Sinčić i Pernar uskoro u Big Brotheru?

0
803

BBHrvati toliko dugo žive u nenormalnim, improviziranim i gotovo akrobatskim uvjetima preživljavanja u svojoj vlastitoj zemlji da im stupidno-relaksirajuća i primitivna zabava u vidu Big Brothera više ništa ne predstavlja. Narod žudi za puno realističnijom odmazdom nego što bi to ikada mogao biti BB ili pak tupasto-naivna Farma. Narod hoće političare iza rešetaka, na okrivljeničkoj klupi, a najradije bi ih vidio kako ih interventni policajci batinaju i razvlače okolo. Narod je toliko silno isfrustriran i iscijeđen u trajnoj borbi za preživljavanjem, da želi priču primjenjivu na sve, a ne samo na obiteljske nezgode i zavrzlame tipa „Krv nije voda“ ili na priglupe prijestupnike u onim beskrajno  predvidljivim kriminalističko-policijskim smijurijama domaće proizvodnje (kojima se ne mogu sjetiti imena) –jer niti jedno od nabrojenoga ne zadovoljava i ne opušta dovoljno hrvatskog čovjeka koji je u svojoj svakodnevici napet kao „hozentreger“.  Pokvareni politički diletanti i izvođači loših mađioničarskih trikova upravo su u tom segmentu našli svoj izazov: to je razlog medijske popularnosti tria fantastikus Pernar-Sinčić-Palfi, odnosno vodstva Živog zida.

sincic-iznosenje origMladi prevaranti su skužili da im neuspjeh u deložacijama donosi uspjeh u medijima – upravo zato jer narod radije nego bilo što drugo želi vidjeti bar nekog političara kojeg specijalci navlače i raznose po „maricama“, pa makar se radilo o minornom, smiješnom i nakaradnom, a još k tome i samozvanom političaru. I tako živozidaška stara i ofucana priča o medijskoj cenzuri pada u vodu. Činjenicu da je gotovo svaki političar u Hrvatskoj bez izuzetka notorni lažljivac, hrvatski narod je već provario, to mu više ne predstavlja problem i nije ništa čudno. Ali da je taj političar rado uhićivan i svako malo uz asistenciju nekoliko policajaca trpan u „maricu“ – e to je već nešto sasvim novo! Hrvatski narod toliko voli vidjeti tu scenu, da je hrvatska vlast spremna napraviti ustupak i ako treba milijun puta trpati iste živozidaške budale po maricama samo zato da bi prosječni hrvatski paćenik (u prijevodu: građanin) mogao sebi dati bar malo oduška gledajući uvijek jednu te istu scenu koja se ponavlja u beskonačnost. Nitko se naravno ne pita kako je moguće da se uvijek iste ljude uhićuje i ponovo pušta iz policijskih stanica, nikog ne zanima da ti mladi ljudi ništa drugo ne rade nego skandiraju gluposti i puštaju da ih se unosi u maricu i istovaruje u policijskoj stanici, iz koje nakon nekoliko sati išetaju s pobjedničkim smiješkom i s rukama u džepovima. Na facebook stranici Živog zida Pernar čak piše: „dok god ima akcije – ima i nade”, što će reći da taj klaun čak i sam kuži u čemu je vic, i naravno, koristi se njime. Čak štoviše, na mig i tik ta dva klauna (Pernar i Sinčić) skače i medijska pozornost – i to ni više ni manje, nego čak dva najveća medija: Jutarnji i Večernji, i to povodom najnovije, friške i današnje deložacije u Zagrebu. Kome do sada nije jasno da je ova igra namještena, taj je već postao ovisnik slijedećeg nastavka Big Brothera u kojima će zvijezde biti Pernar, Sinčić i Palfi. Što mislite, tko bi koga zavodio u BB Kući ? No, ostavimo nagađanja, vidjet ćemo u slijedećem nastavku…

Imena onih koji zaista, korak po korak, došavši čak do Sabora, TRAJNO rješavaju pitanje ovrha i deložacija i ZAISTA pomažu ljudima (Nada Landeka i Nenad Koljaja) ćete uzaludno tražiti na objavama Živog zida, a ako ih i nađete, biti će to garantirano u pogrdnom kontekstu. Pitanje ilegalnih RBA zadruga i njihovih oštećenika je riješeno u Saboru, a i upitni krediti u švicarcima su došli na dnevni red, kao što će doći i i oni u eurima. Još samo neko kratko vrijeme će živozidaški zgubidani pod vodstvom Pernara & Co. koje policajci navlače po maricama moći zabavljati publiku, a onda će Pernar morati smisliti neki novi šou, ili se konačno uhvatiti nekog korisnog posla. Po svoj prilici će ipak, po uzoru na neke svoje idole socijalističke revolucije ipak trajno završiti iza rešetaka, na državnoj prehrani, pa će tamo nastaviti pisati svoje umotvorine. Za vlastiti gušt i zatvorsku knjižnicu.

Ingrid Runtić