Rijeka postala grad protuhrvatske borbe , protiv Hrvatske kulture i sporta

0
3245

Zoran Stevanović iz Regionalnog infocentra Rijeka, suradnik organizacije “Nogomet protiv rasizma u Europi” (FARE).

Stevanović je Riječanin na čelu udruge Korak ispred i organizacije FARE (Football Against Racism in Europe) koja je izravno povezana s UEFA-om, FIFA-om i Europskom komisijom. Vodio je navijačka veleposlanstva na EURO-u 2008. godine te portal i vodič za navijače EURO 2008 i 2012. godine. Kako sam tvrdi, bio je sudionik europskih navijačkih kongresa u Londonu, Hamburgu, Barceloni i Kopenhagenu, a radom u civilnom sektoru bavi se petnaest godina.

Kao čelnik FARE-a, Stevanović je zadužen za sastavljanje izvješća koja se podnose predstavnicima UEFA-e. 2013. navodno mu je zasmetao i transparent „Zapamtite Vukovar“, te ga je dao ukloniti.

Prema izvješću iz Ureda za udruge, “Korak ispred” je 2011. godine samo od države dobila preko 160.000 kuna, dok je 2012. godine za svoju djelatnost nagrađena i poveljom ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Željka Jovanovića. Ministarstvo socijalne politike i mladih Gradu Rijeci je za Udrugu mladih Korak ispred i rad Regionalnog info centra za mlade u 2012. godini dostavila financijska sredstva u ukupnom iznosu od 90.000,00 kuna. Preko Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva samo u prošloj godini od ukupno 52 milijuna kuna, dobili su novac za desetak projekata vrijednih gotovo milijun kuna.-piše Narod hr

Nogomet i politika su vezani. Uništavanje nogometnih ikona Dinama i Hajduka, kao i uništenje ugleda reprezentacije je napad i na nacionalni ponos. To se čini sustavno, jer korupcija i nepotizam ostalih segmenata nisu zanimljivi. Uništenjem ove tri karike uništava se korijen postojanja. Mete su ikone nogometa. I sve se to pokreće iz Rijeke gdje je na vlasti jasno opredjeljena jugoslavenska partija SDP.

Z. Lazić je autor scenarija  filma “Narodni heroj Ljiljan Vidić” koji je 2015., u režiji Ivana Gorana Viteza. U Satiričkom kazalištu Kerempuh prepoznali su “potentni” predložak za seciranje naših društvenih noćnih mora, tako da će “Narodni heroj” scensku praizvedbu imati 21. travnja, u režiji Krešimira Dolenčića te adaptaciji i dramaturgiji Ane Tonković Dolenčić.

Dolenčić je poznat iz slučaja Dvor, kada je odobrio novac kako bi svi zajedno prikrpali braniteljima zločin u “dokumentarnom filmu”, koji oni naravno nisu učinili, pa je to vjerojatno umjetnička sloboda.

Kroz ovu predstavu “napredni levičari” i dalje na ova ili ona vrata guraju svoju partizaštinu, ali oni naravno nisu zaostali, oni ne gledaju u prošlost, samo što guraju svoju partizansku priču na perverzan način.

U istom kazalištu (Kerempuh) na programu se nalazi i predstava koju režira Miran Kurspahić, koji je 10 godina studirao na Akademiji dramskih umjetnosti, istetovirani kicoš sa šik-frizuricom, poznat ponajprije svom odjevnom stilu i po tome što ga Aco Stanković “prosto obožava”.

Naravno, na repertoaru istog kazališta je i “Gospođa ministarka” koju režira Frljić i koji doslovno o svom konceptu režije tog komada piše: “Gospođu ministarku” potrebno je ipak smjestiti u malo drugačiji društveni kontekst. On počinje devedesetih godina prošlog stoljeća, kad su s procesima stvarnja nacionalnih državica paralelno išli i procesi brisanja svega onoga što je predstavljalo zajedničko kulturno nasljeđe u južnoslavenskoj zajednici, pa je kao žrtva tog brisanja u Hrvatskoj pao i Nušić sam. Kad se danas razmišlja o postavljanju Nušića, nemoguće je ignorirati kulturne politike koje su ovog, kao i mnoge druge srpske autore, izgnale iz hrvatskog kulturnog prostora. Međutim, prateći izložbe, predstave i kulturna događanja u zemlji, može se samo zaključiti da su izgnani iz hrvatskog kulturnog prostora jedino – Hrvati. Ustvari, jedino velikosrbi i jugoslaveni po vokaciji imaju i pristup hrvatskim kulturnim institucijama.

Nimalo slučajno pod pokroviteljstvom zbunjene ministrice kulture baš u isto vrijeme Rijeka, nedajbože buduća europska prijestolnica kulture, poznata po amaterskim uradcima “antifšiste Frljića” ovih dana ispire mozak s izložbom slika o Josipu Brozu, zločincu i diktatoru. I na taj način pokazuje jednu levičarsku nekulturu, prizemnog soja. Uglavnom ministrica nekulture zbunjena Obuljan želi Hrvatsku uvesti svojom nekulturom u svoj balkanski krug, jer svatko normalan došavaši iz Milana, Londona ili Parisa u Rijeku, pogledavši izložbu,  pomislio bi kako se vratio u Titovo vrijeme komunizma.

I ovaj puta kultura se koristi kao u doba nacista za propagandu, samo što ova propaganda treba ujediniti laž o bratstvu i jedinstvu za vrijeme Tita, bratstva u pljački privatne imovine, ubijanju žena, djece, a logore i kazamate komunista pretvoriti u ferijalne saveze. Frljić je ovaj trećerazredi pokret ujedinio, a kako vidimo svuda oko nas napredni levičari zaostali u komunizmu trude se prodati muda pod bubrege naravno za naš novac.tito

-Za moje izložbe nema novaca, pisala sam nekoliko puta Vesni Kusin, koja nikada nije odgovorila na gradskom nivou, kao da je grad njena prčija, iako sam kao umjetnik sigurno posvetila najviše djela gradu Zagrebu, u ministarstvo kulture ne mogu ući kao da je to Pentagon, ali se zato amaterske izložbe o Titu s trećerazrednim nedjelima mogu izlagati po Rijeci.

To je sramota i ministrica da ima imalo srama podnijela bi trenutno ostavku, jer u 21. stoljeću mi se bavimo već 20 godina s nekim debelim diktatorom koji nije niti znao govoriti, a kada je govorio to je zvučalo kao usiljeni govor ukrajinskog seljaka. Jad i bijeda što činimo.

Zrinjevac in spring, mixed media, 60x99, 2009runticoglasruntić-Ivo-Pogorelić-300x295

Ingrid Runtić djela

Čini se da su Neretva i Sutjeska sve što nam ovo izluđeno ministarstvo može ponuditi, ne mogu vjerovati da neki novinarski neznalice pišu o predstavama Frljića, a da istu nisu niti gledali, neka budu manje lijeni i uzmu švicarske, austrijske ili poljske novine, pa će vidjeti što nam Frljićeva nekultura radi u EU. Sve je to smišljeno da se zatre Meštrovića, Augustinčića, Krležu, Bukovca i nas prikaže kao baštinike komunizma i kulturnog idiotizma.-rekla je magistrica Ingrid Runtić, nosioc diplome zagrebečke i bečke akademije umjetnosti. 

Što možemo sabrati iz ovih činjenica? Nukleus prosrpske kulture koja baštini zločinačku partizanštinu je Rijeka, a u Zagrebu istu nekulturu širi partizanska elita potpomognuta protuhrvatskim listom kumrovečkog profesora Pupovca Novosti. Cilj isti, obnova Jugoslavije pod Srpskom hegemonijom.

HOP

HOP