Argentinska Hrvatica Carmen Vrljičak Verlichak izdala je novu knjigu u kojoj piše o Josipu Brozu Titu. U uvodu Vrljičak napominje kako nije riječ o biografiji već o bilješkama o nekim aspektima njegovog lika i djela. Osim toga, knjiga postavlja i neka pitanja, poput, kako je moguće da i danas ima onih koji ne vide ono što je očito: upravo sada, kada ima toliko dokaza i svjedočanstava o njegovim zločinima. Kako to da je njegov lik još prisutan i zašto postoje nastavljači njegova kulta? Zašto mu se neki dive zbog određenih ponašanja, kako što je, primjerice, bio njegov odnos prema ženama?
Zanimljiv je autoričin pogled ‘izvana’ s obzirom da je ona veći dio svog života živjela izvan Hrvatske. Od Montesquieovih Perzijskih pisama, a i otprije, zna se koliku vrijednost ima taj pogled izvana. Riječ je, kako napominje, o povijesnom perspektivizmu.
Autorica, koja je uz književnost i klasičnu filologiju studirala i sociologiju, s tog gledišta proučava razne aspekte – ne samo tko je bio Tito nego i kakvo je bilo društvo koje ga je obožavalo.
Među ostalim temama, u knjizi se iznosi koje je elemente Tito stavio u pogon da bi izgradio vlast i svoj kult ličnosti. Također, koje je elemente upotrijebio kako bi ga Zapad i većina vladara cijenili. Analizira se i način života i Titove odnose s moćnicima cijeloga svijeta, zatim kakva je bila sudbina niza žena koje su ga voljele. Spominje se što su rekli o njemu njegovi suradnici te koji su bili njegovi strahovi i slabosti.
Argentinska publika bila je poprilično iznenađena čitajući o različitim vidovima Titova ponašanja, o Golom otoku i o drugim realnostima koje je autorica opisala. Iako je kult ličnosti vladara dobro poznat u Argentini, čitatelje je također začudila savršenost elemenata što je ih Tito tako djelotvorno upotrijebio.
Među podacima koji su rijetko objavljivani, knjiga donosi istraživanje profesora Silvina Eiletza, filozofa i psihoanalitičara, koji otkriva što je zapravo Tito radio u Moskvi.
Zanimljivo je napomenuti da među Argentincima odavno postoji legenda da je Tito boravio u Argentini; čak ima i ‘dokaza’ o mjestima gdje je bio, gdje je radio, za koji klub je navijao itd, što je čak i napisano u raznim knjigama. Carmen Vrljičak dotiče se i tog.
I na kraju, autorica se pita da li je čovjek koji je umro u Ljubljani 1980. bio onaj isti koji se rodio u Kumrovcu 1892., ili imaju pravo oni koji mašu raznim teorijama o tome?
Claudio Rabinovich, u svojoj kolumni u novinama Río Negro, koju je naslovio Misterij i prijevara, ocijenio je knjigu kao više nego preporučljivu i pritom ističe da se knjiga temelji ne samo na dokumentima, nego i na svjedočanstvima preživjelih i na razgovorima s onima koji su živjeli pod Titovim režimom. Taj je materijal Vrljičak skupljala godinama. Autorica je također pohodila neka mjesta na kojima su se događaji zbivali, kao Jazovka, Jasenovac i druga.
Marcelo Zapata u ‘Ambito Financiero’ ističe Titovu egomaniju koja se očituje kroz kult ličnosti, njegovu strast za glamour, luksuz i žene.
Knjiga je imala odjeka u više tiskanih i radiotelevizijskih medija. Gotovo svi su istaknuli odmjerenost i objektivnost u opisivanju činjenica i likova.
Knjigu ‘En el nombre de Tito’ objavio je Krivodol press na 110. stranica na španjolskome jeziku.
Carmen Vrljičak je napisala, među ostalima, bestseler ‘María Josefa Ezcurra, el amor prohibido de Belgrano’, koji se među Hrvatima u Argentini već dugo i dobro prodaje.
