Baština huritske kulture- Kraljevstvo Mitanni i prijestolnica Vasugan

0
3276

Baština huritske kulture

Od 20. – 18. stoljeća prije Krista diljem Starog istoka nastaju najveće rane selidbe raznih pranaroda. Pritom skoro istodobno nestaje niz prvih prapovijesnih država i najranijih civilizacija. Harahvati ( Harappa ) u Pakistanu, Sumer u Mezopotamiji, Ebla u Siriji, Prahuritsko kraljevstvo ( Urkiš ) u Kurdistanu, Prahattijci ( Khattuš ) u Maloj Aziji itd. Od prvotnih civilizacija dalje nastavljaju samo faraonski Egipat i iranski Elam, ali potom od II tisućljeća nastaju nove mlađe države i civilizacije: na sjeveroistoku Male Azije ranoarmensko kraljevstvo Hayasa ( sada Hayastan što je domaći naziv Armenije ), Hetiti ( dinastija Tabarna ) u srednjoj Anatoliji, pa Mitanni u Siriji, Mari u Jordanu, Asirci u gornjoj Mezopotamiji, Babilon u donjoj Mezopotamiji, Mikena u Grčkoj itd. Tada su s istoka i iz Afganistana ( ranoarijska Harauvatya ) preko Irana do donje Mezopotamije na bojnim kolima s konjskom zapregom dojezdili bolje naoružani Mitanni, koji su razbili prevlast Asiraca nad Sirijom i Egipta nad Libanonom, te oslobodili njihove vazalne Hurite.
Zajedno s Huritima su od 16. – 13. stoljeća prije Krista obnovili drugu veću huritsku državu, kraljevstvo Hurrwuhe Mitanni pod dinastijom Maryanni. Tad na jugu Antitaurusa blizu bivšega povijesnoga Urkiša, u novoj prijestolnici Wassugan stoluju indovedski vladari Hurita: Bratarna,r, Sutarna, najjači Artatama, koji je od 1467 – 1411. prije Krista u vojnom pohodu zauzeo Asiriju i Libanon, pa Artasumara, Dušratta, Šuttatarra, Kurdiwaza Mattiwaza. Preko luke Arvatta, kasnijega Arwada, a danas Tartusa, na sirijskoj obali, dio obalnih Hurita postaju sredozemni pomorci i od 20. – 12. stoljeća naseljuju otok Cipar, tada nazvan Alassya, s domaćom dinastijom Yadnana, prvo kao vazali Mitanna, pa zatim u 15. stoljeću prije Krista pod Egiptom i potom pod Hetitima do 12. stoljeća prije Krista. Ovi su u prapovijesti na Levantu imali najjaču ranu mornaricu Thalassokratia Eteokypria koja je kroz par stoljeća vladala istočnim Sredozemljem, ali i Jadranom. Nasljednici su im bili Agron i njegova mornarica, strah i trepet toga područja.
Za razliku od lokalnih vjersko diktatorskih država s robovima, demokratski Huriti u svom feudalnom ustroju su najviše razvili praktično tehničku civilizaciju, pa se u njihovim klinopisima nalazi mnoštvo zanimljivih poredbenih naziva za tamošnji reljef, klimu, naselja, mjestopis i to su prije Krista najdetaljniji zemljopisni opisi reljefa, prirode i naselja i prvi klinopisni začeci geografije i prirodoslovlja. Iz njihovih 5 000 nađenih klinopisa su prazemljopis i mjestopis gornje Mezopotamije i Kurdistana pobliže razradili Goetze 1959, Royton 1967, Astour 1970. i 1985. i Morrison 1981. godine i drugi. Uz izvorne huritske, Mitanni su još asimilirali mnoge susjedne akadske i hetitske riječi za ine pojmove gdje nisu imali jasnih vlastitih naziva, slično na primjer kao što danas u hrvatskim dijalektima imamo dosta asimiliranih romanizama i germanizama ili u srpskome vukopisu niz turcizama. Iako je huritska gramatika posve drukčija od slavenske, u tim zapisima je ipak nazočno mnoštvo zanimljivih naziva, njih blizu 3 000, sličnih hrvatskima i najviše čakavskim, od kojih se tu spominju tek neki najvažniji.
Kraljevstvo Mitanni i prijestolnica Vasugan
Mitanni ( na hetitskom Mi – ta – an – ni ili Mi – it – ta – ni, na akadskom Ha – ni – gal – bat, na egipatskom Naharin ) je naziv za najveće huritsko kraljevstvo koje je približno između 1500. i 1300. godine prije Krista obuhvaćalo sjevernu Mezopotamiju, jugoistok Anatolije i sjeverozapad Irana. Kraljevstvo je osnovalo ratničko indoarijsko pleme Maryanni, o čemu uz ostalo svjedoče njihovi brojni indoarijski nazivi pronađeni u huritskim, hetitskim, asirskim i egipatskim dokumentima o državi Mitanni, pa njihovo tada najrazvijenije konjaništvo i konjogojski pojmovi. Stoga su u mitanskoj državi pod indoarijskim nazivom Hurrwuhe – Mitanni, postojala dva glavna društvena sloja:
1) Malobrojno indoarijsko plemstvo Mitanni koji su uglavnom služili kao ratni konjanici ( marya ), vojskovođe ( erdenni ), gradonačelnici i kojima pripada i vladajuća dinastija Maryanni.
2) Većinsko huritsko pučanstvo ( ekhelena ) koji su u ratu služili kao pješaci ( ekhele ), a inače su uglavnom bili poljodjelci, trgovci, obrtnici.
Kraljevstvo Mitanni se oko 1500. godine prije Krista razvilo u regionalnu silu nakon nestanka političke moći u Mezopotamiji stvorenog hetitskim razaranjem kasitskog Babilona, ali su sa svjetske pozornice postupno nestali tri stoljeća kasnije, kada ih kao vazale prvo pokoravaju Hetiti, pa konačno Asirci. nakon toga se i pripadno pučanstvo Hurita postupno asimiliraju, na sjeverozapadu dijelom kao Hetiti i drugdje preteženo kao Asirci. Arijski Hrvati povlače se prema sjeverozapadu uz Azovsko more u okolicu rijeke Tanais, a dio ih brodovima odlazi na Jadran, kojeg su vrlo dobro poznavali, trgujući ovdje bakar i kositar.
Glavni grad Mitanskog kraljevstva Vassugan ( na grčkom Theodosiopolis, na asirskom Washukhanni, na turskom Wasukkani, na kurdskom Xwesik – kani ) ležao je na južnoj padini Antitaurusa uz sirijsko tursku granicu na rijeci Khabur ( tada zvanoj Habura ), dosta blizu raniih ruševina prahuritske prijestolnice Urkiš ( Tell Mardin ), što je danas smješteno kod kurdskog gradića Sikan, gdje se sada njegove ruševine Tell Fakharyatek odnedavno bolje istražuju. Kasnije u bizantsko doba je tu bio grad Theodosiopolis.
Strabon opisuje Arivate ( Hrvate ) sa planine Taurus kao vrlo lukave i mudre. On veli kako je najteže se sporazumjeti sa plemenom Urvuhe naroda Arivates, jer oni postave uvijek isto pitanje, koje glasi ovako: Je li snijeg na vrhovima gora bijel ili je pobojan božjom rukom?
Pogledajno kronološki niz mitanskih vladara:
Kirta ( oko 1500. – 1490 – tih prije Krista ), prvi pismeno priznati mitanski vladar.
Šuttarna ( 1490 – ih – 1470 – tih prije Krista ), Kirtin sin.
Baratarna ili Paršatatar ( oko 1470. – 1440. prije Krista ).
Šawuštatar ( oko 1440. – 1410. prije Krista ), Bratarnov sin.
Artatarma I ( oko 1410. – 1400. prije Krista ), najsnažniji mitanski kralj s najvećom državom.
Šuttarna II ( oko 1400. – 1385. prije Krista ).
Artašumara ( oko 1385. – 1380. prije Krista ).
Tušratta ( oko 1380. – 1360. prije Krista ).
Artatarma II ( oko 1360. – 1350. prije Krista ), uzurpator.
Šutarna III ( oko 1350. prije Krista ), sin uzurpatora Artatarma II, zadnji neovisni mitanski vladar.
Šattili ili Kurtivaza ( oko 1350. – 1320. prije Krista ), sin Tušrate. Mitani postaju vazali Hetita.
Šattuara I ( oko 1320. – 1300. prije Krista ), Mitani postaju asirskim vazalima.
Vasašata ( oko 1300. – 1280. godine prije Krista ), Šatuarov sin.
Dshiar ( oko 1280. godine prije Krista ), Vasašatov sin, posljednji zapisan mitanski čelnik dinastije Maryanni.
Dragan Ilić
HOP