DONEŠENA SRPSKA POVELJA O KULTURNOM OSVAJANJU HRVATSKIH ZEMALJA!

0
4742

» PREDSJEDNIK HČSP-a TRBUHA OŠTRO KRITIZIRAO:VELIKOSRPSKA POLITIKA NA VRHUNCU NAKON MEMORANDUMA SANU-a iz 1986. i 2011. GODINE, DONEŠENA POVELJA O KULTURNOM OSVAJANJU HRVATSKIH ZEMALJA!PREDSJEDNIK HČSP-a TRBUHA OŠTRO KRITIZIRAO:VELIKOSRPSKA POLITIKA NA VRHUNCU NAKON MEMORANDUMA SANU-a iz 1986. i 2011. GODINE, DONEŠENA POVELJA O KULTURNOM OSVAJANJU HRVATSKIH ZEMALJA!

 

HČSP postavlja pitanje prije svega dali je veličanje i buđenje četništva u Višegradu isto kao i slavlje te rehabilitacija Draže Mihajlovića isto tako sastavni dio Povelje o srpskom kulturnom prostoru!? Naravno da je samo nije zapisan na povelji nego u njihovim glavama od čega se niti jedan potpisnik ove povelje kao ni predstavnik srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac nije javno ogradio, a kamoli to osudio. Kako i bi kada ga u svemu podržava ZNA SE! Koja uredno dopušta provođenje velikosrpske “kulturne” politike bez ikakvih sankcija, a kamoli osude. Sjetimo se samo nedavne proslave dana srbije i dana srpske vojske u Zgrebu ( Mimara ). HČSP se pita do kada u Hrvatskoj hrvatski narode?!

Pred nama se nalazi novi napad iz Beograda. Ovaj puta radi se o kulturnom Memorandumu SANU-a, Republike Srbije i tzv. Republike srpske iz Bosne i Hercegovine. Radi se o događaju iz Srijemskih Karlovaca u okupiranome hrvatskom istočnom Srijemu od 4. ožujka 2019., gdje je donesena velikosrpska “Povelja o srpskom kulturnom prostoru”, koju su potpisali Vladan Vukosavljević, srbijanski ministar kulture i informiranja i Natalija Trivić, ministrica prosvjete i kulture tzv. Republike srpske.

Poveljom o srpskom kulturnom prostoru, dokumentom koji su zajednički donijeli Ministarstvo kulture i informiranja Srbije i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike srpske, iskazuje se zajednička težnja kulturnih činitelja u Srbiji i RS-u za usuglašavanje aktivnosti i mjera od strateškog interesa za srpsku kulturu i za njezino međusobno povezivanje i predstavljanje u svijetu, uz uvjerenje da načela i stajališta, iznesena u dokumentu, dijele i pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj, kao i Srbi u široj regiji i dijaspori.
Izdvojiti ćemo neke djelove iz povelje:

Ćirilica kao “historijsko” pismo i simbolička identifikacija srpskog naroda, široko je prepoznata kao kulturno dobro čiju poziciju u javnom suobraćanju treba sustavno osnažiti.

Konstatira se da je dugoročna politička strategija nepriznavanja, zataškavanja i relativizacije rečenih pojava genocidnog karaktera prisutna do danas, što je „ostavilo krupne posljedice i na samosvijest i na ukupnu poziciju srpskog naroda”.

S druge strane, ističe se u dokumentu, potpisanom u Srijemskim Karlovcima, postoji snažna tendencija da se izolirani ili konstruirani događaji iz davnijih ili nedavnih međunacionalnih sukoba, revizionističkim diskursom bez dubljeg utemeljenja, nametnu kao obvezujući narativi u kojima je srpska strana bezuvjetno negativno markirana.

Obnova povjerenja među susjednim narodima može počivati jedino na spremnosti da se uvaže vjerodostojne “historijske” činjenice i različite interesne perspektive s kojih se činjenice tumače, što podrazumijeva potpuniji uvid u loša iskustva drugih u okruženju.

Strateško polazište srpske kulturne politike treba, suglasni su ministri, biti zasnovano na uvjerenju da je, prije svih širih integracija, prvi i nezaobilazan korak jačanja kohezije unutar srpskog kulturnog prostora.

U Povelji se ističe i da razvijanje “historijske” svijesti i kulture pamćenja, naročito o razmjerima genocida nad srpskim narodom, kontinuirana prezentacija ove teme u muzeologiji, umjetnostima i publicistici, treba biti primjer zajedničkoga odgovornog odnosa prema prošlosti.

Dva ministarstva se zalažu da vlade Republike Srbije i takozvane republike srpske zasnuju stalnu institucionalnu formu za planiranje, koordinaciju i pospješivanje svih produktivnih oblika međusobnog povezivanja unutar srpskoga kulturnog prostora, sastavljeno od predstavnika ključnih ustanova kulture, srpske pravoslavne crkve, kao i vodećih srpskih kulturnih organizacija u regiji i dijaspori.

„Jedino narod utemeljene historijske i kulturne samosvijesti može doprinijeti kvalitetu šire kulturne komunikacije. Srpska kultura je pokazivala i dalje pokazuje primjernu otvorenost za druge, ne zanemarujući ni svijest o potrebi zaštite bazičnih interesa u oblasti kulturnog identiteta, i zbog nacionalnog opstanka i zbog daljnjeg razvitka. Deklarirana suglasnost u našim iznesenim kulturnim opredijeljenjima važna je pretpostavka za djelotvoran odgovor pred izazovima procesa akulturacije, tj. asimilacije kao i negiranja srpske kulturne tradicije, te osnova za očuvanje srpske kulture”, stoji u Povelji.

Jedino narod sa izgrađenom kulturnom samosviješću može biti aktivni član globalne, europske i svjetske zajednice, kao njezin dragocjeni činitelj od kojeg se ne očekuje samo da oponaša izvjesne kulturne obrasce nego da ih i stvara, suglasili su se Vukosavljević i Trivić.

Tvorci ove Povelje smatraju da je – nakon propale vojne agresije Srbije na Hrvatsku, BiH i Kosovo – nužna otvorena kulturna i pravoslavna agresija u pokušaju da spase Srbe od biološkog nestajanja u, kako oni kažu, u neprijateljskom okruženju.

Kod pisanja Povelje mislilo se na sve, pa je zato napisana na ćirilici, ali na ijekavici, a ne na ekavici, što znači da im je cilj daljnje kulturno odnosno jezično pokoravanje Hrvatske, Crne Gore i nepokorenih dijelova BiH.

Uglavnom to su kopleksi svojatanja, laži i obmane koje im se na veliku žalost dopuštaju.

HOP