja važećih listića. Nogometnim rječnikom kazano Zoran Milanović je pobijedio rezultatom 3:1 izrazom nepovjerenja birača „Plenkošenkovoj“ interesnoj zajednici POKRO.
Na izborima u II. krugu za predsjednika RH 29. prosinca bilo je 334.388 birača više od punoljetnih državljana popisanih u Hrvatskoj 2021. godine. Prema Rješenju Ministarstva uprave, pravosuđa i digitalne transformacije o zaključivanju popisa birača od 3. siječnja 2025. godine na predsjedničkim izborima 12. siječnja trebalo je biti ukupno 3,769.598 birača, a s prebivalištem u Hrvatskoj 3,518.428 i bez prebivališta u Republici Hrvatskoj 251.170 birača. U izvješću DIP-a piše da je glasovalo 100% birača, a prema Rješenju Ministarstva uprave, pravosuđa i digitalne transformacije najavljeno je 251.170. Glasovalo je samo 8,5% birača od najavljenog broja zbog nemogućnosti elektroničkog i/ili dopisnog glasovanja.
Popisom 2021. godine punoljetnih državljana bilo je 3,177.740. U Hrvatskoj je u županijama na predsjedničkim izborima glasovalo 334.388 birača više od punoljetnih državljana kako slijedi po županijama: Zagrebačkoj 25.902, Krapinsko-zagorskoj 4.029, Sisačko-moslavačkoj 14.799, Karlovačkoj 4.302, Varaždinskoj 8.024, Koprivničko-križevačkoj 5.094, Bjelovarsko-bilogorskoj 6.591, Primorsko-goranskoj 25.142, Ličko-senjskoj 3.796, Virovitičko-podravskoj 7.376, Požeško-slavonskoj 7.7.875, Brodsko-posavskoj 18.318, Zadarskoj 23.236, Osječko-baranjskoj 19.565, Šibensko-kninskoj 10.997, Vukovarsko-srijemskoj 18.477, Splitsko-dalmatinskoj 45.593, Istarskoj 18.512, Dubrovačko-neretvanskoj 9.200, Međimurskoj 7.645 i Gradu Zagrebu 49.326 birača. Po županijama ukupno je glasovalo 3,512.128 birača. Izvan Republike Hrvatske glasovalo je 21.353 birača koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj uglavnom s područja novonastalih država propale države kao što su Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, Makedonija i Kosovo.
Mnogi birači na radu u inozemstvu koji imaju prebivalište u Hrvatskoj nisu mogli ostvariti biračko pravo zbog odbijanja HDZ-a i SDP-a elektroničkog i/ili dopisnog glasovanja. To je bitno utjecalo na rezultate izbora u slavonskim županijama i dijaspori. Izbori su opet neregularni.
Prema osvrtu Vjekoslava Krsnika neovisnog političkog savjetnika na rezultate II. kruga izbori nisu legitimni
U euforiji koja je zahvatila ljevičarski dio hrvatskog biračkog tijela nakon uvjerljive pobjede na predsjedničkim izborima kandidata SDP-a i partnera dosadašnjeg predsjednika Zoran Milanovića namjerno se zaboravlja najvažniji podatak koji legitimitet ovih predsjedničkih izbora ozbiljno dovodi u pitanje. To se odnosi na odaziv birača, jer je u drugom krugu tek 44 posto birača izašlo na glasovanje, što znači da je manjina biračkog tijela odlučila o budućem predsjedniku. Ako se tome doda da je čak 3,87 posto glasačkih listića bilo nevažeće, onda taj postotak iznosi oko 40 posto od ukupnog broja birača. Dakle odaziv birača na izbore je bio uvjerljivo ispod 50 posto. Po demokratskim standardima u politici većina, a ovdje se radi o 60 posto, je onaj dio biračkog tijela koji upravlja određenim društvom odnosno državom s time da se moraju poštovati prava manjine. Ako se ovaj princip primijeni na upravo održane predsjedničke izbore onda je pravi zaključak da je Milanovićeva pobjeda legalna ali nije legitimna iz čega proizlazi niz diskutabilnih pitanja.
Kolosalna pobjeda
Naravno najveće je iznenađenje da je Zoran Milanović kao kandidat hrvatske i globalističke ljevice ostvario tako uvjerljivu pobjedu nad Draganom Primorcem kao kandidatom HDZ-a i partnera koji bi trebali predstavljati hrvatsku desnicu, što je upitno. U svakom slučaju uz kolosalnu pobjedu Zorana Milanovića jednako je to i kolosalan poraz predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića, jer je Dragan Primorac bio njegov izbor. HDZ je u svakom slučaju imao jače kandidate od kontroverznog Dragana Primorca, što je potvrdio i izjavom ministar obrane Ivan Anušić da nije točno kako se nitko u HDZ-u nije želio kandidirati, kako je to rekao Andrej Plenković. Znakovito je da uz Plenkovića u izbornom stožeru HDZ-a nakon objavljenih rezultata nije bilo ni predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića ni potpredsjednika Vlade Ivana Anušića. Što je tu je, pa će hrvatski politički prostor i idućih pet godina biti pod teškim teretom ustavne i političke krize, jer se taj sukob dvojice komunjarskih ego-tipova ne može drukčije opisati. Uostalom i sam istaknuti ljevičarski analitičar Žarko Puhovski ocijenio je da bi izbor Zorana Milanovića predstavljao “katastrofu”.
Zoran Milanović je već pružio ruku suradnje Andreju Plenkoviću, ali to ne znači da će s obzirom na njegov karakter što ga je demonstrirao u prvom mandatu biti popustljiv imajući u vidu na i te kako visoku podršku što su mu je dali birači u legalnom, ali zbog niskog odaziva, upitnom ishodu izbora. Važna je simbolika da je u izbornoj večeri Zoran Milanović zahvalio i onim HDZ-ovim glasačima koji su mu dali glasove. Nikad ne valja smetnuti s uma da je u HDZ prije i poslije prvih demokratskih izbora 1990. godine ušlo čak 95.000 bivših članova SKH/SKJ, a da se Račanov SDP, što je u početku značilo “Stranka demokratskih promjena” a kasnije “Socijaldemokratska partija” nikad nije ni pokušao dekomunizirati i kroatizirati. Umjesto da se postojeća hrvatska ljevica osloni na svoje prave hrvatske ljevičare kakvi su bili Antun Ciliga, August Cesarac, Ivan Supek i Andrija Hebrang ona je ostala zarobljena u boljševičkom jugo-komunističkom okviru. Tako danas i 30 godina nakon hrvatske državnosti imamo komunjarski u najmanju ruku jugo-hrvatski SDP u kojemu nema ni branitelja ni vjernika u državi s preko 90 posto kršćana. Zato nije ni najmanje čudno da je gotovo cijeli SDP nedavno glasovao protiv benignog Zakona o hrvatskom jeziku odnosno protiv Hrvatske kao takve, a da je njihov dotadašnji predsjednik Peđa Grbin čak taj jezik nazvao kretenskim.
Srbijanska majorizacija
Uz opravdano pitanje kamo ide Hrvatska nakon ovih predsjedničkih izbora još je važnije utvrditi gdje u stvari Hrvatska već stigla 30 godina nakon što se u teškim međunarodnim i post-jugoslavenskim okolnostima izborila za vlastitu državu. Korijeni prešućivanja komunističkog totalitarizma ne sežu samo od raspada komunističke Jugoslavije, nego mnogo ranije od završetka Drugog svjetskog rata. U sastavu partizanskih jedinica i tzv. Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije većinski dio sačinjavali su Hrvati koji su ustali protiv Pavelićevog režima u NDH-a, ali ključnu ulogu u tzv. “oslobođenju” Hrvatske nisu imali ti partizani nego srpski četnici koje je Josip Broz 1944. godine nakon kapitulacije Italije pretvorio u partizane. Ima puno simbolike u činjenici da su nakon masovnog povlačenja Pavelićeve vojske i civila iz Zagreba, glavni grad NDH-a osvojili četnici prerušeni u partizane, a ne partizanske postrojbe sastavljene od Hrvata. Te 1945. godine Hrvatska dakle nije bila oslobođena kako se još uvijek slavi nego je ponovno bila okupirana od komunista i četnika prerušenih u partizane. Hrvatski komunisti su u duhu nametnutog “bratstva i jedinstva” godinama služili srbijanskoj majorizaciji, a kad su u “Hrvatskom proljeću” pokušali promijeniti političko stanje brzo su ušutkani, dok je sam diktator Josip Broz Tito izjavio da će prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska dobiti državu.
Hrvatska je ipak dobila državu i to zahvaljujući prije svega krvi njezinih najvjernijih sinova i kćeri a ne predsjednika Tuđmana koji je tajno pregovarao sa Slobodanom Miloševićem. Ipak uza sve njegove strateške i taktičke greške on će ostati uvijek upamćen kao političar koji je bio na čelu općenarodnog pokreta za hrvatsku državu. U prvim godinama njezina stvaranja iako je Franjo Tuđman nastupio s devizom o pomirenju ustaša i partizana, sva vlast u novostvorenoj državi bila je u rukama komunista, pa se Tuđmanova politika pomirenja pretvorila u običnu floskulu. Rijetki pokušaji da se unesu svježe hrvatske ideje zaustavljeni su u samom začetku, što su najbolje pokazali slučajevi Borisa Mikšića i Tima Oreškovića. Postojao je po Đodanovom svjedočenju poseban “politbiro” što su ga sačinjavali Tuđman, Manolić, Boljkovac, Bilandžić i Račan koji je donosio ključne odluke a Hrvatski sabor pun bivših udbaša i kosovaca to je provodio u djelo. Ivica Račan kao predsjednik SDP-a trebao je biti sankcioniran zbog protivljenja osamostaljivanju Hrvatske i predaje oružja Teritorijalne obrane JNA. Komunisti su dakle zadržali vlast, što se očitovalo u činjenici da u Hrvatskoj nikad nije srušen Berlinski zid, što Zagreb kao glavni grad nema uopće spomena o komunističkom teroru a u novije doba što se Hrvatska (uz Sloveniju) 2020. godine u Washingtonu u povodu 75. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata nije priključila zemljama bivšeg sovjetskog bloka koje su 1945. godinu doživjele kao novu okupaciju a ne oslobođenje.
Ovaj sažeti prikaz političke otpornosti jugo-komunističkog mentaliteta u Republici Hrvatskoj objašnjava kako se moglo dogoditi da hrvatska nacija koja je u stvaranju nakon 30 godina državnosti bude zatočenik totalitarne ideologije kakav je bio komunizam. To je rezultiralo ishodom da su na čelu države dva komunistička gojenca i civilna dezertera. To je razlog što je 60 posto biračkog tijela svojim bojkotom izbora dokazalo da se ne slaže s takvom konstrukcijom države koja je omogućila nelegitimni drugi mandat predsjedniku “s karakterom”(?!). Kolosalni neuspjeh Andreja Plenkovića možda bi mogao izazvati realan revolt u poslušnom članstvu HDZ-a dok bi s druge strane moglo konačno doći do ujedinjavanja konzervativne hrvatske desnice. Ova su dva moguća scenarija za izlazak iz višegodišnje političke i ustavne krize, ali pri tome se nikako ne smije ispustiti iz vida činjenica da sve političke procese u hrvatskoj državi kontrolira “duboka država” sastavljena od bivših udbaša i hrvatske frakcije KOS-a. Bože čuvaj Hrvatsku.
Vidović Krišto je kod predaje potpisa postavila neugodno pitanje: ‘Do kada će Šeksov nećak tiskati listiće?’
”Vidjet ćemo hoće li Državno izborno povjerenstvo prihvatiti moju kandidaturu, a već su najavili da neće prihvatiti izborni proces koji bi bio transparentan i regularan. Dakle, ako se to ne uredi do izbornog dana, ja ću se povući iz izbornog procesa”, rekla je Vidović Krišto nakon predaje potpisa. ”Vući se i valjati po njihovoj korupcionaškoj kaljuži – to neću. Mi smo tu da donosimo svjetlo. Koliko god se oni trudili držati Hrvatsku u mraku, svjetlo uvijek na kraju pobijedi”, dodala je.
Na Zagrebački velesajam donijela je nešto više od 11 tisuća potpisa, ali je odmah po dolasku izbila svađa s članovima DIP-a. Postavila im je pitanje: ”Vi štitite i generirate izborne krađe. Do kada će nećak Vladimira Šeksa tiskati glasačke listiće? Do kada ćemo na glasačkim mjestima imati kartonske kutije? Zašto birači još uvijek ne potpisuju primitak listića kada dođu na glasačko mjesto?” pitala je Karolina Vidović Krišto.
‘Izborna pravila nećemo mijenjati’ Iz DIP-a su joj uzvratili da se izborna pravila neće mijenjati samo zbog jedne osobe. “Bili ste saborska zastupnica, znate kako zakonodavna vlast funkcionira. Zašto niste pokrenuli izmjene zakona? U saboru ste šutjeli jer ste imali mandat koji vam je dao Domovinski pokret. Možemo li sada nastaviti s procedurom?” rekao joj je potpredsjednik DIP-a Josip Salapić. “Asadov režim pao je u deset dana, past će i ovaj korupcionaški režim”, kazala je Vidović Krišto. “Priprema se još jedna izborna krađa i treba se hrvatskim građanima kroz ovu kvazikampanju stvoriti dojam da oni imaju izbor, ali nemaju izbor”, rekla je potom u izjavi medijima.
Gospođa Karolina Vidović Krišto i ostali članovi Čičkovog HHO-a su mogli podržati građanske inicijative U ime obitelji za promjenu Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor 2014. I 2018. godine.
Prirodno kretanje stanovništva od popisa 2021. do 30 studenoga 2024. godine
Od popisa 2021. godine do 31. studenoga prošle godine živorođeno je 101.861, a umrlo je 169.879 stanovnika uglavnom birača, a prirodnim kretanjem smo izgubili 67.976 stanovnika. Za to vrijeme je postalo punoljetno oko 105 tisuća stanovnika te je prema mojoj procjeni 30. studenoga ove godine bilo oko 3,107.861 punoljetnih državljana.
Ako je moja procjena ispravna bilo je na izborima 12. siječnja 2025. godine 404.267 birača više od broja punoljetnih državljana popisanih 2021. godine u Hrvatskoj, a na izborima za Hrvatski sabor 17. travnja 2024. godine 403.225.
U 2024. godini od 1. siječnja do 30. studenoga živorođeno je 26.749 djece, a umrlo je 43.275 stanovnika pa smo prirodnim kretanjem već izgubili 16.526 stanovnika uglavnom birača.
Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku Hrvatska je 31. prosinca 2023. godine imala 3,861.967
stanovnika, a V. izborna jedinica za Hrvatski sabor ima 10,28 posto manje stanovnika od prosjeka deset općih izbornih jedinica i 988 birača na tisuću stanovnika.
Razmjerno broju stanovnika V. izborna jedinica imala bi 13, a VI. 15 zastupnika, a ostale po 14. Zašto svi potencijalni kandidati za predsjednika RH šute o biračima s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj? Vladajuća većina HDZ i DP dobila je na izborima za Hrvatski sabor 2024. godine u deset općih oko 113 tisuća glasova manje od oporbe. U V. izbornoj jedinici broj stanovnika izborne jedinice odstupa za – 10,28 posto od prosjeka deset izbornih jedinica, a u VI. za 7,28 posto prema procjeni broja stanovnika DZS-a za 31. prosinca 2023. godinu broj birača na tisuću stanovnika izborne jedinice je za V. izbornu jedinicu 992, a za VI. 850. HDZ i DP vladaju uz pomoć etnobiznismena i žetončića hrvatskim narodom. Predsjednik Republike Zoran Milanović je kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske spriječio referendumsko odlučivanje o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor 2014., a predsjednik Vlade Andrej Plenković 2018. godine grubom manipulacijom brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj, a u tome je pomogao „upišani“ general Vladimir Šeks Sova i Ustavni sud prihvativši lažni podatak o 4,042.522 birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Penavin DP je na stranačkim izborima uzurpirao stranku i prevario birače i članove stranke. Na izborima za Hrvatski sabor 17. travnja prema Rješenju o zaključivanju popisa birača Ministarstva uprave i pravosuđa od 8. travnja bilo je najavljeno 3,511.086 birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Još je ostalo 333.346 fiktivnih birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj. Zašto je 17. travnja ove godine na izborima za Hrvatski sabor bilo 120.867 birača manje nego 31. ožujka pitam ministra uprave i pravosuđa Damira Habijana?
Gradovi i općine s devetsto do tisuću birača na tisuću stanovnika prema procjeni DSZ za 31. prosinca 2023. godine na predsjedničkim izborima 12. siječnja bilo je 74 kako slijedi po županijama:Dugo Selo 926 iz Zagrebačke županije, Kutina 929, Novska 959, Petrinja 997, Sisak 928 iz Sisačko-moslavačke, Slunj 972 i Vojnić 970 iz Karlovačke, Varaždinske toplice 924 iz Varaždinske, Daruvar 935 i Garešnica 936 iz Bjelovarsko-bilogorske, Čabar 924, Kastav 904, Kraljevica 919, Mali Lošinj 944, Omišalj 978, Opatija 919, Rab 975 i Rijeka 927 iz Primorsko-goranske, Orahovica 922, Pitomača 922, Slatina 999, Špišić Bukovica 975 i Virovitica 932 iz Virovitičko-podravske, Jakšić 986, Lipik 922, Pakrac 972, Pakrac 968, Pleternica 992 i Požega 948 iz Požeško-slavonske, Bukovlje 969, Garčin 973, Nova Gradiška 996, Nova Kapela 963, Oriovac 969, Rešetari 991 i Sibinj 980 iz Brodsko-posavske, Nin 911 iz Zadarske, Beli Manastir 965, Belišće 937, Bilje 921, Bizovac 959, Čepin 948, Darda 970, Đakovo 963, Đurđenovac 955, Kneževi Vinogradi 964, Koška 955 i Semeljci 944 iz Osječko-baranjske, Drniš 947 i Šibenik 909 iz Šibensko-kninske, Borovo 994, Ilok 993, Ivankovo 934, Nijemci 990, Nuštar 943 i Vukovar 946 iz Vukovarsko-srijemske, Hrvace 981, Hvar 947, Marina 969, Omiš 923, Podbablje 953, Seget 907, Trilj 951, Trogir 938 i Vrgorac 945 iz Splitsko-dalmatinske, Fažana 945, Labin 927, Raša 956, Rovinj 916 i Umag 947 iz Istarske, Orebić 949 i Ploče 953 iz Dubrovačko-neretvanske. Gradovi i općine s više birača od stanovnika prema procjeni DSZ za 31. prosinca 2023. godine u II. krugu na predsjedničkim izborima bilo je:Dvor s 1.254 birača na tisuću stanovnika,Glina 1.004, Petrinja 1.008 i Sunja 1.083 iz Sisačko-moslavačke, Bednja 1.004 iz Varaždinske, Crikvenica 1.131, Malinska-Dubašnica 1.169, Novi Vinodolski 1.093 i Vrbovsko 1.022, iz Primorsko-goranske, Senj 1.006 iz Ličko-senjske, Suhopolje 1.020 iz Virovitičko-podravske, Brestovac 1.102, Kaptol 1.080, Kutjevo 1.048 i Velika 1.017 iz Požeško-slavonske, Cernik 1.025 i Staro Petrovo Selo 1.009 iz Brodsko-posavske, Benkovac 1.338, Gračac 1.224, Obrovac 1.454, Preko 1.035 i otok Vir 1.203 iz Zadarske, Erdut 1.052 iz Osječko-baranjske, Knin 1.010, Skradin 1.250 i Vodice 1.036 iz Šibensko-kninske, Bošnjaci 1.091, Drenovci 1.146, Gunja 1.191, Otok 1.001, Stari Jankovci 1.05, Vrbanja 1.113 i Županja 1.129 iz Vukovarsko-srijemske, Gradac 1.176, Imotski 1.007, Makarska 1.046, Okrug 1.207 i Proložac 1.038 iz Splitsko-dalmatinske županije. Iz gore navedenih podataka slijedi zaključak da su birači s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj raspodijeljeni po graničnim županijama s Bosnom i Hercegovinom, Istočnom Hrvatskom i u turističkim destinacijama statističke regije Jadranska Hrvatska. Prema izjavi bivšeg ministra unutrašnjih poslova Vlahe Orepića prije lokalnih izbora 2017. godine moralo se iz Registra birača s prebivalištem u Hrvatskoj brisati 269.516 birača. Zbog oko 400 tisuća birača više od broja punoljetnih državljana u Hrvatskoj i zbog odaziva manjeg od 45% izbori nisu bili legitimni niti regularni! U izvješću DIP-a piše da je glasovalo 100% birača, a prema Rješenju Ministarstva uprave, pravosuđa i digitalne transformacije najavljeno je 251.170. Glasovalo je samo 8,5% birača od najavljenog broja zbog nemogućnosti elektroničkog i/ili dopisnog glasovanja.
HOP
HOP -portal na Telegramu