Posjetitelji bugarske antarktičke baze
Puno priča – i istih i različitih. To posebno mjesto prirodno se prelama kroz svjetonazor osobe koja o njemu piše, a svaki materijal postaje jedinstven i neponovljiv.
Najdojmljiviji za mene ostaju “Antarktički dnevnici”prvog otkrivača i glavnog “krivca” za komad zemlje na jednom od južnih Šetlandskih otoka, Fr. Livingstona, zvanog “bugarski” – prof. Hristo Pimpirev.
Kratki zapisi s prvih ekspedicija nose jedinstveni duh novog i neistraženog, koji se tijekom 33 godine bugarskih znanstvenih ekspedicija razvio, nadogradio i na neki način “civilizirao”.
“Teško je opisati uzbuđenje koje sam osjetio u tom trenutku – bili smo prvi Bugari koji su kročili na Južne Orkneyske otoke. Teturavim hodom napravili smo prve korake snene Antarktike koja je u ime znanosti odnijela mnoge ljudske živote, ali po cijenu koje je postala sinonim za mir, gdje ljudi različitih nacionalnosti i različitih društvenih sustava žive kao braća.”
Ovako je profesor osobno opisao svoj prvi kontakt s Antarktikom davne 1987. godine. Danas je tehnologija vremena u kojem živimo nepromjenjivo je zauvijek promijenila mjesto, dodajući svojeotisak u povijesti.
Emocija prvog koraka na obalu ne može se digitalizirati, a svatko je doživljava za sebe kao prvootkrivača – bez riječi pred nestvarnom ljepotom, zahvalan i ponizan.
Bugarska baza “Sv. Kliment Ohridski” nalazi se na poluotoku Hurd, u unutarnjem dijelu zaljeva Emona. Sastoji se od nekoliko zgrada od kojih je najstarija – kombi “Hromavi pas”, proglašena muzejom, ogrankom Nacionalnog povijesnog muzeja Bugarske na Antarktici.
Malom “naselju” zgrada tijekom 33. bugarske antarktičke ekspedicije službeno je dodan još jedan – najnoviji znanstveni laboratorij. Dan otvorenja nove zgrade poklopio se s rođendanom Profesora (kako ga svi zovu Pimpirev), a svečanost je bila službena i vrlo emotivna.
Održano je rezanje vrpce, službeni govori, neslužbeni gosti (naši susjedi iz iz španjolske baze “Juan Carolos I”), darove i tortu.
Najvažniji je ipak značaj novog laboratorija. Od sljedeće sezone u njemu će biti odvojene 3 tematske dvorane – za znanosti o Zemlji, biološke znanosti i opći laboratorij, što će omogućiti znanstvenicima da svoja istraživanja obavljaju na terenu na Antarktici, a ne da uzorke nose u Bugarsku, kao što je to u većini slučajeva sada.
To će povećati kapacitet bugarske baze i proširiti opseg znanost koju su proveli bugarski znanstvenici. Za Hrista Pimpireva ova je nova zgrada pravi uspjeh.
“Ideja o njegovoj izgradnji došla je kao nužnost, jer se opseg istraživanja koja se provode u Livingstonu – kako bugarskih, tako i stranih znanstvenika koji nas posjećuju – stalno širi. Uz uvjete koje ćemo izgraditi, poput opreme i infrastrukture u novom laboratoriju, moći ćemo još brže javljamo rezultate i time smo još odlučniji u svjetskoj znanosti“, komentirao je.
Izgradnja nove laboratorijske zgrade počela je 2021. godine. Istraživački brod ubrzava logistiku i tako postaje moguće izgraditi zgradu u samo 3 sezone.
“Ukupno smo brodom prevezli preko 160 tona građevinskog materijala i konstrukcija.Pružanje logističke potpore novogradnji bio je jedan od prioritetnih ciljeva u našem radu, stoga je ovaj trenutak razlog istinske radosti i ponosa za cijelu posadu NIK 421“, istaknuo je pričuvni admiral mornarice Boyan Mednikarov.
Osim prijevoza građevinskog materijala u bazu, u posljednje 3 godine brod je proveo i vrlo važnu ekološku akciju – preko 70 tona otpada prikupljenog i uskladištenog u bazi tijekom godina prevezeno je u Bugarsku.
“Sve što prikupimo iz Livingstona odvajamo i šaljemo u Varnu na naknadno recikliranje. Na taj način iskorištavamo otpad na ekološki prihvatljiviji način i minimaliziramo ljudsku prisutnost na Antarktiku. A to je zapravo najvažnije”, pojasnio je …
Osim novog laboratorija, blagovaonice, muzeja i zgrada za spavanje, u bugarskoj bazi nalazi se i vrlo posebno i duhovno mjesto – to je mala kapelica “Sv. Ivan Rilski”.
Izgrađena je 2003. godine, a 2012. godine je preseljena u novu zgradu, koja je ujedno postala i prva pravoslavna crkva fra. Livingston. Njegove zidne slike ručno je oslikala ikonopisac Ganka Pavlova tijekom 3 uzastopne ekspedicije.
“Antarktika je posebno mjesto. To je drugi planet, bijeli Mars. Svatko na drugačiji način osjeća i doživljava udaljenost, izoliranost i surovu prirodu. Kapelica pruža priliku za jedinstvo, za razmišljanje. S godinama sam se uvjerio da su mnogi u njoj našli snagu da izvrše svoje zadatke”, komentirao je profesor.
Na udaljenosti od oko 2 km uz brdo iznad podnožja nalazi se vrh Krumov kamak.
Odlazak do njega i povratak na skije među omiljenim je sportskim aktivnostima velikog dijela znanstvenika i logističara. Jednog od dana mog boravka sudjelovao sam iu pantenu (turno skijanje) do vrha.
Uvale Emona i Johnson’s Dock, ledenjaci Perunica i Balkan, ledeno polje iza mene i maglom obavijeni vrhovi planine Tangra.
A tamo dolje, smještene na obali, ponosno su stajale male bugarske građevine antarktičke Bugarske. Tako mali, a tako hrabri i dostojanstveni. Nekako izvan vremena i prostora. Iz sitničavosti svakodnevice i svakodnevnih gnjavaža. Izvan svakodnevnih balkanskih običaja i nespretnih svađa. Uzvišeni znanstvenim dostignućima, okrenuti budućnosti.
BG fun izvor
HOP
