DRŽAVNI UDAR – PUČ GRADSKIH VIJEĆNIKA GRADA SPLITA I GRADONAČELNIKA!

0
8544
BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike. intelektualni vlasnik nekoliko patenata
Piše: BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike. intelektualni vlasnik nekoliko patenata

DRŽAVNI UDAR – PUČ GRADSKIH VIJEĆNIKA GRADA SPLITA  I GRADONAČELNIKA Andre Krstulovića Opara   – GDJE JE  DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO  REPUBLIKE HRVATSKE  DA PROCESUIRA PUČISTE ?

Zašto se „pučisti“  mole da poštuju HRVATSKI ZAKON ?

Na sjednici GRADSKOG VIJEĆA  GRADA SPLITA dana 04. 04. 2018. godine svi  vijećnici donose odluku da  neće dati  „TAPIJU“ ŽUPANIJSKOM DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU  U SPLITU  „o odricanju vlasništva u korist REPUBLIKE HRVATSKE“ kako bi se REPUBLIKA HRVATSKA  upisala  po sili zakona „ZAKONA O ŠUMAMA“ u svojstvu  knjižnog vlasništva nad  zemljišno – knjižnim česticama na Poluotoku Marijan sa kulturom ŠUMA.

Predmetnim činom gradonačelnik  Andro Krstulović Opara sa svojim tehničkim službama – savjetnicima i gradskim vijećnicima  Grada SPLITA

Odgovorna  osoba – gradonačelnik  Andro Krstulović Opara 

Predsjednik Gradskog vijeća : Igor   Stanišić  (HGS)

Prvi potpredsjednik Gradskog vijeća : Petar Škorić (HDZ) ; Potpredsjednica Gradskog vijeća : Marijana Puljak (Pametno)

Vijećnici Gradskog vijeća : Stipe Božić  (HDZ) ; Ljubica Vrdoljak (HDZ) ; Marija Čizmić (HDZ) ; Domagoj Maroević  (HDZ) ; Tomislav Prljević (HDZ) ; Duje Sučić (HDZ) ; Božo Zadro  (HDZ) ; Ante Jukić (HDZ) ; Mirna Kovačić (HSS) ; Tonči Blažević (HSLS) ; Jure Bučević (HGS) ; Davor Grčić (HGS) ; Saša Horvat (HGS) ; Miranda Ivanišević Dvornik  (HGS) ; Željko Kerum (HGS) ; Ante Zoričić (PG-NG) ; Goran Kovačević (HNS) ; Joško Markić (SDP) ; Goran Kotur (SDP) ; Aida Batarelo (SDP) ; Ivana Ninčević Lesandrić (MOST) ; Martin Mladen Pauk (MOST) ; Josip Markotić (MOST) ; Ante Čikotić (MOST) ; Ante Bradarić – Šljujo (MOST) ; Kristina Vidan (PAMETNO) ; Branimir Urlić (PAMETNO) ; Natalija Tafra Bazina (PAMETNO) ; Jakov Prkić (PAMETNO) ; Sani Mardešić (PAMETNO) ; Renato Čupić (PAMETNO)

Počinili   su   DRŽAVNI  UDAR „PUČ“  U  REPUBLICI  HRVATSKOJ i pri tome „još  za sada“ nisu kazneno gonjeni.

Iz razloga što je na  gradskom prostoru Grada Splita  proglasio nevažećim ZAKON O ŠUMAMA.

Kako bi to bilo da svaki  građanin REPUBLIKE HRVATSKE  odluči da za njega ne važi zakon i da može raditi što  hoće.

Zašto  DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE  ne procesuira PUČISTE  u  REPUBLICI HRVATSKOJ.

U  nekim državama navodno civilizirane EUROPSKE DRĆAVE (TURSKA) , lete glave , oduzima se  stečena imovina , hapse se i  procesuiraju „pučisti“  po brzom postupku „prijeki sud“ . Gdje se tu nalazi REPUBLIKA HRVATSKA  ? Da li je u  REPUBLICI HRVATSKO dozvoljeno proglašavati „teritorije“ na kojima  HRVATSKI ZAKONI ne vrijede i ne mogu se provoditi ?

Za obične građane  REPUBLIKE HRVATSKE  zakon vrijedi dok za  političku elitu Grada Splita  ZAKON i zakonske  obaveze ne  vrijede , što eksplicitno zakon mogu kršiti  kako hoće i ne snositi bilo kakve posljedice.

Zakoni  REPUBLIKE HRVATSKE doneseni od  HRVATSKOG SABORA  vrijede na cjelovitom teritorijalnom prostoru REPUBLIKE HRVATSKE .

Općina je  najmanja  politička  teritorijalna jedinica i predstavlja lokalnu upravu i samoupravu ali ne može donositi  bilo kakve zakone. Sve odluke lokalne uprave i samouprave moraju biti u skladu sa postojećim  zakonima njihovom punom pravnom snagom , njihovim punim pravnim učinkom i njihovom punom pravnom posljedicom.

Što navedeno znači za lokalnu upravu i samoupravu GRAD SPLIT i Poluotok Marjan ?

ZAKONU O ŠUMAMA  definira najmanju površinu koja se definira u svojstvu šume , a to je 0,1ha (1000m2) , da li se radi o  samonikloj šumi ili o  sađenoj šumi , svejedno je.

Kada iz nekog razloga  samonikla šuma iznikne na  poljoprivrednoj kulturi (oranica , livada , pašnjak , vrt , maslinik , voćnjak , neplodno, neplodno) i navedena kultura je registrirana u katastarskom operatu u posjedovnom listu pod kulturom i klasom tada posjednik može  „samoniklu šumu“ posjeći i privesti svrsi zemljišno – knjižnu česticu prijašnjoj kulturi  bez  da   vlasnik = posjednik trpi bilo kakvu štetu  ili bilo kakve novčane ili materijalne sankcije  prema : sukladno članku 60. st. 3 pravilnika o uređivanju šuma koji kaže da “površine u privatnom vlasništvu“.

Na navedenu  zakonsku odluku  lokalna uprava i samouprava ne može djelovati.

Zašto sam naveo da je  „općina“ najmanja politička teritorijalna jedinica“ ?

Država REPUBLIKA HRVATSKA  je  nesporno pravni subjekt koji jamči  provedbu zakona na cjelovitom teritorijalnom prostoru. Od  državnog  interesa REPUBLIKE HRVATSKE je  upravljanje i raspolaganje  šumskim bogatstvom.

ZAKONU O ŠUMAMA  prepoznaje jedino šumu  u  DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU  – u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE i privatnu  šumu , šuma  upisana u  zemljišno – knjižnom ulošku  pojedinog privatnog vlasnika.

O  državnoj šumi povjeren je dužni nadzor nad  upravljanjem , raspolaganjem i održavanjem trgovačkom društvu HRVATSKE ŠUME d. o. o. koje u  ime i za ime REPUBLIKE HRVATSKE vode brigu o  šumskom gospodarstvu  REPUBLIKE HRVATSKE u svojstvu „javnog – šumo posjednika“ u ime  privatnog  vlasnika kulture šuma ujedno je privatni vlasnik šume i privatni šumo posjednik.

TREĆA  kategorija  upravljanja  kulturom šuma ne postoji.

Prema navedenim  zakonskim odredbama „Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ MarjanJavna ustanova upisana je u registar Trgovačkog suda u Splitu pod Matičnim brojem subjekta (MBS)060205152. Osnivač: Grad Split. Sjedište: Split, Cattanijin put 2. OIB : 28929244223. Žiro račun: 2390001-1100322630. IBAN: HR8323900011100322630“  je protu zakonito  osnovana jer o istom  fizičkom prostoru ne mogu  voditi brigu i upravljati istim fizičkim prostorom  DVA  različita  TRGOVAČKA  DRUŠTVA

  • HRVATSKE ŠUME d. o. o.
  • Javna ustanovaza upravljanje Park– šumom “ Marjan osnovano od strane lokalne uprave i samouprave  Grada SPLITA.

Svi  uposlenici Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  po sili zakona moraju dobiti  otkaz.

Površina  pod šumom  kao kultura na Poluotoku Marjan zauzima površinu od „178ha“ nad kojom  nema ingerencije GRAD SPLIT. Na južnoj padini  Poluotoka Marjan  nalaze se  privatne zemljišno – knjižne čestice k. o. SPLIT  što je razvidno iz  ZEMLJIŠNE KNJIGE što eksplicitno znači  da nema  uvjeta za  proglašenje bilo kakvog zaštićenog  režima na  Poluotoku Marjan.

ŽUPANIJSKO  DRŽAVNO  ODVJETNIŠTVO  U   SPLITU  provodi  IZVLAŠTENJE  LOKALNE  UPRAVE I  SAMOUPRAVE  GRADA SPLITA  na  katastarskim česticama Poluotoka Marjan  sa  kulturom  „šuma“  po osnovi presude   Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj „Rev-2648/13-3“  od 28. veljače 2017. godine

CITIRAM :

Navedeno pravno stajalište potvrđeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2011-2 od 11. siječnja 2012. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2648/13-3 od 28. veljače 2017. izričito je navedeno da se odlukama Komisije Vlade Republike Hrvatske kojima je raspoređena imovina bivših općina na novonastale jedinice lokalne samouprave nije moglo disponirati sa šumskim zemljištem koje je bilo u izvan-knjižnom vlasništvu Republike Hrvatske te da je osnovan zahtjev Republike Hrvatske za upis prava vlasništva na takvim nekretninama (dakle šumama i šumskom zemljištu koje su bile u društvenom vlasništvu na dan 16. listopada 1990.). 

Ako vlasnik i posjednik ne žele zemljište koristiti kao šume, već ga žele trajno koristiti u poljoprivredne svrhe, sukladno članku 60. st. 3 pravilnika o uređivanju šuma koji kaže da “površine u privatnom vlasništvu uvrštene u šumskogospodarski plan za koje vrsta uporabe u katastru nije šuma, šumoposjednik može privesti vrsti uporabe koja je evidentirana u katastru, a promjene se evidentiraju u šumskogospodarskom planu”

Odlučivanje  VRHOVNOG SUDA  REPUBLIKE HRVATSKE u  bilo kojem predmetu  o  izvlaštenju  lokalne uprave i samouprave  nad kulturom šuma obvezuje u svim drugim  pravnim postupcima  isto postupiti

ODLUKA  VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Rev – 450/2011-2  od dana  11. siječnja 2012. godine

Rev – 2648 / 13 – 3 od dana 28. veljače 2017. godine

Uvjetuje da u svim slijedećim pravnim postupcima „IZVLAŠTENJA“  sudovi moraju donijeti PRESUDU  u skladu sa donesenim pravomoćnim  PRESUDAMA  VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE.

Odluka / presuda  VRHOVNOG SUDA  RH spada u kategoriju  već odlučene stvari o kojoj se ne odlučuje.

res iudicata

res iudicata [re:s ju:dika:’ta] (lat.: presuđena stvar), u rim. pravnoj tradiciji i u suvremenom procesnom pravu, izraz koji označuje predmet (spor, pitanje) o kojem je donesena pravomoćna presuda (odluka).

Fizički  prostor  „kulture – šuma“ koji se definira po osnovi ZAKONA O ŠUMAMA  mora biti izuzet iz  PUP-a (provedbenog urbanističkog plana Grada Splita) , a udovoljeno zahtjevima  privatnih vlasnika poljoprivrednih kultura o građevinskim katastarskim česticama.

Eksplicitno Grad SPLIT nema valjan  prostorni dokument  za Poluotok Marjan samim time svi izgrađeni objekti  u  fizičkom prostoru Poluotoka Marjan su  zakonito  i pravno valjano izgrađeni jer je  PUP  i  GUP za Poluotok Marjan pravno i tehnički ništavni.

Prema  ZAKONU O  VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA  (NN 91/96 ; 68/98 ; 137/99 ; 22/00 ; 73/00 ; 129/00 ; 114/01 ; 79/06 ; 141/06 ; 146/08 ; 38/09 ; 153/09 ; 143/12 ; 152/14)

SUDSKA ZAŠTITA

Članak 22. stav 1.

Posjednik kojem je posjed samovlasno smetan OVLAŠTEN  JE  SVOJ POSJED ŠTITITI PUTEM SUDA ,  zahtjevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda , naredi uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja , te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Vlasnikova prava  ; Članak 30.

(1) Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

(2) U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

ODLUKU  O PROGLAŠENJU ZAKONA O ŠUMAMA

Proglašavam Zakon o šumama, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. srpnja 2018.

Predsjednica Republike Hrvatske KOLINDA GRABAR – KITAROVIĆ u svojstvu  supotpisnika   ZAKONA O ŠUMAMA potpisala je ZAKON  pod brojem:

KLASA : 011-01/18-01/98

URBROJ : 71-06-01/1-18-2

Zagreb , 19. srpanj 2018. godine

Predsjednik HRVATSKOG SABORA gospodin GORDAN JANDROKOVIĆ u svojstvu  supotpisnika   ZAKONA O ŠUMAMA potpisala je ZAKON , pod brojem  :

KLASA : 022-03/18-01/35

Dana 13. srpnja 2018. godine , Zagreb

Izdvajam određene članove zakona iz ZAKONA O ŠUMAMA.

Interes Republike Hrvatske

Članak 2.

(1) Šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Šume i šumska zemljišta zaštićuju se, upotrebljavaju, koriste i njima se gospodari na način određen ovim Zakonom i posebnim propisima.

(3) Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) upravlja šumama i šumskim zemljištima u interesu Republike Hrvatske, prema načelu javnosti, predvidljivosti, učinkovitosti i odgovornosti te donošenjem dokumenata i akata u svrhu ostvarivanja interesa Republike Hrvatske, na način da središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove šumarstva povjerava svoja upravljačka prava, s tim da se:

Šuma i šumsko zemljište

Članak 5.

(1) Šumom se smatra zemljište koje je suvislo obraslo šumskim drvećem i/ili njegovim grmolikim oblicima, grmljem i prizemnim rašćem na površini od 0,1 ha i većoj, gdje se trajno proizvode šumski proizvodi i ostvaruju općekorisne funkcije, a između biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi.

Šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske

Članak 12.

(1) Šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: šumskogospodarsko područje) obuhvaća sve šume i šumska zemljišta na području Republike Hrvatske kao funkcionalnu cjelinu koja se utvrđuje radi osiguranja jedinstvenog, trajnog i održivoga gospodarenja šumama i šumskim zemljištima te planiranja i usmjeravanja njihova razvoja.

Šumo-posjednik

Članak 14.

(1) Šumo-posjednik je svaka pravna ili fizička osoba koja kao vlasnik i/ili posjednik gospodari šumom i/ili šumskim zemljištem.

2.d) privatni šumo-posjednik  je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik šume i/ili šumskog zemljišta te posjednik na temelju pravnoga posla.

(3) Prema površini šume i šumskog zemljišta privatni šumo-posjednik  može biti:

  1. a) mali šumo-posjednik s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta do 20 ha
  2. b) srednji šumo-posjednik s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta većom od 20, a manjom od 300 ha
  3. c) veliki šumo-posjednik s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta većom od 300 ha.

Gospodarenje i korištenje šumama i šumskim zemljištima

Članak 16.

(1) Šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumo-posjednik.

(5) Šumama i šumskim zemljištima koji nisu u vlasništvu Republike Hrvatske gospodare privatni šumo-posjednici.

Gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske

Članak 17.

(1) Javni šumo-posjednik je pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Osnivač javnog šumo-posjednika kao društva s ograničenom odgovornošću je Republika Hrvatska.

(3) Sjedište javnog šumo-posjednika je u Zagrebu.

(4) Naziv javnog šumo-posjednika je »HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću«.

(5) Pravni oblik, unutarnja organizacija i djelatnosti društva javnog šumo-posjednika utvrđeni su izjavom o osnivanju.

 

PRAVILNIK O PROVEDBI MJERE M04 »ULAGANJA U FIZIČKU IMOVINU«, PODMJERE 4.3. »POTPORA ZA ULAGANJA U INFRASTRUKTURU VEZANO UZ RAZVOJ, MODERNIZACIJU I PRILAGODBU POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA«, TIPA OPERACIJE 4.3.3. »ULAGANJE U ŠUMSKU INFRASTRUKTURU« IZ PROGRAMA RURALNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2014. – 2020.
(Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 106/15, 65/17, 77/17 – Ispravak i 84/18)
Primarna šumska prometna infrastruktura obuhvaća sve kategorije šumskih cesta te one javne i nerazvrstane ceste koje se mogu koristiti za održivo gospodarenje šumama.

Razvidno je iz kategorizacije „šumskih cesta/puteva“  za potrebe  održavanja šume i šumskog zemljišta u smislu komunikacije – kretanja šumom „nerazvrstana cesta“ se može i smije proglasiti „šumskom cestom ili šumskim putem“ jer se koristi za održavanje drvne – šumske mase prvenstveno za potrebe održivog gospodarenja šumama.

Šumska cesta ili šumski put , objekt koji omogućuje stalan (cjelogodišnji) promet motornim vozilima, prvenstveno zbog radova gospodarenja šumama (daljinski transport drvnih i ne drvnih šumskih proizvoda, zaštita šuma, uzgojni radovi i dr.), se ni u kojem slučaju ne mogu proglasit „nerazvrstanom cestom“ , a pogotovo se ne može proglasiti „nerazvrstanom cestom“ prostor u kojem se ne odvija bilo kakav transport robe i ljudi  u „šumi“.

Presuda  VRHOVNOG  SUDA RH  broj „Rev-2648/13-3“  od 28. veljače 2017. godine  je  obvezujuća  u svim  pravnim postupcima sličnog ili  istovjetnog sadržaja

Navedeno pravno stajalište potvrđeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2011-2 od 11. siječnja 2012. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2648/13-3 od 28. veljače 2017. izričito je navedeno da se odlukama Komisije Vlade Republike Hrvatske kojima je raspoređena imovina bivših općina na novonastale jedinice lokalne samouprave nije moglo disponirati sa šumskim zemljištem koje je bilo u izvan-knjižnom vlasništvu Republike Hrvatske te da je osnovan zahtjev Republike Hrvatske za upis prava vlasništva na takvim nekretninama (dakle šumama i šumskom zemljištu koje su bile u društvenom vlasništvu na dan 16. listopada 1990.). 

Presuda  broj „Rev-2648/13-3“  od 28. veljače 2017. godine  je  istovjetna  sa  presudom  broj Rev-450/2011-2  od dana 11. siječnja 2012. godine .

ŽUPANIJSKO (OPĆINSKO)  DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH  pozivom na  navedene  presuđene stvari može , smije i  obavezno je  IZVLASTITI  GRAD SPLIT  iz  zemljišno – knjižnih čestica sa kulturom ŠUMA  na poluotoku Marjan.

Prema ZAKONU O ŠUMAMA :

Šumske prometnice

Članak 49.

 (3) Šumo-posjednici u suradnji s drugim ovlaštenicima prava na šumi i šumskome zemljištu te s nadležnom jedinicom lokalne samouprave mogu pojedine šumske prometnice zatvoriti rampama.

Iz ZAKONA O ŠUMAMA  izdvajam određene zakonske odredbe koje su iznimno bitne za ovaj predmet :

Kretanje i posjet šumi ili šumskim zemljištima

Članak 21.

(1) Fizičke osobe mogu se kretati šumom ili šumskim zemljištem kao posjetitelji šuma, ako nije drukčije određeno ovim Zakonom ili drugim propisom.

(2) Posjetom šumi ili šumskom zemljištu smatra se šetnja i ostali oblici građanskog uživanja u šumi i/ili šumskom zemljištu, bez stjecanja imovinske koristi.

Izrada i donošenje prostornih planova

Članak 40.

(1) U šumi i na šumskom zemljištu može se graditi samo šumska infrastruktura, lovnogospodarski i lovnotehnički objekti, građevine za potrebe obrane i nadzora državne granice, spomenici kojima se obilježavaju mjesta masovnih grobnica žrtava rata i mjesta stradavanja te građevine koje su planirane prostornim planovima.

(8) Šumoposjednici nisu dužni poduzimati posebne mjere zaštite niti se mogu smatrati odgovornima za bilo kakve štete za građevine izgrađene u pojasu do 50 m od ruba šume.

IZNIMNO  BITNO :

Čuvanje šuma i šumski red

Članak 44.

(1) Javni šumoposjednik, Ustanova i Pravna osoba dužni su osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red.

(2) Šumski red u šumama privatnih šumoposjednika provode privatni šumoposjednici.

DIO SEDMI
ŠUMSKA INFRASTRUKTURA I ŠUMARSKI RADOVI

Šumska infrastruktura

Članak 47.

(1) Šumska infrastruktura je sastavni dio šume i šumskog zemljišta, a obuhvaća šumsku prometnu infrastrukturu (šumske prometnice) i druge građevine u šumama i na šumskom zemljištu namijenjene njihovom gospodarenju, a mogu je koristiti i druge pravne i fizičke osobe pod uvjetima koje odredi šumoposjednik.

(2) Šumska prometna infrastruktura sastoji se od primarne (šumske ceste, protupožarne prosjeke s elementima šumske ceste) i sekundarne (traktorski put, traktorska vlaka i žična linija) šumske prometne infrastrukture.

(3) Način i uvjete korištenja te plaćanje i visinu naknade za uporabu šumske infrastrukture, za šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske utvrđuje općim aktom javni šumoposjednik uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a Ustanova, Pravna osoba i privatni šumoposjednik utvrđuju za šume kojima gospodare.

 (6) Promet u šumama izvan šumskih prometnica dopušten je samo uz odobrenje šumoposjednika.

Planiranje, projektiranje, izgradnja i održavanje šumske infrastrukture

Članak 48.

(1) Planiranje, projektiranje, izgradnja i održavanje šumske infrastrukture obavlja se uz poštivanje tehničkih, gospodarskih i ekoloških uvjeta šumskoga tla, raslinja, divljači i uz njihovu maksimalnu zaštitu.

Šumske prometnice

Članak 49.

 (3) Šumo-posjednici u suradnji s drugim ovlaštenicima prava na šumi i šumskome zemljištu te s nadležnom jedinicom lokalne samouprave mogu pojedine šumske prometnice zatvoriti rampama.

Razvidno je iz kategorizacije „šumskih cesta/puteva“  za potrebe  održavanja šume i šumskog zemljišta u smislu komunikacije – kretanja šumom „nerazvrstana cesta“ se može i smije proglasiti „šumskom cestom ili šumskim putem“ jer se koristi za održavanje drvne – šumske mase prvenstveno za potrebe održivog gospodarenja šumama.

Šumska cesta ili šumski put , objekt koji omogućuje stalan (cjelogodišnji) promet motornim vozilima, prvenstveno zbog radova gospodarenja šumama (daljinski transport drvnih i ne drvnih šumskih proizvoda, zaštita šuma, uzgojni radovi i dr.), se ni u kojem slučaju ne mogu proglasit „nerazvrstanom cestom“ , a pogotovo se ne može proglasiti „nerazvrstanom cestom“ prostor u kojem se ne odvija bilo kakav transport robe i ljudi  u „šumi“.

Prema citiranim zakonskim određenjima  lokalna uprava i samouprava  Grad Split  ni pod kojim uvjetima ne može u šumi i na šumskom zemljištu (kulturi – šuma) proglasiti „nerazvrstanu cestu , dok javni šumo-posjedni  trgovačko društvo HRVATSKE ŠUME d. o. o. uz suglasnost privatnog šumo-posjednika  za potrebe održavanje šume i šumskih radova „nerazvrstanu cestu“ mogu i smiju proglasiti  „šumskim putem“.

Proliti  „zelenu boju“  po katastarskim planovima  poluotoka MARJAN  i proglasiti ga navodnom „PAR ŠUMOM MARJAN“  je  pravna i tehnička krivotvorina i negiranje  PRIVATNOG VLASNIŠTVA.

Za  izradu tehničke krivotvorine  kaznenu i materijalnu odgovornost snose gradonačelnik Grada Splita , svi gradski vijećnici   i  odgovorne osobe trgovačkog društva  Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  i  kako sadašnji tako i  prethodne upravljačke garniture.

Ne poštivanje ZAKONA je  DRŽAVNI PUČ kazneno djelo koje ne zastarijeva , a po službenoj dužnosti nadležno je  kazneni progon DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH.

Za kazneno dijelo :

Lažnog predstavljanja

Neosnovano stjecanje  materijalne dobiti  zbog lažnog predstavljanja

Zlouporabe položaja i ovlasti

Udruživanja u  zločinačku organizaciju

Za kazneni progon po službenoj dužnosti je zaduženo DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE.

Dana 04. 04. 2018. godine  gradsko vijeće Grada Splita jednoglasno je odlučilo „ne dati“ famoznu „TAPIJU“ o odricanja  vlasništva nad zemljišno – knjižnim česticama na Poluotoku Marjan . Samim time činom / postupkom počinjeno je  najteže kazneno djelo „PUČ“  u REPUBLICI HRVATSKOJ jer je izglasano ne provedbu  ZAKONA REPUBLIKE HRVATSKE  na teritorijalnom prostoru  GRADA SPLITA.

Prema  ZAKONU O ŠUMAMA  REPUBLIKA HRVATSKA je knjižni i van-knjižni vlasnik kulture „šuma“  u  društvenom vlasništvu. Prema tome ne mogu biti  dva vlasnika istog fizičkog prostora   REPUBLIKA HRVATSKA  i  GRAD SPLIT.

Svi pučisti  kazneno i materijalno odgovaraju svojom imovinom, što eksplicitno znači da se  sva imovina gradonačelnika , gradskih tehničkih službi i  gradskih vijećnika mora zamrznuti i oduzeti jer djeluju protiv REPUBLIKE HRVATSKE.

Predmetna kaznena sankcija vrijedi i za sve  prethodnike upravljačke vlasti : gradonačelnike Grada Splita i prethodne  vijećnike  Grada Splita  i odgovornih osoba Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  .

ZAKON O ŠUMAMA  štiti  privatnog vlasnika kulture šuma . Privatni vlasnik ne može snositi bilo kakve sankcije za  uživanje , raspolaganje i upravljanje privatnom šumom.

Kazneno djelo „PUČ“ ne zastarijeva , a kazneni progon obavezan po sili zakona.

Lokalna uprava i  samouprava  GRAD SPLIT  i Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan  sa sadašnjim  odgovornim osobama i sa svojim prednicima kazneno i materijalno odgovaraju za  ekocid na Poluotoku Marjan i uništenje cca 20000 šumskih stabala (1/3  ukupne površine kulture šuma na Poluotoku Marjan) . Za ekocid  na Poluotoku Marjan odgovaraju sadašnje i prethodne  političke upravljačke garniture  Grada Splita

GRAD SPLIT  i Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan su  isključivo odgovorni za  uništenje ŠUME   na  POLUOTOKU MARJAN.

Nije dovoljno donijeti odluku o sjeći „zaraženih stabala potkornjakom“  i sprati  odgovornost sa sebe.

Potkornjak – šumski štetočina permanentno djeluje  svaki dan i u svako vrijeme. Za šumskog štetočinu radi vrijeme . Tromost lokalne uprave i samouprave GRADA SPLITA  i  Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  dovelo je do  „ekocida“  na Poluotoku Marjan . Političke garniture – uhljebi su  odgovorni za  uništenja  pluća  GRADA SPLITA.

Iz  ove dvije slijedne konstatacije koje su preuzete iz tiska :

„Imenovanje Srđana Marinića, predsjednika Društva “Marjan”, na mjesto šefa Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan, ogorčila je oporbene vijećnike koji su jučer upozorili na očiti sukob interesa.“

„Ravnatelj Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan Robert Koharević ima novog savjetnika, za čije zapošljavanje je dobio i nužnu prethodnu suglasnost gradonačelnika Andre Krstulovića Opare. Ugovor na neodređeno vrijeme potpisao je dipl. inž. građevinarstva Damir Grubšić, bivši zaposlenik “Konstruktor-Inženjeringa”, čija je supruga Nevena viša građevinska inspektorica u Upravi za inspekcijske poslove Ministarstva graditeljstva, zadužena upravo za Marjan.“

Razvidno je iz ove dvije konstatacije da se ne nabrajaju ostale da  je Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan trgovačko  društvo GRADA SPLITA koje služi za  „UHLJEBE“ , a  da između  Srđana Marinića   i  Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  vlada sloga i ljubav zbog  obostranih interesa ili pakta o „ne napadanju“ kroz medije.

Nezgodno je  kada „insajder“  (Insajder (engleskiinsajder, doslovno “netko unutra”) je naziv za osobu koja je pripadnik neke društvene grupe temeljem čega raspolaže određenim saznanjima nedostupnim široj javnosti.) poznaje sustav , kada zna što  se radi i kako se odlučuje. Da bi ga se ušutkalo onda mu se ponudi neko „savjetničko“ mjesto da bi bio na  platnom spisku – kraće rečeno „uhljeb“ kojem je obaveza šutjeti.

USTAV  REPUBLIKE HRVATSKE  jamči i  to  u :

Članak 16 : Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak , javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju .

Članak 19. : Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Članak 20. : Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama , osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

Članak 32. : Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

Navedeni  USTAVNI  POSTULATI  definiraju  NEZAKONITO ograničavanje kretanja građana po Poluotoku Marjan.

Uskrata prava pristupu vlasništvu vlasnika i njegovom gostu bez prethodno plaćene  „ulaznine“ – „cjelogodišnja ulazna karta po vozilu vlasnika  za pristup vlasništvu na Poluotoku Marjan“  je uskraćivanje  prava kretanja  građana na jednom djelu teritorija REPUBLIKE HRVATSKE  od strane lokalne  uprave i samouprave koja se sustavno višegodišnje provodi i djeluje protuzakonito .  

Na TEMATSKOJ SJEDNICI O navodnoj PARK ŠUMI MARJAN gospodin  Damir Babić se kratko osvrnuo na prometnu regulaciju na Marjanu.

„– Promet je reguliran na Marjanu po pitanju određenih ograničenja. Radi se o aktu starom 4 godine, smatram da je dosta dobro razrađena po pitanju prava.“

Da pojasnim relaciju ograničenja kretanja :

Kako bi se državni službenici i namještenici osjećali da „vlasnici“ nekretnina na Poluotoku Marjan postave „rampu“ na ulaz u  „BANOVINU“ i da svaki državni službenik i namještenik pri  dolasku na svoje radno mjesto u zgradu „BANOVINE“ prethodno na ulazu mora platiti „ulazninu“  za  „ležarinu“  na radnom mjestu.

Očito je da vijećnici Grada SPLITA ne razumiju da nisu „BOGOVI“ i da ne mogu i ne smiju   ograničiti – „zabraniti“  pristup vlasnicima nekretnina na Poluotoku Marjan  bez prethodno kupljenog „biljega“  koji mora biti prilijepljen na vidnom mjestu na „šofer šajbi“   kako bi  državni službenik i namještenik  „radnik na brklji – rampi“  Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  mogao zorno  vidjeti da je  „ulaznina“ plaćena.

Protuzakonito se privatnim vlasnicima nekretnina na Poluotoku Marjan sustavno već četiri (4) godine naplaćuje pristup vlasništvu kako bi Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan  nezakonito  stjecala  materijalnu dobit lažnim predstavljanjem „ovlaštenikom“ u ime  lokalne uprave i samouprave Grada SPLITA koji smije  „ograničiti“ kretanje ljudi na Poluotoku Marjan .

Poluotok Marjan nije „GETO“ (Geto- je prostor ili dio grada na kojem žive osobe na osnovi određene rasne ili etničke pripadnosti.) , Poluotok Marjan je prirodna cjelina koju sačinjavaju katastarske čestice u privatnom vlasništvu i „šuma“  u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE“ , a „šumom“ na Poluotoku Marjan po sili zakona  upravlja u ime i za ime  REPUBLIKE HRVATSKE trgovačko društvo HRVATSKE ŠUME d. o. o..

Iz predmetne , zakonske konotacija  koja proizlazi iz  ZAKONA O ŠUMAMA Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan lažno se predstavlja da je  „ovlaštenik“  koju upravlja  Poluotokom Marjan i podiže „NAPLATNE RAMPE“ u svrhu naplate „ulaznine“  i ograničavanja ulaza na Poluotok Marjan.

Iz  izjava na TEMATSKOJ SJEDNICI ZA PARK ŠUMU MARJAN izdvajam :

Robert Koharević, ravnatelj JU Park šume Marjan izjavljuje :

Što se tiče tvrdnje da nemamo stručnog šumara, to je točno. Ali imam dopis od strane ministra koji mi je napismeno kazao da ne moramo imati stručnog šumara. Upućena sam na Hrvatske šume, no Hrvatske šume nisu htjele doći na Marjan iz nekoga razloga. Kasnije sam u ministarstvu konačno potpisao ugovor o suradnji.

Nažalost, tvrtke iz Splita i vatrogasci nemaju ovlaštenje sukladno zaklonu ulaziti u šumu. Mi te strojeve nemamo u Splitu, to su posebni šumarski strojevi. Moramo zvati firmu i unutrašnjosti Hrvatske koja se ne boji rada na Marjanu.“

K O M E N T A R : Kada čelni čovjek Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan Robert Koharević izjavi „Što se tiče tvrdnje da nemamo stručnog šumara, to je točno“  tada  se postavlja pitanje čemu služi Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan i zašto postoji . Trgovačko društvo koje broj  šezdeset (60) uposlenika a  nema tehničke mogućnosti održavanja „šume“ na Poluotoku Marjan ne treba postojati  jer njihovo postojanje nije radi njih sami nego da bi vodili brigu o „šumi“ na Poluotoku Marjan  što znači da moraju imati tehničku „operativu“ (za one koji ne znaju što je to : motorne pile i vučna vozila sa kojima mogu izvući srušena stabla iz šume i barem jednu tehničku osobu koja se razumje u šumu i šumsko gospodarstvo, a ne neki priučeni „kvazi“ – stručnjaci) 

Vijećnik Grada Splita  gospodin Branimir Urlić, vijećnik Pametno, kazao je da se plan gospodarenja šumom ne obavlja valjano , citiram :

„Već prije 50 godina govorilo se da je krajnje vrijeme da se spasi marjanska šuma. Što se tiče vlasnički odnosa, na svakoj zemljišnoj knjizi piše tko je vlasnik. Ako stvar nije čista zašto ne napravimo katastarsku izmjenu na cijeloj šumi i saznamo na čemu smo.“

Gospodin  Srđan Marinić  je izjavio , citiram :

„Dan danas nemamo prave podatke koje je vlasništvo privatno, ono od Grada Splita ili državno.“

K O M E N T A R : Kao što je razvidno iz izjave gospodina  Branimira Urlića poznato mu je da  su  vlasnici nekretnina evidentirani  u ZEMLJIŠNOJ KNJIZI egzaktno i činjenično u  zemljišno – knjižnim ulošcima k. o. SPLIT u kojima su upisane zemljišno – knjižne čestice na Poluotoku Marjan.

Očito je da predmetnu činjenicu „vlasništvo“  gospodin Branimir Urlić, pozna i zna  gdje je vlasništvo evidentirano , stoga nije jasno kako  on osobno i svi drugi vijećnici Grada Splita se  usuđuju  upravljati i raspolagati PRIVATNIM VLASNIŠTVOM kada isključivo privatni vlasnik smije  raspolagati , odlučivati i uživati u svom vlasništvu po svojoj volji.

Zanimljivo je da  vijećnicima  Grada Splita poznat pojam „vlasništva“ ali  se ne libe  donositi odluke po osnovu kojih se ovlašćuju  upravljati i raspolagati PRIVATNIM VLASNIŠTVOM.

Gospodin  Srđan Marinić     pravi  se „BLESAV“ jer kada bi ga pitali da li je vlasnik stana ili nekretnine  pokazao bi izvadak iz zemljišne knjige u svojstvu dokaza o vlasništvu , a kada se radi o vlasništvu na Poluotoku Marjan tada nema pojma tko je vlasnik jer se vlasništvo treba tek utvrditi , „možeš misliti – patuljci pojma nemaju“ . Kad mi „vlasništvo i dokaz o vlasništvu“ treba za osobne potrebe tada znam gdje mogu utvrditi vlasništvo , a kada trebam upravljati tuđim vlasništvom , tada se treba utvrdit tko je vlasnik . Očito je da za gospodina   Srđana Marinića  ZEMLJIŠNA KNJIGA i dokaz o vlasništvu nije valjana javna isprava pa izjavljuje „Dan danas nemamo prave podatke koje je vlasništvo privatno, ono od Grada Splita ili državno.“

NEZAKONITI RAD KAO ODGOVORNOST

Nezakonit rad određuje postupanje : suprotno zakonu , drugom propisu ili općem aktu , odnosno kao propuštanje da se primjeni zakon , drugi propis ili opći akt, i to s voljom ili pristankom da se trećemu nanese šteta .

Nezakonit rad očituje se kakao postupanje suprotno zakonu ili propuštanje primjene zakonskih odredaba – a s voljom ili s pristankom da se trećima nanese šteta , prihvatio je VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE ( Odluke Vs, Rev-2059/90 od 22.05.1991. godine . Izbor 93.131 i Rev-1025/88 od 21.12. 1988).

NEPRAVILAN RAD KAO ODGOVORNOST

Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili ne činjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu – metodi obavljanja djelatnosti , a može se zaključiti o postupanju volje ili pristanka da se time oštete prava ili interesi trećega .

Nezakonit ili nepravilan rad može se pojaviti i kao aktivnost ( culpa in commitendo ) i kao ne činjenje odnosno propuštanje (culpa in omittendo ).

VRSTA I STUPANJ KRIVNJE (član 158. ZOO-a)

Zakon o obaveznim odnosima nije odredio ni pojam krivnje , a ni vrste i stupanj krivnje . To praktično ne stvara teškoće , jer su ti pravni instituti dosta jasno definirani i u pravnoj znanosti i u pravnoj praksi .

Prema članu 158. ZOO-a , krivnja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu : namjerno ili nepažnjom

Tim je Zakonom o obaveznim odnosima odredio i vrste krivnje .

N A M J E R N A (DOLUS)

Namjerna (dolus) najteža je vrsta krivnje . Ona postoji kada je štetnik postupao i znajući i hotimice .

Kad je riječ o namjeri štetnik želi uzrok (štetnu radnju) , ali i posljedicu (štetu uzrokovanu drugoj osobi ) . Da bi se utvrditi da je štetnik postupio namjerno , traži se , dakle da je štetnik postupao i znajući i hotimice.

Namjera bi po svojoj težini odgovarala umišljaju u kaznenom pravu .

Razlikujemo dvije vrste namjere : izravnu (direktnu ) i eventualnu .

IZRAVNA (DIREKTNA) namjera postoji kada je štetnik svjestan toga da će , ili da može kao posljedica njegove radnje nastati šteta drugome , a njegova je volja usmjerena baš na postizanje takve štetne posljedice .

EVENTUALNA NAMJERA postoji kada je štetnik , istina , svjestan mogućnosti da će svojom radnjom uzrokovati drugome štetu , koju on , istina ne želi , ali na nju ipak pristaje . On , dakle, dakle nije zainteresiran da izazove štetne posljedice , ali ga mogućnosti njihova nastanka ne odvraća od poduzimanja štetne radnje .

Gradsko vijeće Grada Splita  sa svim svoji vijećnicima  donosi slijedeće odluke :

„Radi očuvanja, zaštite i osiguranja Park Šume Marjan, kao izuzetno vrijednog i značajnog resursa za Grad Split koji se spominje i u prvom Statutu Grada Splita iz 1312. godine, a koji je i kroz dugu povijest bio u vlasništvu Splita, te proširivan darovnicama privatnih posjednika svome Gradu, Gradsko vijeće Grada Splita donosi sljedeće zaključke:

NAPOMENA : GRAD  SPLIT  je  „IZVLAŠTEN“ (po sili zakona)   po  predmetnoj  osnovi ZAKONA  o izmjenama i dopunama Zakona o šumama Klasa: 011-01/90-01/98 ;  Urbroj: 71-90-1 ; Zagreb, 5. listopada 1990. godine što  eksplicitno  znači  da  su  prestali   svi  uvjeti  koji  su  definirali  posebni pravni  režim  na  Poluotoku  Marjan  danom  05. 10. 1990. godine.. Takozvana PARK ŠUMA MARJAN po sili zakona ne postoji od  05.10.1990. godine.

  1. Zadužuje se gradonačelnik Grada Splita da u suradnji s nadležnim službama i JU Park šuma Marjan, da provedu utvrđivanje vlasništva svih čestica zemljišta te evidentiranje svih šuma i šumskog zemljišta unutar obuhvata zaštićenog područja Park šume Marjan, kao i da izvrše njihov preklop i usklađenje, odnosno pokretanje postupka cjelovite katastarske izmjere. Također, zadužuje se da putem nadležnih službi izvrši upis posebnog pravnog režima u zemljišne knjige za sve čestice zemljišta unutar obuhvata zaštićenog područja Park šume Marjan, u skladu s odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina.
  2. Zadužuje se gradonačelnik da naloži JU Park šuma Marjan donošenje novih i izmjenu postojećih zakonom propisanih akata u cilju zaštite, održavanja i upravljanja Park šumom Marjan.“

K O M E N T A R : Lokalna uprava i samouprava  GRAD SPLIT ne smije djelovati na PRIVATNO VLASNIŠTVO koje je zajamčeno  USTAVOM REPUBLIKE HRVATSKE , citiram :

Članak 48. : Jamči se pravo vlasništva, Jamči se pravo nasljeđivanja. 

 Lokalna uprava i samouprava  GRAD SPLIT  ne smije donositi odluke  protiv vlasništva ili ograničenja nad vlasništvom i zahtijevati  takav upis u  ZEMLJIŠNU KNJIGU jer tada djeluje protiv  USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE.

S obzirom na činjenicu da ZAKON O ŠUMAMA definira vlasnika nad „šumom“ i  upravitelja „šumskim zemljištem“ a to je trgovačko društvo  HRVATSKE ŠUME d. o. o. , odluke Gradskog vijeća Grada SPLITA su  činjenični dokaz DRŽAVNOG UDARA  „PUČA“ vijećnika Grada Splita jer svojom odlukom proglašavaju NIŠTAVNOS ZAKONA REPUBLIKE HRVATSKE na teritorijalnoj ingerenciji lokalne uprave i samouprave GRADA SPLITA.

Iz  izjava na TEMATSKOJ SJEDNICI ZA PARK ŠUMU MARJAN izdvajam:

Gospodin Čikotić je rekao da je za Marjan već opasnost čovjek od potkornjaka.
„– 103 hektara južnih padina Marjana pretvori u građevinsko područje. Borit ćemo se za javni interes i pozivam da se Deklaracijom borimo za budućnost Marjana. Moramo znati tko je za gradnju, tko nije, ako je netko za gradnju neka to javno kaže.“

Očito je da gospodin ČIKOTIĆ želi upravljati i raspolagati PRIVATNIM VLASNIŠTVOM  jer „103 hektara“ koja se navode su u privatnom vlasništvu sa poljoprivrednom kulturom : oranica , vrt , pašnjak , livada , maslinik , voćnjak , trstika , neplodno , koje se prema zakonu mogu prenamijeniti u  „GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE“.

Činjenično je da je na zemljišno – knjižnim česticama sa kulturom „šuma“ vlasnik REPUBLIKA HRVATSKA „knjižni vlasnik ili van – knjižni vlasnik“ koji preko trgovačkog društva HRVATSKE ŠUME d. o. o. upravljaju kulturom „šuma“. Gdje se tu vidi gospodin ČIKOTIĆ kao upravitelj fizičkog prostora koji smije odlučivati o sadržaju fizičkog prostora.

Privatni vlasnici na Poluotoku Marjan ne smiju biti zakinuti i ne smije im se uskratiti „pravo gradnje“  na privatnom vlasništvu , na njihovom vlasništvu  kako bi se zadovoljili nečiji interesi.

Privatni vlasnik nekretnine na Poluotoku Marjan ima pravo izgraditi individualni stambeni objekt za svoj život po njegovoj mjeri , a lokalna uprava i samouprava je dužna osigurati javnu infrastrukturu : ceste , vodu , struju , odvodnju dovesti do svake pojedine zemljišno knjižne čestice kako bi se osigurali civilizirani uvjeti za  život na Poluotoku Marjan , sve ostale odluke lokalne uprave i samouprave GRADA SPLITA su protuzakonite jer  građani Grada Splita a to su i vlasnici nekretnina na Poluotoku Marjan ne postoje radi vladajući  politički garnitura , već vladajuće političke garniture postoje da bi služile  interesima  građana Grada Splita pa tako i vlasnicima zemljišno knjižnim  česticama  Poluotoka Marjan i da sa svojim tehničkim službama osiguraju primjeren i dostojan život svakog građanina Grada Splita pa tako i svakog vlasnika nekretnine na Poluotoku Marjan.

Nijedan  „PROVEDBEBI  URBANISTIČKI PLAN GRADA SPLITA“ ne smije povrijediti  privatno vlasništvo , očito je da današnje političke garniture kao i one prethodne misle da su  „BOGOVI“ i da smiju raditi što hoće.

Danas na Poluotoku Marjan ne postoji  prostorna dokumentacija što znači da ne postoji provedbeni urbanistički plan (PUP) , ne postoji generalni urbanistički plan (GUP) Poluotoka Marjan jer dosadašnja prostorna dokumentacija ne uvažava  privatno vlasništvo , prostorna dokumentacija ne uvažava činjenicu prostora i međnu liniju kulture „šuma“ na Poluotoku Marjan.

Kada ne uvažavate prostorne činjenice tada prostorni dokument PUP  i GUP ne postoje i nemaju snagu  pravnog akta po kojem se donose određena rješenja ili odluke iz  domene prostornog registra nekretnina jer su  jednostavno  PUP i GUP NIŠTAVNI JAVNI DOKUMENTU – jednostavno bunar želja koji se ne može realizirati.

Navedena činjenica da je PUP  i GUP na Poluotoku Marjan NIŠTAVAN daje za pravo svim vlasnicima  izgrađenih objekata na Poluotoku Marjan da su  ZAKONITO  i PRAVNO VALJANO  izgrađeni .

Zanimljivo je slijedeće : Državno odvjetništvo (DORH) je na inicijativu Društva “Marjan” krenulo u utvrđivanje vlasništva nad česticama u šumi na Poluotoku Marjan , a nakon godinu dana je u Službu za imovinskopravne poslove u Banovini stigao njihov zahtjev da Grad preda Marjan u ruke države. – Za nekretnine u obuhvatu šume  na Poluotoku Marjan koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao šuma u vlasništvu Grada (riječ je o oko 116 hektara). Državno odvjetništvo zatražilo je od Grada tabularnu izjavu u svrhu uknjižbe prava vlasništva na Republiku Hrvatsku – potvrđuje gospođa Rene Laura, glasnogovornica Županijskog državnog odvjetništva.

Tabularnu izjavu u ovom slučaju ne može izdati poteštat Andro Krstulović Opara, jer imovina o kojoj je riječ višestruko prelazi vrijednost od milijun kuna, pa će konačna odluka biti pred gradskim vijećnicima. Ako oni, što je prilično očekivano, odluče da Marjan neće predati u državne ruke, što onda?

Odlučivanje Gradskog vijeća Grada SPLITA u smislu odbijanja izdavanja „TABULARNE ISPRAVE“  u svrhu odricanja upisanog vlasništva na Poluotoku Marjan za zemljišno – knjižne čestice sa kulturom šuma  u korist  REPUBLIKE HRVATSKE u skladu sa ZAKONOM O ŠUMAMA , Gradsko vijeće GRADA SPLITA ne priznaje  ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE na svojoj lokalnoj teritorijalnoj ingerenciji što dovodi do  činjeničnog  počinjenja  kaznenog djela „DRŽAVNOG UDARA – PUČA“ u REPUBLICI HRVATSKOJ što eksplicitno dovodi DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE  u obavezni status procesuiranja  PUČISTA  sa najstrožim kaznenim opterećenjem.

Gradonačelnik ANDRO KRSTULOVIĆ OPARA kazao je u nekoliko navrata kako je protiv toga da država postane vlasnik „Park-šume“ te da će učiniti sve da se to ne dogodi . To je naša šuma , koju su Splićani poklonili Gradu , a ne Državi.

Na osnovi ZAKONA O ŠUMAMA ,  DORH postupa u ime države kad traži upisivanje šuma u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na Republiku Hrvatsku. Oko ove teme posebno se angažirao Goran Kotur, gradski vijećnik SDP-a, koji je upoznat sa situacijom na Marjanu s obzirom na to da je bio predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan.

Robert Koharević, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje park-šumom , iznio je: „– Činjenica je da su odbačene primjedbe JU PŠ Marjan i Grada Splita u fazi e-savjetovanja izrade novog Zakona o šumama.“

U svim ovim navodima  gradskih vijećnika  Grada SPLITA  polazi se sa stajališta da je GRAD  SPLIT  vlasnik svih nekretnina na Poluotoku Marjan.

Uvidom u  ZEMLJIŠNE KNJIGE k. o. SPLIT razvidno je da su  većinski vlasnici Poluotoka Marijan PRIVATNI VLASNICI i to kako kulture šuma tako i  ostalih poljoprivrednih kultura : oranica , livada , pašnjak , vrt , voćnjak , maslinik , trstika , neplodno  što dovodi do činjenice da  Gradski vijećnici Grada SPLITA suprotno  USTAVNOM POSTULATU članu 48. stav 1. i 3.   odlučuju o privatnom vlasništvu a nemaju suglasnost privatnih vlasnika da u njihovo ime i za njih u vlasnika odlučuju o potrebama privatnih vlasnika u fizičkom prostoru Poluotoka Marjan.

Bilo kakva odluka gradskih vijećnika  Grada SPLITA  je odlučivanje suprotno USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE.

Prema ZAKONU O  VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA  (NN 91/96 ; 68/98 ; 137/99 ; 22/00 ; 73/00 ; 129/00 ; 114/01 ; 79/06 ; 141/06 ; 146/08 ; 38/09 ; 153/09 ; 143/12 ; 152/14)  u djelu „VLASNIKOVA PRAVA“ decidirano i nedvosmisleno se navodi

Članak 30. : Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

Zanimljivo je da  gradski vijećnici  Grada SPLITA  imaju nekretnine , kuće ili stanove u privatnom vlasništvu i nikome nije palo na pamet da da na raspolaganje i upravljanje njegovu privatnu imovinu vlasnicima nekretnina na Poluotoku Marjan.

Dok isti ti gradski vijećnici GRADA SPLITA  uzimaju sebi za pravo da  upravljaju, raspolažu  i ograničavaju prava  PRIVATNIM VLASNICIMA zemljišno – knjižnih čestica na Poluotoku Marjan.

Ako vlasnici nekretnina na Poluotoku Marjan ne mogu raspolagati i upravljati vlasništvom gradskih vijećnika Grada SPLITA , kako ti isti vijećnici samovoljno uzimaju „zakon u svoje ruke“ i raspolažu , upravljaju i ograničavaju vlasništvo na Poluotoku Marjan ?

Da  bih argumentirao  navedenu činjenicu poslužit ću se  „ODLUKOM“ Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  potpisane od strane voditelja službe za zaštitu od požara gospodina MARJANA GAVRANČIĆA , broj predmeta: URBROJ : 1243 – 04/2018 – 02 od dana 04. 12. 2018. godine  u svezi „ČIŠĆENJA I ODRŽAVANJA PRIVATNOG ZEMLJIŠTA NA PODRUČJU „Park – šume Marjan“ .

PRVO :  Park šuma Marjan ne postoji po sili zakona na   osnovu  ZAKONA  o izmjenama i dopunama Zakona o šumama Klasa: 011-01/90-01/98 ;  Urbroj: 71-90-1 ; Zagreb, 5. listopada 1990. godine što  eksplicitno  znači  da  su  prestali   svi  uvjeti  koji  su  definirali  posebni pravni  režim  na  Poluotoku  Marjan  danom  05. 10. 1990. godine.

DRUGO : N A R E D B A :

„ČIŠĆENJA I ODRŽAVANJA PRIVATNOG ZEMLJIŠTA NA PODRUČJU „Park – šume Marjan“ ,  URBROJ : 1243 – 04/2018 – 02 od dana 04. 12. 2018. godine

„Obavještavamo Vas da u skladu s odredbama članka 8. Odluke Gradskog vijeća Grada SPLITA o mjerama zaštite od požara na otvorenom prostoru  park – šume Marjan (Službeni glasnik Grada Splita br. 58 od 28.12.2017. godine) , vlasnici i posjednici zemljišta na području park – šume Marjan su dužni isto redovno održavati te ukloniti sve stvari , predmete , živicu , travu i druge gorive tvari koje bi mogle prouzročiti nastanak i širenje požara , onemogućiti  gašenje istog te stvoriti i druge   koji ugrožavaju sigurnost ljudi i imovine.

Očito je da  gospodin MARJAN GAVRANČIĆ nije upoznat sa izjavom

Robert Koharević, ravnatelj JU Park šume Marjan izjavljuje : „Što se tiče tvrdnje da nemamo stručnog šumara, to je točno.  Nažalost, tvrtke iz Splita i vatrogasci nemaju ovlaštenje sukladno zaklonu ulaziti u šumu. Mi te strojeve nemamo u Splitu, to su posebni šumarski strojevi. Moramo zvati firmu iz unutrašnjosti Hrvatske koja se ne boji rada na Marjanu.“

Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan NEMA tehničku „operativu“ za održavanje šume  (za one koji ne znaju što je to : motorne pile i vučna vozila sa kojima mogu izvući srušena stabla iz šume i barem jednu tehničku osobu koja se razumje u šumu i šumsko gospodarstvo, a ne neki priučeni „kvazi“ – stručnjaci) 

Kako su poznate činjenice da “Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan NEMA tehničku „operativu“ za održavanje šume  nije jasno kako voditelj službe za zaštitu od požara gospodin MARJAN GAVRANČIĆ  misli da svaki privatni vlasnik šume i poljoprivrednog zemljišta može imati „TEŠKU MEHANIZACIJU“  za održavanje zemljišno – knjižnih čestica sa kulturom  šuma i zemljišno – knjižnih čestica sa poljoprivrednom kulturom.

Pri tome treba napomenuti da nijedne pravne radnje kao i tehničke radnje ne može i ne smije propisivati i određivati “Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan  i lokalna uprava i samouprava Grad Split dok traje pravna radnja IZVLAŠTENJA  lokalne uprave i samouprave na Poluotoku Marjan , jer “Javna ustanova za upravljanje Park– šumom “ Marjan  i lokalna uprava i samouprava Grad Split nisu ovlaštenici koji smiju  upravljati i propisivati  određene radnje na kojima nemaju pravne i tehničke ingerencije.

Da  podsjetim !

Od donošenja  upravnog akta  broj : 200/3-1964. , MK/MZ  od  dana 16.12.1964. godine   „osnivačkog upravnog  akta“ – „Park  šume Marjan“ da  se  konstatirati  da  je  pod  kulturom „šuma – 178ha“ , a  pod  ostalim  kulturama : „pašnjak , livada  , oranici , vrt i  neplodno-kamenjar – 164ha“  vlasnici zemljišno – knjižnih čestica na Poluotoku Marjan su  sustavno  maltretirani i šikanirani , sustavno im se je ograničavalo  upravljanje i raspolaganje njihovim vlasništvo,

Lokalna uprava i samouprava GRAD SPLIT  je poticao „ne održavanje privatnih zemljišno – knjižnih čestica“ jer je donosio brojne odluke da vlasnici  zemljišno – knjižnih čestica nisu smjeli sjeći „samoniklu šumu“ na zemljišno – knjižnim česticama poljoprivrednih kultura.

Vlasnici koji bi „odsjekli“ samoniklo stablo na privatnoj zemljišno – knjižnoj čestici bili bi novčano kažnjavani i na sve druge načine maltretirani (psihički i fizički)

Sada je pitanje kako ti isti ljudi mogu donositi odluke da privatni vlasnici zemljišno – knjižnih čestica moraju urediti svoje privatno vlasništvo kada im u istom tom trenutku lokalna uprava i samouprava Grad Split osporava vlasništvo i poljoprivredne kulture u fizičkom prostoru.

Lokalna uprava i samouprava GRAD SPLIT  isključivo je odgovoran za neuređena privatna vlasništva na Poluotoku Marjan jer je fizički prostor Poluotoka Marjan Grad Split držao u svojstvu nekog „geta“ zabranjenog za sve tehničke , agro –kulturne radnje (održavanje , čišćenje , sađenje poljoprivrednih kultura)

Privatni vlasnici zemljišno – knjižnih čestica na Poluotoku Marjan vrlo lagano mogu održavati svoje zemljišno – knjižne čestice. Po osnovu uklanjanja samoniklog drveća – rezidbom „motorne pile“  , kako vlasnici nekretnina nemaju teške strojeve za izvlačenje srušenih – odsječenih stabala ta ista stabla moraju biti ostavljena u fizičkom prostoru kako bi istrunula .

Da se konstatirati da izvor svih nedaća na Poluotoku Marjan su NERAD , ALJKAVOST , NEPROFESIONALNOS , UMIŠLJENOST , NEZNANJE , BAHATOST , SAMOVOLJA, državnih tijela sa prenesenim ovlastima i  državnih službenika i namještenika GRADA SPLITA i  gradskih vijećnika Grada SPLITA što se postavljaju iznad ZAKONA i odlučuju suprotno  USTAVU I ZAKONIMA  REPUBLIKE HRVATSKE.

Ovaj tekst  je  JAVNA OBJAVA KAZNENE PRIJAVE DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE  protiv odgovorne osobe Gradonačelnika  Grada Splita Andre Krstulovića Opare i svih gradskih vijećnika Grada Splita bez izuzetka , odgovorne osobe Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan , Ravnatelja gospodina Damira Grubšića diplomiranog inženjera građevinarstva  i  njegovog prednika bivšeg Ravnatelja: gospodina Roberta  Koharevića, dipl. ing.

OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU  ima dvije mogućnosti :

PRVA MOGUĆNOST :  OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU može odbaciti kaznenu prijavu u svojstvu „NE OSNOVANE KAZNENE PRIJAVE“.

Takva odluka  povlači za sobom  „PRESEDAN HRVATSKOG ZAKONODAVSTVA“ i daje mogućnost da svaka  osoba , pojedinačno odluči da li će se ZAKON donesen od strane  SABORA REPUBLIKE HRVATSKE prihvatiti  od svakog pojedinog građanina REPUBLIKE HRVATSKE  ili svaki građanin REPUBLIKE HRVATSKE  može odbiti  pravnu snagu , pravni učinak i pravnu posljedicu bilo kojeg  ZAKONA koji je donesen od strane SABORA REPUBLIKE HRVATSKE jer mu se ne sviđa i izaziva određena ograničenja prema svakom pojedinom građaninu REPUBLIKE HRVATSKE.

DRUGA MOGUĆNOST : OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU može prihvatiti  kaznenu prijavu u svojstvu „OSNOVANE KAZNENE PRIJAVE“ i po sili zakona početi pravni postupak pri nadležnim sudom  protiv odgovorne osobe Gradonačelnika  Grada Splita Andre Krstulovića Opare i svih gradskih vijećnika Grada Splita bez izuzetka , odgovorne osobe Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan , Ravnatelja gospodina Damira Grubšića diplomiranog inženjera građevinarstva  i  njegovog prednika bivšeg Ravnatelja: gospodina Roberta  Koharevića, dipl. ing.  u svojstvu  počinjenja teškog kaznenog dijela „DRŽAVNOG UDARA – PUČA“ ,  donošenjem odluke gradskih vijećnika Grada Splita o  „ODBIJANJU  IZDAVANJA – TAPIJE“ o odricanju vlasništva na Poluotoku Marjan pod kulturom „šuma“  u korist REPUBLIKE HRVATSKE.

Po službenoj dužnosti za teško kazneno djelo „DRŽAVNOG UDARA – PUČA“ nadležno je   za  kazneni progon OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU.

N a p o m e n a : ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U  SPLITU  je implementirano  u pravni postupak  IZVLAŠTENJA lokalne uprave i samouprave Grada Splita nad  zemljišno knjižnim česticama k. o. Split kulture „ŠUMA“ na Poluotoku Marjan.

Predmetna iznesena činjenica definira da je  ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO  U SPLITU u svojstvu  pravnog zastupnika REPUBLIKE HRVATSKE poduzelo određene pravne radnje protiv odgovornih osoba koje ne  prihvaćaju  pravnu ingerenciju REPUBLIKE HRVATSKE nad lokalnim teritorijalnim prostorom GRADA SPLITA.

Težina kaznenog djela definira određene pravne procedure , uhićenja , blokadu imovine , oduzimanje imovine i dugogodišnje   zatvorske kazne.

Ovom javnom objavom KAZNENE PRIJAVE se želi  postići  žurnost u provedbi pravnih radnji OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU kao  i  ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO  U SPLITU jer je  neprimjereno moliti državni  instituciju REPUBLIKE HRVATSKE sa prenesenim ovlastima  GRAD SPLIT sa odgovornim osobama  da  poštuje  PRAVNI POREDAK  REPUBLIKE HRVATSKE , a pri tome ih kazneno ne sankcionirati.

U slučaju da  OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU kao  i  ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO  U SPLITU se  posluže pravnim alatom „TUŽBOM  PROTIV  LOKALNE UPRAVE I SAMOUPRAVE  GRADA SPLITA“ , obavezni su  upisati PLOMBU u svim  zemljišno – knjižnim ulošcima  ZEMLJIŠNE KNJIGE  k. o. SPLIT za zemljišno – knjižne čestice na Poluotoku Marjan „ZABRANA RASPOLAGANJA i UPRAVLJANJA“ nekretninama na Poluotoku Marjan od strane LOKALNE UPRAVE I SAMOUPRAVE  GRADA SPLITA  i   Javne ustanove za upravljanje Park– šumom “ Marjan  kako ne bi došlo  do namjerne devastacije prostora ili  nekog  pravnog  zaduženja kod kreditnih banaka na osnovu „hipotekarnih kredita“ , a pravni postupak  IZVLAŠTENJA  je u toku.

Pravni postupak  IZVLAŠTENJA LOKALNE UPRAVE I SAMOUPRAVE  GRADA SPLITA  počeo je onim danom kada je  OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U SPLITU  odnosno  ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO  U SPLITU zatražilo izdavanje „TAPIJE“.

Zašto ZAKON za građane  REPUBLIKE HRVATSKE  djeluje sa punom pravnom snago , punim pravnim učinkom i sa punom pravnom posljedicom  , a  dok za manju grupaciju političara  zakon nema  pravnu snagu, pravni učinak i pravnu posljedicu ?

Da li to znači da svaki građanin REPUBLIKE HRVATSKE  smije komentirati i tumačiti zakon na svoj karakterističan – osebujan  način i u danom   trenutku može odabrati opciju „odbacivanja“   zakona u svojstvu NEVAŽEĆEG  ZAKONA  za njega osobno jer se ne uklapa  u  njegovu percepciju života i način života ?

U takvoj situaciji da li  DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO  REPUBLIKE HRVATSKE  moli građanina  REPUBLIKE HRVATSKE da  poštuje  ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE ili ga  po sili zakona sankcionira ?

BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike