Prema nedavnoj publikaciji u časopisu Journal of Death and Dying, Health Canada je predstavila plan “uštede” koji je jednako brutalan koliko i neviđen. Kako je detaljno opisala Kelsi Sheren, analiza otkriva da se od 2027. do 2047. predviđa da će vlada uštedjeti nevjerojatnih 1,273 bilijuna dolara – ne kroz inovacije ili poboljšanu zdravstvenu skrb – već kroz smrt.
Više od 14 milijuna Kanađana, prema podacima, bit će ubijeno od strane programa Medicinska pomoć pri umiranju (MAiD) umjesto da prime palijativnu ili mentalnu zdravstvenu skrb.
Neka taj broj uđe u svijest: 14,7 milijuna ljudskih bića pogubljenih od strane države.
Analiza otkriva sirovu okrutnost ispod birokratskog jezika.
Očekuje se da će više od devet milijuna biti starijih osoba – naši roditelji, bake i djedovi, generacija koja je izgradila zemlju. Predviđa se da će još četiri milijuna biti oni koji se bore s mentalnim bolestima ili suicidalnim mislima – ljudi koji bi trebali primiti suosjećanje i liječenje, a ne smrtonosnu injekciju koju financira vlada. Predviđa se da će tristo tisuća biti starosjedilaca, nastavljajući stoljetni ciklus državno sankcioniranog istrebljenja maskiranog kao “skrb”. Ostatak su zaboravljeni – ovisnici, siromašni, beskućnici. Oni koji su nekada propali kroz pukotine sada se namjerno guraju kroz njih.
Ono čemu svjedočimo nije suosjećanje – to je program depopulacije prikriven kao reforma zdravstva. Godinama su elite govorile eufemizmima o “održivosti”, “raspodjeli resursa” i “smanjenju ljudskog utjecaja”.
Ali iza sterilnog jezika krije se ista filozofija koja je pokretala programe eugenike u prošlom stoljeću: da neki životi više nisu vrijedni cijene održavanja na životu. Ovo je novo lice kontrole stanovništva – čisto, kliničko i financirano od strane poreznih obveznika.
O tome je Bill Gates govorio prije mnogo godina kada je mirno objasnio da će “paneli smrti” biti potrebni kako bi zdravstveni sustavi ostali “održivi”. Ideja je u to vrijeme odbačena kao distopijska zavjera.
Ali danas vidimo kako se tiho instaliraju upravo ti mehanizmi – odbori, smjernice i analize troškova i koristi koje odlučuju tko živi, a tko umire u ime fiskalne učinkovitosti. Arhitekti ovog sustava to nazivaju milosrđem. U istini, to je ekonomska racionalizacija smrti.
I ne staje s Kanadom. Slični razgovori vode se diljem Zapada, od britanske Nacionalne zdravstvene službe do američkih think tankova koji zagovaraju “optimizaciju troškova kraja života”. Narativ se širi – onaj koji eutanaziju prikazuje kao osnaživanje, dok istovremeno zataškava činjenicu da je sam sustav uopće stvorio očaj. Kada ljude slome inflacija, izolacija i mentalni slom, država ne dolazi s pomoći, već sa špricom.
Podaci su tu da ih svatko vidi. SAGE Journal i Journal of Death and Dying jasno daju do znanja: ovdje se ne radi o suosjećanju – radi se o kontroli. Veliko resetiranje čovječanstva ne dolazi uvijek s ratovima ili pandemijama. Ponekad dolazi prerušeno u ljubaznost, šapnuto jezikom “izbora” i “dostojanstva”.
Ali nemojte se zavaravati – ono što se gradi za Kanadu, a uskoro i za ostatak svijeta, jest sustav upravljanog propadanja, gdje se ljudski život svodi na stavku u bilanci.
Elite su proglasile otvorenu sezonu lova na ranjive. I ako se ne oglasimo, nazvat će to napretkom.
HOP
HOP -portal na Telegramu
