Hrvati su u svojoj povijesti dobili više bitaka protiv Turaka dok su se Srbi samo skrivali

0
5984

antemurale christianitatisU srijedu je Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. U povodu proslave dvadesete obljetnice velike i blistave vojničke pobjede Hrvata nad Srbima nije zgoreg podsjetiti se na slavnu i dugu kronologiju hrvatskih vojničkih bitaka protiv Turaka, duhovnih preteča srbijanskih vojnih agresora na Hrvatsku devedesetih godina prošlog stoljeća. I dok je Hrvatska nakon pobjede nad Turcima kod Jajca još davne 1519. godine dobila i službeni svjetski naziv Antemurale Christianitatis, odnosno Predziđe kršćanstva, u isto vrijeme Srbi su se pred tim istim Turcima skrivali kao miševi u rupama. Za vrijeme više od stotinu godina hrvatskog vojevanja protiv Turaka, verbalni “atentatori” Srbi nisu podigli niti jednu bunu, ustanak ili poveli najmanju borbu protiv Turaka. Zato su kao njihove vjerne sluge i turski janjičari revnosno sudjelovali u nizu bitaka koje je Turska vodila protiv kršćanskih zemalja. Preostali Srbi koji se nisu poturčili tek su u tom golemom razdoblju bili sudionici dva velika ustanka protiv Turaka, opet nipošto sami, nego u alijansi sa drugim narodima. Za samostalnu borbu nisu  kako izgleda, nikada bili sposobni. I ta dva ustanka o kojem Srbi vole često pričati kao o svom ekskluzivnom podvigu, na koncu su Osmanlije ugušili. Riječ je o ustanku u Banatu 1594. godine, netom nakon briljantne hrvatske pobjede nad Turcima kod Siska 1593. godine i o takozvanoj Kočinoj Krajini koja je trajala od 1788 – 1792. godine. Glede Banatskog ustanka 1594. godine, kojeg je podigao episkop Teodor iz vršačke eparhije, a među važnijim organizatorima kasnije ugušenog ustanka, našli su se i Sava Temišvarac, Velimir Mironić ili vojvoda Velimirović i spahija Vukadin. Potkraj osamnaestog stoljeća formirana je Kočina Krajina i to na inicijativu Austrijanaca. Oni su tijekom svoga rata protiv Turaka u Smederevskom sandžaku organizirali slobodnu srpsku zonu i kao svoga namjesnika za upravu tom slobodnom zonom imenovali su Koču Anđelkovića, kome Srbi pripisuju Krajinu, kao da ju je on sam utemeljio, a ne kao što su ga u zbilji postavili upraviteljem Austrijanci. U nedostatku slavne vojničke povijesti, Srbi, eto, moraju pribjegavati i lukavstvu izmišljanjem događaja i krivotvorenjem činjenica. Inače, značajan vojnički obol održanju Kočine Krajine dali su i neki potom znameniti srpski glavari kao što su Aleksa Nenadović i Đorđe, poslije nazvan Karađorđe Petrović, te Mihailo Mihaljević i Radič Petrović. No, u usporedbi sa dugom niskom hrvatskih junaka i hrvatske ratne epopeje protiv Osmanskog carstva, to je tek kap u moru ili u oceanu. Da su Srbi ratnih devedesetih imali uopće spoznaju o veličanstvenoj hrvatskoj ratnoj povijesti, sigurno ne bi tako lako zazivali velikosrpske snove i prizivali svoj neminovni poraz i vojničku kapitulaciju pred Hrvatima. U osvit jubileja, točno dva desetljeća od pobjedničke i slavne hrvatske vojnoredarstvene akcije Oluja, nije naodmet podsjetiti se kako je Oluja samo jedna u nizu beskrajnih hrvatskih pobjeda nad agresorima sa Istoka, zvali se oni Turci, ili njihovi duhovni nasljednici Srbi. Stoga, evo kronologije hrvatskih srednjevjekovnih bitaka protiv Osmanskog carstva:

bitke protiv turaka1430 – 1433. Konavoski rat. Radoslav Pavlović je zaratio s Dubrovnikom. Rat je ostavio veliki trag na Dubrovnik, Hum i Bosnu, te umnogome utjecao na situaciju u jugoistočnoj Europi. Jednako je vođen i vojno i diplomatski. U rat je osim tih triju zemalja, bila uvučena Ugarska, Porta i despot Đurađ Branković.

  1. Kralj Žigmund Luksemburški uspostavlja tri obrambena tabora: hrvatski tabor za obranu Hrvatske i Dalmacije, slavonski tabor usmjeren prema Uni i usorski tabor za obranu sjeverne Bosne i Podunavlja.

1443 – 1444. Veliki turski rat Vladislava II Jagelovića.

Matija Korvin ( 1458 – 1490 ) sklapa savez s Bosnom protiv Turaka.

  1. Pad Srbije.

U ljeto 1463. Matija Korvin oslobađa dio Bosne do Jajca, uspostavlja Jajačku i Srebreničku banovinu.

  1. Matija Korvin imenovao je Mirka Zapolju upraviteljem kraljevstva bosanskoga i banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Slijedi Osmanski pohod na Bosnu, a poslije i pohod kralja Matije Korvina na Bosnu.
  1. Pada Blagaj na Sani.
  1. Pada Počitelj na Neretvi, važna utvrda.
  1. Matija Korvin upada u Bosnu do Sarajeva.
  1. Pada Herceg Novi i to je i godina pada Hercegovine pod Turke

Vladislav II Jagelović ( hrvatsko ugarski kralj od 1490 – 1516 ) uveo je plaćanje ratne daće u Ugarskoj, ali je Hrvatsku oslobodio plaćanja te daće

  1. Izbio je rat za hrvatsko ugarsku krunu između pristaša Vladislava II i pristaša Maksimilijana Habsburgovca.
  1. Požunski mir kojime je okončan rat za hrvatsko ugarsku krunu. Svi se velikaši nisu pokorili novom kralju.
  1. Velika pobjeda hrvatske bansko feudalne vojske u bitci u klancu Vrpile, nedaleko od Krbavskog polja nad Turcima koji su se vraćali s pohoda po Kranjskoj.
  1. Rasap grada Modruša. Krbavska bitka i veliki poraz hrvatskih snaga. Znatni ljudski gubici, većina hrvatskog plemstva je izginula.
  1. Preživjelo hrvatsko plemstvo se skuplja na Sabor u Bihaću, odakle 10. travnja preko pape i njemačkog cara Maksimilijana šalje poruku kršćanskoj Europi u kojoj vapi za pomoć. Osamnaestoga kolovoza 1494. osmanske snage su prešle Savu kod Mitrovice te pustošili istok Hrvatske, te odveli sedam tisuća zarobljenih iz požeške, samoborske i zagorske okolice. Jakup paša upao je u Hrvatsku preko Une, a neki nezaštićeni velikaši mu se pokoriše. Iznimno je loše financijsko stanje. Južno od Save i Kupe nikakve se ratne daće nije pobiralo, budući da su te krajeve Turci gotovo uništili, a u sjevernoj Hrvatskoj samo polovica “izvanredne daće.” U listopadu 1494. kralj Vladislav obračunava se s Lovrom Iločkim, osvajajući i opsjedajući njegove gradove.
  1. Kralj Vladislav sklopio je primirje s Turcima.
  1. Hrvatska pobjeda nad Turcima kod Dubice.
  1. Prodor hrvatskih snaga do okruženog Jajca.
  1. Novi prodor hrvatskih snaga do okruženog Jajca pod banom Petrom Berislavićem. Hrvatska je te godine dobila naziv Predziđe kršćanstva – Antemurale Christianitatis.
  1. Ban Petar Berislavić poginuo je u turskoj zasjedi na Vražjoj gori kod Korenice.
  1. Pada Beograd, ključ prema Ugarskoj i Hrvatskoj. Turci opsjedaju Srijem, padaju još i Knin, Sinj i Skradin.
  1. Govor Oratio pro Croatia Bernardina Frankopana njemačkim staležima u Nürnbergu, neuslišeni vapaj za pomoć Hrvatskoj.
  1. Prodor hrvatskih snaga do okruženog Jajca.
  1. Sulejmanov pohod na Ugarsku preko Hrvatske, odnosno Osijeka i Vukovara. Opsada i pad Petrovaradina. Borbe oko Petrovaradina. Mohačka bitka. Pada dinastija Jagelović u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Hrvatski Sabor u Cetinu 1527. bira Ferdinanda Habsburgovca za kralja, a slavonski u Dubravi bira Ivana Zapolju za kralja.

  1. Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj, Ferdinand I šalje snage u Ugarsku, bitka sa Zapoljom kod Tokaja, pobjeđuje, zauzima Stolni Biograd i Budim, opsada Varaždina, slavonsko plemstvo u Križevcima izabire Ferdinanda Habsburgovca za kralja. Osmanske snage osvajaju Liku, Krbavu, dolinu rijeke Zrmanje i Udbinu i to je prekid kopnene veze sjeverne i južne Hrvatske.
  1. Osmanlije osvajaju Jajce i Banja Luku, pad Jajačke banovine.

1527 – 1530. Savez Ivana Zapolje s Osmanskim Carstvom protiv kraljevina pod Habsburgovcima. Sultan Zapolji predaje prava na Ugarsku i za njega osvaja Budim, a 1529. godine opsjeda Beč. Zapoljina struja osvaja Slavoniju, Ferdinand šalje kranjsko konjaništvo u Slavoniju od kojih stradava Zagreb. Godine 1530. novi sabor slavonskog plemstva u Križevcima okončava građanski rat u Hrvatskoj.

  1. Pomirbeni sabor u Keneseu. Treći Sulejmanov pohod na Ugarsku i Beč, neuspješna turska opsada Kisega, gdje su ih zadržale snage Hrvata Nikole Jurišića. U povratku se Turci vraćaju preko Hrvatske, sultanova skupina pravcem duž Drave od Varaždina, Koprivnice i Virovitice, a vezirova preko Križevaca, Čazme i Posavinom, spajajući se kod Beograda. Bezvlađe u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji je trajalo od 1532. do 1537. godine.
  1. Ferdinand i brat Karlo V mobilizirali su 100 000 ljudi kod Beča. Ljeti 1533. Ferdinand i Sulejman ugovaraju mir.
  1. Turci upali u istočnu Slavoniju, osvajaju Požegu i još neke utvrde u blizini.
  1. Turci osvojili Klis nakon ustrajne Kružićeve obrane, pad južne Hrvatske. Pada i Požega u Slavoniji. Katzianerova vojna, protupohod u Slavoniju s ciljem oslobađanja Osijeka. Vojskovođa bježi, poraz u bitci kod Gorjana.
  1. veljače 1538. mir u Velikom Varadinu između Ferdinanda i Ivana Zapolje, a Zapolji je priznato kraljevanje u dijelu Ugarske gdje je vladao, Ferdinandu je priznato pravo na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju, a po Zapoljinoj smrti i Ugarska. Rođenjem sina Zapolja prenosi prava na sina Ivana Sigismunda, a ne na Ferdinanda.
  1. travnja 1538. Turci su zauzeli Dubicu. Slijedi bijeg posade iz Subockog grada i Jasenovca. Zbog mogućeg pada Hrastovice, bio je ugrožen i Zagreb, no Tomo Nadaždi i Marko Tomasović vratili su Jasenovac.
  1. rujna 1538. Ferdinand na prijedlog Nikole Jurišića daje posebne privilegije većinom katoličkim Vlasima kojima su dopustili naseliti se po Bilogori i uz pritoke čazme.

1539 – 1540. Oružane razmirice po posjedima biskupa Šimuna od Erdödyja i knezova Zrinskih, braće Ivana i Nikole.

1540 – 1547. Habsburško – osmanski rat.

  1. Turci su iz bosanskog i kliškog Sandžaka udarili na zrinske posjede u Pounju. Slijedi turska opsada Zrina. Zrinski je odolio opsadi. Zapolja je umro 22. srpnja. Ugarska je na Rakoškom polju polovicom rujna izabrala Zapoljinog sina za kralja. Ferdinand je vojno reagirao radi ostvarenja prava na Ugarsku. Slijedi osmanska protureakcija 1541. i četvrti pohod Osmanlija koji uglavnom obuhvaća Ugarsku. Osamnlije su formirale pašaluk koji dijelom obuhvaća i hrvatski teritorij. Ferdinandu je ostala zapadna Ugarska, te ostatak hrvatskog kraljevstva. Neshvaćanje situacije. Hrvatske vlasti predlažu rušenje kaštela u Božjakovini.
  1. Stanje je sljedeće: Hrvatska na jugu Kupe pak do Une i do mora nije ni oporezovana zbog ratnih razaranja još od kralja Vladislava II, a u Slavoniji se samo 10.645 ognjišta moglo oporezovati, u Križevačkoj županiji tek 1501.
  1. Bosanski paša je provalio u Slavoniju, čije su granice bile slabo uređene, 15. travnja 1543. Turci su zauzeli Voćin ( Očin ), Stupčanicu, Čaklovac, Bijelu Stijenu, Čazmu ( Začezan ), Orahovicu, Valpovo i Pakrac. 26. travnja Sulejman II krenuo je iz Drinopolja prema Savi na Ugarsku, što je bio peti Sulejmanov pohod. Početkom lipnja sagrađeni su za tursku vojsku mostovi kod Petrovaradina i Osijeka. U lipnju i srpnju u Ugarskoj pali su pod Turke Šikloš, Pečuh, Budim, Ostrogon i Stolni Biograd. Intervencija hrvatsko ugarskih snaga kod Blatnog jezera ( Balatona ) protiv turskih haranja. Bitka kod Šomljova 24. kolovoza 1543. godine i hrvatska pobjeda u Gackoj kod Otočca. Car Ferdinand je sabrao vojsku za protuudar na Ostrogon, no zbog protivljenja pola njegove vojske ( Čeha i Moravljana ), morao je odustati. Sabor traži stalnu organizaciju slavonske krajine. Petog studenoga požeški sandžakbeg Muratbeg napao je Brezovicu. Šestog studenog pala je Brezovica zbog čega su napušteni Pakrac i Petrovina.
  1. Nakon pada Moslavine, turske snage pustoše područje Božjakovine i prodiru do Konjšćine. Četvrtog svibnja poraz kod Konjšćine. Pad grada Moslavine i primirje u Budimu. Slavoniju brani Wildenstein, Pounje kod Bihaća ban Zrinski, u Bihaću kapetan Juraj Sauer, u Ripču Erazam Sauer, u Senju kapetan Martin Gall. Pali su grad Moslavina i gradovi na Moslavačkim i Garičkim brdima Plodin, Košuta i Garić. Neuspješna turska opsada Ustilonje.
  1. Ferdinand nakon teških poraza traži primirje od pet godina, plaća godišnji danak od 30 000 dukata. Primirje sklopljeno 19. lipnja 1547. godine.
  1. Velika turska ofenziva.
  1. Erdeljski zapleti rezultiraju novim sukobima s Turcima koji su osvojili Viroviticu, po drugi put Čazmu, Kostajnicu i Moslavinu, sve do rijeke Česme i Dubravu, nakon čega kaštel Božjakovina, dotad izvan pojasa tvrđava koje su činile vojnu krajinu, postaje dio obrambenog sustava. Hrvatska podiže utvrdu Sisak i Senj. Slijedi primirje.
  1. Dvadeset četvrtog kolovoza 1554. bitka kod Đurđevca.
  1. Turci neuspješno opsjedaju Siget u Ugarskoj, a u obrani Sigeta velike su zasluge hrvatskih snaga. Sedamnaestoga srpnja 1556. izdajom je pala Kostajnica. 22. i 23. srpnja 1556. bitka kod Rinje. Pao je Novigrad ( Dvor na Uni ). Dolazi do pobune hrvatskih plemićkih rodova Draganića i Domagovića. Zrinski postaju vlasnici Međimurja i Čakovca, koji im postaje sjedište.
  1. Zagreb se počinje nazivati hrvatskom prijestolnicom.

Hrvatska žilavo drži Pounje, a Kostajnica i Bihać su ključni gradovi. “Vrata Hrvatske” Kostajnicu sramotno predaje kostajnički kapetan, čime Turci prelaze Kupu, pljačkaju Turopolje, slijedi turski poraz pod Zagrebom. Pada Banovina. Obrambena crta je umjesto Une postala Kupa. Ferdinand uvodi središnji ured, ratno vijeće za sve kraljevine kojima je kralj, a to su Austrija, Češka, Hrvatska i Ugarska.

  1. Hrvatska pobjeda nad Turcima u bitci kod Hrastovice.
  1. Veliki poraz turskih snaga u bitci kod Klane.

1560 – 1564. Habsburško – osmanski rat.

  1. Hrvatske snage predvođene Zrinskim i Jurajem Lenkovićem porazile su Turke u bitci kod Žirovice.
  1. Primirje s Turcima, onda bitka kod Slatine i hrvatska pobjeda nad Turcima.
  1. Maksimilijan Habsburgovac postaje novi hrvatski kralj.

1565 – 1568. Habsburško – osmanski rat.

  1. Turski pohod na Hrvatsku, osvajaju Krupu na Uni koju je branio Matija Bakić s malom posadom. Hrvatska pobjeda nad Turcima kod Obreške ( blizu Ivanića ) pod vodstvom bana Petra II Erdödyja.
  1. Neuspješni pokušaj nagodbe s Ivanom Sigismundom Zapoljom i novi građanski rat. U svibnju slijedi šesti Sulejmanov pohod na Ugarsku na poticaj Mehmed paše Sokolovića. Poraz Turaka u bitci kod Šikloša. Udar na Siget, bazu odakle je Nikola Šubić Zrinski kretao u napad na Turke oko Blatnog jezera. Pada utvrda Siget.
  1. Maksimilijan potiče pregovore o miru.
  1. U Drinopolju dogovoren mir na osam godina. Odredbom toga mira Ivan Sigismund se mora nagoditi sa Maksimilijanom.
  1. Ivan Sigismund Zapolja se odrekao naslova kralja i ostaje erdeljeskim vojvodom. Maksimilijan se obvezuje da će Erdeljci sami izabrati vladara poslije Zapoljine smrti.
  1. Umire Ivan Sigismund Zapolja, a s njime izumiru i Zapolje.

Radi obrane su ustrojene kapetanije u Senju, Ogulinu, Bihaću, Hrastovici, Žumberku, Ivaniću, Križevcima i Koprivnici i tako je pokriveno područje od mora do Drave. Uspostavljen je sustav vojničkih utvrda i stražarnica. Karlovačka ili Hrvatska krajina i Slavonska vojna krajina odnosno Varaždinski generalat su bile pod izravnom kraljevom upravom, a banska krajina pod hrvatskom banskom upravom.

  1. Gupčeva seljačka buna, bitke kod Krškog i Stubičkih Toplica.
  1. Turci napali Bihać.
  1. Ferhat paša osvaja područje Gline i međuriječje Une i Kupe. Bitka kod Budačkog.
  1. Rudolf II postaje hrvatski kralj. Cazin i Bužim padaju pod Turke.
  1. Padaju Kladuša, Ostrožac, Zrin, Pećigrad, Podzvizd i Drežnik. Počela opsada ključnog grada Gvozdanskog. Padaju posljednji dijelovi, osim Bihaća i okolice, područja Hrvatskog Kraljevstva, kasnije nazvanog Turska Hrvatska, a danas poznatog pod nazivom Bosanska Krajina.
  1. Palo je Gvozdansko. Kralj je predao neposrednu upravu u Vojnoj krajini stricu Karlu, koja je izvan nadležnosti Hrvatskog sabora i bana unatoč žestokim prosvjedima istih. Krajem godine vraćeno je Gvozdansko, Zrin, Novigrad i ine utvrde zapadno od Une. Ferhad begovu vojsku Hrvati su razbili i protjerali preko Une. Epidemija kolere rasipa kršćanske redove, što dovodi do novog upada Ferhad begove vojske u Pounje.
  1. Izgrađen je Karlovac.
  1. Bosna postaje osmanski pašaluk. Pada Bihać. Slijedi turski upad na Turopolje.

Od 1584. slijedi niz manjih pobjeda hrvatske vojske nad Turcima i to kod Slunja i Ivanić grada.

Dugi rat od 1591 – 1606.

  1. Hasan paša Predojević opsjeda Sisak. U protuudaru i progonu Turaka oslobođena je Moslavina. Turci u povlačenju pale okolinu Božjakovine i Vrbovca. Početkom listopada 1591. Turci sa četiri do pet tisuća vojnika upadaju u Moslavinu u kraj između Ivanića i Križevaca, kada su i opustošili okolicu Križevaca. Petoga listopada 1591. kaštel Božjakovina je spaljen i sklonjeni pučani porobljeni a trgovište uništeno.
  1. Turci ne uspijevaju osvojiti Sisak, ključ Hrvatske. Za tu svrhu sagradili su grad Petrinju (utvrda Novigrad, Yeni Hisar) radi zaobilaženja Siska i da im posluži kao istureno uporište za napade na Hrvatsku. Opsjedaju i osvajaju nekad slobodni kraljevski grad Bihać, koji se nikada više neće moći osloboditi, te će trajno ostati izvan matičnog hrvatskog teritorija. 27. rujna 1592. slijedi najžešća turska provala na Mraclin. Pljačkaški odredi (akindžije) Hasan paše Predojevića, srpskoga poturčenjaka iz Bosne, pretvorili su Mraclin u zgarište. Turci su razorili vukovinsku tvrđavu. Turopolje je u XVI stoljeću najžešća meta turskih napada. Nakon pada Bišća ( Bihaća ), Hrvatski Sabor donio je Odluku o sveopćem zemaljskom ustanku (insurekciji) za obranu domovine i o dostavi hrane vojci. Po toj Odluci kad ban uputi poziv u ratnim okolnostima, u rat moraju poći svi plemići hrvatskog kraljevstva osobno, sve duhovne osobe, građani i kmetovi.tvrđava-opsada-rat
  1. Sisačka bitka u lipnju, katastrofalni poraz turskih snaga. Osmanlije pred kraj godine uspijevaju privremeno zauzeti Sisak.

 

  1. Veliki kršćanski protuudar na Petrinju, koju Turci u povlačenju pale. Petrinja poslije opet pada pod tursku vlast. Hrvatske snage 1594. oslobodile su Sisak koji su Turci držali godinu dana.
  1. Hrvati oslobađaju Petrinju, Hrastovicu i svo ozemlje u sjevernom porječju rijeke Kupe. Rudolf II poziva potlačene narode na protuturski ustanak. Česti su hrvatski upadi na osmanske posjede. Vlasi počinju dolaziti na hrvatsku stranu, sukobljavaju se sa starosjediocima.
  1. Žitvanski mir i stabilizacija hrvatske granice. Hrvatskoj su vraćeni Čazma, Petrinja, Rovišće i Moslavina, a izgubljen je Bihać. Nakon ovog Vlasi sve intenzivnije mijenjaju stranu i prelaze novoj strani koja je pobjeđivala, točnije hrvatskoj kršćanskoj strani.
  1. Uspješni ustanak u Slavoniji i Srijemu. Turski protuudar iz Ugarske uspješno je odbijen, drugi protuudar koji je došao iz Bosne ugušio je pobunu.

1618 – 1648. Zatišje zbog Tridesetogodišnjeg rata.

  1. Sukob Petra Zrinskog s Turcima kod Velike Kaniže u Mađarskoj.
  1. Bitka kod Slunja između Hrvata i Turaka koja završava hrvatskom pobjedom
  1. Bitka kod Kostajnice
  1. Bitka Hrvata i Turaka kod Perušića i hrvatska pobjeda

1663 – 1664. Habsburško – osmanski rat 1663 – 1664. što je bio šesti austrijsko – turski rat, Erdeljski rat.

  1. Niz bitaka za Novi Zrin. 13. kolovoza 1663. i 17. studenoga 1663. godine. Bitka kod Jurjevih Stijena kod Otočca.
  1. Turska opsada i razaranje Novog Zrina. Monošterska bitka 1664. godine.
  1. Sramotni Vašvarski mir. Slijedi pohod Nikole VII Zrinskog sve do Osijeka. zrinski.frankopan
  1. Zrinsko frankopanska urota. Hrvatsko ugarski pokušaj prevrata zbog kukavičkuka i neaktivnosti Habsburga na oslobođenju Hrvatske i Ugarske od Turaka. 

Krajem XVII i početkom XVIII stoljeća novo intenzivno naseljavanje Vlaha u hrvatske zemlje.

Veliki turski rat 1662 – 1699. Petrovaradin naizmjence pada iz turskih u kršćanske ruke.

  1. Bitka kod Šikloša, oslobađanje mnoštva istočnohrvatskih i ugarskih gradova.
  1. Bitka kod Slankamena.

Koliko je samo hrvatskih bitaka protiv Turaka bilo… Nemoguće ih je sve i pobrojati. Spominju se ovdje i neki poturčeni Srbi poput Mehmed paše Sokolovića ili Hasan paše Predojevića na turskoj strani. Ništa novo i ništa neobično i čudno kad su Srbi u pitanju. Jer, po istraživanjima objektivnih europskih  povjesničara, Srbi su uz Albance, dali za vrijeme Osmanskoga Carstva daleko najveći broj turskih janjičara. Srbima, kad pročitaju niz hrvatskih bitaka u kojima su Hrvati spašavali kršćansku Europu od daljnjih turskih pohoda i prodiranja na sjever i zapad Kontinenta, jamačno će biti lakše uoči njihovog samoproglašenog “dana žalosti.”

oluja 95Dapače, neka se osjećaju počašćenima su jer su petoga kolovoza 1995. godine izgubili boj od naroda koji je zaustavio i porazio mnogo veću i priznatiju vojnu silu nego što su Srbi ikad bili, unatoč tome što su se Srbi ratnih devedesetih upravo u halucinaciji o svojim granicama  najviše svojim lažima i pozivali na granice turskih osvajanja hrvatskih zemalja u srednjem vijeku. Srbi, ne samo  da su genetskim materijalom dokazano povukli pola turskih gena, nego su i duhom Turci. Još je crnogorski vladika Njegoš, koga kao i mnoge druge nesrbe, Srbi svojataju, izrekao misao : “Nitko krupno kao Turčin ne laže.” Tu je izreku u novije doba samo dopunio i razradio napola Srbin, a upola Ciganin Dobrica Ćosić veličanjem srpske laži kroz povijest, jer je, kako Srbi kažu “laž u biću i u duši Srbina”, kako je to zabilježio najmudriji Srbin Dobrica Ćosić, inače tek svršeni srednjoškolac, smjera poljoprivredne škole i kao srednjoškolac predsjednik SANU-a ( Srpske akademije nauka i umjetnosti ). Ako ga Srbi tako neukog i posthumno drže svojom najmudrijom glavom, nije ni čudo što su u suvremenom dobu zalutali kao guske u magli. Kako god bilo, vlada mrtva utrka između Srba i Turaka u disciplini “Bujna mašta radi svašta” i svi su izgledi da će tek u finišu biti poznat pobjednik tog natjecanja. Trećeg takmaca nema. U laži su ih sve Turci i njihovi duhovni slijednici Srbi zasjenili.

Dragan Ilić

dopisnik iz Beograda