Dva svjetski priznata znanstvenika i stručnjaka za kvantnu fiziku tvrde da se postojanje duše može dokazati na temelju kvantne fizike.
Američki znanstvenik Stuart Hameroff i britanski fizičar Roger Penrose razvili su kvantnu teoriju svijesti, tvrdeći da su duše sadržane unutar struktura zvanih mikrotubuli, smještenih unutar moždanih stanica (neurona).
Smatra se da se duša sastoji od kvantnih tvari koje u trenutku smrti napuštaju živčani sustav i odlaze u svemir.
Njihova ideja proizlazi iz koncepta mozga kao biološkog računala.
Svijest se promatra kao svojevrsni program za kvantne informacije unutar mozga – program koji opstaje u svijetu i nakon smrti osobe.
Ljudske duše stoga predstavljaju mnogo više od same interakcije neurona u mozgu; one su građene od iste tvari kao i svemir te postoje još od početka vremena.
Dr. Hameroff – profesor emeritus na odjelima za anesteziologiju i psihologiju te direktor Centra za proučavanje svijesti pri Sveučilištu u Arizoni – velik dio svog istraživanja posljednjih desetljeća posvetio je kvantnoj mehanici, a posebice proučavanju svijesti. Od 1996. godine surađuje s britanskim fizičarom Rogerom Penroseom na teoriji o duši kao kvantnom entitetu.
Ova dvojica znanstvenika tvrde da naše iskustvo svijesti proizlazi iz učinaka kvantne gravitacije unutar mikrotubula.
Tijekom iskustva bliske smrti mikrotubuli gube svoje kvantno stanje, no informacije sadržane u njima ne nestaju. Jednostavno rečeno, duša ne umire, već se vraća u svemir.
U trenutku smrti „srce prestaje kucati, krv prestaje teći, a mikrotubuli gube svoje kvantno stanje”, rekao je dr. Hameroff.
Kvantne informacije unutar mikrotubula ne nestaju – one se ne mogu uništiti; one se tek raspršuju i šire u svemir, dodao je. Ako se osoba koja je doživjela iskustvo bliske smrti reanimira i vrati u život, te se kvantne informacije mogu vratiti u mikrotubule.
U slučaju smrti, moguće je da te kvantne informacije nastave postojati izvan tijela na neodređeno vrijeme, kao duša.
Dr. Hameroff navodi da kvantni učinci – koji igraju ulogu u mnogim biološkim procesima poput osjeta mirisa, navigacije kod ptica i fotosinteze – počinju potvrđivati njegovu teoriju.
