Mladi ne znaju tko je Budiša, Veselica ili Gotovac

0
3744

Antun Babić

SPASIMO HRVATSKU JE POLITIČKA IDEJA I PORUKA

Osnivačka skupština stranke Spasimo Hrvatsku, koja je planirana za 7. srpnja 2018., otkazana je do početka jeseni. U organizacijskom smislu došlo je do poteškoća kad smo u našim redovima otkrili veći broj ubačenih ljudi, s različitim zadaćama. Nažalost, mi nemamo svoju obavještajnu organizaciju da možemo tjednima istraživati svakog pojedinca koji nam se javi.

Izvukli jako važnu poruku.

IMG_20180630_164209_resized_20180630_074134265

No, od svega je najvažnije da nas nisu uspjeli uništiti i zaustaviti, što im je očigledno bio zadatak. Naime, nakon strašnog zločima u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1920. godine, kad je Puniša Račić smrtno ranio hrvatskog vođu Stjepana Radića, tadašnji mediji u Hrvatskoj poslali su sljedeću poruku velikosrpskoj čaršiji u Beogradu: “Možete ubiti čovjeka, ali ne možete ubiti ideju.”

Također, sasvim slučajno poklopilo se da polovicom idućeg tjedna idem na operaciju.

Testiranje ideje na Trgu Josipa bana Jelačića u Zagrebu!

Jučer smo dobili manju količinu novih majica SPASIMO HRVATSKU, pa sam danas odlučio napraviti malo istraživanje da vidim kako ljudi na ulici reagiraju na majicu i poruku.

Najprije sam se prošetao od spomenika Stjepanu Radiću, na početku Jurišićeve ulice, do Radićeve ulice. Odmah sam primijetio kako gotovo svaka osoba kojoj sam dolazio u susret, upućuje prema meni pogled, diskretno ili sasvim otvoreno. Bilo je vidljivo kako su prvi puta vidjeli majicu s tom porukom.

Nakon toga sam na Trgu Josipa bana Jelačića zaustavio deset ljudi, od mlađih do starijih osoba, i otvoreno pitao mogu li protumačiti poruku na majici? Osam od deset osoba mi je dalo točan odgovor: SPASIMO HRVATSKU. Bio sam, s razlogom, jako zadovoljan.

Nema promjene bez “revolucije”

Tijekom boravka na Trgu slikako sam se s različitim ljudima i na različitim mjestima. Slike objavljujem uz ovaj post. Slikao sam se s jednim brazilskim studentom u Zagrebu, koji je nosio dres Hrvatske nogometne reprezentacije. Zatim sam se slikao s dva Belgijanca, koji su u Zagrebu na proputovanju. Nakon Zagreba idu prema obali. Slikao sam se i s izuzetno ljubaznim i vrlo inteligentnim hrvatskim mladićem, koji uskoro odlazi u SAD.

Posebno će mi u dragoj uspomeni ostati fotografija s dvije mlade hrvatske studentice, s kojima sam se zadržao u dužem i vrlo zanimljivom razgovoru. Odmah su znale odgovor na pitanje o poruci na majici. Nastavili smo razgovarati o općoj situaciji u Hrvatskoj. Dobio sam očekivano negativne i razočaravajuće reakcije. Jedna je studentica zaključila kako “nije sigurna da se sadašnje vrlo loše stanje u Hrvatskoj može riješiti jedino bez revolucije”. Bio sam jako iznenađen. Izgledala mi je jako mlada i krhka da bi na taj način razmišljala.

Hrvatski obrazovni sustav totalni je promašaj

Unatoč zadovoljstvu što mi je istraživanje o poruci na našoj majici pružilo nadu i izazvalo zadovoljstvo, ostao sam jako tužan zbog vrlo slabog znanja hrvatskih studenata o hrvatskoj bliskoj prošlosti.

Roditelji jednog studenta (četvrta godina studija) rodom su iz Stare Gradiške. Instinktivno sam ga pitao je li zna da je u Staroj Gradiški u vrijeme komunističkog režima bio zloglasni zatvor za političke disidente? Iskreno je odgovorio: “Čuo sam da je tamo bio nekakav Popravni dom, ali nikada nisam čuo da je bio zatvor”. 

Za te ljude nisam nikada čuo”

Uslijedilo je moje sljedeće pitanje: “Jeste li ikad čuli za dr. Marka Veselicu, Dražena Budišu, Vladu Gotovca i druge hrvatske intelektualce i disidente koji su služili dugogodišnje robije u Staroj Gradiški nakon Studentskog pokreta u Zagrebu 1971.” Odgovor je bio kategoričan, ali i zastrašujući: “Ne, za te ljude nisam nikada čuo.”

Kad ne bi postojali brojni drugi veliki problemi u današnjoj Hrvatskoj, priznanje tog studenta o svojem nedostatnom, ili nepostojećem znanju o najvažnijim detaljima i događajima iz bliže hrvatske povijesti, u cijelosti opravdava naš projekt SPASIMO HRVATSKU, bez obzira u kojoj će mjeri taj projekt na kraju biti uspješan.

U Zagrebu, 30. lipnja 2018.