Našim najpoznatijim režiserima puna su usta hrvatske kulture, filmske industrije, nedavno nas je potpuno minorni filmaš krezubi Nuić strašio s nestankom filmske industrije, ako se ukine HAVC, ali nitko se od njih ne usudi reći kako su uništeni kompleksi i vrijednosti Jadran filma. Često gledamo domoljupčeke kako se naslikavaju s Vinkom Grubišićem, posljednjom štetočinom ove gigantske kuće.
Jadran film u bivšoj državi imao je najsuvremenije studije i opremu. Imao je vozni park na kojem mu je mogao pozavidjeti svaki studio, otkupljivao je vozila nakon snimanja američkih filmova, pa je tako nabavio vojna vozila iz filma Iskrcavanje na Normadiju. U Jugoslaviji snimio je 147 filmova, a kako Hrvatska nema novaca za otkupiti negative mnogih od njih, isti se nalaze u Italiji. Dan danas Grubišić nije našao za shodno saznati gdje su 147 filmova, vlasništvo Jadran filma, niti su isti ušli u pretvorbu i privatizaciju.
Naš je sugovornik rekao da jedino on zna gdje se nalaze.
U Jugoslaviji Jadran film je morao zadržati neprofitnost, te je zarađeni novac kruži po suradničkim kućama, a samo dvoje ljudi moglo je potpisati u Italiji kod odvjetnika bilo koje zastupanje i transfer novca za Jadran film. Jedan od njih je bio famozni Vidović. Smatra se da je u to vrijeme zbog takve strukture upravljanja nestalo podosta novaca. U to vrijeme Jadran film blisko je surađivao s Warner brosovim studijem.
Danas je upropašten, studio uništen, a vozni park je izvezen iz hangara, te je uništen na kiši i snijegu i na kraju vjerovali ili ne bačen u staro željezo, umjesto da je dat na korištenje privatnim kolekcionarima, koji bi prema potrebama davali vozila studiju na korištenje.
O svemu tome se šuti u našim filmaškim krugovima, koji su pratili uništenje Jadran filma i prodaju vrijednog zemljišta trgovačkom prodajnom centru Garden mallu. Oni su ionako izmislili novu muzaru, HAVC, kojom sada nakon uništenja Jadran filma muzu novac poreznih obveznika, dok za uništenje Jadran filma nitko nije odgovarao.
