Uvijek vrijedi krilatica kako nije najbitnije tko za koga nešto veli, nego je puno bitnije tko je taj što o netkom nešto priča. Ovo ponajviše asocira na četničkog vojvodu, višestrukoga ubojicu, koljača i neosuđenoga ratnog zločinca Tomislava Nikolića koji je javno stao u obranu raskrinkanog kriminalca i narko bosa Ivice Dačića. Ne čudi Nikolićeva potpora Dačića i od jučer, njegovi serijski napadi na sve one što Dačića osuđuju za sudjelovanje u mafijašenju oko droge. Srbija se izjavama svojih čelnika otvoreno svrstava uz bok preokooceanskog carstva narkotika Kolumbije, te s pravom, nakon otkrivanja afere “banana”, može ponijeti epitet europske Kolumbije. I kako piše u današnjem izdanju srbijanski “Kurir”, jedan od razloga bezrezervne Nikolićeve potpore Dačiću može ležati i u činjenici da se Nikolić osobno uplašio mogućeg otkrivanja trajnih video snimki u kojima je i sam akter kriminalnih radnji, ne samo vezanih za puteve droge u Srbiji, nego i u drugim sferama političkog djelovanja. Kako god bilo, u Srbiji je već dva dana opća zbrka, prava pometnja u samome vrhu vlasti zbog medijskog plasiranja video klipova, što bjelodano svjedoče o kriminalnoj pozadini ministra vanjskih poslova Ivice Dačića. Vladajući naprednjaci su se podijelili po tome pitanju. I dok Nikolić brani Dačića, na drugoj strani njega otvoreno optužuje ministarka prometa i telekomunikacija Zorana Mihajlović i aktualni ministar policije Nebojša Stefanović. Kreator svega postojećeg zla u Srbiji Aleksandar Vučić se se očitovao jednom, uvjetno rečeno, kompromisnom izjavom, u kojoj prepušta tužiteljstvu da radi svoj posao u ovome slučaju. Ali, to isto tužiteljstvo mudro šuti i nakon spektakularnog otkrića Dačićevih mafijaških malverzacija, ne poduzima nikakve radnje u kaznenom postupku. Zorno je kako strogo kontrolirano pravosuđe, ima politički nalog iz vrha vlasti da cijeli slučaj gurne pod tepih. No, malo je vjerojatno da će se na tomu završiti, jer je cijela stvar predaleko odmakla. Tome u prilog ide i primjetna Dačićeva nervoza i uzburkanost na jučerašnjoj presici njegove stranke SPS. Bio je vidno uzbuđen, znoj mu je orosio čelo dok je govorio povišenim tonom, ali svojim govorom i prozirnim pokušajem prebacivanja krivnje na druge, nije nitkog uspio ubijediti da je nevin.
Od vladajuće klike u Srbiji potpuno je iluzorno očekivati da će se sama upustiti u konačno rašćićavanje ovog najnovijeg Dačićevog izgreda u pravom moru sličnih prljavih poslova koje radi otkako se bavi politikom. Dapače, Dačić je i pritjeran uz zid gomilom dokaza, stigao jučer u svome javnom obraćanju zaprijetiti do sada još neprikazanim TV i audio snimkama kojim bi, kako veli, mogao razobličiti sve političke konkurente što ga sad razapinju na križ. Nije tu poimence nitkog apostrofirao, ali se može pretpostaviti da je ciljao i na aktualnu vlast SNS-a Nikolića i Vučića, kao i na prethodnu, gdje je konce vukla DS. U uzajamnom obračunu tradicionalno nemoralnih i bezobzirnih srbijanskih stranaka nema milosti. Može se realno očekivati njihova borba do istrebljenja, jer se stvar oko Dačića toliko zahuktala, da je sad teško zaustaviti. U Srbiji se politička situacija opasno zakuhava, što pokazuje i burni i vatreni miting oporbe u Zaječaru na istoku zemlje. O održavanju tog skupa oporbe uz nazočnost pristaša Demokratske stranke i lokalne zaječarske stranke Timočke Krajine “Živjeti za Krajinu”, niti jedna tiskovina, radijska ili TV postaja nije donijela bilo kakvo izvješće. Ignorirali su skup kao da se nije ni dogodio. A tamo su okupljeni građani ogorčeni svojom bijednom ekonomskom situacijom tražili hitnu smjenu Vučićevog i Nikolićevog kadra, predsjednika općine Saše Mirkovića, inače sestradnog menadžera. Pored toga, zahtijevali su i smjenu kompletne SNS vlasti na općinskom nivou u gradu. Da prosvjed bude masovniji, skupu su se naknadno priključili i srbijanski ultranacionalisti poput Šešeljevih radikala i profašističke stranke Dveri, kao i Nova stranka, otcijepljeno krilo Demokratske stranke, a potom i LIberalno demokratske partije. Ova povezivanja na mitingu onih što programski nemaju ničeg zajedničkog, nego su i ljuti protivnici po svim pitanjima, pokazuje da u borbi za vlast u Srbiji nema pravila i da im je svima, kao i ovima što su trenutačno na vlasti, jedino bitno da se na bilo koji način dokopaju vlasti. Svi su se već okušali u vladanju Srbijom i poznato je da kako su se svi pokazali velikim negativcima, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu prema svim susjedima. Gledano iz tog kuta, ova bitka Srba za međusobnu prevlast mogla bi biti važna samo Srbijancima. Oporbene stranke predvođene Pajtićevim demokratama za subotu najavljuju još jedan , nadaju se, posjećeniji miting od onog zaječarskog, i to u Nišu. Naravno, i o održavanju ovoga skupa nema niti jedne riječi ili slova u bilo kome srbijanskom mediju pod paskom Vučića i Nikolića.
Svakako će podijeljenost vladajuće SNS po pitanju afere “Banana” i ključne uloge Ivice Dačića u tome imati velikog odjeka među biračima u Srbiji na izborima koji se mogu očekivati do kraja godine. Koliko god prosječni birači Vučićeve i Nikolićeve stranke bili neobrazovani i zaostali, u režimu postoji strah od promjene mišljenja njihovih tradicionalnih glasača u slučaju daljnjeg odmotavanja klupka u Dačićevoj aferi, jer to im je koalicijski partner u vlasti. Ako Nikolić i dalje bude zdušno branio Dačića, a Vučić izigravao neutralca kao što to sad čini, moguće je da i samom SNS-u njihovi glasači okrenu leđa, a ne samo već dobrano kompromitiranoj Dačićevoj stranci. Jer, nedvojbeno je da čak i najzagriženije pristaše obje vladajuće stranke ne bi mogle prihvatiti da ponovno glasuju za osvjedočene kriminalce i mafijaške bosove. Reakcije naroda koju je sad teško predvidjeti u roku od nekoliko predstojećih mjeseci, plaše se i Vučić i Nikolić, a ne samo iskompromitirani Dačić. I zato svi skupa krivnju za famozne TVsnimke prebacuju na oporbenu DS i bivšega predsjednika Borisa Tadića. On, međutim tvrdi, da je policija i BIA ( Bezbjednosno informativna agencija) pratila po nalogu suda osumnjičenog Rodoljuba Radulovića gdje se i sa kim sastaje i tako su nasumice otkrili i samog Ivicu Dačića, kao i njegove najbliže suradnike Branka Lazarevića, Vanju Vukića i Ivicu Tončeva, rdom, također, ovejane kriminalce, od kojih je ovaj potonji, dakle Tončev, povezan i sa nogometnom mafijom preko nogometnog kluba Crvena zvezda u kome obnaša jednu od najviših funkcija u upravi kluba. Dačićevom mafijašenju ne nazire se kraj, jer je i njegov bivši politički kolega Goran Perčević, optužen za golemu pljačku novca u tvrtki “Interkomerc”, odjednom postao miljenik suda. Bio je u pritvoru, a onda se već procesuirani slučaj izgubio u ladicama tužiteljstva i nije teško pretpostaviti odakle vjetar puše, budući je Perčević devedesetih kao mlad čovjek bio u pomlatku SPS-a najbliži prijatelj i suradnik Ivice Dačića i preko “Interkomerca” su skupa dijelili opljačkani novac.
Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije i nekažnjeni ratni zločinac, istaknuo se nizom skanaloznih izjava i postupaka otkako je izabran u svibnju 2012. za predsjednika Srbije. Zato se i identificira sa sudbinom Dačića u kome prepoznaje sebe samoga. Jedna od najodvratnijih Nikolićevih izjava vezana je za njegovo opovrgavanje zločina nad Židovima u Drugom svjetskom ratu. U spomen na Dan sjećanja na žrtve Holokausta nad Židovima, on je još početkom godine dao nevjerojatnu izjavu, dostojnu fašista i nacista iz Drugog svjetskog rata. Rekao je za Židove doslovno.” Zašto baš oni? Možda je opasna posebnost te manjine bila u tome što je ona bila previše zastupljena u prestižnim profesijama, posebno u oblasti umjetnosti, financija i znanosti.” Nakon toga, očitovali su se otvorenim prosvjedom i zahtjevom za Nikolićevo objašnjenje ovih riječi, mnogi poznati beogradski intelektualci i udruge, stranke i nevladine organizacije. Ali, apel točno 39 potisnika peticije protiv Nikolićeve izjave, ostao je bez ikakvog odgovora. Šutnjom je sve kazao, kao i jednom drugom prigodom, kad se iskazao, ne samo kao antisemit prema Židovima, nego i kao rasist prema Kinezima. U službeni posjet primio je kineskog premijera Li Kjeoćinga i pritom našao za svrhovito pročitati Kinezu citat iz nebuloznog proročanstva izmišljenog srbijanskog proroka Mitra Tarabića, pisanom prije dva stoljeća. Nikolić tiradu počinje prologom kako Tarbić nikad nije ni čuo, niti vidio Kinu, ali veli: “I doći će ljudi sa Istoka, neki žuti ljudi i zavladat će cijelim svijetom. I oni će piti vode sa rijeke Morave!?” Kinez se na sve to samo nasmijao i Nikoliću uzvratio da on može doći u Kinu i popiti malo vode s rijeke Jangcekjang. S budalom, glupakom i luđakom Nikolićevoga ranga, nemoguće je voditi ozbiljan razgovor. Tako ga je i Kinez spustio na zemlju ne primjeren način, premda ga je ovaj izravno uvrijedio spominjanjem žute rase u omalovažavajućem kontekstu. I sad prokušani rasist i fašist Nikolić brani Dačića. Similes similem gaudet, rekli bi Rimljani. I doista, sličan Nikolić, veseli se sličnom sebi Dačiću i zato ga brani i rukama i nogama pred licem pravde, od koga obojica bježe kao vrag od križa.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
