O Domagoju Margetiću osobno nisam znao mnogo sve do prije nekoliko tjedana, kada sam na tražilicama sasvim slučajno pronašao njegove članke koji govore o političkoj situaciji na Bliskom istoku. Budući kako se duže vrijeme bavim poviješću te regije, odgovorno tvrdim kako sam temeljito upoznat s trenutnim geopolitičkim okvirima zbog čega me količina zastrašujućeg neznanja zaista šokirala. Naime, u serijama njegovih izrazito crno-bijelih članaka Iran nameće kao glavni negativac; terorist, narkodiler i agresivac koji želi manipulirati regijom, svijetom, pa čak i Hrvatskom. Argumentacija radova podsjeća na žanr teorija zavjere budući kako nisu ponuđeni nikakvi relevantni izvori već osobne interpretacije prepune netočnih navoda, dvosmislenosti, pa čak i očitih propagandnih laži koje se ne mogu naći niti na huškačkim stranicama najvećih iranskih neprijatelja – Sjedinjenih Država i Izraela.
Daljnjim istraživanjem srodnih članaka na Margetićevoj stranici „Necenzurirano.com“ primjetio sam kako se piše isključivo protiv iranskih saveznika poput Sirije ili Libije, dok se istovremeno bezrezervno podržava Izrael zajedno sa svim segmentima njegove genocidne politike. S obzriom da sam bio upućen o Margetićevom političkom djelovanju u Hrvatskoj odlučio sam ne donositi ishitrene zaključke o Margetiću kao izraelskom aktivistu, jer postojala je doza sumnje kako se radi o osobi koja na temelju vlastitog neznanja odnosno događaja iz Domovinskog rata pogrešno poistovjećuje Iran sa sunitskim fundamentalistima koji su napadali bosanske Hrvate. Nažalost, sumnje su se kasnije pokazale neopravdanima.
Razotkrivanje putem facebooka
Na raznim internetskim stranicama odlučio sam istražiti više o tom samozvanom „novinarskom istraživaču“, gdje sam došao do zapanjujućih rezultata. Naime, osobni profil Domagoja Margetića na popularnoj društvenoj mreži „Facebook“ pokazao je kako je dotični članom više izraelskih organizacija poput ADL-a, JCPA-a, AIPAC-a, B’nai Brith-a, itd. Za neupućene čitatelje treba naglasiti kako je riječ o notornim skupinama koje pod maskom „borbe protiv antisemitizma“ promiču izraelski fašizam (cionizam), židovski fundamentalizam, te ratnohuškački politički pristup prema Iranu ili bilo kojem izraelskom neprijatelju.
Primjerice, ADL je relativno nedavno imao obraza prozivati Hrvatsku zbog Thompsona kojeg nazivaju „fašistom“ ili zbog neslanih šala o židovima na vrećicama šećera u jednom periferijskom kafiću, dok istovremeno opravdavaju izraelske pokolje nad Palestincima „pravičnom borbom izabranog naroda“. Navedene grupe žustro lobiraju i za rat protiv Irana kojeg smatraju „najvećom prijetnjom“ Izraelu odnosno izraelskoj patološkoj želji za dominacijom nad Bliskim istokom. Što je nagnalo Domagoja Margetića da se prikloni takvim divljačkim i rasističkim svjetonazorima odnosno povijesnim hrvatskim neprijateljima, zahtjeva dodatnu analizu njegovog životopisa koju ću Vam sa zadovoljstvom podijeliti.
Biografija
Domagoj Margetić rođen je u Zagrebu 1974. godine, a svoju političku karijeru započeo je u tinejdžerskim danima kao Titov omladinac u odboru za suzbijanje hrvatskog nacionalizma. Mijenjanjem političkih vjetrova 1991. godine mijenjaju se i Margetićevi svjetonazori pa postaje „hrvatskim nacionalistom“, a svoje mladenačke ambicije ostvaruje kroz vodstvo stranke „Hrvatske mladeži“ s kojom nije zabilježio nikakav uspjeh. Margetićev nagli politički preokret može se objasniti pokušajem distanciranja od neslavnog životopisa njegovog oca Željka Margetića koji je prema provjerenim Nacionalovim podacima bio članom zloglasnog jugoslavenskog KOS-a (br. 929.), zahvaljujući kojem je kasnije došao do visokog položaja u „Vodoopskrbi i odvodnji Zagreb“.
Krajem 2002. godine Domagoj Margetić osuđen je zbog višemilijunskih malverzacija i dugova prilikom upravljanja parkom prirode Crna Mlaka, nakon čega se aktivnije počinje baviti novinarstvom. Iako nije sudjelovao u Domovinskom ratu, 2005. godine osniva „Stranku hrvatskih branitelja” te ponovo neuspješno sudjeluje na lokalnim izborima(16). Narednih godina karijeru gradi pišući protiv predsjednika Mesića, vladajuće strukture i haškog suda čime stječe veliku popularnost, posebice nakon objave strogo povjerljivih haških dokumenata zbog čega je ponovo uhićen i zatvoren. Prilikom istjecanja kazne započinje štrajk glađu i naziva sebe „mučenikom“, zbog čega je poslan na psihijatrijsko promatranje u PB Vrapče. Pušten je na slobodu sredinom 2007. godine, no zbog narušenog novinarskoj ugleda počinje raditi za manje lokalne televizijske kuće, te osniva vlastiti internetski portal „Necenzurirano“. Neko vrijeme radio je i kao dopisnik srpskog političkog tjednika „Politike“, zbog čega se oštro protivio osamostaljenju Kosova.
Proizraelski motivi
Margetićev proizraelski aktivizam datira od rujna 2008. kada se na njegovoj stranici „Necenzurirano.com“ počinju nizati kolumne protiv Irana, odnosno kada zajedno s trojicom balkanskih šarlatana osniva tobožnji „Ekspertni tim Jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala“. Među ostalim članovima tog „stručnog tima“ su isključivo Margetićevi kolege publicisti; Anto Marinčić (strojar) i Dževad Galijašević (novinar) iz BiH, te Darko Trifunović (pravnik) iz Srbije. Skupina je uspjela pridobiti određenu medijsku pažnju, posebno nakon što su predsjednika Mesića prozvali mafijaškim šefom Balkana povezanim s islamskim terorizmom zbog čega su u novinama opisani isključivo kao „internetski marginalci“. Ono što upućuje na izravnu Margetićevu povezanost s Izraelom jest konferencija za novinare iz siječnja 2009. na kojoj je samo dotični govorio o navodnoj „iranskoj prijetnji Balkanu“, prilikom čega je cijeli tim primio izraelski veleposlanik Shmuel Meirom.
Jedino logično objašnjenje za priklanjanje Domagoja Margetića proizraelskim stavovima jest – novac. Naime, dotični je u jednogodišnjem razdoblju od puštanja iz zatvora (travanj 2007.) do početka proizraelskog aktivizma (rujan 2008.) bio relativno marginaliziran u medijima, a prema odluci suda bio je prisiljen platiti kaznu od 80.000 kuna. Njegov kredibilitet bio je značajno narušen zbog kontroverzi s haškim tribunalom pa nije bio u mogućnosti pisati za bilo kakvu renomiranu novinarsku kuću, dok njegovi pokušaji medijskog eksponiranja putem vođenja trećerazrednih prosvjeda nisu urodili plodom. Nema nikakve sumnje kako je Domagoj Margetić u spomenutom međurazdoblju ostvario zajednički interes s pojedinim izraelskim organizacijama; njemu su bila potrebna financijska sredstva, a njima netko kontroverzan i popularan tko će u hrvatskim medijima širiti proizraelske propagandne pamflete. Treba naglasiti kako samo jedna od takvih organizacija ADL raspolaže s godišnjim budžetom od golemih 70 milijuna dolara zbog čega im nije problem sponzorirati jednog novinara poput Margetića čije su kolumne popularne na prostoru cijele bivše Jugoslavije, pa mogu utjecati na javno mnijenje kod čak 20 milijuna ljudi.
Nakon što je ostvarena ova simbioza, Margetić se na svojim web stranicama nastavio obračunavati s osobnim neprijateljima iz hrvatske vladajuće strukture koju proziva za međunarodni kriminal, kojeg je pak počeo nadovezivati na širi kontekst s Iranom u ulozi glavnog međunarodnog negativca. Tako se Iran npr. naziva najvećom međunarodnom prijetnjom, povezuje se sa sunitskim vehabijama, globalnim narko kartelom i terorizmom od Paragvaja do Japana, pa čak i najvišim hrvatskim političkim institucijama. Svaki komentar bio bi suvišan jer se argumentirano ne može skratiti u nekoliko redaka, pa svaka njegova laž zahtjeva detaljniju analizu koju ću uskoro provesti. Dokaz da Margetić sve donedavno nije bio upućen u političko-povijesne okvire Irana jest njegova knjiga „Islamistički terorizam na jugu Europe“ iz 2006. godine u kojoj Iran naziva „arapskom zemljom“ (str. 26.). Ipak, u člancima pisanim tijekom zadnje dvije godine da se iščitati kako se u međuvremenu ipak upoznao s elementarnim podacima o etnojezičnim karakteristikama Irana, što dodatno potvrđuje kako se tematikom počeo baviti relativno nedavno. Na isto upućuju i njegove „analize“ iz 2007. godine koje ukazuju kako nije ovladao osnovnom geografskom terminologijom pa Baludžistan i Baludže naziva „Baluchistanom“ odnosno „Baluchistancima“.
Zaključak
Dakle, tko je Domagoj Margetić: hrvatski domoljub ili izraelski aktivist? Do jučer se predstavljao velikim nacionalistom i zaštitnikom hrvatskih branitelja, no danas kada je tema haškog suda izblijedila odnosno Margetić više nema visoki položaj u hrvatskom novinarstu koji mu je osiguravao značajan profit, postao je velikim zagovornikom politike Izraela u čijim je organizacijama pronašao sponzora. Obje opcije možemo zanemariti budući kako jedna isključuje drugu; iskonski hrvatski domoljub svakako ne može podržavati izraelski režim koji je gotovo istovjetan Miloševićevoj Srbiji, koji već desetljećima provodi sustavnu okupaciju i progone nad autohtonim palestinskim stanovništvom dok istovremeno proziva Hrvate zbog naše povijesne uloge u II. svjetskom ratu i napada naše domoljubne pjevače diljem svijeta, te koji je tijekom Domovinskog rata bezrezervno podržavao srpsku agresiju.
Domagoj Margetić nema definirane političke stavove već isključivo patološku potrebu za samopromocijom i nametanjem autoriteta pod svaku cijenu. O tome ukazuju njegove aktivnosti već od rane mladosti kada je kao dječak bio Titovim omladincem, odnosno buntovnim predvodnikom „Hrvatske mladeži“ kao tinejdžer. Sebe voli nazivati „beskompromisnim borcem za pravdu i istinu“ koji će pisati „ono što drugi ne smiju“, no zanimljivo je kako se ne voli predstavljati kao pojedinac već isključivo kao vođa određene „organizacije“ koja mu služi kao paravan za projiciranje vlastitih političkih stajališta. Takvih primjera ima više; na web stranici Necenzurirano.com koju vodi potpisuje se kao „istraživački tim“ dok se praktički radi o njegovom osobnom blogu, sudjelovao je u privatizacijskim malverzacijama predstavljajući se vlasnikom lažnog poduzeća „Domag“, te konačno svoje političke stavove voli projicirati kroz šarlatanske „ekspertne timove“ ili „političke stranke“ kojima je on osnivač odnosno čiji članovi stanu na prste jedne ruke. Ovo ponašanje neodoljivo podsjeća na još dvojicu proizraelskih aktivista iz Hrvatske – Alena Budaja i Lea Pločkinića. Budaj je unatoč završenoj srednjoj trgovačkoj školi imao mogućnost osnovati vlastiti (dvočlani) „institut“ pomoću kojeg opetovano proziva Hrvate zbog tobožnjeg „antisemitizma“, a sponzori su mu (kao i u slučaju Margetića) izraelske organizacije poput Simon Wiesenthala. Pločkinić je pak još zanimljivija vrsta; kao i Domagoj Margetić zalaže se za prava Hrvata u BiH, dok je u potpori Izraelu otišao toliko daleko da je tvrdio kako će hercegovački Hrvati poslati vojnu postrojbu kao pomoć Izraelu u borbi protiv „islamskih terorista“, i to u zamjenu za podršku židovskog dijela američkog Senata u korist stvaranja trećeg (hrvatskog) entiteta u BiH. Poteze tog marginalca ne treba uzimati ozbiljno s obzirom kako se u njegovu „hrvatsko-izraelsku postrojbu“ nije prijavio baš nitko, a prije točno godinu dana proglasio se „predsjednikom alternativne vlade Herceg-Bosne“ te megalomanski tvrdio kako ga posjećuju veleposlanstva Sjedinjenih Država, Europske Unije, Rusije i Izraela kao i vodeće svjetske TV-postaje, no njegovi navodi pokazali su se neistinitima. Zanimljiv je i podatak kako dotični „domoljub“ surađuje i sa srpskim nacionalistima, a meta njihovih divljačkih prosvjeda je identična onoj protiv koje Margetić piše – Iran. Uzroke narcisoidne megalomanije Margetića, Budaja i Pločkinića ne treba tražiti u ničem drugom doli židovskom fundamentalizmu i patetičnim bajkama o „izabranom narodu“ s kojim se trojac poistovjećuje.
Ono što najviše intrigira kod Margetićevog djelovanja su brojne kontradikcije između njegovog životopisa i onog što u medijima zapravo zastupa. Na vlastitoj web stranici Necenzurirano.com piše protiv „izdajnika“ dok se sam prodao Izraelcima, povijesnim neprijateljima hrvatske države. Zatim, pomoću navedenog „ekspertnog tima“ proziva brojne pojedince i udruge zbog gospodarskog kriminala, za što je i sam bio osuđen. Konačno, osnovao je „Stranku hrvatskih branitelja“ unatoč tome što nikada nije sudjelovao u Domovinskom ratu budući kako je tada imao samo 17 godina. U internetskim autobiografijama Margetić se diči i članstvom u brojnim novinarskim udrugama pripisujući sebi količinu titula kojih se ne bi postidjeli ni asirski kraljevi, no niti u jednoj od njih nije ostvario viši položaj već je isključivo bio regularnim članom nižeg stupnja. Očigledno je kako Margetić pati od više oblika poremećaja ličnosti s izraženim elementima narcisoidnosti, pa čak i paranoidnosti koja se da iščitati u njegovim tvrdnjama kako ga prati desetak svjetskih obavještajnih službi. Ova poremećena percepcija okoline rezultat je njegovog lažnog osjećaja veličine kojeg neprestalno pokušava nahraniti bilo kakvim oblikom medijskog eksponiranja (novinarski napadi, prosvjedi, itd.).
Navedena opsežna analiza Margetićevog duševnog stanja ukazuje nam kako se ne radi o političkom kameleonu, niti o osobi kojoj je novac glavnim prioritetom. Ipak, izraelski sponzori Domagoja Margetića značajno su mu pomogli da se izvuče iz kaotične financijske situacije uzrokovane novčanim kaznama haškog tribunala, odnosno da nastavi svoje novinarsko djelovanje. Ipak, pristankom na promicanje izraelskih političkih pamfleta Margetić je previdio neke važne činjenice: Hrvatska se odavno ogradila od totalitarnih režima zbog čega je veličanje fašistoidnih ideologija poput cionizma odnosno protuiranske netrpeljivosti u 21. stoljeću neprihvatljivo za sve školovane i moralne građane Republike Hrvatske. Također, hrvatska kultura izgrađena je na kršćanskim svjetonazorima koji oštro osuđuju farizejstvo odnosno one koji su na temelju lažnih optužbi ubili Isusa Krista. Hrvati su se s takvim oblikom kriminala susretali i tijekom komunističkog režima kada je na stotine domoljuba stradalo u montiranim procesima, na što upravo podsjećaju Margetićeve farizejske laži i podvale protiv Irana. Nameće se zaključak kako je Domagoj Margetić izgubio sav kredibilitet kao novinar i kao čovjek, jer je dokazao kako je zbog novca ali prije svega očajničkog traženja medijskog prostora odnosno zadovoljavanja vlastite narcisoidnosti svjesno spreman širiti neutemeljenu nacionalnu i vjersku mržnju, i to sve pod izlikom „novinarskih sloboda“. Dakle, Margetić svakako nije hrvatski domoljub a činjenica kako trenutno djeluje kao izraelski aktivist dokaz je kako se radi o opasnoj osobi koja može pisati i govoriti protiv bilo koga, odnosno koja je to činila i ranije. Margetić se na svojim stranicama razbacuje materijalom većim od arhiva KGB-a, no pomisao da bi takav novinarski lakrdijaš imao pristup svim obavještajnim podacima o kojima piše zaista izaziva podsmjeh kod svakog razumnog čovjeka.
izvor: index forum
