Saborski zastupnik Željko Glasnović na svoj fb profil stavio je citat Cicerona o izdajnicima i pismo Mire Ivanišević, zanimljivo javnosti.
“Nacija može preživjeti svoje budale, čak i preambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra. Neprijatelj pred vratima grada je manje zastrašujući, jer on je poznat i nosi zastavu otvoreno. A izdajnik se kreće slobodno unutar zidina grada, njegov lukavi šapat nalazi puta i do najviših, vladarskih odaja. Jer izdajnik se ne prepoznaje kao izdajnik – on govori jezikom bliskim žrtvama, on ima njihovo lice i njihove argumente, on se obraća slabosti koja leži duboko u srcu svakog čovjeka. On razgrađuje dušu nacije, on u potaji potkopava temelje grada, on inficira političko tijelo tako da se više ne može braniti. Manje se treba bojati ubojice. Izdajnik je kuga”.
Ciceron
Hrvatska još trpi posljedice prisilne nacionalizacije i raspodjele imovine koja je provedena nakon 1945. po nalogu Komunističke partije Jugoslavije. Ovo pismo koje je upućeno HDZ-u, pruža još jedan uvid u ozakonjenu pljačku.
Željko Glasnović
Mira Ivanišević, Kralja Zvonimira 93, 21000 – Split
Split, 30.lipnja 2016.
n/r predsjednika VRH-e
gosp. Tihomir Orešković
Vlada Republike Hrvatske
Trg sv. Marka 2
10000 – Zagreb
Zamolba.
Želim vas upoznati sa slijedećim podacima:
U SFRJ postojali su društveni stanovi, nacionalizirani stanovi, konfiscirani i privatni stanovi.
Društveni stanovi su građeni uglavnom na terenima u privatnom vlasništvu koji su bili vlasnicima oduzeti ili plaćeni po minimalnoj, ne tržišnoj,cijeni. Za gradnju istih svi zaposlenici i radnici uplaćivali su u razne stambene fondove. Najčešće u vlastitim poduzećima. Društvene stanove dobilo je manje od 20% svih uplatitelja.
Prema Zakonu o prodaji društvenih stanova NN43/92 u prodaju su se dali svi društveni pa i državni stanovi. U tu prodaju su bili uključeni i nacionalizirani stanovi, premda su se i oni morali vratiti izvornim vlasnicima. Konfiscirani su se vratili vlasnicima. Prvokup su imali stanari sa stanarskim pravom koji su stanovali u stanovima, a ako ih nisu otkupili mogla ih je kupiti i treća osoba.
Stanovi su se gradili po najmanje 1000.- DM/ m2, a prodavali otprilike po 600.- DM/m2. Kupac se je po uplati mogao odmah uknjižiti i stan preprodati po višoj cijeni, bez da je platio porez na dobit tj. na razliku prodajne i kupovne cijene. To je bila prava zakonom regulirana pljačka građana RH-e. Zakone su kreirali oni koji su i sami bili zainteresirani za kupnju. Sjetimo se samo koju kvadraturu stanova su dobivali razni funkcionari, a sam broj dobivenih je ovisio od koliko su se puta rastavljali.
Prema Zakonu o prodaji društvenih stanova članku 27.: – 1. 90% od ostvarenih sredstava kroz prodaju koristiti će se za pribavljanje stanova za preseljenje stanara iz stanova u privatnom vlasništvu, te za preseljenje stanara kojima su stanovi srušeni u oružanoj agresiji, za nadoknadu stanarima u privatnom vlasništvu kada kupuju drugi stan itd., – 2. 10% za nepovratnu pripomoć u pribavljanju stanova roditeljima s troje i više djece i drugim osobama bez stana u slučajevima određenim zakonom, a članak 29. je regulirao prodaju stanova u vlasništvu Republike Hrvatske.
Prema Zakonu o prodaji društvenih stanova navedeni članci morali su biti na snazi 5 godina, valjda se je mislilo u tom roku riješiti navedene probleme.
Ali izvršna vlast je promijenila sadržaj navedenih članaka te je 5 godina skratila, pa su oni bili na snazi samo 3 godine 1 mjesec i 2 dana.
Ali i kroz to vrijeme nije ništa realizirano.
Prema podatku iz Privrednog vjesnika od 31.9.2006. u razdoblju od početka prodaje pa do kraja 2005. prodano je ukupno 318 011 stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, više od 18 milijuna m2, što za jednokratno plaćanje ili kupnju u ratama.
Većinu stanova, njih 153 747, prodale su JLS-e.
Prema Zakonu o informiranju uljudno molim da moju zamolbu uputite mjerodavnom ministarstvu s obvezom odgovora vama kao i meni. U privitku dostavljam samo dio dosadašnje neuspješne prepiske s pitanjem:
Na koji način možemo tražiti ili tko to može, možda DORH povrat nenamjensko trošenih sredstava dobivenih od prodaje prema čl.27. Zakona o prodaji društvenih stanova pa da se ista konačno koriste za zamjenske stanove za najmoprimce koji stanuju u stanovima privatnih vlasnika protiv njihove volje? Agonija privatnih vlasnika traje od 1945, a prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova je neprimjenljiv za privatne vlasnike, a izgleda da su ga i povukli iz javne rasprave.
Pripada li svim onima koji su uplaćivali u stambene fondove a nisu dobili stan niti nepovratne kredite bar protuvrijednost za 1 m2 stana po tržišnoj cijeni? Jer oni su stradalnici.
Molim hitnu obavijest tko je odgovoran za investiciono održavanje stana u privatnom vlasništvu, a u kojem stanuje takozvani zaštićeni najmoprimac, A ugovor o najmu stana je protiv volje vlasnika sklopio Općinski sud bez uvida u stanje stana. Mogu li se računi poslati Vladi RH-e? Na to pitanje nikada nisam dobila odgovor.
Molim odgovor u zakonskom roku.
S poštovanjem Mira Ivanišević
