DOBA RAZOTKRIVANJA SE NASTAVLJA
SVJEDOČANSTVO ZVIŽDAČA O „EGZOTIČNOJ“ TEHNOLOGIJI NA ANTARKTIKU I POSTOJANJU NAJVEĆEG ORUŽJA USMJERENE ENERGIJE NA SVIJETU
Zviždač Eric J. Hecker tvrdi da je na Antarktiku otkrio tajne operacije koje uključuju oružje usmjerene energije (direct energy weapon – DEW) i druge napredne sustave, skrivene pod krinkom znanstvenih istraživanja.
Eric J. Hecker zviždač koji je proveo 366 dana u South Pole Station (postaja na Južnom polu) na Antarktiku, gdje je radio za Raytheon Polar Services kao vodoinstalater, instalater toplinskih sustava i vatrogasac za hitne slučajeve.
Te su mu uloge omogućile potpun pristup objektima na jednom od najizoliranijih i najskrovitijih istraživačkih lokaliteta na Zemlji.
Hecker sada tvrdi da su mu tamošnja iskustva pomogla da otkrije tajne operacije koje uključuje oružje usmjerene energije (direct energy weapon – DEW) i druge napredne sustave skrivene pod krinkom znanstvenih istraživanja.
On ističe dva glavna sustava na Južnom polu:
⦁ Opservatorij neutrina IceCube, javno poznat kao detektor neutrina, za koji tvrdi da je također konfiguriran kao fazni niz antena – odašiljača, sposoban djelovati kao dio DEW sustava
⦁ Niz ELF antena (ekstremno niskih frekvencija) za koji se tvrdi da je povučen iz upotrebe, ali je i dalje aktivan. Hecker vjeruje da je to dio šire mreže komunikacija ili utjecaja
Kontrola zračnog prometa za izvanzemaljce
Hecker tvrdi da se takvi sustavi mogu koristiti u svrhe o kojima šira javnost nije obaviještena, uključujući nadzor, praćenje ili manipulaciju. Kaže da su te tehnologije stvarne, patentirane i skrivene „nama pred nosom“ – te da Antarktik moguće funkcionira kao čvorište u egzotičnoj mreži kontrole zračnog prometa za izvanzemaljske ili napredne letjelice. Hecker se, osim toga, poziva na spoznaje iz vojnog programa viđenja na daljinu (Remote Viewing – RV), ponajprije na tvrdnje Joea McMoneaglea i Pata Pricea koji su navodno identificirali moguću piramidu na Aljasci blizu Fort Greelyja, za koju se nagađa da bi mogla biti međudimenzionalna i međugalaktička točka interesa. Blizina velike vojne baze takvom lokalitetu, po njegovu mišljenju, nije slučajna i ne može se tek tako odbaciti.
SLUŽBENO O ANTARKTICI
Antarktika je kontinent na južnom polu planete Zemlje. Antarktika je kontinent koji okružuje južni pol Zemlje. Jedini je ljudima nenaseljeni kontinent na Zemlji.
Poznat je kao najhladnije mjesto na Zemlji i oko 98% njegove površine je prekriveno snijegom i ledom. Antarktik se često zamjenjuje sa Arktikom koji je na sjevernom polu Zemlje. Antarktik je po veličini peti kontinent na svijetu, poslije Azije, Afrike, Sjeverne Amerike i Južne Amerike.
Istraživanja
Vjera u postojanje Terra Australis, kontinenta na krajnjem jugu planete, koji bi predstavljao “balans” u odnosu na sjeverna kopna Evrope, Azije i Sjeverne Afrike, bila je prisutna još od Ptolomejevog vremena i od njegove ideje o simetričnom rasporedu kopna na Zemlji.
Prva potvrda postojanja Antarktika je došla 1820. godine. Tri broda su posjetila kontinent, ruski, američki i britanski, a kapetan ruskog broda Fabian von Bellingshausen je 27 januara prvi primijetio “kopno”.
Geografija i reljef
Kada se pribroje ledene police (ledeni šelfovi), ovaj kontinent ima oko 14 milijuna km² što ga čini petim po veličini na Zemlji. Stvarna veličina Antarktike nije točno poznata, jer se ispod ledenih polica nalazi i voda.
Istočni dio je valoviti ravnjak pod ledenim pokrovom, građen od gnajsa, granita i škriljevca, prekriven mjestimično pješčenjacima i eruptivima. U ovom dijelu kontinenta, postoji samo jedan ugasli vulkan, Gaussberg. U ovom dijelu Antarktike je i najdublja točka na kontinentu, 2.555 metara ispod razine mora, u Bentleyevom jarku !!??
Klima
Antarktika je kontinent klimatskih ekstrema. Od svih dijelova zemlje on je:
· -najhladniji: Prosječna godišnja temperatura u unutrašnjosti kopna je -55 °C. Prosječna mjesečna temperatura kreće se ovisno o dužini dana. U vrijeme polarne noći arktičke zime, sunce se uopće ne pojavljuje, dok za vrijeme arktičkog ljeta sija 24 sata dnevno.
Zbog ovakvih temperatura postoji samo par antarktičkih jezera i samo jedna, a i to povremena, rijeka, Onyx river.
Na području istočno antarktičkog grebena 10. kolovoza 2010. izmjerena je temperatura od -93,2 °C što je zasada najniža izmjerena temperatura u prirodi na Zemlji.
-s najmanje oborina: Ovdje su u pravilu oborine u obliku snijega. U središnjim dijelovima prosječna godišnja količina je nešto iznad 40 l/m². Ako se primijeni kao kriterij godišnja količina oborina, tada se Antarktika treba smatrati pustinjom (i to najvećom na Zemlji).
Stanovništvo
Antarktika nema stanovništva u pravom smislu riječi. Ljeti u 80-tak znanstveno-istraživačkih postaja živi oko 4.000, a zimi oko 1.000 ljudi. Taj broj vrlo je promjenjiv. Najveća takva postaja je McMurdo, gdje je usred antarktičke zime 2005. živjelo više od 240 ljudi.
U postajama znanstvenici se bave cijelim nizom znanstvenih područja. Od astrofizike, biologije, geologije, klimatologije i meteorologije do oceanografije.
U 20. i 21. stoljeću pojavile su se još uvijek nedokazane teorije o drevnoj antarktičkoj civilizaciji. Većina prelazi u sferu fantastike. Najrealnije su teorije koje smatraju da je civilizacija nestala uslijed naglih klimatskih promjena prije 10.000 do 12.000 godina, a nestanak uspoređuju s nestankom vikinške civilizacije na Grenlandu.
Biljni i životinjski svijet
Antarktika je okružena ogromnim područjima po kojima pliva morski led, led od smrznute morske vode (zbog slanosti, more se smrzava na -1,8 °C) i gdje se razvio jedan od najbogatijih ekosustava na svijetu. Mora vrve divovskim jatima krila i drugih malenih rakova. To je temelj prehrambenog lanca za mnoge životinje: ribe, kitove, perajare, pingvine i brojne vrste morskih ptica.
Ovdje živi i veliki broj raznih vrsta tuljana, među najbrojnije spadaju Weddelovi tuljani, tuljani rakojedi i morski leopardi.
Na otocima pretežu močvare i tresetišta s jastučastim biljem, lišajevima i mahovinama. Na kopnu kontinenta, uz navedeno, raste samo jedna cvjetnica, trava Aira antarctica, a i ona samo do 62° južne geografske širine. U međuvremenu je utvrđeno postojanje više vrsta lišajeva i mahovina, neke mikroskopske gljive i razne vrste bakterija.
Nastavljamo sa izjavom zviždača:
Napadi i zastrašivanja
Osim vremena provedenog na Južnom polu, Hecker navodi kako je nakon što je javno progovorio doživljavao sve intenzivnije oblike uznemiravanja: zastrašivanje na radnom mjestu, dodjelu „nadglednika“ koji su ga pokušavali ušutkati, te fizički sukob u Washingtonu nakon otkrivanja određenih informacija na predavanju sa dr. Stevenom Greerom. Ondje su on i još jedan zviždač bili napadnuti ispred mjesta događanja od strane muškaraca koji su ih pokušali isprovocirati. Hecker je ostao smiren, no pljuvali su ga, izazivali i prijetili mu, što je, po njegovu mišljenju, bila dodatna potvrda da postoje sustavni pokušaji diskreditacije i zastrašivanja onih koji iznose istinu u javnost.
Oružje usmjerene energije (DEW)
O opservatoriju neutrina IceCube kao oružju usmjerene energije (DEW) Hecker je rekao i ovo: „ Detektor neutrina IceCube nije samo pasivni uređaj za slušanje… to je najveći sustav oružja usmjerene enregije na svijetu. Odgovoran je za potrese u Christchurch na Novom Zeandu 2011.“
O mogućnostima tog sustava: Rečeno mi je da su slučajno pogodili Christshurch dva puta, kada su prvi puta pokušavali aktivirati to oružje, mogli bismo to nazvati „prijateljskom paljbom“. O snazi ove tehnologije: „To je zapravo višenamjenska platforma oružja usmjerene energije, budući da postoji 5160 tzv. DoM-ova, odnosno digitalnih optičkih modula ugrađenih u led, možemo ih jednostavno zamisliti kao mikroodašiljače koji sada rade zajedno.
To je fazni niz odašiljača.
Objašnjenje glasi da – na rasjedima gdje su tektonske ploče uvijek u trvenju i gdje vlada stalna napetost, nije potrebno mnogo dodatne energije da se izazove zemljotres.
Ta su mjesta gotovo stalno u potrazi za oslobađanjem energije, pa je na određenim točkama na Zemlji vrlo lako tako pokrenuti zemljotres, imate li mehanizam za isporuku takve energije.“
Hecker je također izjavio da znanstvenici navodno manipuliraju Zemljinim tektonskim pločama na rasjedima s ciljem namjernog izazivanja zemljotresa. Po riječima ovog zviždača taj projekt je koštao oko 500 milijardi dolara.
Prema nekim teorijama, nakon što su „vladari iz sjene“ ovladali tehnologijom izazivanja zemljotresa navodno su počeli prijetiti državama koje nisu željele surađivati s određenim globalnim agendama.
Turska je navodno bila jedna od zemalja koja se pokušala suprotstaviti sustavu, da bi potom bila pogođena umjetno izazvanim zemljotresom 2023. godine, a Sirija je bila „usputna“ žrtva.
Prije nekoliko godina, prisjetimo se, zastupnica u rumunjskom parlamentu također je optužila Zapad da je namjerno izazvao razorni zemljotres u Turskoj kao upozorenje da se ne udaljava od globalističke agende.
Glavne tektonske ploče
Dakle najvažnije ploče su:
Afrička ploča, pokriva ⦁ Afriku – kontinentalna ploča
Antarktička ploča, pokriva ⦁ Antarktiku – kontinentalna ploča
Indo-australska ploča, pokriva ⦁ Australiju te ⦁ Indiju – kontinentalna ploča
Euroazijska ploča pokriva ⦁ Aziju i ⦁ Europu – kontinentalna ploča
Sjevernoamerička ploča pokriva ⦁ Sjevernu Ameriku i sjevero-istočni ⦁ Sibir – kontinentalna ploča
Južnoamerička ploča pokriva ⦁ Južnu Ameriku – kontinentalna ploča
Tihooceanska ploča, pokriva ⦁ Tihi ocean – oceanska ploča.
Na njihovim rubovima na kojim se stvaraju velike sile trenja, time i velika količina nakupljene energije potencijalna su mjesta za djelovanje DEW oružja, izazivajući umjetne jake zemljotrese.
Funkcionalnost satelitskih sustava u detekciji seizmičkih aktivnosti
Sateliti koriste nekoliko ključnih tehnologija za praćenje potencijalnih potresa. GPS konstelacije prate kretanje tektonskih ploča brzinom od nekoliko milimetara godišnje. Gravitacijski sateliti detektiraju suptilne promjene u rasporedu mase unutar Zemljine kore.
Termalni infracrveni senzori identificiraju promjene temperature površine koje ponekad prethode seizmičkoj aktivnosti. Sateliti s elektromagnetskim senzorima prate anomalije u ionosferi koje mogu ukazivati na tektonski stres. Kombinacija ovih podataka, obrađena kroz algoritme slične onima koje se implementira za analizu velikih skupova podataka, omogućava stvaranje kompleksnih seizmičkih modela.
Razdoblje između 2020. i 2025. obilježavaju novi sateliti s tzv. “kvantnim senzorima” koji mogu detektirati minijaturne promjene u gravitacijskom polju Zemlje. Točnost mjerenja povećala se za faktor 10 u odnosu na prethodnu generaciju opreme.
Algoritamski pristupi u obradi seizmoloških podataka
Seizmološka zajednica primjenjuje nekoliko kategorija algoritama za obradu satelitskih podataka. Neuronske mreže s dubokim učenjem analiziraju složene obrasce u InSAR podacima. Bayesovi probabilistički modeli procjenjuju vjerojatnost potresa na temelju višestrukih varijabli. Algoritmi za detekciju anomalija identificiraju neuobičajene obrasce u površinskim deformacijama.
Algoritmi vremenske serije prate promjene u tektonskoj aktivnosti tijekom dužih razdoblja. Hibridni modeli kombiniraju satelitske podatke s tradicionalnim seizmografskim mjerenjima. Procesorska snaga potrebna za ove izračune povećala se s teraflopa na petaflope između 2015. i 2025. godine.
Nova generacija algoritama razvijena nakon 2022. godine uključuje samoprilagodljive modele koji kontinuirano kalibriraju parametre na temelju novih podataka. Točnost predviđanja povećala se za 34% u odnosu na starije statičke modele.
Zatrpane ispod guste ledene kape istočne Antarktike, planine Gamburtsev predstavljaju dugo misterij za znanstvenike. Otkrivene sovjetskom ekspedicijom 1958. godine, te planine, usporedive s europskim Alpama, nevidljive su golim okom. Nedavno je studija objavljena u časopisu Earth and Planetary Science Letters otkrila nove informacije o njihovu postanku. Ta otkrića nude fascinantan uvid u geološku povijest našeg planeta, ističući utjecaj drevnih tektonskih kretanja na sadašnji raspored kontinenata.
Pitanja za razumijevanje Antarktike
Otkriće i proučavanje planina Gamburtsev imaju značajne posljedice za naše razumijevanje Antarktike i njezine geološke povijesti. Skriveni planinski lanac ispod leda ima ključnu ulogu u dinamici ledene kape, utječući na kretanje leda i, sukladno tome, na globalnu klimu.
Boljim razumijevanjem tih struktura, znanstvenici mogu usavršavati klimatske modele i predviđati buduće promjene s većom točnošću.
To dubinsko znanje o istočnoj Antarktici također može rasvijetliti istraživanje drugih polarnih područja. Planine Gamburtsev podsjećaju nas da čak i najnepristupačnija područja našeg planeta skrivaju tajne koje mogu obogatiti naše razumijevanje svijeta.
Koja nas još uzbudljiva otkrića čekaju da budu otkrivena pod ledom Antarktike?
Planine Gamburtsev nastavljaju fascinirati znanstvenike i širu javnost. Njihove tajne, djelomično razotkrivene, izazivaju mnoga pitanja o geološkim silama koje djeluju ispod površine Zemlje.
Svakim novim otkrićem naše razumijevanje dinamike Zemlje se produbljuje. Te zakopane planine nam postavljaju pitanje: što nas još čeka u ledenim dubinama Antarktike?
Dakle pomoću satelitskih podataka mogu se otkriti mjesta u tektonici litografskih ploča, gdje se nagomilava više energije, a to su uglavnom kontakti pojedinih ploča sa svojim rasjedima, podvlačenjem jedne ploče pod drugu, klizanje jedne pokraj druge i direktnim sudarima samih ploča.
I onda može nastupiti na scenu oružje usmjerene energije koje će samo malo „pomoći“ na tim potencijalno potresnim područjima, da se zemljotres desi i ranije, upotrebivši svoju usmjerenu energiju.
Takvi pokusi su rađeni i ranije, ali sa miniranjem pojedinih plitkih rasjeda sa TNT eksplozivom, da bi se oslobodila nakupljena energija u cilju izazivanja slabijih zemljotresa (Glavatović)
Prvi jači katasfrofalni zemljotres magnitude 7,8 u Turskoj i Siriji 6.2.2023. koji je odnio preko 50.000 života
Na primjer, 11. ožujka 2011. na sjeveroistoku Japana dogodio se jedan snažni zemljotres magnitude 9,0 koji je prouzročio najjači tsunami. Epicentar zemljotresa bio je na udaljenosti od 130 km od obale pod morskim dnom na dubini od 24 km. Bio je to najjači zemljotres u cijelom razdoblju seizmičkih motrenja u japanskom arhipelagu, koji je uvršten u deset najvećih zemljotresa u cijeloj povijesti seizmičkih motrenja na svijetu. To je dovelo do katastrofalnih posljedica za stanovnike Japana, uključujući razvoj teške nesreće u japanskoj nuklearnoj elektrani “Fukushima-1” (Fukushima Daiichi). Prema znanstvenicima, takvi snažni zemljotresi u regiji najvećeg otoka japanskog arhipelaga, Honshu, događaju se ne više od jednom u 600 godina. Satelitski podaci zabilježili su da je kao rezultat ovog zemljotresa istočna obala otoka Honshu pomaknuta za 2,5 metra istočno. A poluotok Osika, koji se nalazi na sjeveroistoku otoka Honshu, pomaknuo se 5,3 metra u smjeru jugoistoka i potonuo 1,2 metra. Ovaj je događaj izazvao osobitu zabrinutost u svjetskoj znanstvenoj zajednici. Napokon, visina valova i područje teritorija za koje se ispostavilo da je pod vodom nadmašili su sve dostupne preliminarne izračune japanskih znanstvenika. Katastrofa ove veličine pokazala je koliko je nespremna za takve kataklizme čak i tako tehnološki visoko razvijena zemlja kao što je Japan (jedan od lidera na polju temeljnih znanstvenih istraživanja) i koliko su nevolje jedne zemlje u naravi nevolje čitavog čovječanstva …
Potencijalno najpogodnija mjesta na Zemlji za primjenu DEW oružja u stvaranju umjetno izazvanih zemljotresa
Magma u podzemnim džepovima postaje sve aktivnija, tlak i temperatura rastu i ona traži put prema površini Zemlje, a najkritičnija su mjesta Aire kaldera u Japanu (Kaldera je geološki oblik koji stvara vulkan kada se uruši sam u sebe, tako stvarajući veliki i poseban oblik vulkanskog kratera). Marijanska brazda u Pacifičkom oceanu, sastavni dio Pacifičkog vatrenog prstena (Ring of Fire), Yellowstonska kaldera („površinski krater“) u SAD-u, Zapadni dio Antarktike i rift (velika rasjedna dolina) od Libana do Mozambika duga 7000 km, na istočnom rogu Afrike, gdje se Arapska tektonska ploča odvaja od Afričke (razdvajanje tla vidljivo i na površini Zemlje), te otok Island (ima dnevno do 1000 zemljotresa manjih magnituda), kaldere Flegrejska polja u blizini Napulja i Vezuva (pa još i ne locirani vulkani u svim oceanskim morskim dubinama, a gdje su oni uglavnom ima i zemljotresa).
Globalna karta seizmičke opasnosti za 2014. godinu
https://www.youtube.com/watch?v=DDEVNiXP8Rg&t=1s
DEW (DIRECT ENERGY WEAPON)
Oružje usmjerene energije je “teorija zavjere”, zar ne? Ovo je link videa koji je proizveo Lockheed Martin 2020. godine, dokazujući njihovo postojanje. To je samo ono o čemu im je dopušteno raspravljati, dok svatko zdravog razuma shvaća da je ono što vojska uistinu ima pristup DESETLJEĆIMA naprednije od onoga što izvođači poput LHM-a mogu reklamirati. Pokaži ovo svojim prijateljima koji spavaju. Neka pokušaju raskrinkati ovo.
Istinita ili laž. Do danas je javnosti strogo zabranjeno putovanje ispod 60-te južne paralele. Nitko nikada nije u potpunosti oplovio Antarktik, a avionima je zabranjeno da lete iznad ledenog kontinenta. Šta kriju? Sada se govori o ulaganju triliona dolara za istraživanje Marsa. Zašto ne i Antarktika? Ako je djeljenje video snimaka o Ravnoj Zemlji štetno, zašto ne bismo svemu tome stali na kraj, tako što bismo oplovili Antarktik, dokumentovali sve i dokazali da je Zemlja rotirajuća kugla?
By Author /Greg Reese/: Prvobitno naslovljen „Da li je Antarktik ključ za ravnu Zemlju?“, ovaj kratki video (link dolje) je cenzurisaniji od bilo kog drugog videa koji se ikada objavio. U vrijeme kada je većina zakazala, SubStack je uspio da poštuje slobodu govora. Zato ću ga ovde ostaviti. Sve što treba da uradite je da naučno izmjerite heliocentrični model, i sve se raspada. Zašto se to smatra tako opasnim?
Što vi mislite?! Nešto sigurno ne štima kod službenog narativa, ali što….
Izvor: www. nexusnewsfeed.com
https://www.osigk-livno.com/kontinenti/antarktika.html
https://mail.google.com/mail/u/0/#sent/KtbxLxgFzXZDGHPbcKLckxfcrbtHKbLrqB?projector=1 video
https://www.logicno.com/zivotni-stil/tajanstvene-planine-otkrivene-ispod-antarktike-struktura-stara-500-milijuna-godina-konacno-desifrirana.htm
https://dubrovackidnevnik.net.hr/lifestyle/razvoj-algoritama-za-predvidanje-potresa-pomocu-satelitskih-podataka
Glavatović – Osnovi geonauka
Gerber Zorislav
HOP
HOP -portal na Telegramu
