U Bosni i Hercegovini Zakon o zaštiti jamaca na snazi je već više od 10 godina

0
1926

Ako mislite da su se problemi oko ovršenih smirili, i da su se stvari “sredile” sa zadnjim promjenama Ovršnog zakona, gadno se varate. Ovih dana mobitel mi neprekidno zvoni. Ne znam više kojim sve kanalima ljudi dolaze do mene, ali znam jedno, problemi sa pravosuđem i sa ovrhama još su više izraženi nego li prije. Ništa nije lakše, dapače, mnogo toga je još uvijek komplicirano i teško, i izgleda gotovo nerješivo.

Mogu odgovorno tvrditi da su za dugotrajne sudske postupke, za brojne probleme krivci
1) u Vladi koja ne vodi brigu o svojim građanima i ne pronalazi pravo i adekvatno rješenje
2) sami ovršenici koji iz neupućenosti, ili iz nonšalantnosti ne poduzimaju mjere u svoju zaštitu, ne pišu žalbe, prigovore, ne poduzimaju sve one radnje koje bi mogle pomoći da se problem riješi prije nego li sud odredi prodaju nekretnine
3) ovrhovoditelji (banke) koji su toliko loše sastavili ugovore da ih svaki malo bolji poznavatelj prava može rušiti…..

Međutim, ono što je ovršenicima sigurno najpotrebnije nisu samo odvjetnici čije usluge sve teže mogu plaćati, već jedno kvalitetno i dobro savjetodavno tijelo koje će ih uputiti što zapravo trebaju učiniti. Tako sam ovih dana (već pet dana) razgovarala sa gdjom koja se totalno izgubila u svojem problemu. Kao sudužnik nije uopće imala saznanja o visini duga, o stanju spisa, o tome gdje i kome se treba javiti da bi uopće saznala koliki je dug i tko je zapravo ovrhovoditelj obzirom da je potraživanje prenešeno na otkupljivače potraživanja.

Još je veći problem u tome što se radilo o ugovoru o kreditu sa prijenosom vlasništva radi osiguranja (fiducijarni ugovor) koji zapravo zaobilazi sud i sve rješava javni bilježnik. U tom je slučaju dovoljno da banka zatraži da ugovor postane ovršan, i da od bilježnika zatraži prodaju nekretnine, odnos prijenos u trajno vlasništvo banci ili nekom drugom ovrhovoditelju. Ako se korisnik kredita (dužnik) ne javi javnom bilježniku, a sudužnik koji je dao nekretninu pod osiguranje nije upoznat sa činjenicom da je pokrenut postupak naplate, nema nikakvu mogućnost zaštititi svoju nekretninu. Drugim riječima, sudužnik sve mora platiti, ali ništa ne mora znati…… Kakav je to Ovršni zakon koji omogućuje takvo namirenje u kojem jedan mora platiti sve (a nije dobio ništa) a onaj koji je od banke uzeo novac ne mora ništa platiti ako ima sudužnika, a s druge strane ovrhovoditelj nije dužan obavještavati sudužnika o ni jednoj radnji, pa čak niti o činjenici da prodaje nekretninu u vlasništvu sudužnika.

U Bosni i Hercegovini Zakon o zaštiti jamaca na snazi je već više od 10 godina. U Hrvatskoj od brojnih nevažnih tema o kojima raspravljaju, i od recitiranja pjesmica, nemaju vremena pozabaviti se bitnim stvarima, a to je stvarnom zaštitom onih koji se ne mogu i ne znaju sami zaštiti.

Jedna Nada sigurno nije dovoljna da uputi sve one koji imaju problem u to kako da se zaštite, da odu javnom bilježniku po presliku ugovora na koju imaju pravo, da zatraže presliku spisa, uvid u spis, i slično, a onda da pokrenu sve one procesne radnje kojima će na kraju ipak uspjeti sačuvati svoju nekretninu.

Rad pravosuđa Krsnik je opisao ovako:
“Mi živimo u opasnom vremenu, u opasnoj zemlji, gdje se svi nalazimo u opasnosti. Ovdje nema pravne sigurnosti. Nema prava. Sve to gledam već 28 godina. Zato naši građani masovno idu na Europski sud u Strasbourg, kazao je Krsnik.

Smatra da su pravni i financijski sustav u vlasti tzv. parasustava koji ga koristi za svoje interese.

“Parasustav čine političke elite kojima je najvažnije da u društvu imaju dvije poluge moći. Sustav progona i financije. Kada žele nekoga likvidirati, pokreću te poluge moći. Pritom konačna presuda uopće nije važna. Važno je jedino da proces čim dulje traje. I Agrokor i Bandić i ‘afera sms’ sve su to lakrdije. Presude ćemo imati tek nakon 10 i više godina. Pa koda nas se optužnica diže tek nakon dvije godine!, upozorava Krešimir Krsnik.

FB_IMG_1539197214194

Europski sud za ljudska prava je u svojoj presudi u predmetu Vusić c/a RH naveo da se donošenjem proturječnih odluka u sličnim predmetima koje je donio isti sud vrijeđa načelo pravne sigurnosti kao bitna sastavnica vladavine prava.

Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZS Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom iz čl. 106. Zakona o sudovima (“Narodne novine” broj 150/05) propisano je u st. 1. da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, te je u st. 2. iste odredbe propisano da će Republika Hrvatska od suca zatražiti povrat isplaćene naknade, samo kada je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

FB_IMG_1539294621278

Pri tom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.
Za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom, Republika Hrvatska odgovara oštećeniku na temelju objektivne odgovornosti.

Dakle, pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete. Ove se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti.

Ako tajne službe i policija sve prisluškuju, prate SMS-ove i znaju sve tajne u Hrvata, kako onda ne mogu uhvatiti lopuže, i razlučiti tko je pošten, a tko nepošten? Danas je tako jednostavno pratiti telefonske razgovore, SMS prepisivanje, napraviti forenzičko vještačenje laptopa, e-mailova, sve se može u trenu otkriti, pa se iz svega da zaključiti da se najveći trud izgleda ulaže upravo u to da se ništa ne otkrije, već da se što više toga sakrije…….

Nada Landeka

Hop