Zašto je Pupovcu, nekim orjunašima i jugonostalgičarima dozvoljeno bez posljedica vrijeđanje i ponižavanje većine Hrvata?

0
2012

Opća deklaracija o ljudskim pravima članak 19: ”Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice”.

Međutim, ovaj članak opće deklarcije se najviše koristi kao ucjena jedne imperijalne sile protiv druge sile ili države uz pomoć domaćih izdajnika sa različitim lažima i izmišljotinama, a majstor takvih laži i izmišljotina u Hrvatskoj je političar Pupovac, koji zbog smišljenih laži i izmišljotina nikada nije odgovarao. Izgleda da u Hrvatskoj političari mogu lagati i izmišljati  bez ikakvih dokaza, a od običnih građana se traže dokazi za svaku izrečenu riječ, što bi moralo biti obrnuto. Očito, političari u Hrvatskoj ne razumiju ovu deklaraciju. Na temelju ovog članka u deklaraciji svaki čovjek ima pravo na mržnju i ljubav jer i jedno i drugo su dio slobode mišljenja i izražavanja, mada se odnose na emocinalna stanja. Čovjek koji mrzi drugu osobu ne kažnjava nikoga drugoga osim sebe samoga. Zar bi Hrvati trebali voljeti Pupovca i njegove lažne optužbe? Zar Pupovac nije  agent stranih država? Što ovdje rade hrvatske tajne službe? U svakoj demokratskoj državi to je kazneno djelo.

Istraživački novinari nemaju pravo na mržnju i izmišljanje činjenica i zbog toga im svaka renomirana medijska kuća obično uručuje otkaze. Na to nemaju pravo ni političari. Nakon svake nepromišljenje izjave ili teksta morala bi slijediti automatska politička ostavka, primjerice, Pupovac, Mesić, Josipović, Pernar i drugi, a nakon toga i progon. Međutim, postoji razlika između istraživačkog novinara i komentatora. Istraživački novinar ne smije izmišljati činjenice, a komentator može  komentirati svaku zastranost političara ili političku izjavu. U ovome su hrvatski komentatori ostali odani jugoslavenskoj dogmi pa se pitam ako neke izjave nisu naručene zbog njihovog čoporskog djelovanja i jugoslavenstva kao da žive u bivšoj državi. Kada bi mediji bili slobodni u Hrvatskoj, onda bi čitatelji ili gledatelji svakodnevno mogli slobodno iznosili svoje mišljenje o komentarima komentatora. Koliko tiskovina ili elektronskih medija to dozvoljava u Hrvatskoj? Zar čitatelji nemaju pravo komentirati politički komentar komentatora? Tako se odvija demokratski dijalog, a nikada zabranom mišljenja i slobodnog izražavanja. Ako je neki tekst pristran ili vulgaran, urednik ga ne mora objaviti, ali autor teksta ne smije snositi nikakve posljedice zbog toga.

Kada će nam komunistička svijest dozvoliti da budemo slobodni? Mržnja je relativna i nju se ne može i ne smije ozakoniti. Mržnja je najopasnija ako je potisnuta jer dolazi do eksplozije emocija. Bratstvo i jedinstvo je umrlo smrću Jugoslavije, a slobodan čovjek može slobodno i javno izraziti svoju nesnošljivost prema nekoj javnoj osobi ili pripadniku nekog etnika jer to je samo emocija koja je dio slobode mišljenja i izražavanja. Sve drugo je primitivizam i jednoumlje. Primjerice, mi znamo tko su Cigani, a danas ih moramo zvati Romi mada je naziv Cigan, a ne Rom, udomaćen u svakom europskom jeziku. Oba naziva označuju isto ako ih analiziramo etimologijski. Kakve sveze imaju Cigani sa Romom ili Romanima? Međutim, naziv Cigan je itekako povezan sa haravačkom civilizacijom. Cigan je Čavan koji je pripadao višoj kasti u haravačkoj civilizaciji. Oni su povjesno još bili poznati kao Taroti. Zbog toga neki Cigani sebe nazivaju Egipćanima. Hrvati ne moraju tuđe etnike nazivati kako oni nazivaju sami sebe.

Zašto je Pupovcu, nekim orjunašima i jugonostalgičarima dozvoljeno bez posljedica vrijeđanje i ponižavanje većine Hrvata, što najbolje čine Pupovčeve Novosti koje financira hrvatska država i strani agenti. Te uvrede jugonostalgičari i velikosrbi ili četnici zovu satira. Zar onda satira nije i objava Ivana Đakića na Facebooku? Njegova satira nam je otkrila Pupovca i Milakovića kao četnike jer ustaša u ruci drži vlase četnika, a ne Srbina. Zar se napadom na Đakića nisu poistovjetili sa četnicimna? Ako ova dva Srbina imaju pravo braniti četnike, zašto Hrvati nemaju pravo braniti ustaše jer i jedni i drugi su surađivali sa nacistima, a četnici i sa fašistima. Pupovac bi zabranio i kažnjavao svaku izjavu koja promiče hrvatstvo, što je po njemu ustašstvo,  dok istovremeno po Hrvatskoj promiče četništvo. Pogledajmo kako SPC odgaja mlade četnike, a SPC nema kanonsko pravo da djeluje  u RH. U hrvatskoj državi ne može djelovati SPC i Sabor joj mora zabraniti djelovanje i zatražiti priznanje HPC u Carigradu.

Ustaše su se pojavili da bi stvorili hrvatsku državu nakon pokolja u Beogradu i da bi sačuvali svoj povjesni i etnički teritorij, a četnici su osvajali tuđe teritorije i činili gnjusne zločine. Ovo su razlike između ustaša i četnika, a zbog toga hrvatski povjesničari moraju sa ustaša skinuti lažno nametnutu genocidnu ljagu koju su im nametnuli Titovi četnici – partizani  i hrvatske Titove komunističke budale. Oni su četničke i komunističke zločine zataškali Jasenovcem, a tome se svi Hrvati moraju javno suprostaviti jer povijest se piše na temelju dokumentiranih činjenica, a nikako na temelju srbijanskih laži i podvala. U antinacističkom ratu najviše su stradali Hrvati i Hrvati to moraju znati. No, i to nam uskraćuje ”demokrat” Plenković i njegova družba. Za njega su jugoslavenske i komunističke laži apsolutna istina koju nitko ne smije propitivati, a toliko hvali znanost. Zna li on uopće što je znanost i na čemu je utemeljena?

Dakle, hrvatski zakon o kleveti i uvredi časti je uperen protiv ovog članka u općoj deklaraciji o ljudskim pravima, a preko klevete i uvrede časti  političari oduzimaju slobodu suverenim građanima. Neka mi netko objasni zašto se Thompsonu zabranjuje nastup u pulskoj Areni? Zašto na takvu diskriminaciju nije reagirao ni jedan premijer ili predsjednik države? Zašto DORH ne pokrene istragu protiv IDS i Miletića? Čije pravo su oni zastupali i zastupaju? On pjeva o ljubavi prema svoj domovini i na to ima apsolutno pravo, a država ga zbog toga progoni. On nije i ne može biti nacionalist jer hrvatska država je postala stvarnost. Hrvatsku državu nije stvorio nitko drugi nego nacionalisti. Nacionalisti nisu nacisti. Zbog toga bi se Thompson trebao i morao žaliti Sudu za ljudska prava jer su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, a uz to mu se oduzima i pravo na rad,  što je diskriminacija. Zašto država ne progoni one koji mu uskraćuju ljudska prava i koji ga diskriminiraju? Stoga i jedno pitanje: Je li RH demokratska država? Po meni nije jer u Hrvatskoj i dalje vlada jednoumlje, što je ostatak komunističke svijesti od koje se moramo hitno osloboditi. U demokratskoj državi nema nikakvih zabrana. Ako se ne izvrši hitna lustracija, Hrvati će postati posljednje parije u Europi.

U slobodnoj  i demokratskoj državi ništa se ne zabranjuje niti se slobodni ljudi progone zbog svojeg mišljenja ili javne objave, bez obzira kakva je. Sve je to pitanje kulture građana. Neobrazovan čovjek ne može se suprostaviti pokvarenim političarima nego svojim emotivnim bijesom. On ima pravo prozivati političare zbog sumnje u lopovluk bez ikakvih dokaza. On se koristi uvredama i prozivkama jer njemu se nanosi najveća nepravda od strane političara kad ga ne uvažavaju. Političari mogu opovrgnuti ili prešutiti takav bijes, ali zbog toga ne bi smjeli progoniti i novčano kažnjavati slobdone građane. Naši političari moraju napokon shvatiti da su oni javne osobe i da moraju prihvatiti uvrede i prozivke, te ih mogu ovrgnuti ili napustiti javne poslove. Takvi hrvatski zakoni koji su upereni protiv suverena su ostaci komunističko udbaške svijesti jer jedino tako se može sačuvati jednoumlje i politička pljačka.

Misle li hrvatski političari, posebice Plenković, da su Hrvati toliko glupi i da ne prepoznaju što rade političari. Plenković Hrvatima zabranjuje sve niihove tradicije i običaje, pa i etnički identitet, a Pupovcu dozvoljava svakojake  bljuzgotine. Koga vrijeđa poklič ”Za dom – spremni”, a on ga nastoji zabraniti zakonom. Tim pokličem je u krvi stvarana hrvatska država. Ako smo demokracija, onda imamo pravo na referendum jer nam to dozvoljava i komunistički Ustav, ali Plenković ga se boji i na jedan podli i pokvareni način ga zabranjuje. Tako se ponaša diktator, a nikad političar sa demokratskim uvjerenjima. Dakle, Plenković u Hrvatsku uvodi diktaturu, a mi mu se zbog toga ne suprostavljamo demokratskim sredstvima, a to su prosvjedi diljem Hrvatske.

Kome smeta hrvatski grb? On je hrvatski tradicijski simbol i nitko ga ne smije zabranjivati jer političari ne znaju njegovo značenje. On je bio temelj europske civilizacije prije kršćanstva pa ga zato i nalazimo u mnogim europskim crkvama jer bez njega ta civilizacija nije htjela prihvatiti kršćanstvo. Sa njim je i počela teorijska znanost. Svaki hrvatski grb počinje bijelim poljem jer bijelo polje je simbol Sunca. Crveno ili crno polje je simbol planeta Zemlje i tako je u znanosti nastala polarnost koju mnogi znanstvenici ne razumiju. Zašto bi onda grb koji počinje sa bijelim poljem bio ustaški i zašto na tom mjestu Srbijanci i poneki glupi Hrvati traže crveno ili crno polje? Planet Zemlja nema svoju svjetlosti i svijetlost joj dolazi od Sunca. Bez Sunca ne bi bilo života na planetu Zemlji. Dakle, Sunce oplođuje planet Zemlju. Sunce je naš otac, a Zemlja je naša majka. Žena ne može roditi bez oplodnje njenog jajašca, a zbog toga je žena majka.

U hrvatskom Saboru danas sjede većinom izdajnici hrvatskog naroda i identiteta, bez obzira kojem političkom spektru pripadaju. Zbog toga hrvatski birači moraju u Sabor izabrati nove ljude koji ne mogu biti gori od današnjih sabornika. Najveće razočaranje hrvatskog naroda je HDZ, a zato na slijedečim izborima treba glasati protiiv HDZ-a i SDP-a jer jedino tako se možemo riješiti  udbaša, kosovaca, političkog lopovluka i političkih budala koje čuvaju svoje, a ne hrvatske interse.

Srećko Radović

HOP