Prema posljednjim podacima HNB-a, krajem listopada prošle godine dug opće države koji obuhvaća dug središnje države, fondova socijalne sigurnosti i lokalne države iznosio je 283,8 milijardi kuna ili 85,5 posto procijenjenog BDP-a za 2015. godinu. Tako predstavljaju priču javnosti mediji. Ipak istina je da iz Hrvatske je opljačkano po procjenama oko 1000 milijardi,a sam dug većinom je produkt pljačke, pa se tako ne radi o dugu, već o pljački građana. Mediji godinama zapravo tražeći ustaše po Hrvatskoj skreću pažnju od pljačke stoljeća, modela kojim je prvo opljačkana Jugoslavija, kontrolom banka i pljačkom svih banaka, da bi nastavili sa pljačkom naroda.
Za takvu pljačku udbaško-komunistička ekipa je osnovala banke van države 1975. godine, AdriaAG iz Beča je bila vlasnik Zagrebačke banke, LHB vezana je na Ljubljansku banku i veliku pljačku građana preko slovenske banke, a sam dug Jugoslavije otkupljivala je bankarska ekipa iz Jugoslavije po 35% vrijednosti duga putem Salomon Brothersa, kojeg je osnovala City bank iz New yorka, vlasništvo stekla od židovsko-ruskog kapitala carske ruske obitelji.
https://en.wikipedia.org/wiki/Salomon_Brothers
Davor Stern u biografiji ima zanimljivu činjenicu-Nakon diplome radio je u INA Naftaplinu, a 1973. bio je angažiran od strane jugoslavenskoga naftovoda. Od 1976. do 1982. radio je kao direktor uvoza u INA – Commerce-u. Godine 1982. bio je imenovan za direktora podružnice INA-e u Moskvi. Na tom je položaju ostao sve do 1986. Od 1986. do 1991. radio je kao direktor Philipp Brothers – Salomon Brothers predstavništva u Moskvi.
http://www.ina.hr/UserDocsImages/investitori/objave/2010/CV_Davor_Stern_hr.pdf
Iza Salomon Brothersa zapravo su jugoslavenski komunistički bankari u pozadini i na taj način upravljali dugom bivše zemlje, SAMIM OTKUPOM, a danas otkupom duga Hrvatske. Odnešen novac sada se skupo naplaćuje preko kredita i porobljava narod nakon velike pljačke banaka.
Bit je vratiti novac, odblokirati HNB i jedino na taj način pokrenuti gospodarstvo. Laž je milanovićeva izjava o tome da je SDP garant napretka. Država je zablokirana u svim segmentima. Ne dozvoljava se ulazak stranog kapitala, blokiran je rad HNB-a, a bankarska elita crpi narod preko skupih kredita i ogromnih poreza. Politička elita šuti o svemu tome jer je jako dobro plaćena, kao i sudska elita. Kapital stranih investitora ne ulazi u zemlju, jer bi na taj način ova udbaška klika bankara bila otkrivena. Vrti se ukradeni novac i reketari vlatiti narod.
Čisti dokaz organizirane mafije pravosuđa, politike i bankarskog sustava je svakako afera RBA zadruga, koje su ušle ilegalno na financijski teren, bez da je guverner HNB-e reagirao, a to je dozvoljavao i premijer vlade. Milanović. Za šutnju premijer vlade je dobio 3,2 milijuna eura kredita u LHB banci. Nitko nije ispitivao uvjete dobivanje kredita premijera, ali su mediji složno napadali kredit Crnoje od 50000 eura ili uzeti stiropor u vrijednosti od 500 kuna ministra gospodarstva.
Dug države je zapravo pljačka države. Tko potražuje dug? Tko ga kontrolira ? Najveći dug je prema Unicreditu, a iza njega se skriva uvijek ista elita i Zagrebačka banka. 140 zgrada Zagrebačka banka nije unijela u osnovni kapital i tako prevarila dioničare.
Na sastanku sa našim premijerom u Austriji bili su samo naši novinari. Nije li to čudno za jedan Unicredit? Ako kažemo da se iza te franšize nalaze naše banke i komunistički bankari, onda je jasno zašto su samo oni bili na sastanku. Tko je bio sa premijerom? Guverner HNB-e koji nije odblokirao HNB i zna za ovakvo stanje blokade.
Hrvatska treba potpunu promjenu koja se danas ne nazire. Udba je ponovo preko medija izmislila proteste na sve strane. Kada ćemo konačno shvatiti da Hrvatska nije dužna već opljačkana?
-JUGOSLAVENSKI DUG JE KUPLJEN POD ŽIGOM STROGE DRŽAVNE TAJNE DA SE NE OTKRIJE KUPCI U SAD-e jer spada u kriminalne radnje. A tko su ti igrači bili u jugoslavenskoj operaciji otkupa duga? Bili su to Genex, Inex, Astra, Progres i slična državna uvozno-izvozna poduzeća. Otkup duga u SFRJ 1988. i 1989. specifičan je jer se većinom provodio kroz operacije u kojima bi se dug pretvarao u vlasničku strukturu firme (tzv. debt/export i debt/re-export). Osobe koje bi imali što reći su Boris Ercegović i Franjo Luković o OTKUPU JUGO- DUGA.
Milanovićeva Hrvatska vlada, koja je odabrala koncesionara zračne luke, vrstom tvrtke, Komanditnog društva pokušava opravdavdati davanje koncesije. Tvrdili su da je pariški aerodrom okupio investitore te svojim kapitalom i znanjem upravljaju zračnom lukom. Tu podvalu uspješno su plasirali pa još i danas neki misle da su koncesionari francuzi. Sličnu verziju plasira i Miroslav Drljaća, čovjek koji je kao direktor Zračne luke Zagreb “prodao” radnike i zračnu luku ZAIC-u. On tvrdi “ZAIC nije firma bez kapitala i rejtinga. Ona je osnovana s ciljem formiranja konzorcija više firmi u cilju zajedničkog nastupa na natječaju…” Međutim, te tvrdnje nisu točne, što potvrđuje registracija na A LIMITED. A limited omogućuje da identitet vlasnik ZAICA bude javnosti nepoznat, da direktori budu bez ovlasti, da ovlasti imaju prikrivene osobe.. Isto tako potvrđuje da Drljaća, koji sada na neki način, prati rad koncesionara, laže i da je dio one udružene skupine koja provodi kazneno dijelo.
Nakon svega navedenoga postavlja se pitanje kako je fizički ne postojeća tvrtka, bez zaposlenih, bez telefona, bez e mail adrese s javnosti nepoznatim vlasnikom pobijedila na natječaju za dobivanje koncesije za Zračnu luku Zagreb? Kako je, recimo, ispunila uvjet “upravljanja zračnom lukom s prometom putnika do 10 milijuna godišnje?”
Na ovo je jedini odgovor, natječaj je namješten.
Kako je za taj namješteni natječaj ugovor sa ZAIC-om potpisao zamjenik ministra Zdenko Antešić u prisutnosti Zorana Milanovića, nameće se zaključak da je upravo Milanović prikriveni vlasnik ZAIC-a. Upravo je on, smijenio Komadinu s mjesta Ministra prometa kada je osnovao stručno povjerenstvo za provjeru dokumentacije oko ZLZ-a
Ili možda Milanović to radi za brata, oca, partiju, bandića, hanžekovića, radića, građevinsku mafiju…
Na ova pitanja trebale bi odgovoriti nadležne isntitucije jer, Offshore tvrtka nije mogla pobjediti na natječaju za koncesiju. A svojim djelovanjem na zračnoj luci svakodnevno pokazuju da ne znaju upravljati zračnom lukom ali i da ne žele poštovati zakone RH.
Ujedno bi se institucije trebale pobrinuti za organiziranu skupina koja je taj projekt omogućila. Ta skupina prema hrvatskim zakonima naziva se “zločinačka organizacija”. Oni se, što je posebno opasno nalaze u vlasti, oni su članovi stranaka, od HDZ-a koji je već kod otvaranja ponuda za koncesiju zračne luke izabrao ZAIC do SDP-a koji je tu odluku proveo u djelo.
Braco Krešo Milanović
Krešin je poslovni profil, što bi se uličnim žargonom reklo, ”općekokošarskog” tipa. Njegova tvrtka ”Modestus” isposlovala je kredit od tvrtke-kćeri ”Ljubljanske banke” (LHB Handelsbank A.G.) u kojoj je kao broker zadužen za Hrvatsku radio jedan blisku suradnik Hrvoja Petrača, kojega se smatralo šefom hrvatskog podzemlja. Oko tri milijuna eura posuđeno je uz kamatu od samo 3 posto za gradnju luksuznih stanova u Dubrovniku. Novac je odobren 2007. uoči Zoranove pobjede na unutarstranačkim izborima, koja je Krešina starijeg brata kasnije dovela na premijersku poziciju.
U dubrovačku operaciju Krešo se upustio u partnerstvu s Igorom Maksimilijanovićem, jednim od ”dopisnih članova” knežijskog klana, koji se, međutim, proslavio kao partner i pratilac viđenih manekenki i novobogatašica, pa je njegova uloga u poslovno-nekretninskom miljeu prilično zanemarena. Jamstvo za Krešin kredit dao je Igor, a polog je bio stan Milanovićevih roditelja! Biznis je propao jer su maheri zaboravili objekt uvrstiti u prostorni urbanistički plan. Na livadu gdje se trebalo graditi, potrošeno je – milijun eura. Zatim je posao 2011. prodan ženi Roberta Jukića, ravnatelja Hrvatske pošte, koji je imao nevolja jer je optužen za suradnju s HDZ-ovom firmom za ispumpavanje novca iz javnih poduzeća (Fimi-media). Ako je Jukić mislio da će mu ta akvizicija spasiti karijeru, prevario se. Milanovićeva ga je Vlada uredno smijenila.
Odmah poslije slovenskog kredita, u Krešinu obiteljsku blagajnu stigao je i novac Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR). Njegova žena dobila je 250 tisuća eura (preko Centar-banke) za otvaranje – samoposlužne praonice auta. To se čini kao prilično velika svota – za toliki novac aute bi sigurno bila spremna prati i Jelena Rozga pjevajući pritom svoje hitove.
”Pismohrana” nije u Krešinu vlasništvu – nakon bankrota njegovih poduzeća svi su valjda shvatili da se u njih ne isplati ulagati jer se uz garantirani novčani gubitak ne garantira politička protekcija, pa se u sljedećem avataru Krešo pojavljuje tek kao ”lobist” i s Bakovićem obilazi razne državne ustanove od kojih se mogu dobiti neke poslovi. To je posvjedočila i ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva, koja opisuje kako joj je na vrata zakucao neobični dvojac. Spojio ih je život na vrućem zagrebačkom asfaltu. Krešo njenu storiju demantira, ali žena se čini puno ozbiljnijom od njega, pa si joj sklon povjerovati…
”Pismohrana” inače nije neka multinacionalka, nego relativno malo poduzeće iz kojega premijerov brat, kad bi iz njega izvlačio profit, ne bi nabrao više od 50 tisuća eura godišnje, što bi trebalo biti dovoljno za čovjeka normalnog lajfstajla. No, Krešin lajfstajl, kao i društvo u kojem se kreće, nisu sasvim normalni.
U Splitu ga je jednom jurila policija kad im je u autu pokušao pobjeći sa 1,34 promila alkohola u krvi. Na kraju potjere pod sirenama, pokazalo se da nema ni važeću vozačku dozvolu. ”Mercedes” koji je vozio nije bio registriran. U izjavi za novine objasnio je svoj prekršaj kao – ”ništa spektakularno”. Po nekim portalima pisalo se da je općenito sklon pijankama i da se pojavljuje u društvu ”starleta”, ali to je informacija kojoj ne treba poklanjati naročitu pažnju, iako njegova sad već bivša žena očito jest, pa je došlo do razvoda braka. On se potom preselio kod Sare Sikirić, prominentne u suđenju za podvođenje poznatih hrvatskih manekenki, pjevačica i drugih profesionalki, na kojemu je osuđen siromašni Nebojša Perunović Pančo. Cijelo je vrijeme govorio da je on tu pik-zibner, ali na to nitko nije obraćao pažnju jer vjerojatno i jest, ali je trebalo hitno zaključiti aferu u kojoj su osim ovih estradnih radnica bili involvirani najviši dužnosnici i poslovni ljudi. U klubu gdje su operirale dilao se kokain te zaključivali poslove između državnih poduzeća i privatnih zaštitarskih tvrtki.
Zanimljivo da je kod te LHB banke nedavno Zoran Milanović podigao osobni kredit u visini od 3,6 milijuna eura. Iz toga se jasno vidi njegov politički stav, čiji je on politički sluga i za koga agitira. Ako povežemo slučaj Perković kojeg je Milanović zakonom htio onemogućiti, jasno je da dvije banke i danas kroje sudbinu Hrvatske. LHB je osnovala udbaška elita.
Slučaj Jakovina
Pokušaj otimanja više stotina milijuna eura namijenjenih malim poljoprivrednim proizvođačima i dijeljenja tog novca tajkunima Ivici Todoriću, Marku Pipuniću i Mirku Ervačiću, i dalje je top tema na internetu.
Doprinijela je tome i činjenica da je ‘najveća pljačka EU fondova u Hrvatskoj’ – koju je otkrila Europska komisija, a za koju je odgovoran ponajprije bivši SDP-ov ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina.
1)Tko će odgovarati i gdje je nestalih 16 milijardi iz DUUDI:ja?
2) Tko će objasniti kako je u 12 godina HDZ-ovih vlada javni dug porastao 135 milijardi kuna, a u 7 godina SDP-ovih 94 milijarde kuna. Vanjski dug za vrijeme HDZ-a povećan 40,7 milijardi dolara, a SDP-a 19 milijardi dolara?
3) Tko će odgovarati za skoro 2000 zaposlenih djelatnika bez natječaja krajem 2015 godine u državnim službama i javnim institucijama? Samo u Hrvatskim vodama bilo je do SDPa 400 zaposlenih a od mandata prošle Vlade ima ih preko tisuću.
4) Tko ce odrediti provedbu revizija predstecajnih nagodbi izvršenih za mandata prošle Vlade i poništiti one u kojima su dugove oprastali sami sebi?
5) Tko ce objasniti da neovisno o političkim strukturama koje su na vlasti nelegalni kreditni uredi Kartagina d.o.o., Kartaga d.o.o. , Za tebe d.o.o., Novac na ruke d.o.o., C.e.C. I druge i bez potrebnih dozvola i s manjkom temeljnog kapitala obavljaju i nesmetano vrše financijsko poslovanje, u uredima isplaćuju novac, putem FINE ovršuju građane, a jedan od ureda u Jurisićevoj bode u oči i sasvim normalno radi i DANAS?
6) Tko će objasniti zašto se žmiri na nelegalno i nezakonito poslovanje austrijskih zadruga u Hrvatskoj, oprašta im se neplaćeni porez i kazne i zašto nezakoniti i neustavno ugovori godinama već nisu poništeni?
6) Tko ce objasniti zašto FINA smije provoditi blokadu računa i ovrhu na temelju isprava koje su zbog zastare izgubile svojstvo ovrsnosti?
7) Tko će objasniti zašto narod nema Ustavom zajamčeno pravo žalbe u pojedinim ovršnim i z.k. postupcima i zašto žalba ne odgađa izvršenje pljenidbe imovine i novca?
Mladen Pejnovic ravnatelj DUUDI-ja u kojem se “nesretnim slučajem, i ne njegovom krivnjom”, revizijom utvrdilo poslovanje s manjkom od 16 milijardi kuna, zaposlio je prije dvije godine, sretnim slučajem svojeg tada 23 godišnjeg sina Nikolu Pejnovića bez radnog iskustva u HBORu -Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak. Iskreno se nadamo da će sina Nikolu promašit ona stara poslovica “Kakav otac, takav sin” i “Ne pada jabuka daleko od stabla!” ,jer jao si ga hrvatskom narodu, ako će se povijest ponoviti i po sinu, s manjkom od 16 milijardi u HBORu (koja milijarda manje ili više) sve na teret naroda.
Mesić-izabrali smo predsjednika koji pjeva ustaške pjesme i tumači antifašizam, a nije u stanju sačuvati ček dobiven za obranu zemlju i kad potpiše dokument u svezi Željezare sisak ne prepoznaje svoj potpis…
U našem tisku godinama se lome koplja oko Beusu. Ali on i dalje prolazi bez problema sve zapreke. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društava predstavljala je Beusa kao apsolventa politologije, što je tragikomika, jer to njegovo apsolviranje traje duže od mnogih njegovi životnih angažmana i zapravo navedeni političar ima tek diplomu srednje škole sa kojom si je priskrbio poprilično napredan društveni angažman; — Turistički menadžer i publicist. Po obrazovanju je suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama?!
Bio je tajnik (1988.- 1989.), a potom predsjednik Uprave Hrvatskoga ferijalnog i hostelskog saveza (od 1990. do 2000.) i organizacijski tajnik Hrvatske glazbene mladeži (2001/2002). Od 2002. radi kao razvojni koordinator i inspektor za srednju i istočnu Europu Međunarodne federacije omladinskih hostela (IYHF), inače najveće članske turističke organizacije u svijetu. Također je i direktor Centra za mobilnost mladih u Velikoj Gorici. I sve to sa srednjom brodograđevnom školom i sa nezavršenim fakultetom. Član je Hrvatskog društva politologa i Matice hrvatske – Odjela za književnost.
Od političkih funkcija, vezano uz ime kulturnog radnika sa srednjom školom brodogradnje, koje mi nikako nije sjelo, kao normalan epilog po svršetku školovanja, prema zanimanjima koje je obavljao; najznačajnije su bile; član Predsjedništva Republičke konferencije SSOH (1988. – 1989.) i Savezne konferencije SSOJ (1988. – 1990.) te član šestočlanog Odbora za raspuštanje SSOJ (1990.). Bio je član SKH (1985. – 1988.). Danas je član Hrvatske narodne stranke u kojoj obnaša dužnosti člana Središnjeg interesnog odbora (SIO) za međunarodne odnose, tajnika SIO za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, člana Predsjedništva HNS-a Zagrebačke županije te predsjednika HNS-a Velike Gorice.
Pokušajte sami to postići bez političke pozadine sa nesvršenim fakultetom, prije ćete završiti na burzi nego na svim ovim funkcijama.
Njegova supruga Ivona, kad se pogleda profesionalni put, ima sličan radni put sa jednom ‘malom’ činjenicom diplome onog u čemu je on vječiti student- politologije. Ima dvadesetogodišnje radno iskustvo u djelatnostima mobilnosti mladih (Centar za mobilnost mladih) omladinskog turizma, agencijskog poslovanja i međunarodne suradnje (Hrvatski ferijalni i hostelski savez), vođenja nevladinih organizacija. Očito da su njih dvoje eksperti za ‘omladinski turizam’. Čini se da je njemu neka ‘politička škola’ bila jača od diplomiranja politologije, jer prosječan građanin se ne bi mogao ugurati u ovako zanimljive poslove, bez osnovnog parametra-fakulteta.
Mediji saborskog zastupnika Beusa prozivaju za protuhrvatsko djelovanje još od srednjoškolskih dana, kada je živio kod majke u Splitu. Tada je dvije djevojke prijavio, jer su gledale operu Nikola Šubić Zrinski i to je odradio pod mentorskom palicom Ognjena Ignjatovića, budućeg glasnogovornika SAO Krajine. Prema tim navodima vrlo rano je postao suradnik UDBE i veza agenta Šupea prema riječima jednog pročelnika u gradu Velikoj Gorici.
U sada aktualnoj situaciji proziva često branitelje, poglavito one koje naziva „šatorašima“, riječi su grube, bez imalo pijeteta i na tragu su njegove prošlosti. Kako je često mijenjao nacionalnosti, od očito oca Bošnjaka, pa navodno srpske, pokušaja židovske i sada njemačke, porazgovarali smo sa novinarom Aleksandrom Božićem, koji sigurno najbolje poznaje lik i djelo ovog saborskog zastupnika. I sam je nakon svoga pisanja prošao sudske napade Beusa. Kako je presudom ipak nešto i nepobitno dokazano, cijelu priču o ovom lažnom Nijemcu predstavljamo javnosti.
Zvonko Kunić gradski pročelnik iz Velika Gorica optužio je Beusa da je Beus u Beogradu bacao cvijeće na tenkove koji su išli na Hrvatsku i da je živio u Beogradu do 1993. godine, kakva su vaša saznanja o Beusu toga vremena?
Nema kartona u uredu za obranu od Gorana Beusa, niti pod kojim imenom i prezimenom, premu imenu oca Gorana Beusa Richembergha. Na sudu koji je podigao isti protiv mene i sam nije tu činjenicu znao objasniti, ali je rekao da je u „nekom uredu djelatnik T.H. rekao mu u vrijeme rata ako ga nitko ne zove, neka ostane kod kuće“. Ime čovjeka ne smije izreči, jer je to navodno službena tajna. Tako što je smiješno, jer rat je završio prije 20 godina i slobodno je mogao reći kako se zove taj službenik.
Ipak je time svima jasno; dok su branitelji krvarili, Beus je bio daleko od prve crte bojišnice. Ne znamo da li pred televizorom u šlapama ili negdje drugdje. Mediji su ga prozivali za suradništvo sa UDBA-om, ali ih on nije nikada tužio te medije, a koliko znam niti Kunića, već je ovaj pokušao njega tužiti, samo što je saborski imunitet bio prepreka tužbe.
Što je istina o njegovom rođenju i srednjoškolskim danima,a što je i na sudu utvrđeno?
Otac Beusa se zove Edhem Tiro, Majka Marija iz Dugobaba, pa sad vi procijeniti to njemačko porijeklo sami. U srednjoj školi je upropastio sudbine učiteljice Slobodanke Matijević i učenice Marine Protić. Učiteljica je rekla da je on jako opasan čovjek i da zbog njega nikada nije nešto posebno u to vrijeme napredovala. Pokazao sam joj slike Beusa, a ona je rekala da ga zna i da je bio taj plavokosi dečko jako opasan, poput zmije.
Sada je tamne kose i to me jako zbunilo. Pitao sam učiteljicu koliko je sigurna. Bila potpuno sigurna da je on taj, prokazivač koji je učenice prijavio za ustaštvo, jer su učenice gledale operu Nikole Šubića Zrinskog. Svjedočenje sam i snimio gospođe Matijević.
O vama je pisao da ste utjerivač poreza, bespravni graditelj?
Da, svašta je pisao o meni, ali kada sam njega htio tužiti nisam mogao zbog zastupničkog imuniteta. Oni su zaštičeni na taj način, ali on je mene mogao tužiti. Prema već izrečenom pokušajte sabrati logiku našeg društva i jasno je kakav je to apsurd. Sabor štiti takvu osobu. Ja sam za uvredu njemu morao platiti novčanu kaznu, a radilo se o riječi da je „udbaš“, što su napisali i Hrvatski tjednik i na sjednicama gradskog poglavarstva rekli Šimunović i Kunić. Uglavnom sve ostalo napisano o njemu nije sporno.
Pronašli ste da se njegovo ime nalazi u knjizi mladog pročetnikog znastvenika ?
Tako je i tu knjigu posjedujem.“ Krivična estetika“ rad Marinka Arsića Ivkova , u sebi ima tekst od Beusa „Juga noćas mora pasti“, člana SSOJ-e. Tu je već prikačeno njemačko prezime na njegov tekst. Ne mogu tvrditi da je bio tada član UDBE, ali u metodologiji te organizacije su bila uobičajna dva prezimena, da se teže uhvati trag suradnika.
OSUĐENI DUŽNOSNICI SDP-a I HNS-a
Ako započnemo od bivšeg podpredsjedniku i predsjedniku HNS-a Radimira Čačiću onda je uočljivo da je nadležno saborsko povjerenstvo presudilo da je još kao ministar graditeljstva bio u sukobu interesa, jer su tvrtke povezane s njim radile izdašne poslove njegovom ministarstvu. Nesreća koja je zadesila Radimira Čačića, čelnu osobu u HNS-u u kojoj su dvije osobe tragično izgubile život a on osuđen na zatvorsku kaznu od 22 mjeseca zatvora, uspješno je zamaglila sve druge događaje oko Čačića. Sućut i empatija koju je doživio zbog sve što ga je zadesilo, u jednu ruku pomogla je Čačiću, jer su svi oko njega prestali pričati o malverzacijama oko tvrtki koje su vlasnički povezane s njegovim imenom ili članovima njegovih obitelji. Kako god bilo, Radimir Čačić iza sebe ima prošlost bivšeg osuđenika i zatvorenika. Istina, svakom se može dogoditi automobilska nesreća, no činjenica je se zvijezdama političkog neba, takve situacije puno brže opraštaju pa i zaboravljaju.
U novu aferu Radimira Čačića i cijelu političku stranku HNS uvukao je i Josip Sapunar. Josip Sapunar iz kaznenog predmeta „Remorker“ sam sjedi u Remetincu iako je pred istražiteljima i kamerama USKOK-a izjavio kako je „oprani“ državni novac predao HNS-u ministrice Vesne Pusić kako bi stranka imala dovoljno sredstava za njene retuširane jumbo plakate na tada nadolazećim parlamentarnim izborima. Prema dostupnim medijskim napisima moglo se saznati kako se je na odlično obavljenom poslu, dobrom „dečku“ Sapunaru, osobno telefonski zahvalio tadašnji prvi golfer HNS-a, Ratimir Čačić. – See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/CRNA-KRONIKA/KAKO-JE-STEKLA-KUCU-NA-KRKU-OD-700-TISUCA-EURA#sthash.8rAOzhN5.dpuf.
Danas, bivši i sadašnji čelnici HNS-a odbacuju bilo kakvu povezanost s navodnom donacijom od milijun kuna iz crnog fonda Hrvatskih autocesta (HAC) koju je HNS-u, prema pisanju Jutarnjeg lista, dao bivši član uprave HAC-a Josip Sapunar.
Srećko Ferenčak, čovjek od posebnog Pusićkinog povjerenja, glavni tajnik HNS-a, osuđen je po drugi put za kriminal oko zemljišta namijenjenog invalidima, koje je po višestruko većoj cijeni preprodao Konzumu. Ferenčaku i Turkoviću sudilo se u tzv. aferi Nanbudo. Oni su prema presudi 1996. godine najprije posudili Nanbudo institutu 520.000,00 kn da bi taj institut od Grada Zagreba po simboličnoj cijeni dobio građevinsko zemljište od gotovo 5.000 m2 no isključivo za gradnju Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba. Zemljište je ovaj dvojac prodao Konzumu za 10 milijuna kuna.
Možda se radi o kakvom virusu koji je zarazio stranku od samog utemeljenja. Naime još jedan HNS-ovac, Marko Pušić, jedan od osnivača HNS-a, osuđen je također zbog privrednog kriminala na dvije godine zatvora. No, Pušić je imao sreće, jer je tada HNS-ovac u mirovanju Stipe Mesić bio predsjednik države pa ga je pomilovao.
Šef karlovačkog HNS-a Dubravko Belan osuđen na osam mjeseci zatvora zbog krađe jedrilice, a povezuje ga se i sa švercom južnoameričkog kokaina. Dubravko Belan – bivši je tajnik HNS-a Karlovačke županije.
Gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić, također član HNS-a nedavno je osuđen na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora – uvjetno na rok kušnje od godinu dana. Vlahušića se u aferi Šipan teretilo za nezakonitu pozajmicu iz gradskog proračuna privatnoj Vićanovoj tvrtki “Dubrovačko primorje”, odnosno da je kao gradonačelnik u travnju 2010. prekršio gradski statut i Vićanu, čija je tvrtka zapala u financijske teškoće, bez odobrenja Gradskog vijeća odobrio pozajmicu od dva milijuna kuna. Nakon što je afera izbila u medije novac je vraćen u proračun. Županijski sud je odredio kaznu od godinu dana zatvora uvjetno odnosno deset mjeseci uz rok kušnje od tri godine, no Vrhovni sud je umanjio kaznu na šest mjeseci zatvora uvjetno uz rok kušnje godinu dana.
HNS-ovac Zvonko Spudić – predsjednik karlovačke Županijske organizacije HNS-a, nepravomoćno je osuđen danas na dvije godine zatvorske kazne i zabranu javnog djelovanja jer je devedesetih godina oštetio proračun općine Barilović za 152 tisuće kuna. Županijski sud u Karlovcu, čijim je vijećem predsjedao Ante Ujević, proglasio ga je krivim za uzimanje novca iz općinske blagajne u razdoblju od 1998. do 2000. godine, koji je bio namijenjen novčanom stimuliranju predsjednika mjesnih odbora i to na način da je na isplatnice potpisivao predsjednike odbora. Oni su pred sudom potvrdili da novac nisu primili te da potpisi na isplatnicama nisu njihovi. Zvonko Spudić i nakon izlaska iz zatvora nastavio je obavljati funkciju tajnika Županijske organizacije HNS-a. Glavni tajnik HNS-a Ferenčak čvrsto je stao iza Spudića, tvrde upućeni, iako je izišao iz zatvora, gdje je bio zbog zloporabe položaja i ovlasti.
Gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš, član HNS-a, u travnju 2014. godine na osječkom je sudu nepravomoćno osuđen na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Sud ga je kaznio zbog zloporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave. Uz Doboša je na istu kaznu osuđen i poduzetnik Vjekoslav Kalivoda, jer je poticao na kazneno djelo. USKOK je teretio Doboša da je Kalivodu, koji je vlasnik obrta “Kalivoda” omogućio da nezakonito ispuni uvjete za sudjelovanje na natječaju grada Belišća, za održavanje nerazvrstanih cesta, te mu omogućio da dobije posao na tom natječaju.
HNS-ovac Momčilo Balajić, referent Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Sinju, osuđen je pravomoćno na uvjetnu kaznu od pola godine zatvora s rokom kušnje od dvije godine, i to zbog krivotvorenja službene isprave, koje je počinio na radnom mjestu! Početkom 2001. godine Balajić je, naime, potpisao i ovjerio zemljišno knjižni izvadak u kojem je neistinito naveo da se radi o terenu u vlasništvu tvrtke Peradarstvo u likvidaciji, premda je bilo upisano pravo vlasništva Republike Hrvatske. Balajić je u prošlom sazivu bio HNS-ov gradski vijećnik Sinja. Srđana Gjurković, šefa županijskog HNS-a, još ne zna hoće li biti ikakvih sankcija za osuđenog člana..
Đani Poropat, bivši zamjenik riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela na Županijskom sudu u Rijeci prošle godine je potvrđena uvjetna kazna zbog utaje poreza. Poropat je odlukom Općinskoga suda u Rijeci uvjetno osuđen na deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od dvije godine zbog utaje poreza. Kako stoji u presudi, Poropatu je utvrđena krivnja jer je u razdoblju od 1997. do 2000. godine kao ravnatelj Adria rent-a-cara utajio porez u iznosu od 197 tisuća kuna. Poropat je odlukom regionalne organizacije isključen iz HNS-a s bizarnim obrazloženjem da nije redovito plaćao članarinu.
Neovisno o presudi i navodnom izbacivanju iz stranke, Poropat je ostao zaposlenik županijske tvrtke Runolist, gdje je uhljepljen nakon ostavke na funkciju riječkog dogradonačelnika. Pojavljivanje Poropata u javnosti ostavlja opravdanu sumnju da je ‘spektakl’ oko njegovog navodnog izbacivanja iz stranke bio tek predstava za naivne.
Andrea Zlatar Violić, bivša ministrica kulture, dugogodišnja članica HNS-a, napustila je ministarski položaj zbog afere „peglanja kartica“ . Prema nalazu Državne revizije za 2013. godinu, u Ministarstvu kulture su podizana gotovinska sredstva korištenjem poslovne kreditne kartice izvan blagajničkog poslovanja. Na taj način je došlo do nepoštivanja Odluke u uvjetima korištenja kreditnih kartica. Prema istom nalazu revizije do vremena obavljanja revizije (lipanj 2014.) vraćen je cjelokupni iznos sredstava. Bivša ministrica kulture Andrea Zlatar Violić zloupotrijebila je svoje diskrecijske oblasti prilikom imenovanja ravnatelja Državnog arhiva u Osijeku i prilikom dodjele 70 tisuća kuna neprofitnoj elektroničkoj publikaciji Autograf. Tako je odlučilo Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa.
Darinka Prežec – član HNS-a i članica Upravnog vijeća Dječjeg vrtića “Medo Brundo”, osuđena je zbog zlouporabe položaja skrbnika. Prodala je imovinu Ivana Štrka, osobe o kojoj se skrbila, te je sudjelovala i u prodaji gradskih stanova s krivotvorenom dokumentacijom, sređivanjem „lažnih mirovina“ i dr.
Protiv Marije Brezovec, HNS-ove gradonačelnice Ivanca do 2005 godine podignuta je optužnica zbog zloporaba ‘teških’ 22 milijuna kuna zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja zloporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju.
Optužnica je podignuta i protiv Marijana Đureka, bivšeg gradonačelnika Zlatara. U optužnici se navodi da je od travnja 2005. do svibnja 2009. Đurek kao gradonačelnik s Crnecem, Duktaj i Zebom, protivno odredbama Zakona o javnoj nabavi te mimo natječajnih uvjeta i krivotvorenjem natječajne dokumentacije, zaključio ugovore o izvođenju građevinskih radova, a oni su napravili neistinitu natječajnu dokumentaciju i ispostavili tzv. ‘privremene situacije’ za radove koje nisu u cijelosti obavili. U dogovoru s Đurekom, ‘privremene situacije’ ovjerili su nadzorni inženjeri Posarić, Šutina i Kokolek iako su znali da radovi nisu u cijelosti obavljeni. Kako bi se to realiziralo, Đurek je zadužio grad Zlatar zaključivanjem ugovora o kreditima s poslovnim bankama i pravnim osobama te je na ime povrata kredita, budući da je znao da nema proračunskog novca za njihov povrat, izdavao sredstva osiguranja i time opteretio imovinu grada Zlatara zasnivanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima u njegovu vlasništvu. Tako dobivenim novcem Đurek je plaćao ispostavljene ‘privremene situacije’, a Kavač je kao ravnatelj Županijske uprave za ceste, u dogovoru s Đurekom, odobravao isplate jednome trgovačkom društvu na temelju fiktivne ‘privremene situacije’ drugoga trgovačkog društva. Tako je Đurek založio cjelokupnu imovinu Zlatara te uzrokovao prezaduženost i blokadu gradskoga žiroračuna, a grad je oštećen za 26.885.634,12 kuna. Sposobni HNS-ov kadar – Marijan Đurek, bivši gradonačelnik Zlatara, prvi je gradonačelnik u Hrvatskoj koji je 2013. godine osuđen jer je svojim djelima doveo – Grad do bankrota. Presuda, koju mu je jučer izreklo Vijeće zagrebačkog Županijskog suda, pod presjedanjem sutkinje Tanje Pavelin Borzić, zasad nije pravomoćna. Đurek, koji se na objavi presude nije pojavio (a prema zakonu na objavi i ne mora biti, op. a.) nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine zatvora zbog zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja isprava te nesavjesnog vođenja poslovnih knjiga. Gradu Zlataru mora vratiti 23,7 milijuna kn.
Razočaran sam u sudstvo! – izjavio je i Zoran Šarić, bivši HNS-ov načelnik Općine Sveti Juraj na Bregu i ravnatelj Županijske uprave za ceste, nakon presude Županijskog suda u Zagrebu, koji ga je osudio na 11 mjeseci zatvora, uvjetno na četiri godine. To znači da neće morati u zatvor ako u četiri godine ne počini novo kazneno djelo. U roku od šest mjeseci mora općini vratiti i 28.539 kuna.
Uz Šarića (46), osuđen je i bivši općinski načelnik Davor Križaić (33), također član HNS-a, te općinska tajnica Vera Grabar (47). Prema presudi, tajnica je u razdoblju od 4. srpnja 2005. do 22. kolovoza 2007. načelnicima Šariću i Križaiću uz njihovo odobrenje ispunila naloge za plaćanje putnih troškova, loko vožnje, raznih nagrada i reprezentacija, božićnice, naknade za godišnji odmor i drugog, bez popratne dokumentacije koja bi sve te troškove i opravdala. Na račune im je tako protuzakonito uplaćeno 244.984 kuna.
Ivica Mandić, ugodan položaj HNS-ovog predstavnika ostvarivao je lovom u Južnoafričkoj Republici. Na putovanje je potrošio navodno 15.000,00 kn proračunskih sredstava. Premda je malo građana koji su za njegovo ime čuli, kao saborskom zastupniku na račun mu je sjedalo oko 30 tisuća kuna. Uz plaću zastupnika je hrvatska sirotinja častila plaćanjem stanarine i režija te putnih troškova. U prosincu 2012. godine ukinut mu je saborski imunitet na zahtjev Općinskog suda u Našicama koji ga je teretio za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave. Dok još nije bio zastupnik Općinski sud oslobodio ga je krivnje, ali osječki Županijski sud sve je vratio na ponovno suđenje. Mandić je šef đakovačkog HNS-a i član predsjeništva HNS-a u Osječkoj županiji. Kao predsjednik Nadzornog odbora Đakovačkog vodovoda ovjerio je i potpisivao izmjenjeni ugovor direktora Vodovoda Vlade Korena, koji je ovaj sam izmijenio, a sve kako bi se zaštitio od smjene s direktorske pozicije. Priča je završila optužnicom protiv spomenutog dvojca.
HNS je stranka koja u svojem članstvu ima i ratnog zločinca Marka Carevića, iz Gornjeg Sjeničaka kraj Karlovca, inače predsjednika gradskog Mjesnog odbora Sjeničak-Utinja, člana HNS-a. Njega je zbog sumnje da je počinio ratni zločin uhitila policija. Carević je pobijedio na lokalnim izborima kao nisitelj koalicijske liste SDP-HNS. Istražitelji ga terete za smrt 83-godišnjeg starca u mjestu Kablari početkom listopada 1991. godine, kada je bio zapovjednik voda čete teritorijalne obrane tzv. SAO Krajine. Tada je navodno zapovijedio dvije godine mlađem vojniku ubojstvo starca kojega su bili zarobili, što je ovaj i učinio iz vatrenog oružja.
I sama šefica HNS-a Vesna Pusić izrazito je velikodušno prilikom dodjele državnog novca raznim udrugama. Uz onu od brata Zorana Pusića, posebno iskače i udruga “Zdenac” koja je dobila 150 tisuća kuna za prevenciju zaraznih bolesti u afričkoj Tanzaniji. Ukupno isplaćeni iznos od strane MVEP RH Teršelički i ostalim odabranim udrugama tzv. “civilnog društva” gotovo je dva milijuna kuna.
Kao prva podpredsjednica Vlade, Vesna Pusić nije nikad posjetila poplavljenu Gunju, niti pitala ima li tamo zaraznih bolesti.
No, za razliku od gospođe Pusić, Gunju i ostala poplavljena područja često je posjećivala članica HNS-a, ministrica Anka Mrak Taritaš. Vrijedna ministrica uspjela je prije nekoliko mjeseci kupiti vilu u Malinskoj za gotovinu u vrtoglavom iznosu od čak 700.000 eur-a. Prema neslužbenim informacijama državnih tijela, navodno postoji i sumnja da je ogroman državni novac iz poplavljene Gunje u jednom dijelu iskorišten i za financiranje političke sranke HNS.
I HNS-ovac Stipe Tomičić nalazi se na neslavnoj TOP LISTI HNS-ovih moralista. Protiv njega je šibenska policija na temelju anonimne prijave pokrenula istragu u šibenskoj komunalnoj tvrtci Gradska čistoća d.o.o., a zbog sumnje u legalnost nabave vozila i rezervnih dijelova tijekom 2013. i 2012. godine. Na nabavu ukupno deset kamiona na leasing, Čistoća je potrošila ukupno oko šest milijuna kuna. Sve to ne bi bilo sporno da su kamioni u upotrebi no u anonimnoj prijavi se navodi da dio kupljenih vozila do danas nije stavljen u uporabu, te da imaju nula prijeđenih kilometara za potrebe Čistoće! Otkako su dostavljeni parkirani su u dvorištu tvrtke i nisu uposleni.
Željko Presečki još je jedan HNS-ovac koji popunjava ovu TOP LISTU. Zelena lista nije željela podržati HNS 2010 godine iz razloga jer je njihov dotadašnji načelnik Željko Presečki, došao na zao glas po raznim mutnim poslovima i zloupotrebi općinske kase. Još od 15.12.2009. Željko Presečki je pod istragom krim-policije radi privrednog kriminala, nesavjesnog poslovanja i krivotvorenja počinjenih u mandatu kad je obnašao funkciju načelnika općine Petrovsko. Bez obzira na istragu, spomenuti Presečki osim što je član Općinskog Vijeća Petrovsko obnaša i funkcije potpredsjednika županijskog HNS-a, te člana nadzornog odbora obližnjeg lječilišta u Krapinskim toplicama.
SDP marljivo prati svojeg KUKURIKU koalicijskog partnera
Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, član SDP- izdržava osmomjesečnu zatvorsku kaznu zbog pokušaja podmićivanja HDZ-ove vijećnice Marije Budimir. Županijski sud u Osijeku Sabi je u rujnu 2014. dosudio 16 mjeseci zatvora, a Vrhovni sud u ožujku ove godine tu je kaznu potvrdio, ali na način da polovicu kazne odsluži, a da osam mjeseci bude uvjetno, ako u tom razdoblju ne počini isto kazneno djelo.
I dr. Danko Pušćenik, SDP-ov predsjednik oroslavskog gradskog SDP-a pravomoćno je osuđen u studenom 2014. godine. Uvjetnom osudom izrečena je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uvjetno dvije godine, a mora vratiti 19.040 i platiti kaznu 18.680 kuna
Frane Lozić – SDP-ov načelnik općine Milna osuđen na 2 godine zatvora u siječju 2014. godine. Aktualni načelnik općine Milna na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno je kažnjen s jedinstvenom kaznom od dvije godine zatvora zbog raznih djela povezanih sa gospodarskim kriminalom, nesavjesnim poslovanjem i krivotvorenjem službenih isprava. Predsjednik Sudskog vijeća Slavko Lozina izrekao mu je djelomično uvjetnu kaznu, što znači da 10 mjeseci treba ići u zatvor, a 14 mjeseci zatvorske kazne neće se izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Lozić je osuđen i za drugo kazneno djelo. Radi se o dvostrukoj prodaji zemljišta Češki kamp. Lozić je zemlju prodao tvrtki Byron Corporation, a Hansen je obmanuo da će prodati njima tako da su dali polog koji im nije vraćen. Za malverzaciju je Lozić osuđen na dvije godine zatvora na Županijskom sudu u Splitu.
Saborski zastupnik SDP-a Mario Moharić, SDP-ov saborski zastupnik i načelnik općine Goričan, osuđen je na 10 mjeseci zatvora odnosno na uvjetnu kaznu. Moharić je osuđen jer je kao načelnik nezakonito isplaćivao stimulacije općinskim zaposlenicima
Ništa nije tako šokiralo javnost kao uhićenje županice Sisačko-moslavačke županije Marine Lovrić Merzel i podizanje optužnice. Marina Lovrić Merzel odrekla se položaja županice i odlučila aktivirati saborski mandat dok se u kaznenom postupku ne dokaže je li kriva ili nije.
SDP-ov član osuđen je i zbog pisanja na facebooku
Nikša Klečak je 28-godišnji Dubrovčanin, član SDP-a koji je osnovao facebook grupu „Kladim se da ću naći 5000 ljudi koji ne vole Sanadera!“ . Tom prilikom mu je policija pretresla stan, a on priveden na obavijesni razgovor. Iz dubrovačke policije tada je procurila informacija kako Klečak već otprije ima podeblji dosje te da ga se povezuje s dječjom pornografijom. Prije izbijanja „Facebook afere“ imao je 6 kaznenih i 4 prekršajne prijave od kojih je jedna i napad na policajca kada se kao vozač nije zaustavio na znak Stop nego je bježao od policije.
I predsjednica Gradske organizacije SDP-a Dubrovnik Olga Muratii prijavila je Klečka da joj je čitao elektronsku poštu i dalje je prosljeđivao. Policija je provela istragu i utvrdila da je Klečak počinio kazneno djelo “povrede tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka, programa ili sustava”. U rujnu prošle godine Nikša Klečak proglašen je krivim zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te je nepravomoćnom osudom Županijskog suda u Dubrovniku osuđen na 18 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 40 tisuća kuna. Nakon što je lokalni SDP u Dubrovniku Klečaka isključio iz stranke, središnjica u Zagrebu vratila ga je ponovno u SDP. Nikša Klečak trenutno radi kao SDP-ov novinar za Vlahušićev ‘Dubrovački dnevnik’.
Edi Štifanić i Rodoljub Kosić članovi SDP-a osuđeni su 2013. godine uvjetnom kaznom zatvora Kažnjeni su na 18 mjeseci zatvora, uvjetno na četiri godine, zbog “napuhavanja” cijene radova na odlagalištu Košambra da bi od države dobili više novca nego što su potrošili. Bez obzira što je protiv njega potvrđena kazna od jedne i pol godine zatvora, uvjetno na četiri godine, Porečanin Rodoljub Kosić, koji je od 2004. do 2013. godine bio direktor komunalnog društva Usluga iz Poreča, grada čiji je bio gradonačelnik od 1997. do 2001. godine, samo dan prije toga zaposlen je u državnoj kompaniji Hrvatske vode u Rijeci.
HOP portal
