CAR JE GOL! Uljanik: Končaru milijarde, Jakovčiću briselski imunitet, radnicima – otkazi?! Na potezu je Plenković…
Gledamo danas dramu iz pulskoga Uljanika. Jakovčićev Bora (Miletić) više se ne može izgovarati na Thompsona. U Puli više nije tema Arena i lov na glazbene vještice, razbojnici iz IDS-a stjerani su napokon pred zid. “Strateški partner” nema novaca, ljudi nisu dobili plaću – pa je sada dobar i Zagreb. Žica se Vlada. Hrvatska Vlada! A IDS bi autonomiju… Osim kada treba iz Zagreba povlačiti kune. Ili eure. I to milijarde!
Zaista mi je žao tih 4.260 ljudi. Radnici su to. Ima među njima i Hrvata. Al’ nije ovo pitanje ni vjere ni nacije, ovo je pitanje potencijalno najvećeg lopovluka, o kojem većina medija – šuti. Zato jer su potkupljeni. Uljanik više nije priča o očuvanju radnih mjesta, jer tim ljudima, budimo iskreni – teško da ima spasa. Preostaje nam jedino razotkriti tko je Uljanik doveo u ovako bezizlaznu situaciju, tko ga i zašto želi ugasiti?
Prije desetak dana Jakovčić je, kao što smo već objavili, jeftino napao Thomposona da bi prikrio vijest o ostavci u Nadzornom odboru finskog Afaraka. Na nju je bio prisiljen zbog briselske direktive. I straha od mogućnosti bilo kakvog progona. Mjesečno je u Končarovoj tvrtci ubirao gotovo 10.000 eura, što je puno čak i za finske prilike. Vijest je prikrila N1 televizija standardnim bljuvanjem po Marku Perkoviću, a tek rijetki mediji u Hrvatskoj objavili su da je Jakovčićev javni ortak Danko Končar stekao većinsko vlasništvo Afaraka na netransparentan način i zaradio u Finskoj kaznu od astronomskih 50 milijuna eura. I više. A to nije sve… Tek će se rijetki hrvatski novinari odlučiti otvoriti finske portale i pogledati što tamošnji mediji pišu o Danku Končaru. Ljenčine, pa dovoljno je zamoliti nekog da vam prevede par redaka sa finskog – i odmah će te saznati što se točno iza brda valja.
Finski mainstream mediji danima su pisali o kontroverznom hrvatskom tajkunu kojeg je državna agencija za nadzor financijskih aktivnosti optužila i kaznila za prijevaru na Helsinškoj burzi. A hrvatski “mainstream” istoga čovjeka čak i danas prikazuje kao velikog spasitelja nacionalne brodogradnje!
Finsko brodogradilište Arctech u vlasništvu ruskog državnog OSK-a generira također značajne gubitke, što je za Moskvu svakako loša reklama, pa se u zadnje vrijeme i ono spominje kao moguća akvizicija “svemoćnog spasitelja” iz Hrvatske! Arctech ima negativan kapital i rezerve od preko 200 milijuna eura, a sam je Končar svojedobno govorio da bi i Brodotrogir i Acrtech kao veliki gubitaši kojima treba sanacija, zapravo potpali pod kapu pulskoga Uljanika! Plan je fakat spasonosan, no tko će to sve platiti?! Hrvatski porezni obveznici? Moguće, ako Ivan Jakovčić u to uspije uvjeriti premijera Plenkovića! Jer, ako država zaista gurne Uljaniku 350 milijuna eura i pridodamo li tome ukupno 700 milijuna eura u državnim jamstvima (200 je predviđeno za strateškog partnera, a više od 500 je nasljeđeno) – dolazimo do velike priče o tobožnjoj sanaciji, tijekom koje će netko posve sigurno omastiti brk. Ali – to neće biti radnici. Jer, njima su već spremljeni otkazi, a vrijedna zemljišta pulskoga škvera rezervirana su za gradnju luksuznih stanova i atraktivnih turističkih sadržaja.
Ovjde se postavlja i logično pitanje: zašto bi naša država Danku Končaru ili bilo kome drugome omogućila prenamjenu zemljišta u Istri?! Zašto država, ako već odustane od brodogradnje, sama ne bi napravila prenamjenu i zaradila na zemlji te od toga obeštetila radnike?! Jedan istarski političar, čija je kritika tamošnjeg kriminalnog modela vladavine zabranjena u većini medija – fino je izračunao: 350 milijuna eura koje se sada traži je 2 i po’ milijarde kuna. Živoga keša. Pa, sa tim novcem Vlada može izgraditi 5.000 stanova, sa tim novcem mogla bi se naša Slavonija spasiti od iseljavanja. Sa tim novcem moglo bi se toliko toga dobroga učiniti… Uljanik je u 2018. godini od Vlade već dobio gotovo 100 milijuna eura. Prodali su i 37 posto dionica riječkoga Lenca. Gdje su ti novci?! Glas Istre, na primjer, ne postavlja to pitanje. Normalno, glorificiraju Končara jer u novinama ima 33 posto udjela. Glorificirali su ga i kada je davao pozajmice Nogometnom klubu Istra… Veliki spasitelj nije financirao samo nogometaše, nego čak i lokalne balerine… U dogovoru sa PBZ-om i HBOR-om, tobože je posudio i 12 milijuna Uljaniku, no što je sve to u usporedbi s onim što bi mogao dobiti pristanu li HBOR i Vlada na veliki plan navodnoga spasitelja?!
Kako posluje Danko Končar, najbolje se vidi na primjeru Brodotrogira. U poslovanju ima trajnih problema sa likvidnošću, uz redovita kašnjenja plaća i neispunjavanja obveza prema državi. U posljednje se vrijeme spominje i nekih 700 otkaza… Brodotrogir ima isprepleteno poslovanje sa hotelom Medena i istoimenim apartmanskim naseljem, koji su tijekom godina “restrukturiranja” preuzeti od Končara i njegove Kermas Energije. Prije preuzimanja Medene ista je posudila novac Brodotrogiru, iz čega bi se dalo zaključiti da je neprijateljski preuzeta vlastitim sredstvima…
A tek priča o marini! Izgrađena je tijekom “restrukturiranja” Brodotrogira, novcem banaka. Jedan vez koštao je nevjerojatnih 60.000 eura, iako je tržišna vrijednost gradnje sličnih objekata svugdje na Jadranu upola manja – 30.000 po vezu. A gdje je završila razlika?! To valjda znaju bankari. I naručitelji. Izvođači znaju jedino kome su morali u kešu davati 100 eura po turi kada se u marinu dovozio materijal… Moram priznati, ovaj me model silno podsjeća na poslovanje u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji, iz čijih zatvora uglavnom dolaze naši gospodarski spasitelji… Neki od njih odležali su i 12 godina u Lepoglavi, zbog puno sitnijeg kriminala.
Velimir Bujanec
HOP
