OTKRIVAMO KAKO JE KUKURIKU VLADA UNIŠTAVALA HEP I KOJI JE STRUČNI PRIJEDLOG IZLASKA IZ KRIZE

0
5909

                                                                                                                                            Da bi mogli dati bilo kakvi sud o učincima u četverogodišnjem mandatu „Kukuriku“ koalicije u HEP-u potrebno je krenuti od postavljenih programskih ciljeva definiranih početkom 2012. god. kroz nastup tadašnjeg prvog potpredsjednika vlade zaduženog za energetski sektor.

Naravno, investicije kao ključni pokretač razvoja, a osobito u prevažni i vrlo dinamični energetski sektor, naročito su apostrofirane i bile su temeljni adut za najavljeni gospodarski rast, a naročito u elektroenergetski kompleks zbog činjenice da Hrvatska pored Luksemburga ima najnižu elektroenergetsku samodostatnost od svega 65% s tendencijom da skorim istekom eksploatacijskog vijeka pojedinih termoelektrana kao i neizbježnim porastom potrošnje ovaj postotak padne znatno ispod 50% .  Tako se u prvim mjesecima mandata putem svih raspoloživih komunikacijskih kanala, kao i političkih tribina mahalo planovima izgradnje nekoliko kapitalnih energetskih objekata snage gotovo 1.000 MW s osobitim isticanjem termoelektrane Plomin i hidroelektrane Ombla te projekta Kosinj, a od prije godinu dana ministar Vrdoljak je osobito «pogurao» plinsku termoelektranu Osijek kao svoj privatni projekt. (Ovo se ističe zbog navodne ministrove role u PPD korporaciji i vlasništvu na zemljištu u Osijeku, kao i u ulagačkim aktivnostima u vjetroelektrane za koje se trebaju graditi regulacioni kapaciteti.) Naravno, bilo je i bombastičnih nerealnih najava investicija elektrana na Savi u sklopu projekta „Zagreb na Savi“ procjenjene vrijednosti do 2 milijarde Eur-a i sl.

Na današnji dan svi ovi projekti su puno dalje od izgradnje nego što su bili na početku mandata Milanovićeve vlade. Naime, većina lokacijskih dozvola za pojedine objekte iz sustava ovih projekata koje su tada bile važeće su istekle, a njihovo ponovno ishodovanje će biti jako skupo i teško, osobito zbog aktivnosti «zelenih» kao i primjene evropske regulative. Zanimljiva je priča oko Plomina 3 gdje se već dugo uz blagoslov politike „koketira“ s Japanskom tvrtkom „Marubeni“ inače poznatoj po plaćanju milijunskih kazni zbog više utvrđenih slučajeva davanja mita političarima – investitorima širom svijeta. Ova kompnija na raspisani Natječaj HEP-a čak nije napravila ponudu prema raspisanom tenderu, već je ponudila svoje tehnološko rješenje koje se inače u slučaju slovenskog TE „Šoštanj“pokazalo totalnim promašajem. Stoga je HEP trebao preprojektirati postojeću projektnu dokumentaciju izrađenu od strane „Elektroprojekta“ radi dobivanja lokacijskih dozvola za objekte iz sustava Plomin 3, (sustav transporta i skladištenja plina, sustav rashlade, glavni objekt postrojenja i dimnjak).

Jedino gdje su «Kukurikavci» bili uspješni je najvjerojatnije „pranje“ preko 150 milijuna kuna putem raznih studija i konzultantskih aranžmana preko CEI-a (Centar za energetske investicije). Ova vladina agencija se tiho gasi nakon što je ispunila svoj osnovni zadatak, a to je vjerojatno punjenje osobnih računa stranačkoj eliti i valjda ponešto za stranačke aktivnosti.

Da ne bi ispalo da HNS-ov stranački management u HEP-u nije ništa od energetskih objekata realizirao, osim što je po istom obrascu kao i CEI vjerojatno „oprao“ dodatnih  preko 250 milijuna kroz studije, konzultantske usluge, reklamu i propagandu i marketing, ipak treba posebno istaknuti netom zaključene ugovore za izgradnju dviju elektrana na drvnu sječku u Sisku i Osijeku od po 2 MW. Ugovori za postrojenje bez građevinskog dijela su zaključeni s Đurom Đakovićem u vrijednosti od 30 milijuna EUR-a (ne kuna) i to 12 milijuna za Osijek, a 18 za Sisak. Ako se bude slijedio model kalkuliranja i ugovaranja kao i kod ugovaranja cijene za elektrostrojarsko postrojenje, može se očekivati još dodatnih 10 milijuna kuna za građevinski dio pa će se tako vrijednost 1MW elektrane popeti na nevjerojatnih i u svjetskoj povijesti nezabilježenih 10 milijuna EUR-a po instaliranom MW snage. Usporedbe radi posljednja elektrana na drvnu sječku snage 3 MW izgrađena je privatnim kapitalom u Strizivojni kraj Slavonskog Broda i koštala je 6,3 milijuna EUR-a. Doduše, ove HEP-ove imaju još neke dodatne troškove kao što je cjevovod i također neke funkcionalnosti kao što je sušenje, međutim ni u kom slučaju nema opravdanja ni za trećinu vrijednosti koja će se utrošiti, a bilo bi interesantno pogledati račun isplativosti (fizibilnosti), te vidjeti koja ga stručna i znanstvena institucija potpisuje, a što je zbog «osjetljivosti» projekta proglašeno strogom poslovnom tajnom. Ono što nije tajna je činjenica da je cijeli model aranžiran u HNS-ovoj radionici uz operativnu realizaciju preko SDP-ovog kadra sedamdesetjednogodišnjeg predsjednika N.O. Nikole Brukete. Ako se ovome još doda da je Đuro Đaković holding u rukama HNS-a te da su drugi mogući izvođači («Končar»)  «ljubazno» zamoljeni da se ne petljaju u ovaj posao, onda je slika potpuna.

Kada govorimo o cijeni elektrane po kW instalirane snage korisno je usporedbe radi znati da su današnje cijene koje mogu garantirati kakvu takvu fizibilnost 1.700 do 2.000 EUR-a za hidroelektrane, 1.200 do 1.500 za termoelektrane na ugljen, 1.100 do 1.300 za vjetroelektrane, te 900 do 1.200 za plinske elektrane.

Druga značajna investicija koja je pred realizacijom je kupovina  vjetroelektrana jer HEP iako je imao najpovoljniju startnu poziciju kao i kapital nije uspio sagraditi niti jednu vjetroturbinu. Stoga se daleko odmaklo u pripremi otkupa više desetaka MW izgrađenih vjetrojedinica od strane austrijskog investicijskog fonda RP global, naravno opet po bezobrazno visokoj cijeni koja daleko premašuje stvarnu cijenu izgradnje. Bilo bi zanimljivo duboko istražiti stvarne ulagače u ovaj investicijski fond budući da se u HEP-u šuška da su glavni investitori moćni HEP-ovci koji su uspjeli izvući ogromna sredstva iz ove kompanije koristeći svoj položaj osnažen moćnim političkim polugama. Kao podkrijepa ovoj sumnji može poslužiti i slika na web stranicama ovog fonda jednog od bivših članova uprave HEP-a.

U listu „7Dnevno“ u lipnju 2015.god. objavljen je članak pod naslovom «Sumnjivi poslovi predsjednika NO HEP-a vrijedni 100 milijuna eura» Članak bi se možda i mogao definirati kao senzacionalistička  konstrukcija uperena protiv Milanovićevog štićenika i najmoćnijeg čovjeka u HEP-u Nikole Brukete objavljena u listu kojeg mnogi ne smatraju relevantnim glasilom u državi, da neki događaji koji su slijedili nakon objave navedenog članka ozbiljno ne dovode u pitanje HEP-ovo više desetina milijuna EUR-a visoko ulaganje u kupovinu nekoliko vjetroparkova.

Naime, na prijedlog Nikole Brukete Uprava HEP-a je predložila vrlo interesantne i značajne izmjene organizacije HEP-a d.d., a Nadzorni odbor na čelu s Nikolom Bruketom iste prihvatila. Predloženim izmjenama u  HEP grupi se gasi «HEP-Obnovljivi izvori energije d.o.o.», a njeni zaposlenici s više nego desetogodišnjim radom i vodećim ekspertnim znanjima u državi, se pretežno raspoređuju u HEP-Proizvodnju d.o.o. i HEP d.d. i to na mjesta gdje se uglavnom neće baviti ovim prevažnim sektorom poslovanja hrvatske elektroenergetske kompanije. Ovaj potez se ni u kom slučaju ne može podvesti pod trenutni proces restrukturiranja i racionalizacije poslovanja, jer u postojećoj organizacijskoj shemi se zadržavaju daleko manje značajna društva kao što je npr. HEP ESCO d.oo., HEP upravljanje imovinom d.o.o. iza kojeg se krije društvo za odmor i rekreaciju djelatnika HEP-a, a da ne govorimo o novoorganiziranim društvima HEP Plin d.o.o. i HEP Opskrba plinom d.o.o. koja imaju prvenstveni zadatak poslužiti enormnoj i neprirodnoj kapitalizaciji PPD-ovog plinskog carstva organiziranog u najbrže rastućoj kompaniji u Hrvatskoj koja je zahvaljujući vladinoj monopolskoj „kapi“ s početnih 16 milijuna kuna prihoda u 2011. narasla na gotovo 3 milijarde kuna u 2015. godini. U HEP grupi posebna društva još imaju i HEP Telekomunikacije d.o.o. kao i LNG Hrvatska d.o.o. koje je u mješovitom vlasništvu s društvom «Plinacro» d.o.o.

Zbog čega je menadžment HEP-a ugasio „HEP-Obnovljive izvore“ d.o.o.?

Bez obzira što je Hrvatska pristupanjem Europskoj uniji preuzela visoke obveze o dinamičnom ulaganju u ovaj elektroenergetski sektor, a to je posebno naglašeno i na posljednjem «summit-u sedmorice“, HEP ovim potezom naizgled odustaje od razvoja oblasti za koju ne treba biti veliki vizionar za pozicionirati je na ključno mjesto budućeg razvojnog pravca evropske i svjetske energetike. Do ovog zaključka bi mogla doći neinformirana osoba koja ne poznaje najnovije procese unutar HEP grupacije. Naime, približavanjem kraja mandata aktualne vlasti ubrzali su se procesi kako bi se završili svi dogovoreni visokounosni poslovi za trenutnu vladajuću elitu, a među kojima je i očito dogovoren aranžman za kupovinu nekoliko vjetroparkova od sumnjivih privatnih investitora. Naravno, bez obzira na pozadinu pojedine investicijske transakcije, za stručne ljude u HEP-u ne postoji nikakav prijepor u slučaju kada je ulaganje isplativo za kompaniju. Problem nastaje kada tražena cijena od strane prodavatelja ozbiljno dovodi u pitanje isplativost investicijskog ulaganja, a menadžment HEP-a, da bi se eskulpirao od eventualne odgovornosti traži potpis na studiju fizibilnosti odgovornih eksperata, odnosno u ovom slučaju odgovornih osoba društva «Obnovljivi izvori d.o.o.». Kako su dr Hubert Bašić kao direktor društva «Obnovljivi izvori», kao i dr. Goran Slipac kao njegov pomoćnik ozbiljno problematizirali ekonomsku isplativost ulaganja po traženim cijenama, pa se stoga nisu mogli prisiliti da budu «predlagatelji» ekonomski neprihvatljive transakcije zbog visoke prodajne cijene vjetroparkova u koju je vjerojatno uključen i visoki provizijski dio, nađeno je solomonsko rješenje neutraliziranja ovih djelatnika kroz «gašenje» pravnog entiteta HEP-Obnovljivi izvori d.o.o.

U predizbornom razdoblju vladajuća „Kukuriku“ garnitura pokušala je odraditi tihi prljavi scenario pripreme HEP-a, kapitalne državne kompanije za lopovsku privatizaciju. Zanimljivo je da je inicijator i glavni pokretač izrade stres testa termo objekata iz portfelja HEP-a koji je imao za cilj umanjenje knjigovodstvene vrijednosti ove kompanije, član N.O. dr Žarko Primorac, koji se kao mudri političar opravdao nedolaskom na dvije sjednice N.O. HEP-a na kojima se odlučivalo o umanjenju imovine kompanije, pa nastavno na to i vrijednosti kapitala.

Unatoč javnoj osudi IPO scenarija, iznešenog u vrlo dobrom članka u Slobodnoj Dalmaciji, listu koji je jedini dosta obuhvatno obradio prljavi scenario Milanovićeve garniture, kao i odličnom studijskom uradku profesora Lovrinovića i Jakovčevića prema kojem nije ispunjen niti jedan od 7 standardnih razloga zbog kojih pojedina kompanija pokreće proces dokapitalizacije, kao i žestokoj reakciji sindikata, od procesa se nije odustalo. Privatizacija HEP-a putem dokapitalizacije na ciljano umanjenu vrijednost imovine, forsirala se osobito od ministra Vrdoljaka i gospodara državnog vlasničkog portfelja inače moskovskog đaka Mladena Pejnovića.  Odmah nakon pravno i proceduralno dvojbenih odluka N.O. o umanjenju vrijednosti imovine ove kompanije, donešena je odluka mimo tenderske procedure o angažiranju čak 4 konzultantske kuće na čelu s ruskom Sberbankom i Stanley Morganom da provedu takozvani ubrzani – skraćeni postupak izrade «due diligence» HEP-a. Za nevjerojatnih 29 milijuna kuna honorara.

U manje od tjedan dana nakon N.O. sazvan je tzv «kick off meeting» čak 35 konzultanata među kojima su dominirali Rusi s menadžmentom kompanije, te organiziran tzv «show room» gdje se prikupljaju svi relevantni poslovno najpovjerljiviji podaci, a na spomenutom sastanku je bilo više nego vidljivo da je u fokusu interesa «konzultanata» među kojima su opet dominirali Rusi, vodni portfelj i naravno struktura cijene i način kalkuliranja kWh za tržišne subjekte. Zanimljivo je da je za rukovoditelja projekta od strane HEP-a ciljano postavljen vinkovčanin gosp. Damir Lončarević, inače podoficir JNA sa  završenim pravnim fakultetom u Zagrebu. Gosp. Lončarević je do prije 2 godine bio zaposlenik «Granićevog» Instituta za elektroprivredu i s dotičnim gospodinom poznatim iz vremena privatizacije Telekoma i INA-e, je na dnevnoj vezi. Gosp. Lončarević je također kadrovski izbor jednog drugog vinkovčanina gosp. Tomislava Rosandića, od siječnja 2015. novopridošlog člana Uprave HEP-a iz kvote HNS-a i glavnog operativca prljave šeme izvlačenja novca na štetu poreznih obveznika u korist vlasničke strukture „NEXE“ grupacije.. Ne treba biti osobito vidovit, pa ne prepoznati u svim ovim radnjama kao centralnu figuru ministra Vrdoljaka i kolonizatorski kapital ruskog Gasproma.

Pored ovog procesa pripreme HEP-a za privatizaciju, paralelno i ubrzano su se odvijale radnje na «izvlačenju» zapanjujuće velikih iznosa za tadašnju vladajuću garnituru.Samo je pitanje je li namjena izvučenog novca plaćanje predizborne kampanje ili pak osobno bogaćenje političke elite?  Naravno softver u širem smislu je najzahvalniji prostor za ove operacije zbog nepostojanja čvrstih vrijednosnih parametara koji bi s kaznenopravnog aspekta nedvojbeno bili čvrsti dokazi.

Glavni konzument novca namjenjenog za bespotrebnu i suludu marketinšku kampanju je firma koja se također povezuje s ministrom Vrdoljakom «Real grupa» čije aktivnosti višestruko nadmašuju prononsiranu «Fimi Mediu». Zanimljivo je da je u godišnjem izvješću medijskih aktivnosti „Real grupe“ za 2014. god. vidljivo da je HEP preko ove tvrtke «provukao» ili bolje rečeno oprao čak 21,55  milijuna kuna za potrebe kampanje oglašavanja akcije prodaje tzv «HEPI» proizvoda za potrošače kategorije kućanstva. Na ovaj način HEP je pridobio oko 15 tis potrošača i ako bi računali isplativost ulaganja u ovaj vid marketinga putem ROMI indeksa (Return Of  Marketing Investment) tada bi nas zasigurno šokirao podatak da bi se ulaganje isplatilo, ove potrošače morali imati preko 130 godina. U istom izvješću prikazani su podaci o zakupu medijskog prostora za RWE – Hrvatska koji je potrošio 1,32 mil.  kn i GEN-I koji je za ovu svrhu angažirao 40 tis kn., a pridobili su 120  tis. kupaca kategorije kućanstva.

Drugi trenutno aktualni značajni kanal izvlačenja novca je angažiranje konzultanta za «usluge snimanja i analize stanja na tržištu u regiji i potencijalnih akvizicija do same realizacije akvizicije». Deal je «težak» cca 1.5 milijuna EUR-a i realizira se zaobilazeći Zakon o nabavci roba i «pilotira» na konzultantsku kuću A.T. Kearney koja je već isti taj uradak s gotovo istim naslovom isporučila u mjesecu studenom 2014. godine za naručitelja Vrdoljakovo ministarstvo i plaćena preko milijun EUR-a.Vrhunac drskosti vladajućih dostignut je kod krajnje suspektnog angažmana londonske konzultantske tvrtke „Hunton & Williams“ za projekt Plomin C za vrijednosti koje se približavaju stotini milijuna kuna i čiji je inače konzultant Peter Galbraith navodni lobist Vesne Pusić za njenu kandidaturu za UN. Posebna je priča posezanje za visokim kreditnim zaduženjima na američkom dolarskom tržištu kroz dvije emisije vrijednosnica od 500 i 550 milijuna dolara u godinama kada su profiti kompanije premašivali 2 milijarde kuna, a nikakva se kapitalna investicija nije realizirala.

U isto vrijeme dok se management HEP-a bavio gotovo isključivo modelima izvlačenja novca i „pakiranja“ dobrih poslova za vladajuću političku elitu, propuštale su se povjesne prilike da se HEP kao najakumulativnija hrvatska kompanija iskaže u procesima koje su odavno uspješno realizirale gotovo sve elektroprivrede u užem i širem evropskom okruženju. Koncept „smart grid-a“ i „smart meetering-a“ premda nesporni za sav stručni inžinjerski kadar u HEP-u, kao i ekonomski dokazan visokoučinkovit model, nije niti stavljen na dnevni red. Nadalje, regionalne akvizicije koje su zbog visokog investicijskog potencijala HEP-a koji prema najkonzervativnijim izračunima iznosi preko 3,5 milijarde godišnje, a prema umjerenoj varijanti iznosi i do 4,3 milijarde, također nisu bile ni u kakvom razmatranju. Investije koje su na statističkoj razini iznosile prosječno 2,5 milijarde godišnje u proteklom četverogodišnjem ciklusu, bile su „ulupavane“ u nepotrebne nabavke investicijskih roba za skladišta sa sudbinom otpisa za par godina, kao što se sukladno „Međunarodnim računovodstvenim standardima“ otpisalo 300 milijuna kuna potrošenih za razne nepotrebne studije koje nisu imale za epilog izgradnju investicijskog postrojenja. Skroz je zanemaren široko apliciran model osobito u USA i Njemačkoj, disperziranih malih proizvođača el.energije (solarni paneli na kućama, male hidroelektrane na potocima i riječicama, i sl.), te se na taj način može aktivirati sada imobilizirani investicijski potencijal građana koji premašuje 30 miljardi EUR-a.

Zbog svega prethodno navedenog međunarodne rejting agencije su sunovratile HEP-ov rejting pa je tako prema Standard&Poors-u rejting iz lipnja 2008. godine pao iz stabilnog investicijskog razreda BBB+ čak za 6 razreda u duboko „smeće“ B+, a u zadnjem razdoblju zahvaljujući isključivo povjesno nezabilježenoj hidrologiji rejting se ustabilio također u „smeću“ BB stabilno s negativnim outlook-om.

Uzmemo li u obzir da se prema jednoj studiji Ekonomskog fakulteta iz 2004. godine u Hrvatskoj na prvoj drugoj i trećoj klasterskoj razini „hrani“ preko 140 tisuća radnih mjesta, a da sam HEP čini oko 6% BDP-a Hrvatske, te da prema studiji izrađenoj od strane prof. Lovrinovića i Jakovčevića  ova kompanija može u punom investicijskom zamahu generirati dodatni rast nacionalnog gospodarstva od preko 2% neshvatljivo je da se HEP prepušta raznim političkim kanibalima za  besramno i primitivno „kokošarenje“, gdje je samo u mandatu ove političke garniture „uhljebljeno“ preko 800 nekompetentnih istrošenih (prosječna životna dob 49 godina) stranačkih ljudi, a da se istovremeno stručni i obrazovani HEP-ov kadar stavlja u treći plan ili umirovljuje uz nevjerojatno visoke otpremnine.

Unatoč višegodišnjoj sustavnoj devastaciji u HEP-u ima dovoljan broj mladih visokokompetentnih stručnih ljudi s moralnim i domoljubnim integritetom koji mogu procese usmjeriti ka općem boljitku i razvoju kako kompanije tako i cjelokupnog nacionalnog gospodarstva.

 

KOJI  SU  NUŽNI  KORACI  ZA  BRZU  REVITALIZACIJU  HEP-a?

 

Da bi se postigli brzi učinci na revitalizaciji elektroenergetskog sektora predlaže se napraviti brzu intervenciju na postojeću organizaciju na način kako slijedi:

 

–     Proces pokretanja sustava HEP-a kao jednog od ključnih poluga za rast hrvatskog gospodarstva treba se inicirati promptnom promjenom sadašnje atomizirane nefunkcionalne organizacijske strukture koja je politički dizajnirana radi ciljane „feudalizacije“ kompanije za različite interesne skupine. Promjena se mora obaviti samo na gornjoj -makro organizacijskoj razini s glavnim ciljem da se ključne funkcije za razvoj i investicije kompanije integriraju u jednu smislenu organizacijsku cjelinu kao što je to bio slučaj do 2008. godine u kojem razdoblju su pokrenuta čak 4 kapitalna energetska objekta (HE „Lešće“, TE-TO Zagreb, TE Sisak i revitalizacija HE Zakučac). Prema sadašnjem ustroju HEP-a razvoj i investicije su organizirani u više od 10 nepovezanih dezintegriranih jedinica. U sklopu razvoja organizirati posebnu ekspertnu grupu koja će se baviti pametnim mrežama, pametnim brojilima, sustavima spremanja energije i sl.

–      Organiziranje ekonomsko financijskih poslova u jednoj organizacijskoj jedinici s naglašenim stručnim upravljanjem likvidnošću, dugom, nastupom na tržištu kapitala kako bi mogla odgovoriti zahtjevima budućeg investicijskog zamaha. U okviru ove organizacijske jedinice također je nužno uspostaviti jedinicu koja će se baviti hedging-om zbog enormne izloženosti utjecajima promjena cijena energenata i hidrologije na poslovanje kompanije.

–      Osnivanje organizacijske jedinice koja će se sustavno baviti zaštitom HEP-ovog portfelja u Srbiji i Bosni (Ovo su poslovi koji su se samo ad hoc radili na krovnoj manager-skoj razini na politički poticaj i bili su predmet pokušaja opskurnih trgovanja sa sumnjivim  svjetskim biznismenima. Naš portfelj u Srbiji iznosi kao gotovo dvogodišnja potrošnja el.energije Hrvatske)

–      Organiziranje posebne tvrtke za Obnovljive izvore.

–      organiziranje i restrukturiranje „Operatora distribucijskog sustava sukladno „Direktivi Evropske komisije“

–      Izdvajanje pomoćnih (non core bussines) poslova izvan tvrtke.

–      Reorganizacija ostalog dijela tvrtke kroz sjedinjenje d.d.-a i proizvodnje d.o.o.

–      po uzoru na većinu elektroprivreda evropskih zemalja osnovati posebnu tvrtku HEP international za izvoz tehnologije, know how-a, izvedbu radova i investiranje izvan Hrvatske.

Osim prilagodbe organizacijskog ustroja novim zahtjevima dinamičkog rasta kompanije, HEP se također na nacionalnoj i široj razini mora snažno založiti za konačnim definiranjem energetske strategije i pozicioniranjem sebe kao snažnog regionalnog igrača, jer će u suprotnom neizbježno biti „kanibaliziran“ od strane brzorastućih evropskih kompanija. Prva strateška točka za akviziciju trebala bi biti „Elektroprivreda Hercegbosne“ zbog pupčane vezanosti s HEP-om kako zbog političkostrateških razloga tako i zbog činjenice da u tehnološkom smislu gospodarimo istim jadranskim slivnim područjem.

Također se treba intenzivno raditi na uspostavi burze el. energije jer su nas konkurentske zemlje u okruženju daleko nadmašile na tom području.

Poduprijeti zajedno s hrvatskim energetskim klasterom (Končar, Đuro Đaković, Dalekovod ) daljnje širenje na susjedna tržišta el. energije kako u tehnološkom smislu tako i osobito na području trgovanja el. energijom.

A. J.

HOP