SKANDAL: LOZANČIĆ NAKON OTKRIĆA ČETNIČKIH AKTIVNOSTI U ZEMLJI POSTAJE NEGATIVAC

0
3558

lozančićNije nikakva tajna da predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko žele što prije smijeniti ravnatelja Sigurnosno obavještajne službe (SOA) Dragana Lozančića.  Lozančić je sin iseljenika, školovan i sposoban kadar. Protiv  njegovog postavljanja na čelo SOA-e bio je bivši predsjednik Ivo Josipović, zbog njegovog pogleda okrenutog prema SAD-a. Iz toga razloga je došao u zemlju, kako bi promijenio prorusku klimu, koja državom vlada od ministra Joze Radoša.

Vrlo malo se priča o demontaži vojne izvještajne službe ministarstva obrane, koja je uništena djelovanjem Račanove vlade i ministra Joze Radoša. Jozo Radoš vrlo je stručno radio na demontaži HSLS-a, marginaliziranju Budiše, a još se bolji pokazao u demontaži Ministarstva obrane. Hrvatska obavještajna zajednica u sebi ima i svoju vojnu komponentu, koja je vrlo uspješno djelovala za vrijeme rata i poglavito poslije istog, a mogla se pohvaliti praćenjem svih aktera u jugoističnoj regiji, posebice srbijanskog vožda. Razlog velike efikasnosti je oprema dobivena od Amerikanaca. Izuzetno su bili ponosni naši obavještajci  u svezi praćenja i prisluškivanja srpskih tajnih službi i samog predsjednika Slobodana Miloševića, o kojem su znali i kada odlazi u toalet. Uska suradnja američkih i naših obavještajaca dala je posebnu dimenziju zajedničkih odnosa i našeg liderstva u regiji, što nam je omogućavala američka oprema . Hrvatska je zahvaljujući toj tehnici znala svaki pokret Slobodana Miloševića. Služba je imala svoje odjele teritorijalno, a oni su nadzirali prislušne punktove. Tehničku potporu je provodila središnjica za elektroničko djelovanje.

Središnjica elektroničkog izviđanja (kratica: SEI) pristožerna je postrojba Glavnog stožera Oružanih snaga RH koja djeluje u okviru vojno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. Središnjica provodi strateško elektroničko izviđanje za potrebe obavještajnog osiguranja na najvišim razinama odlučivanja i zapovijedanja te elektroničko djelovanje u potpori izvođenja operacija Oružanih snaga. Podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem obrađuju se i distribuiraju korisnicima u sklopu jedinstvenog obavještajnog sustava u Hrvatskoj. Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Repub­like Hrvatske provodi strategijsko elektroničko izviđanje za potrebe SOA-e i VSOA-e.

U svojem sastavu integrira elemente za elektroničko izviđanje i elektroničko djelovanje u OS RH, a u djelovanju u operacijama komplementarno se nadopunjava s vojno-obavještajnom bojnom HKoV-a. Središnjica broji oko 400 pripadnika profesionalnog sastava.

Odlukom ministra obrane RH 7. listopada 1991. godine osnovan je Glavni centar za elektroničko izviđanje i protuelektroničko djelovanje Zbora Narodne garde, prethodnica današnje SEI. Tada je temeljna zadaća postrojbe bila prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem zemalja u okruženju i ostalog tada okupiranog područja Hrvatske. Time je pružana potpora provođenju svih vojnih operacija HV-a, kao i obavještajnom sustavu i sustavu nacionalne sigurnosti RH.

Dolaskom Radoša na čelo ministarstva, ministar  sve iznosi u javnost u svezi prisluškivanja Miloševića, i time prouzročuje prvoradredni skandal. Prisluškivanje u obaviještajno-sigurnosne svrhe provode sve zemlje svijeta, a Radoš je ovom javnom obznanom nanio ozbiljnu štetu Hrvatskoj, jer smo time izgubili američku podršku, infrastrukturu i naposljetku informacije. Na taj način data je prilika srpskim tajnim službama da se preslože, dovedu u red, a objavom nekih  podataka i da uđu u krug našeg ustroja.

Od tada je Hrvatska u defenzivi i mi mijenjamo uloge sa Srbima. Gubimo sve više na značaju, a mnogi naši obavještajci taj čin s pravom smatraju veleizdajom. Činjenica svakako jest da je nedopustivo odavanje tajnih inforamcija u javnost, jer je to potpuno srozalo sve informacije o protivničkoj stani na nulu. Današnja VSOA više se nikada  nije tako kvalitetno mogla približiti srpskoj strani, koja je nakon Radoševog izlaska u javnost u svezi ovoga slučaja provela digitalizaciju veza sa analognog modela, shvativši propuste analognog modela.

Prošloga ljeta sigurnosno obavještajna agencija SOA je u svom godišnjem izvješću za javnost o stanju sigurnosti upozorila na ” jačanje četništva u susjedstvu i povezivanje tih elemenata s istomišljenicima u Hrvatskoj”. Lozančić je napravio veliki posao u svojoj domeni i naglasio vrlo bitne probleme našega društva. Poglavito radeći u proruskoj konstelaciji snaga i diplomacije. Treba reći da je upravo diplomacija najviše antihrvatski nastrojena od svih državnih službi. Uz sve te nedostatke Lozančić dolazi do vrlo zabrinjavajućih konstatacija i činjenica o jačanju četništava. U  praćenju sumnjivih osoba našao se i Davor Gjenero, u našem medijskom prostoru cijenjeni analitačar. Zašto je bio praćen?

gjenVrlo često se sastajao sa srpskim veleposlanikom, a po našim saznanjima i sa izraelskim službama. Kako je Gjenero na izvoru informacija sasvim je logično da je bio praćen. Tako što dogodilo bi se i u puno složenijim društvima. Prema napisima naših kontroliranih medija ispada da je Gjenero samo žrtva Milanovićevog bijesa, jer ga Gjenero medijski blati, pa se to navodi kao razlog  Lozančićeva praćenja Gjenera.

Klasična pila naopako; poučen prijašnjim iskustvom sa bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem i curenjem informacija prema srpskom veleposlaniku, Lozančić je maksimalno profesionalno odradio svoj posao. Na upit zašto je razgovarao sa srpskim diplomatom Gjenero odgovara manipulatorski da je veleposlanik jedan drag čovjek, profesionalac i da on nikada ne bi ugrozio srpsko-hrvatske odnose. Srpski diplomat Cvjetičanin je najbolje sam opisao svoju profesionalnost; opisivanjem odnosa i pojedinaca sa hrvatske strane u svojoj knjizi.

Sam Gjenero je u ovoj situaciji znatno sumnjiviji nego Lozančić, jer svojim stalnim sastajanjem sa diplomatima budi sumnju u vezu s pojačanom četničkom aktivnošću na terenu, opisanoj u izviješću službe za prošlu godinu.

I tko je  po tzv. desnim medijima  loš dečko? Lozančić. Nelogično. Tu konstataciju progurao je Bujanec nakon neslavno promašenog skupa pred Rakićkinom zgradom i povika “za dom spremni”. U oba slučaju na gubitku su domovinski nastrojeni pojedinci, izigrani i iskorišteni.

Lozančić bi trebao biti smijenjen jer je otkrio jačanje četništva i njihove pojačane aktivnosti na hrvatskom tlu? A Bujanec brani integritet Gjenera koji se sastajao sa srpskim diplomatima i  srpskim veleposlanikom u svojoj emisiji protiv Lozančića i predvodi prosvjednike koji su iskorišteni za nošenje kartonske Rakićke po gradu, da bi na kraju zaradili epitet fašistoidnosti. Oba slučaja su završila porazno po Hrvatske interese.

Čini se kao da je netko to četnikovanje po našoj zemlji na koje je u svom izviješću upozorila SOA htio opravdati pozdravom “za dom spremni”  i tako anulirati rad Lozančića. Micanjem Lozančića ulazimo ponovo u rusku sferu interesa. Onaj drugi razlog možemo nagađati, iako se nameće sam po sebi. Prema priči medija Lozančiću se zamijera ozvučenje predsjednice, a još više mu se zamijera sudjelovanje u eliminaciji Mamića.

bujaneckaraamrkofejU zadnje vrijeme Mamić zdušno radi sve kako bi se vratio u svoje stare sfere koje je izgubio nakon istrage o novcu, porezima i prebacivanjem novca na egzotične adrese. Prepreka mu je Lozančić. Zato benigne priče Bujanca o zajedničkoj vožnji biciklima Lozančića i Milanovića zapravo skrivaju pravi razlog zbog čega to priča: da bi anulirao rad Lozančića. Sve to prolazi neprimjetno kraj našeg premijera, koji se ne snalazi u tim odnosima.

Amerikanci su bili uz nas u ratu, bombardirali Beograd, pomagali našu vojsku stručno i povećavali efikasnost vojnih jedinica svojim obrazovanjem našeg kadra, a mi već drugi put izdajemo ovo važno savezništvo u okruženju koje nas ne poštuje.

Lozančićeva smjena imala bi za nas pogubne posljedice. Vratila bi nas u zonu ruskog interesa. Prvi potez je već napravio za ulogu premijera potpuno nespreman Orešković svojim odlaskom u Sloveniju. Slovenija i Hrvatska nemaju iste interese i s tim posjetom se trebalo pričekati.

Smjena Dragana Lozančića u ovoj situaciji odgovara upravo Srbiji, pa je logičnije da Srbi preko sastanaka sa Gjenerom žele postići svoj cilj, nego se s njim diplomatski savjetovati . Da igra Bujanca oko Lozančića bude manje sumnjiva pobrinuo se Gordan Malić, koji je spremno razapeo naše tajne službe upravo u Bujančevoj emisiji i Lozančića koji je s pravom prisluškivao Gjenera, stavio na stup srama. Tko je Gordan Malić? Priča slična Frljićevoj i Jergovićevoj; Bosanac doveden devedesetih u Hrvatsku, kako bi se borio protiv “korupcije”, a doveo ga je sam Perković. Sada su baš on i Gjenero mjerilo domoljublja protiv američkog Hrvata Lozančića. Jako puno “domoljublja” od kojeg je sve više štete nego koristi.

kartonska rakićkaJuričev verbalni “performans” o tome kako će pop zaklati djecu na cvjetnom i povici “za dom spremni” pred Rakićkom, a poslije srdačno rukovanje i isprike Juriča Agenciji za medije, pokazali su neko zaista priglupo domoljublje, jer je Z1  Juriču ukinuo emisiju, a ne Rakićka. Narod je ispao hrpa fašista čiji prosvjed opravdava protest uhljeba protiv nove Vlade na Markovom trgu nekoliko dana kasnije. Iako je Jurič imao sjajan argument da poentira u emisji s četničkim pjesmama srpskog svećenstva, nije to znao naplatiti kroz emisiju, već je četnikovanje svećenika pokrilo vikanje “za dom spremni” pred Rakićkom. Ovim potezom je mržnja svjetine koncentrirana na jednu osobu – Mirjanu Rakić, a ogroman i pravedan prosvjed protiv ustoličenog crvenog režima koji vlada medijima stavljen je u drugi plan.

I tako smo, korak po korak, uz ovakve domoljube došli pred ruska vrata. Dođe li za državnog tajnika ministarstva vanjskih poslova blizak prijatelj Stipe Mesića Amir Muharemi ili bude predložen za tajnika UN umjesto Vesne Pusić, Karamarko i Mesić bit će u istom brodu. Micanjem Lozančića otkilo bi se kuda taj brod plovi i koju ribu lovi.

Oko slučaja Lozančić postoji još jedan problem, a on je vezan uz dvije izjave prošle godine. Ruske službe i diplomacija su istakli Hrvatsku kao zemlju u kojoj jačaju fašističke tendencije, dok je baš naš ravnatelj SOA-e svojim analizama došao do suprotnog zaključka – naime, da u Hrvatskoj jačaju četničke snage. Nakon ruske objave u svibnju o fašistoidnim tendencijama u hrvatskom društvu, upravo je Milanović i njegova kamarila krenula u proglašenje takvog stanja i do danas nije promijenila tu svoju propagandu. Iz toga je jasno da Lozančić nije pod Milanovićevom kontrolom, niti je na ruskom brodu, ali je očito dirnuo u nešto što i HDZ žulja, a nama se čini da je to slučaj Mamić. Država ne može biti taoc jednog čovjeka kojeg je očito udbaška ekipa izvukla na površinu da se Hrvatska ne bi izvukla iz ruskih ralja. Ovo je zapravo najopasniji trenutak hrvatske zbilje o kojem mediji šute iz neznanja ili zato jer rade za ruske interese.

Igor Drenjančević

HOP portal