U Mariju Bistricu mnogi dolaze naći svoj mir, dok HDZ-ovska vlast stvara nemir nekim stanovnicima općine

0
2961

Posjetili smo zaseok Selnicu. Idila. U kojoj žive ljudi željni mira i prirode. Ne zanimaju njih pune ulice ljudi, dreka, butici, kafići. Oni traže spokoj, poput vjernika u Mariji Bistrici. Poznato svetište spašava izgubljene duše, pomaže preko svojeg zaštitnika oboljelima, događaju se čuda u koja ljudi vjeruju, ali taj sklad duha i tijela ne prate lokalni hadezeovci, popularno u narodu kao stranka nazvani kradezeovci. 

Do samog zaseoka vodi put dug 500 metara, kojeg kao da održava Matija Gubec ili još bolje rečeno kao da je iz vremena seljačke bune, a ne iz doba članstva Hrvatske u EU. Gotovo je sramotna nebriga čelništva općine prema zaseocima u kojima ne živi veći broj obitelji. U principu humanost i briga za čovjeka vidi se prema onom koji najmanje ima ili gdje živi najmanje ljudi. Ako se takva osoba osjeća sigurno i takva sela imaju infrastrukturu, tada je i slika društva bolja. Sramotna je situacija u kojoj kraj samom svetištu gdje božja ruka spašava živote besplatno, iz ljubavi prema čovjeku, postoji sa druge strane situacija gdje čovjek nema ljubavi prema drugom čovjeku i dopušta da se pati i živi očajno loše. 

Prema iskazu stanovnika zaseoka Selnica, općina Marija Bistrica traži čak da seljani plaćaju rekonstrukciju ceste, bacanje šljunka na cestu, iako je put općinski. Općina nasipava cestu šljunkom u kojem ima više pijeska nego šljunka kaže jedna stanovnica sela. Računajte koliko je godišnje to u troškovima, a rezultati su nikakvi jer nagibi nisu dobro riješeni na samom putu, pa prva kiša odnese loš šljunak sa put do sela u obližnje grabe.

put 2

Umjesto nasipavanja puta, asfaltiranje u dužini od 500 metara bilo bi puno jeftinije rješenje, ali čini se da nekome itekako odgovara ovakvo nabacivanje šljunka na put, bez krajnjeg rješenja problema. Radi li se ovdje o pranju novca ili nebrizi za stanovnike mjesta zaključite sami.

“Besplatna  božja pomoć narodu” u Mariji Bistrici,nekadašnje selo pretvorilo je u svetište. Da nije bilo božje ruke, ovo bi i danas bilo nepoznato selo, opet sa druge strane vlast u općini ne zna cijeniti tu božju pomoć i ne želi osigurati bolje uvjete za život stanovnicima općine i tako uzvratiti zahvalnost što  je danas  sjedište božjeg mira,  baš Marija Bistrica.

I. D.

HOP