Manolić pozdravlja masonskim pozdravom i tvrdi da se Bleiburg morao dogoditi, te da je Perković savjesno radio svoj posao!

0
6114

Ovako se prepoznaju  opasni masoni, iluminati ili cionisti.

1. Pokazivanje kažiprstom
2. Ok znak
3. Stiskanje šaka
4. Piramida s rukama
5. Nevidljiva lopta
6. Ruka na srcu 
7. Masonsko rukovanje
8. Pogled prema gore bez razloga (imitiranje Isusa)
9. Pogled iznad naočala
10. Dodirivanje okvira naočala
11. Ruka na ovratniku
12. Đavolji znak

Nas zanima prepoznavanje pod brojem 2. Ok znak prepoznavanja.

2.OK znak

2a

2b

2c

Damir Krstičević

Je li Manolić na slici baš slučajno pokazao taj simbol masonstva? Kao i svi ovi protagonisti ili se prepoznao na ovaj način?

Zanimljivo je i što je govorio u intervju za neokomunistički Glas Istre, list koji je sve samo ne hrvatski…

Kod nas dominira Bleiburg, kao negativno-pozitivna priča, ovisno o kutu gledanja. Naši bojovnici protiv komunizma, posebno u emisijama o zločinima komunizma u Hrvatskoj, ne gledaju na povezanost određenih događaja. Oni ne gledaju što se sve događalo u jednom razdoblju na jednom širem području. Nemaju tu percepciju. Bleiburg gledaju izolirano, izvan pravog konteksta. Svoj Bleiburg su imale i druge velike pobjedničke zemlje antihitlerovske koalicije, ali se to zaboravlja.

Ustaše su ih pokupile i povele sa sobom. U Hirošimi civili nisu bili nasilno dovedeni na stratište, kao na Bleiburgu. U Hirošimi su stradali u krevetima, nemoćno su spavali.

– Je li se Bleiburg morao dogoditi?

– Da, morao se dogoditi. Ali on se nije dogodio samo nama. Bleiburg se dogodio čitavoj antihitlerovskoj koaliciji. Amerikanci ga imaju u napadu atomskom bombom na Hirošimu. Japancima su time poslali poruku – dosta je vašeg krvoprolića! Drugi primjer je Engleska – njihov je Bleiburg, zbog terora bombardiranja Londona u Drugom svjetskom ratu, napad na Dresden. Englezi su ga potkraj rata temeljito razorili. Nije ostao kamen na kamenu.- govori krvoločno Manolić poput masonerije.

Bleiburg uspoređuje sa Hirošimom i Dresdenom. Prvo to je neusporedivo jer je to bilo za vrijeme rata, a Bleiburg se dogodio poslije završetka. Ratni zločin opisan je u ratnom pravu i Manolić u ovom intervju podržava kršenje ratnog prava, te tim činom širi mržnju i opravdava zločin. U tome mu pomaže Glas Istre.

– Što su Perković i ostali činovnici mogli raditi kad su već bili u tom sustavu? Mogli su se negdje zavući u debeli hlad i čekati mirovinu. A to opet ne bi bilo rješenje. On je savjesno radio svoj posao na tom području kao savjestan činovnik. Bio je savjestan prema sistemu i tako je obavljao svoju dužnost. To je njegov grijeh. –  kaže Manolić i opravdava zločin nad Đurekovićem za koji je osuđen Perković, znači ponovo uz pomoć Glasa Istre širi mržnju i opravdava zločin. Da je u hrvatskoj normalan DORH Manolić bi bio pod istragom.

HOP